Razgovarala: Nada Kovačević
Kada čovjek ode iz Crne Gore, za sobom ostavi poznate ulice, porodične zagrljaje i dio bezbrižnog života, ali domovinu ponese sa sobom. Tako je i Seida Idrizović iz Bijelog Polja krenula putem novih znanja i prilika, noseći u srcu porodicu, rodni grad i vrijednosti uz koje je odrasla.
Put do Njemačke i profesionalnog uspjeha nije bio jednostavan. Novi jezik, drugačiji sistem i život daleko od najbližih zahtijevali su hrabrost, strpljenje i upornost. Seida je završila studije poslovne informatike i izgradila karijeru u sektoru finansija, potvrđujući da mladi iz Crne Gore svojim znanjem, radom i dostojanstvom mogu uspjeti gdje god ih život odvede.
Iako je u Njemačkoj izgradila stabilan život, njena veza sa domovinom nije oslabila. Crna Gora za nju nije samo mjesto rođenja, već dio identiteta – sačuvan u jeziku, uspomenama, porodičnoj bliskosti i osjećaju pripadnosti koji nijedna udaljenost ne može izbrisati.
Seida trenutno ne planira trajni povratak, ali želi da vrata prema Crnoj Gori uvijek ostanu otvorena. Voljela bi da znanje i iskustvo stečeno u Njemačkoj jednoga dana poveže sa svojom zemljom i doprinese joj kroz poslovnu saradnju, projekte ili drugi profesionalni angažman.
Jer ljubav prema domovini ne mjeri se kilometrima ni adresom na kojoj živimo, već onim što nosimo u sebi i željom da svojoj zemlji jednoga dana vratimo dio onoga što je ona utkala u nas.
Za portal CG dijaspora, Seida govori o odrastanju u Bijelom Polju, odlasku, izazovima života u tuđini, profesionalnom uspjehu i neraskidivoj vezi sa Crnom Gorom.
#Seida Idrizović: Rođena sam u Bijelom Polju, gdje sam provela djetinjstvo i završila školovanje. Taj period pamtim kao zaista lijep i bezbrižan. Odrastala sam u toplom porodičnom okruženju, uz podršku i bliskost koju sam posebno dijelila sa svojim sestrama. S njima sam prolazila kroz svakodnevne sitnice koje kasnije shvatiš koliko znače.
Veliki dio mog odrastanja obilježili su i prijatelji, druženja, razgovori i sve ono što prirodno ide uz odrastanje. Upravo kroz porodicu i ta prijateljstva naučila sam vrijednosti koje danas nosim sa sobom, prije svega osjećaj za druge i upornost.
Još u srednjoj školi počela sam razmišljati o odlasku u inostranstvo. Imala sam želju da promijenim sredinu, naučim novi jezik i vidim kako izgleda život negdje drugo. Ta ideja se s vremenom samo učvršćivala.
Njemačka je nekako došla kao logičan izbor, najviše zbog moje starije sestre koja je već bila tamo. Prateći njen put, njen trud i način na koji se snašla, dobila sam dodatnu sigurnost da i ja mogu napraviti taj korak. To mi je dalo hrabrost da krenem svojim putem, uz osjećaj da me tamo čekaju nove prilike i jedno potpuno novo iskustvo
#Seida Idrizović: Kada danas razmišljam o toj odluci, rekla bih da je sazrijevala u meni kroz duži period. Naravno, iskustvo moje starije sestre imalo je veliku težinu. Kroz nju sam Njemačku doživjela kao nešto stvarno i dostižno, a ne samo kao ideju. Njena priča mi je dala dodatnu sigurnost da napravim taj korak.
Sam odlazak je bio poseban trenutak, pun emocija. Nije lako otići iz mjesta gdje ti je sve poznato i gdje su ljudi koji su ti najbliži. U isto vrijeme osjetiš uzbuđenje zbog novog početka, ali i neku tišinu u sebi jer znaš da ostavljaš dio svog života iza sebe.
Početak u Njemačkoj je bio izazovan. Sve je novo, od jezika do svakodnevnih stvari koje ranije uzimaš zdravo za gotovo. Trebalo je vremena da se snađem i pronađem svoje mjesto. Ipak, kroz te prve korake sam počela graditi sigurnost i osjećaj da pripadam tu gdje jesam.
Fakultet mi je mnogo pomogao u tome. Okruženje je bilo međunarodno, upoznala sam ljude koji su takođe prošli sličan put, i to mi je olakšalo prilagođavanje. Kroz ta poznanstva sam se osjećala opuštenije i sigurnije.Studije poslovne informatike na Martin Luther Univerzitetu su za mene bile važno iskustvo koje mi je, osim stručnog znanja, donijelo i mnogo ličnog razvoja i boljeg razumijevanja same sebe.
#Seida Idrizović: Moj profesionalni put nije bio nešto što se desilo preko noći, već se gradio postepeno, kroz iskustva koja sam sticala još tokom studija. Veći dio vremena u Njemačkoj provela sam u Leipzigu, gdje sam uz fakultet radila različite studentske poslove. Kroz te prve korake sam zapravo počela da upoznajem radno okruženje i stičem sigurnost u ono što radim. Posebno su mi značila iskustva koja su bila bliža mojoj struci, jer sam tada prvi put povezivala teoriju sa stvarnim zadacima.
Nakon studija, prelazak u profesionalni svijet bio je jedan novi izazov. Trebalo je vremena da pronađem svoje mjesto i da napravim korak dalje. Prošle godine sam odlučila da nastavim svoj put u manjoj sredini, gdje sam dobila priliku da radim u oblasti finansija, u Debitorenbuchhaltung. To nije došlo brzo ni lako, bilo je potrebno dosta truda i strpljenja.
Svaki od tih koraka me je na neki način oblikovao i približio onome što danas radim. Danas mi je posebno važno to što imam priliku da svakodnevno učim kroz posao i da gradim svoje iskustvo u oblasti koja me zanima. Osjećaj da sam do te pozicije došla svojim putem daje mi dodatnu motivaciju da nastavim dalje.
#Seida Idrizović: Tokom školovanja, a kasnije i rada, bilo je trenutaka koji nisu bili laki. Mislim da se svako ko dođe u novu zemlju u jednom trenutku suoči s osjećajem da mora sve iznova da uči. Kod mene je to najviše bilo vezano za jezik. Iako ga učiš prije dolaska, tek kada počneš da živiš i radiš na tom jeziku, shvatiš koliko još prostora ima za napredak. U tim situacijama znaš da razumiješ, ali ti treba malo više vremena da se izraziš onako kako želiš. Pored toga, trebalo je naviknuti se na drugačiji sistem i način funkcionisanja. Stvari koje su ti ranije bile prirodne ovdje imaju drugačiji tok i treba vremena da to prihvatiš i uklopiš se. Bilo je trenutaka nesigurnosti, kada preispituješ sebe i pitaš se da li si na pravom putu.
Ono što mi je najviše pomoglo jeste to što nisam odustajala kad je bilo teško. Trudila sam se da svakim danom napravim mali pomak, da budem strpljiva sa sobom i da učim iz svake situacije. Mnogo su mi značili i ljudi koje sam upoznala, posebno oni koji su prolazili kroz slična iskustva, jer smo se međusobno razumjeli bez mnogo objašnjavanja. Danas, kada pogledam unazad, vidim da su me baš ti izazovi najviše ojačali. Naučili su me da vjerujem sebi i da se snađem i onda kada stvari nisu jednostavne.
#CGDIJASPORA: Živite i radite u Njemačkoj – šta vam najviše nedostaje iz Bijelog Polja i Crne Gore?
#Seida Idrizović: Živim i radim u Njemačkoj, ali veza sa Bijelim Poljem i Crnom Gorom i dalje je veoma snažna. Iako sam se ovdje izgradila i profesionalno i lično, postoje stvari koje mi nedostaju i koje nijedno novo okruženje ne može u potpunosti da nadomjesti, a to je prije svega porodica. Posebno mi nedostaje bliskost sa sestrama, sa kojima sam odrasla i sa kojima me vežu najvažniji životni trenuci, kao i zajednički porodični i prijateljski momenti iz Bijelog Polja, koji su bili sastavni dio mog odrastanja. Takođe mi nedostaju prijatelji iz tog perioda i jednostavnost i toplina svakodnevnog života u Crnoj Gori, gdje su odnosi među ljudima prirodno bliži i prisniji. Ipak, trudim se da svaki odlazak kući maksimalno iskoristim kako bih provela vrijeme sa najbližima i ostala povezana sa svojim korijenima, jer oni i dalje predstavljaju važan dio mog identiteta bez obzira gdje živim
#CGDIJASPORA: Održavate li vezu s domovinom i na koji način – privatno ili profesionalno?
#Seida Idrizović: Da, vezu sa domovinom održavam i kroz privatni život i kroz profesionalno okruženje.
Privatno sam u svakodnevnom kontaktu sa porodicom i prijateljima iz Crne Gore i trudim se da svaku priliku iskoristim da otputujem tamo. Ti odlasci su mi posebno važni jer mi omogućavaju da provedem vrijeme sa najbližima i da ostanem snažno povezana sa svojim korijenima.
Profesionalno, radim u međunarodnom okruženju u kojem sam u kontaktu sa kolegama različitih nacionalnosti, među kojima su i ljudi sa Balkana, uključujući i Crnu Goru. To mi omogućava da aktivno koristim jezik koji mi je blizak i da ostanem povezana sa kulturom i načinom rada iz sredine iz koje dolazim. Na taj način uspijevam da održim ravnotežu između profesionalnog iskustva u inostranstvu i veze sa svojom domovinom.
#Seida Idrizović: Ne razmišljam trenutno o povratku u Crnu Goru u smislu trajnog preseljenja, jer sam u ovom trenutku profesionalno i životno stabilna u Njemačkoj i fokusirana na svoj dalji razvoj ovdje. Kao što sam već spomenula, u firmi u kojoj radim svakodnevno sam u kontaktu sa ljudima sa Balkana, što mi u velikoj mjeri omogućava da ostanem povezana sa jezikom, kulturom i načinom razmišljanja koji mi je blizak. Ipak, veza sa Crnom Gorom je i dalje veoma snažna, prije svega na ličnom nivou, ljubav prema domovini je stalno prisutna i oblikuje moj osjećaj pripadnosti.
U ovom trenutku ne planiram povratak, ali u budućnosti bih voljela da ostavim otvorenu mogućnost jače povezanosti sa Crnom Gorom, bilo kroz poslovnu saradnju, različite projekte ili neki oblik profesionalnog angažmana koji bi me dodatno vezao za domaće tržište, pa možda jednog dana i kroz trajno preseljenje. Želja mi je da iskustvo koje stičem u inostranstvu jednog dana na neki način povežem sa doprinosom u Crnoj Gori, jer smatram da bi to bio prirodan nastavak mog profesionalnog i ličnog puta. Crna Gora će uvijek imati posebno mjesto za mene i vjerujem da će ta povezanost ostati prisutna u različitim oblicima i u budućnosti.
#CGDIJASPORA: Na kraju šta bi bila vaša poruka?
#Seida Idrizović: Možda bih rekla nešto što sam i sama morala naučiti kroz vrijeme, ne moraš imati sve odgovore prije nego što napraviš prvi korak. Dovoljno je da znaš zašto želiš da kreneš. Biće trenutaka kada ćeš sumnjati u sebe, kada će ti sve djelovati teže nego što si očekivao, ali to ne znači da si pogriješio put. Nekad samo znači da rasteš i izlaziš iz onoga što ti je bilo poznato.Meni je najviše pomoglo to što sam nastavila dalje i onda kada nisam bila potpuno sigurna. Jer tek kasnije shvatiš da se sigurnost ne čeka , ona se gradi usput.
I gdje god da odeš, nosi sebe sa sobom , svoje porijeklo, vrijednosti i sve ono odakle dolaziš. To nije nešto što treba ostaviti iza sebe, već nešto što te prati i čini jačim. Sve ono odakle dolaziš može ti biti oslonac, a ne prepreka, i upravo to daje snagu da se gradiš i napreduješ gdje god se nađeš.
