Piše: Nada Kovačević
Postoje ljudi koji domovinu nose u pasošu, a postoje i oni koji je nose duboko u sebi – u uspomenama, porodičnim pričama, imenima predaka, mirisu rodnog kraja i osjećaju koji ih preplavi svaki put kada mu se vrate. Enes Ćirković pripada ovim drugima. Život ga je još kao dijete naučio šta znače odlazak i povratak, ali ga nijedna granica, nijedan novi jezik i nijedna adresa nijesu mogli udaljiti od Crne Gore.
Kada se kao sedmogodišnjak iz Švajcarske vratio u Crnu Goru, bio je isuviše mali da razumije razloge zbog kojih porodice odlaze i vraćaju se. Mogao je samo da osjeti da se svijet oko njega promijenio – ljudi, sredina, navike i način života. Deset godina kasnije ponovo je spakovao kofere. Sa svega 17 godina otišao je u inostranstvo, noseći sa sobom mladalačke snove, želju da uspije i onu skrivenu tugu koju poznaje gotovo svako ko prerano napusti porodicu i svoj kraj.
Put ga je vodio kroz Švedsku, Norvešku i, naposljetku, Holandiju. Svaka nova zemlja značila je novi početak, novi jezik, drugačiju kulturu i ponovno dokazivanje. Bilo je trenutaka kada se pitao traži li previše od sebe, ali nije odustajao. Učio je da bude samostalan, disciplinovan i odgovoran, ali i da se za svoje mjesto u tuđem svijetu mora boriti radom, strpljenjem i vjerom u sebe.
Sanjao je fudbalsku karijeru, ali je veoma mlad shvatio da talenat nije uvijek dovoljan i da je fudbal, osim igre, postao veliki biznis. Radio je kao model i fotomodel, stao pred filmske i televizijske kamere, igrao policajca u nagrađivanom filmu „Exit“ i ostvario uloge u drugim holandskim ostvarenjima. Kada od glume i modelinga nije mogao da živi, prihvatio je odgovorne poslove u ličnom obezbjeđenju i postao tjelohranitelj vlasnika tada najveće diskoteke u Holandiji. Nijedan posao nije smatrao nedostojnim sebe, jer je znao da se život ne gradi prečicama, već radom.
Godinama kasnije osnovao je „Cirkovic Construction“ i od početka izgradio firmu koja danas sarađuje sa nekim od najvećih građevinskih kompanija u Holandiji. Iza tog uspjeha ne stoje sreća i slučajnost, već godine odricanja, neprospavanih noći, dokazivanja i borbe da njegovo ime postane sinonim za ozbiljnost, kvalitet i povjerenje.
Ipak, kada Enes govori o svom životu, njegov glas postaje najodlučniji kada govori o tome ko je, odakle potiče i zašto nikome neće dozvoliti da mu zbog imena ili vjere ospori pripadnost Crnoj Gori. Enes ne pristaje na podjele prema kojima određeno ime ili način na koji se čovjek moli određuju koliko mu pripada domovina njegovih predaka. Za njega nema nikakve protivrječnosti u tome da bude musliman – Crnogorac. Naprotiv, njegovo ime, vjera i nacionalni identitet čine nerazdvojnu cjelinu njegovog bića. On ne želi da bira između njih niti da se bilo kome pravda zbog onoga što jeste.
Enes sanja dan u kojem će ljudi razumjeti da Crna Gora jednako pripada Crnogorcima pravoslavcima, Crnogorcima muslimanima i Crnogorcima katolicima. U tim riječima nema ljutnje, već ljubavi čovjeka koji svoju domovinu nije zaboravio ni onda kada je od nje bio hiljadama kilometara daleko. Nema ni potrebe da bilo kome oduzme pravo da bude ono što jeste. On poštuje tuđe ime, vjeru i identitet, ali isto poštovanje traži i za sebe.
Holandija mu je pružila sigurnost, prilike i mogućnost da izgradi važan dio svog života. Ipak, Plav mu je dao korijene. Tamo su familija, prijatelji, uspomene iz djetinjstva i mir koji, kako kaže, čovjek teško može pronaći bilo gdje drugo. Zato se svom kraju vraća kad god mu poslovne obaveze dozvole – ne kao gost, već kao čovjek koji se vraća dijelu sebe.
Ovo je priča o čovjeku koji je u tuđini izgradio dom, posao i ugled, ali nikada nije dozvolio da mu daljina izbriše Crnu Goru iz srca.
#Enes Ćirković: Povratak iz Švajcarske u Crnu Goru pamtim kao veliki preokret u svom djetinjstvu. Imao sam svega sedam godina, pa tada nijesam mogao u potpunosti da razumijem sve razloge i okolnosti našeg povratka. Bio sam dijete i sve sam posmatrao iz te perspektive. Ipak, jasno se sjećam promjene sredine, ljudi i načina života. Odjednom sam se našao u drugačijem okruženju, među novim ljudima i u sredini koja je imala sasvim drugačiji ritam života od onoga na koji sam do tada bio naviknut. Iz današnje perspektive, taj povratak doživljavam kao veoma važan dio svog odrastanja. Upravo me je on snažno povezao sa Crnom Gorom, njenim ljudima, kulturom i načinom života. Vjerujem da je taj period u velikoj mjeri uticao na mene i na ono što sam kasnije postao.
#Enes Ćirković: Sa 17 godina ponovo sam otišao u inostranstvo, prije svega vođen željom za novim iskustvima, obrazovanjem i boljim prilikama. Bio sam mlad, ali sam već tada osjećao potrebu da se osamostalim, upoznam drugačije načine života i pokušam da izgradim svoju budućnost. Nije bilo lako napustiti Crnu Goru, posebno u tim godinama, kada čovjek tek počinje da upoznaje sebe i svijet oko sebe. Ipak, upravo mi je taj odlazak pomogao da ranije sazrim, postanem odgovorniji i shvatim koliko su u životu važni rad, upornost, disciplina i vjera u sebe. Kada odete od porodice i poznatog okruženja, primorani ste da mnoge stvari naučite brže nego što biste ih možda naučili da ste ostali kod kuće. Morate da donosite odluke, preuzimate odgovornost za njih i sami pronalazite načine da idete naprijed.
#Enes Ćirković: Život u inostranstvu donio mi je mnogo lijepih iskustava, ali i brojne izazove. U početku je najteže bilo prilagoditi se novoj sredini, jeziku, kulturi i drugačijem načinu života. Svaka zemlja – Švedska, Norveška, a kasnije i Holandija – imala je svoje specifičnosti, pa sam svaki put morao iznova da učim i da se prilagođavam. Kada ste mladi i daleko od svog kraja i porodice, postoje trenuci u kojima nije lako. Nedostaju vam ljudi, poznata mjesta, način komunikacije i osjećaj sigurnosti koji imate u svom kraju. Istovremeno, morate da upoznajete novi sistem, da pronalazite svoje mjesto u društvu i dokazujete da možete da uspijete. Upravo su me ti izazovi naučili da budem uporan, samostalan i da vjerujem u sebe. Bilo je mnogo trenutaka u kojima sam se pitao da li možda tražim previše od samoga sebe. Međutim, nijesam želio da odustanem. Danas na taj period gledam kao na veliko životno iskustvo koje me je oblikovalo i izgradilo u čovjeka kakav sam danas. Svaka zemlja u kojoj sam živio ostavila je trag na meni i iz svake sam ponio neko znanje, iskustvo ili važnu životnu lekciju.
#Enes Ćirković: Holandija je na kraju postala moj novi dom jer sam u njoj pronašao ono što mi je bilo potrebno – sigurnost i osjećaj pripadnosti. Nakon života u nekoliko različitih zemalja, bilo mi je važno da pronađem sredinu u kojoj mogu da napredujem, radim, razvijam se i gradim budućnost. S vremenom sam zavolio način života u Holandiji. Upoznao sam ljude, sistem i način funkcionisanja društva, a kroz rad sam počeo da stvaram svoje mjesto i svoju sigurnost. Naravno, Crnu Goru uvijek nosim u srcu. To se nikada nije promijenilo niti će se promijeniti. Holandija je, ipak, zemlja u kojoj sam izgradio veoma važan dio svog života i u kojoj sam dobio priliku da ostvarim neke od svojih ciljeva. Čovjek može da se navikne na novu zemlju, da u njoj stvori prijateljstva, posao i dom, ali to ne znači da je zaboravio mjesto iz kojeg potiče. Kod mene ta dva osjećaja postoje istovremeno.
#Enes Ćirković: Počeo sam da igram fudbal u lokalnom fudbalskom timu. Kao mlad čovjek imao sam želju da se razvijam i pokušam da napravim nešto ozbiljnije u tom sportu. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da fudbal nije samo sport već i veliki biznis. Sjećam se da su mi tada tražili oko 25.000 guldena samo da bi me predstavili treneru nekog jačeg kluba. Imao sam svega 18 godina i, naravno, nijesam raspolagao tim novcem. To je za mene bilo veliko razočaranje, ali i važno suočavanje sa stvarnošću. Shvatio sam da od fudbala, makar u okolnostima u kojima sam se tada nalazio, neću moći da živim. Morao sam da budem realan i da počnem da tražim druge prilike i izvore prihoda. Nije bilo jednostavno odustati od nečega što volite, ali nekada život pred vas postavi okolnosti zbog kojih morate da promijenite pravac. Upravo je ta promjena kasnije otvorila vrata nekim potpuno drugačijim iskustvima.
#Enes Ćirković: Sve se dogodilo prilično spontano. Kada sam shvatio da od fudbala ne mogu da živim, počeo sam da tražim druge poslove i načine da obezbijedim prihode. Prvo su se pojavile prilike u modelingu, a zatim i u poslu fotomodela. Iz svijeta modelinga prirodno je došla i gluma. Dobio sam priliku da se oprobam u nekoliko serija i filmova. Sve je to za mene bilo novo, zanimljivo i uzbudljivo iskustvo. Jedan od filmova u kojima sam igrao bio je „Exit“, koji je u Holandiji osvojio nagradu „Zlatno tele“ za najbolji dramski film te godine. U tom filmu igrao sam policajca. Glumio sam i u filmu „Lieve Lotte“, koji je snimljen u edukativne svrhe i prikazivan širom afričkog kontinenta. Imao sam i manju ulogu u filmu „Marathon“, koji se prikazivao u bioskopima širom Holandije.
Takođe sam se pojavio u poznatoj televizijskoj seriji „Flikken Maastricht“. Sve su to iskustva kojih se rado sjećam. Imao sam priliku da upoznam drugačiji svijet, rad na filmskom setu i ljude iz te industrije.
#Enes Ćirković: Kao i mnogi drugi ljudi, imao sam svoje obaveze i račune koje je trebalo plaćati. Modeling i gluma jesu bili zanimljivi, ali nijesu uvijek mogli da mi obezbijede stabilan i siguran izvor prihoda. Zbog toga sam morao da tražim i druge poslove. Tako sam se, korak po korak, našao i u poslovima ličnog obezbjeđenja. Nijesam birao samo ono što je bilo atraktivno ili zanimljivo, već prije svega ono što mi je omogućavalo da od svog rada živim, budem samostalan i nastavim da idem naprijed. Jedno vrijeme bio sam lični tjelohranitelj vlasnika tada najveće diskoteke u Holandiji, koja se zvala „Hollywood Music Hall“. Bio je to veoma odgovoran posao koji je zahtijevao ozbiljnost, disciplinu, koncentraciju i spremnost da u svakom trenutku pravilno reagujete. Svaki posao koji sam radio donio mi je neko iskustvo. Naučio sam da ništa ne treba potcjenjivati i da svaki pošten posao, ako mu pristupite ozbiljno, može da vam pomogne da napredujete i izgradite sebe.
#Enes Ćirković: Do tog zaokreta došlo je postepeno. Nakon različitih poslova koje sam radio, shvatio sam da želim da napravim nešto svoje i da ne zavisim samo od toga hoću li dobiti određeni angažman ili ne. Želio sam da svojim radom izgradim stabilnost i da preuzmem odgovornost za sopstvenu budućnost. Građevina me je oduvijek privlačila, a kroz iskustvo, rad i kontakte koje sam stekao odlučio sam da napravim korak dalje. Tako sam pokrenuo sopstvenu firmu pod nazivom „Cirkovic Construction“. Nijesam preko noći donio tu odluku niti se uspjeh dogodio odjednom. Sve je dolazilo korak po korak, kroz mnogo rada, učenja, odricanja i preuzimanja odgovornosti. Kada pokrenete svoju firmu, više ne razmišljate samo o tome da završite jedan posao i odete kući. Morate da vodite računa o kvalitetu, rokovima, saradnicima, poslovnim odnosima i reputaciji koju gradite. To je velika odgovornost, ali i veliko zadovoljstvo kada vidite rezultate svog rada.
#CGDIJASPORA: Čime se danas bavi „Cirkovic Construction“ i sa kojim kompanijama sarađujete?
#Enes Ćirković: Moja firma „Cirkovic Construction“ danas se bavi građevinskim poslovima, prije svega izvođenjem i završnom obradom cementnih podova, ali i drugim poslovima iz oblasti građevinarstva. Preko svoje firme pružam usluge kao podizvođač velikim građevinskim kompanijama. Trenutno sarađujem sa kompanijom „Dura Vermeer“, jednom od najvećih građevinskih kompanija u Holandiji. Ta saradnja mi je omogućila da iskustvo i znanje primijenim na ozbiljnim projektima i da kroz svoju firmu nastavim da gradim stabilan posao. Kada sarađujete sa velikim kompanijama, morate da ispunite visoke standarde i pokažete da ste pouzdan partner. Za mene je važno da svaki posao bude urađen kvalitetno, odgovorno i u skladu sa dogovorom. Smatram da se samo na taj način može graditi dugoročna saradnja i ozbiljna poslovna reputacija.
#Enes Ćirković: Nije bilo lako, posebno zato što sam sve gradio u stranoj zemlji i praktično od nule. Najteže je bilo steći povjerenje i pokazati ljudima da iza moje firme stoje ozbiljnost, kvalitet i odgovornost. Kada ste stranac i tek počinjete da gradite svoj posao, niko vam neće unaprijed pokloniti povjerenje. Morate da ga zaslužite rezultatima, odnosom prema poslu i načinom na koji se odnosite prema ljudima. Nijesam tražio prečice. Trudio sam se da svaki posao uradim kako treba i da iza mene uvijek ostane dobar rezultat. Smatrao sam da je to jedini pravi način da moje ime i ime firme počnu nešto da znače. Vremenom su kvalitet rada, preporuke i korektan odnos prema ljudima učinili svoje. Jedan uspješno završen posao vodio je ka drugom, a ljudi su počeli da prepoznaju ono što nudimo.
Danas mogu da kažem da je povjerenje koje sam izgradio jedno od mojih najvećih poslovnih dostignuća i najvećih vrijednosti. Posao možete dobiti jednom, ali da biste ga nastavili dobijati i da bi vas drugi preporučivali, morate da budete odgovorni, pouzdani i dosljedni.
#Enes Ćirković: Ja sam rođeni Crnogorac i autohtoni građanin Crne Gore. Zovem se Enes i ne mislim da moje ime ili moja vjera određuju moju naciju. Moja porodica je generacijama vezana za Crnu Goru. Moj čukun-čukun-čukun đed, prađed, đed, otac i ja – svi smo rođeni u Crnoj Gori. Niotkud nijesmo došli. Svi moji preci rođeni su u Crnoj Gori i u njoj su sahranjeni. Možda je neki moj daleki predak imao drugačije ime i molio se drugom Bogu, ali promjenom vjere i imena nije prestao da bude čovjek koji pripada Crnoj Gori. Promjena vjere ne znači i promjenu zavičaja. Zato za mene nema nikakve protivrječnosti u tome da kažem da sam Crnogorac musliman. Moje ime je Enes, moja vjera je islam, a moja domovina je Crna Gora. Sve troje može da postoji zajedno i jedno drugo ni na koji način ne isključuje. Sanjam dan i čekam promjenu kolektivne svijesti ljudi u Crnoj Gori, kako bi bilo potpuno prirodno da u njoj žive Crnogorci pravoslavci, Crnogorci muslimani i Crnogorci katolici.
Ja poštujem svačiji identitet i vjeru, a isto takvo poštovanje očekujem i za sebe. Ne stidim se ni svog imena, ni svoje vjere, ni svog crnogorskog identiteta. Naprotiv, ponosan sam na ono što jesam i na zemlju iz koje potičem. Vjerujem da različitosti ne treba da nas razdvajaju. One mogu da budu naše bogatstvo, ako jedni druge poštujemo i ako svakome dozvolimo da bude ono što osjeća da jeste.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru i Plav i šta vam najviše nedostaje kada ste daleko?
#Enes Ćirković: U Crnu Goru i Plav trudim se da dolazim kad god mi poslovne obaveze to dozvole. Iako sam godinama u inostranstvu, nijesam izgubio vezu sa svojim krajem. Najviše mi nedostaju familija, prijatelji i ljudi sa kojima sam odrastao. Nedostaje mi i onaj poseban osjećaj doma koji čovjek veoma teško može da pronađe bilo gdje drugo. Plav za mene ima posebnu vrijednost. Taj kraj nosi neku svoju toplinu i mir koje uvijek rado ponovo osjetim. Kada se vratim, vrate mi se uspomene, ljudi i osjećaj pripadnosti koji se ne može jednostavno objasniti riječima. Bez obzira na to koliko dugo živite u drugoj zemlji i koliko se naviknete na novi život, postoje mjesta koja ostaju dio vas. Za mene su Crna Gora i Plav upravo takva mjesta.
#CGDIJASPORA: Kakvi su vaši poslovni i lični planovi za budućnost?
#Enes Ćirković: Poslovno, cilj mi je da nastavim da razvijam svoju firmu i proširujem saradnju sa ozbiljnim kompanijama. Želim da „Cirkovic Construction“ nastavi da raste, ali na zdravim i stabilnim osnovama. Ne želim da žurim, već da se razvijam korak po korak, kao što sam radio i do sada. Smatram da je bolje graditi nešto postepeno i kvalitetno nego pokušavati da se preko noći postigne veliki uspjeh. Lično, najvažnije mi je da ostanem zdrav, da imam vremena za familiju i ljude koje volim. Poslovni uspjeh jeste važan, ali nije jedina vrijednost u životu.
Želim da, bez obzira na to gdje budem živio i koliko budem uspio, nikada ne zaboravim odakle sam potekao. Čovjek treba da napreduje, da se razvija i ostvaruje svoje ciljeve, ali ne treba da izgubi sebe i svoje korijene.
#Enes Ćirković: Moja poruka je da čovjek nikada ne treba da odustane od sebe i svojih snova. Moj put nije uvijek bio lak. Od djetinjstva između Švajcarske i Crne Gore, preko života u različitim zemljama, do pokretanja sopstvenog posla, bilo je mnogo izazova, neizvjesnosti i odricanja. Imao sam različite snove, pokušavao sam da uspijem u fudbalu, bavio se modelingom i glumom, radio u obezbjeđenju, a zatim ušao u građevinarstvo i osnovao svoju firmu. Neke stvari nijesu se ostvarile onako kako sam zamišljao, ali su me upravo one odvele ka drugim prilikama.
Kada se jedna vrata zatvore, to ne znači da je sve završeno. Nekada samo morate da promijenite pravac, da nastavite da radite i tražite svoju priliku. Ako ste spremni da radite, učite, budete uporni i vjerujete u sebe, uvijek možete da napravite korak naprijed. Možda taj korak neće odmah biti veliki, ali je važno da se ne zaustavite.
I ono što je najvažnije – gdje god da nas život odvede, ne treba da zaboravimo ko smo i odakle smo. Možemo da upoznajemo druge zemlje, jezike i kulture, možemo da gradimo život daleko od svog rodnog kraja, ali svoje korijene uvijek treba da nosimo sa ponosom.
