Odlazak iz domovine nikada nije samo promjena adrese – to je put kroz nostalgiju, potragu za novim izazovima i stalno vraćanje mislima na ono što ste ostavili iza sebe. Branko Džakula je iz Herceg Novog i Boke Kotorske ponio ljubav prema moru, planinama i ljudima, i taj osjećaj pripadnosti nikada nije prestao da ga oblikuje, bez obzira na to koliko je daleko otišao.
Kada je sa 23 godine napustio Crnu Goru, znao je da ga čeka neizvjestan put. Novi gradovi, nova radna mjesta, novi jezici i kulture – svaki korak značio je izlazak iz zone komfora i borbu da sačuva identitet, a istovremeno izgradi karijeru. Od studentskih dana u Podgorici, preko menadžerskog posla u avio-industriji u Beogradu, pa sve do Minhena i Abu Dabija, gdje je radio u multinacionalnim kompanijama, Branko je gradio sebe i svoje znanje. Ali u svakom tom gradu, u svakoj novoj kulturi, Crna Gora je ostajala njegov kompas i tiha snaga.
„Uvijek sam znao da ću se vratiti“, kaže on. U toj jednostavnoj rečenici krije se duboka emocija – pripadnost zemlji koja vas oblikuje i daje korijen, bez obzira na to koliko visoko i daleko odete. Dok je gradio karijeru u inostranstvu, Branko se iznova vraćao kući: porodici, prijateljima, svom moru i planinama. Povratak u Crnu Goru za njega nikada nije bio pitanje da li, već samo kada i kako.
Danas, nakon skoro decenije provedenih vani, Branko u razgovoru za #CGDIJASPORA govori o svojim iskustvima, izazovima i snovima. O tome kako izgleda kada vas ambicija odvede daleko, ali ljubav prema domovini stalno vraća nazad. O tome kako Crna Gora može da bude i dom i inspiracija, i polazište za uspjehe koji prevazilaze granice.
#CGDIJASPORA: Kako je izgledao vaš život u inostranstvu nakon što ste napustili Crnu Goru sa 23 godine?
#Branko Džakula: Svaka promjena je teška, pa je i moj odlazak iz poznatog i udobnog okruženja bio neugodan, pun izazova i nepredvidivih situacija. Prvi odlazak iz kuće desio se sa 18 godina, kada sam iz rodnog Herceg Novog i meni najdraže Boke Kotorske otišao na studije Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici. To je bio moj prvi susret sa životom van porodičnog doma. Taj potez je, zapravo, bio najblaži mogući način da se iskusi studentski život, jer je porodica bila udaljena svega dva sata vožnje, a privatni smještaj sam dijelio sa cimerom koji je ujedno bio i moj najbolji prijatelj. U takvom okruženju svi izazovi su bili lakše savladivi.
Nakon četiri godine studija i započete karijere u IT sektoru, dobio sam priliku da radim kao menadžer za informacionu bezbjednost u nacionalnom avioprevozniku Srbije, što je značilo novu selidbu u Beograd. Novi grad, nova sredina, novi izazovi i prvi susret sa samačkim životom. Još jedna promjena i nagli izlazak iz zone komfora, taman kada je Podgorica počela da mi postaje udobna.
Nakon nepune četiri godine u Beogradu, ukazala se prilika za dalji razvoj karijere u Minhenu. Prihvatio sam je bez premišljanja, sada već svjestan koliko nova sredina može donijeti benefita. Prilagođavanje životu u inostranstvu zahtijevalo je resetovanje svih dnevnih navika i rituala, kao i prilagođavanje ponašanja. Izazovi počinju već od planiranja selidbe, a nastavljaju se kroz mjesece privikavanja na novu kulturu, klimu, način trgovine, prevoza, servisa, učenja jezika, upoznavanja novih ljudi i ispunjavanja očekivanja na novom radnom mjestu. Istovremeno, trudite se da zadržite navike stečene kod kuće kako bi nostalgija bila podnošljivija i kako bi promjene bile blaže.
Svakodnevno vodite borbu da se prilagodite, a da pri tome ne izgubite identitet koji ste gradili u svojoj zemlji i društvu, identitet koji vas je i doveo do mjesta gdje ste sada. Držite blizu ljude koji vas podržavaju i koji će biti oslonac kada zatreba, bilo da je riječ o porodici, partneru ili najbližim prijateljima. Ne mogu reći da su početni dani bili laki, ali nakon što prođete kroz najteže periode, izađete iz njih mnogo jači, sa većim samopouzdanjem koje dolazi iz bolje spoznaje sebe.
#CGDIJASPORA: Šta vas je najviše inspirisalo da se vratite u Crnu Goru nakon gotovo 10 godina provedenih van zemlje?
#Branko Džakula: Crna Gora me nikada nije prestala inspirisati. Moja povezanost s morem i planinama, pored kojih sam odrastao i provodio većinu vremena, nikada me zapravo nije daleko odvela od nje. Dok sam živio u inostranstvu, osjećao sam neodoljivu potrebu da makar jednom mjesečno, kad god sam to mogao priuštiti, dođem u Crnu Goru da vidim porodicu, prijatelje i svoje more.
Uvijek sam znao da ću se vratiti, ali sam isto tako znao jednu surovu, a istovremeno moćnu istinu. Ako želim napredovati u karijeri i raditi na najboljoj verziji sebe, morao sam izaći iz zone komfora i baciti se u nepoznato, izazovno, ali i stimulativno okruženje koje bi mi omogućilo rast koji sam tražio.
Bilo je mnogo opcija, a ja sam pratio put onako kako su mi se prilike otvarale, bez preciznog dugoročnog plana i bez nepotrebnog pritiska. Jedini uslov bio je da svakog dana budem makar jedan procenat bolja verzija sebe nego što sam bio juče, pa dokle stignem. Povratak u Crnu Goru uvijek sam doživljavao kao sigurnu luku na koju se mogu osloniti kada mi zatreba nova energija, ali i kao mjesto koje me neće uljuljkati niti omekšati do te mjere da odustanem od rada na sebi.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem iskustvu primoranog odlaska iz Crne Gore i kako je to uticalo na vašu odluku da se vratite?
#Branko Džakula: Primorani odlazak je bio očigledan već na samom početku moje karijere. Pošto sam odabrao računarske nauke i informacione tehnologije kao širu oblast svog poziva, opcije u Crnoj Gori, ne tako davne 2013. godine, bile su vrlo ograničene. Mali broj kompanija zapošljavao je IT stručnjake, a i dostupne pozicije bile su uglavnom generalističkog tipa, sa malo prilika za napredak. Moje ambicije nisu se podudarale sa tada otvorenim prilikama u zemlji. Jednostavno, za ono što sam želio i čemu sam težio, tih prilika nije bilo.
Nedostajalo mi je tada mudrosti, iskustva i apetita za rizik da pokrenem nešto svoje i da budem inicijator promjena. Upravo iz te želje da jednog dana napravim nešto pozitivno u Crnoj Gori, rodila se i odluka da odem, kako bih se vratio bolji, mudriji i iskusniji, pa da vidim kako, kao takav, mogu da doprinesem svom društvu. Čak i ako bi taj uticaj ostao ograničen samo na krug prijatelja i porodice, a još bolje ako bi se proširio i dalje.
U suštini, vodio sam se filozofijom da nije sebično staviti sebe na prvo mjesto, ukoliko vam je ultimativni cilj da prvenstveno brinete o sebi kako biste bili u boljoj poziciji da brinete o drugima. Ako radom na najboljoj verziji sebe postajem bolji sin, suprug, otac, prijatelj, poslodavac, onda se nadam da taj proces nikada neće prestati.
#CGDIJASPORA: Kako je internacionalno iskustvo koje ste stekli uticalo na vaše profesionalne i lične perspektive?
#Branko Džakula: Radio sam u vrlo različitim okruženjima i iz svakog sam naučio nešto novo. Rad u korporacijama, posebno u avioindustriji u Beogradu i Abu Dabiju, donio mi je razumijevanje korporativnih struktura, načina na koji se vrednuju ljudi i cijeni rad u takvim sistemima, te koliko mnoštvo sitnih, povezanih elemenata pokreće jedan veliki i kompleksan mehanizam. Imao sam priliku da naučim mnogo o svakoj industriji u kojoj sam radio, o tehnologijama koje se koriste, ali i o tome kako izgraditi biznis od nule i stvoriti proizvod koji koriste hiljade kompanija i pojedinaca.
Telekomunikacije, avio transport, turizam, digitalno zdravstvo, finansijske tehnologije, informaciona bezbjednost, automoto industrija i industrija kućnih ljubimaca — sve su to oblasti u kojima sam proveo godine rada. Tolika raznovrsnost učinila je da se osjećam ispunjenije, mudrije i sa znatno boljim razumijevanjem društva, života i samog sebe.
Pored stručnih vještina koje dolaze s radom u različitim sektorima, stekao sam bogato iskustvo upoznavanjem drugih kultura, religija i sklapanja prijateljstava širom svijeta. Naučio sam da mnogo više cijenim različitost i da shvatim koliko je ona važna za zdravo okruženje. Zahvaljujući tome, imao sam priliku da budem gost na trodnevnom indijskom vjenčanju, da otkrijem čari prirode usred pustinje i da osjetim energiju i haos metropolskih sredina.
Boravkom daleko od Crne Gore i iskreno osjetivši nostalgiju, naučio sam da još više cijenim odakle dolazim, prepoznajem ljepotu i jedinstvenost svog doma. Ova kombinacija doživljaja i lekcija pripremila me za preduzetništvo, a vjerujem da me i ovaj trenutni period priprema za naredni, mnogo veći i ozbiljniji poduhvat.
#CGDIJASPORA: Koje izazove ste susreli pri pokretanju vlastitog biznisa u Crnoj Gori i kako ste ih prevazišli?
#Branko Džakula: Moj biznis se bavi uslugama i prodajom domaće razvijenih proizvoda iz oblasti informacione bezbjednosti, poznatije kao sajber bezbjednost, koja počiva na etičkom poslovanju i povjerenju kao stubovima sektora bezbjednosti. Naišao sam na brojne prepreke prilikom probijanja na domaće tržište, gdje je postojala velika odbojnost javnog sektora prema saradnji s novim privatnim kompanijama, dok su apetiti privatnog sektora za ovim tipom usluga bili veoma niski jer je svijest o sajber bezbjednosti na našim prostorima generalno jako niska. Tome su pridodale i učestale koruptivne radnje, namješteni tenderi i dogovori iza zatvorenih vrata, što je činilo gotovo nemogućim plasiranje kao novog i etički orijentisanog igrača na tržištu na kojem sa takvim pristupom niste poželjni. Slične izazove doživio sam i na tržištima zemalja u regionu. Zbog toga smo donijeli niz izmjena u poslovnoj strategiji i fokus usmjerili na veća, ali i znatno zasićenija tržišta. Uz mnogo truda i upornosti, otvorili smo sebi put ka tržištima Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, a istovremeno smo zadržali prisustvo na domaćem terenu i nastavili da zapošljavamo domaću radnu snagu.
Pokazalo se da je to bio najbolji potez koji smo mogli da napravimo. Danas poslujemo uspješno, slobodno i časno, a od toga koristi imaju i naša ekonomija i naši ljudi. Takođe, neumorno ćemo volonterski raditi na podizanju svijesti o sajber bezbjednosti i edukaciji ljudi koji žele da započnu karijeru u ovoj oblasti.
#CGDIJASPORA: Koji savjet biste dali mladim ljudima koji razmišljaju o napuštanju zemlje?
#Branko Džakula: Crna Gora je država u razvoju kojoj treba veliki broj ambicioznih mladih ljudi, sa novom perspektivom, elanom i idejama da prave pozitivne promjene. Smatram da svako treba da živi neko vrijeme van svoje kuće, svoje zone komfora, da li to bilo tokom studija, senzonskog posla ili rane karijere, ali to iskustvo je često esencijalno da se stavite u poziciju da možete da pomognete drugima, da li svome prijatelju, porodici ili čitavom društvu. Putovanje i život u inostranstvu povećavaju šanse da bolje upoznate sebe, otvara prilike za spoznaju novih karijernih poziva za koje niste ni znali da postoje, da se pronađete u nečemu novom, ili da shvatite da nešto apsolutno nije za vas. Promašaji ne postoje, ako se iz njih izađete pametniji i mudriji, onda su samo lekcije. Što se karijere tiče, inostranstvno vam pokazuje kako se u bolje ili lošije razvijenim državama pružaju servisi, kakvi proizvodi su na tržištu, kako država riješava neke od ključnih problema u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, modernizaciji školstva, zdravstva, servisa za građanje i mogu vam dati inspiraciju da neku inovaciju iz inostranstva dovedete u Crnu Goru i prilagodite za potrebe domaćeg tržišta, da li u vidu startapa koji će razvijati novi proizvod, ili pružati novi servis, Crna Gora ima velikog prostora za modernizaciju i inovacije u svim sektorima, od ugostiteljstva, transporta, energetike, online servisa, ekologije, prosvjete itd… Moj savjet: Otiđite, ali otiđite da se vratite. Najveće zadovoljstvo koje sam doživio povratkom je što sam imao priliku da slobodno dijelim svoje iskustvo i lekcije koje sam naučio iz života u inostranstvu sa našim đacima i studentima, kako iz svoje struke i preduzetničkog života, pokazivajući im neke od mogućih puteva njihovog razvoja i usavršavanja.
#CGDIJASPORA: Koji su vaši dugoročni ciljevi i vizija za vaš biznis i za Crnu Goru uopšte?
#Branko Džakula: Trenutni i kontinualni cilj mi je da održavam zdravlje kroz redovne fizičke aktivnosti, kvalitetan san i zdravu ishranu (najdražu mediteransku). Smatram da je taj cilj i njegovo održavanje preduslov za sve druge dugoročne, ambiciozne ciljeve – ako ne brinete o sebi, kako ćete brinuti o drugima. Uspjevam taj cilj da održim kroz redovno prijavljivanje na lokalna takmičenja poput polumaratona, 10k trka, trail i OCR trka, koje me dodatnu motivišu, a i obavezuju da redovno treniram. Veliki fokus i prioritet stavljam na kvalitetan san i planiram dan oko osmočasovnog spavanja, a ne obratno. Što se ishrane tiče, teško je pogriješiti na našem primorju kada je zdrava i svježa hrana u izobilju, a mediteranska kužina se smatra najzdravijom na planeti, samo je bitno istrajati u kvalitetnom izboru i kloniti se procesuirane hrane, slatkiša i generalnog prejedanja. Poslovni kratkoročni ciljevi su mi da dovedem biznise koje sam pokrenuo do zdrave profitabilnosti i stabilnosti, i stvorim makar jednu globalno uspješnu poslovnu priču koja je potekla iz Crne Gore, u narednih 3-5 godina. Dugoročni ciljevi su mi da dovedem sebe u poziciju da mogu da se bavim filantropijom u svojoj domovini, i budem jedna od većih ili vodećih sila pokretanja pozitivnih promjena u našem društvu, od školstva, ekologije i životne sredine, do socijalnih pitanja, zdravstva i ekonomije. Cilj mi je da ovo djelovanje mogu da sprovodim u svojoj kontroli ali i o svom trošku, bez učestvovanja u i uticaja politike, unutrašnje ili spoljne, kroz model fondacija i NVO. Smatram to svojom svrhom, koja me jako motiviše i ispunjava. Znam da je jako ambiciozan cilj, ali jedan definitivno vrijedan borbe i znam da će se mnogi ljudi toj borbi pridružiti, pa dokle doguramo.
