Piše: Nada Kovačević
Od Budve do Svjetske banke vodi put koji se ne prelazi preko noći. Za Iliju Franetu taj put značio je godine obrazovanja, rada, međunarodnog iskustva i upornog građenja karijere sa jasno postavljenim ciljem. Nakon studija u Podgorici, usavršavanja u Beču i boravka u Njujorku, iskustvo je sticao u Ambasadi Crne Gore i Ujedinjenim nacijama, da bi profesionalni put nastavio u jednoj od najznačajnijih međunarodnih finansijskih institucija – Svjetskoj banci.
Franeta danas radi na projektima koji se odnose na investicije, unapređenje poslovnog ambijenta i održivi ekonomski razvoj, a tokom dosadašnje karijere imao je priliku da Crnu Goru predstavlja na međunarodnim forumima i događajima Svjetske banke, IRENA-e, Energetske zajednice i Evropske komisije.
U razgovoru za portal #CGDIJASPORA govori o tome kako je izgledao odlazak iz Budve, koliko je teško probiti se u velikim međunarodnim institucijama kada dolazite iz male zemlje, šta mu je bilo presudno na putu do Svjetske banke, ali i zašto vjeruje da crnogorska dijaspora može biti mnogo više od izvora investicija – važan rezervoar znanja, kontakata i iskustva za budući razvoj Crne Gore.
Iako karijeru gradi van granica zemlje, Franeta ne krije da razmišlja o povratku i mogućnosti da znanje stečeno u međunarodnom okruženju jednog dana još neposrednije stavi u funkciju razvoja Crne Gore.
Početak profesionalnog poglavlja koje je godinama bilo jedan od mojih najvećih ciljeva
#CGDIJASPORA: Gdje ste rođeni i kako je tekao vaš put od Budve do Svjetske banke?
#Ilija Franeta: Rođen sam i odrastao u Budvi, poznatoj turističkoj metropoli Crne Gore. Nakon srednje škole upisao sam međunarodnu ekonomiju u Podgorici, gdje sam prvi put ozbiljno počeo razmišljati o nastavku studija u inostranstvu. Odlazak na master studije bio je prekretnica. Našao sam se među studentima iz cijelog svijeta i tada sam shvatio da želim graditi karijeru u međunarodnim institucijama.
Svjetska banka postala je moj dugoročni cilj. Od tog trenutka svaki naredni korak bio je usmjeren ka tome. Radio sam u Ambasadi Crne Gore, zatim u Ujedinjenim nacijama, a tokom studija otišao na razmjenu u Njujork kako bih se što više približio međunarodnom okruženju u kojem sam želio raditi. Tamo sam imao priliku da upoznam ekonomistu iz Svjetske banke koji mi je dao vrijedne savjete o tome kako izgleda put do takve institucije. Nedugo nakon završetka master studija dobio sam priliku da se pridružim Svjetskoj banci, što je bio rezultat višegodišnjeg rada, planiranja i upornosti.
Kao stipendista European Forum Alpbach imao sam priliku da slušam predavanja vodećih svjetskih stručnjaka, uključujući profesore sa Univerziteta Oxford.
#Ilija Franeta: Da. Odrastanje u Budvi, gradu čiji život u velikoj mjeri zavisi od turizma, prirodno me usmjerilo ka ekonomiji. Kroz svakodnevni život mogao sam posmatrati koliko ekonomske prilike utiču na zajednicu i kvalitet života ljudi.
Tokom studija shvatio sam da želim razumjeti ne samo ekonomiju, već i način na koji države sarađuju, donose odluke i oblikuju razvojne politike. Zato sam nastavio obrazovanje u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodne ekonomije. Posebno su me privlačile razvojne institucije jer vjerujem da kvalitetne ekonomske politike mogu imati direktan uticaj na živote miliona ljudi. Teoriju sam kasnije imao priliku povezati sa praksom kroz rad u međunarodnim organizacijama.
Kao mladi delegat i predstavnik Crne Gore učestvovao sam na Dubrovnik Youth Forumu, na poziv Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske. To je bilo jedno od najljepših međunarodnih iskustava.
#CGDIJASPORA: Jeli bilo bolno kada ste prvi put otišli od kuće i šta ste pomislili u tom trenutku?
#Ilija Franeta: Jeste. Kada dolazite iz manjeg grada u kojem poznajete gotovo svakoga, odlazak predstavlja veliku životnu promjenu. Sjećam se da sam tada razgovarao s porodicom i prijateljima, tražeći potvrdu da donosim ispravnu odluku. Na kraju sam shvatio da takvu odluku svako mora donijeti sam.
Napustiti poznato okruženje nikada nije lako, ali upravo tada počinje najveći lični razvoj. Da sam ostao u zoni sigurnosti, vjerovatno nikada ne bih imao priliku da steknem iskustva koja danas imam. Taj prvi korak bio je najteži, ali i jedan od najvažnijih u mom životu.
#CGDIJASPORA: Kako ste se osjećali kada ste poslije dužeg vremena u Americi došli kući?
#Ilija Franeta: Povratak je bio mnogo drugačiji nego što sam očekivao. Njujork je grad koji funkcioniše nevjerovatnom brzinom i nakon određenog vremena čovjek usvoji taj ritam života. Kada se vratite, potrebno je vrijeme da se ponovo prilagodite.
Istovremeno, upravo vam udaljenost pomogne da više cijenite ono odakle dolazite. Počnete drugačije posmatrati svoju zemlju, ljude i način života. Povratak mi je donio novu perspektivu i još veću zahvalnost prema mjestu iz kojeg dolazim.
Jedno od mjesta na koje sam se često vraćao tokom boravka u Njujorku, gradu koji je značajno oblikovao moj profesionalni i lični razvoj.
#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš obrazovni put i koje su bile ključne prekretnice?
#Ilija Franeta: Osnovne studije završio sam u Podgorici, nakon čega sam odlučio da nastavim školovanje u inostranstvu. Želio sam da upoznam drugačiji obrazovni sistem, radim sa studentima iz različitih država i izađem iz okruženja koje mi je bilo poznato.
Studije u Beču otvorile su mi potpuno novu perspektivu, a razmjena u Njujorku dodatno je oblikovala moje profesionalne ciljeve. Upravo kroz ta iskustva postalo mi je jasno da želim graditi karijeru u međunarodnim razvojnim institucijama. Osim znanja, studije u inostranstvu dale su mi samopouzdanje i uvjerenje da ljudi iz malih država mogu biti konkurentni na globalnom nivou.
#Ilija Franeta: To je vjerovatno jedan od najvećih izazova. Kada dolazite iz male države, često imate osjećaj da su velike međunarodne institucije veoma daleko i rezervisane za neke druge ljude.
Međutim, vrlo brzo sam shvatio da je najvažnije ono što možete ponuditi. Trudio sam se da još tokom studija stičem iskustvo, gradim profesionalnu mrežu i razvijam vještine koje će mi jednog dana biti potrebne. Bilo je mnogo prijava, razgovora i neizvjesnosti, ali nijednog trenutka nisam razmišljao o odustajanju. Upravo upornost pravi najveću razliku.
Predstavljanje aktivnosti Svjetske banke predstavnicima investicionih agencija zemalja Zapadnog Balkana
#CGDIJASPORA: Možete li opisati put koji vas je doveo do pozicije savjetnika u Svjetskoj banci?
#Ilija Franeta: Put je teško sažeti u nekoliko rečenica. Dolazak u Svjetsku banku nije bio rezultat jedne prijave ili jednog razgovora. To je bio proces koji je trajao godinama.
Još tokom studija pažljivo sam birao i predmete, a i iskustva koja će me pripremiti za rad u međunarodnim institucijama. Radio sam u ambasadi, zatim u Ujedinjenim nacijama, učestvovao na međunarodnim projektima i nastojao da učim od ljudi koji već rade u organizacijama kojima sam težio. Iskoristio sam svaku priliku da upoznam stručnjake iz te oblasti, postavljam pitanja i razumijem šta se od kandidata očekuje i strogo pratim taj put. Ukratko, to znači da treba raditi na istraživačkim temama koje su od ličnog interesa ali koji takodje prate oblasti koje organizacije zahtjevaju od svojih stručnjaka.
Kada se konačno otvorila prilika u Svjetskoj banci, nijesam imao osjećaj da počinjem od početka. Imao sam osjećaj da sam godinama gradio temelje upravo za taj trenutak.
Delegat na European Youth Eventu, na poziv Evropske komisije, zajedno sa mladima iz cijele Evrope.
#CGDIJASPORA: Šta biste savjetovali mladima iz Crne Gore koji žele da krenu sličnim putem?
#Ilija Franeta: Najvažnije je da ne čekaju da diploma sama otvori vrata. Danas veliku razliku prave iskustva koja stičete tokom studija, stručne prakse, volontiranje, konferencije i ljudi koje upoznate.
Savjetovao bih im da budu radoznali, proaktivni i da se ne plaše kontaktirati ljude kojima se dive. Najgore što može da se desi jeste da ne dobijete odgovor. Takođe, važno je pronaći balans između profesionalnog razvoja i privatnog života, jer uspjeh ima mnogo veću vrijednost kada ga možete podijeliti s ljudima koji su vam važni.
#CGDIJASPORA: Šta vam najviše nedostaje iz Crne Gore dok ste u Beču?
#Ilija Franeta: Prije svega porodica, prijatelji i osjećaj doma. To je nešto što nijedan grad ne može zamijeniti. Nedostaje mi i mediteranski način života, spontanost i osjećaj da uvijek imate vremena za ljude. Tek kada odete, postanete svjesni koliko su upravo te male stvari dio vašeg identiteta.
#CGDIJASPORA: Na koji način vi lično doprinosite Crnoj Gori, iako živite u inostranstvu?
#Ilija Franeta: Kroz svoj posao svakodnevno radim na projektima koji doprinose privlačenju investicija, unapređenju poslovnog okruženja i održivom ekonomskom razvoju zemalja, uključujući i Crnu Goru.
Tokom godina imao sam priliku da, nakon zahtjevnih selekcionih procesa, predstavljam Crnu Goru na forumima i događajima koje organizuju Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA), Svjetska banka, Energetska zajednica i Evropska komisija, promovišući potencijale, znanje i perspektive naše zemlje u međunarodnom okruženju.
Posebno mi je važno kada mogu doprinijeti razvoju zemlje iz koje dolazim, jer vjerujem da znanje stečeno u međunarodnim institucijama ima najveću vrijednost kada se koristi za dobrobit sopstvene zajednice.
#CGDIJASPORA: Da li razmišljate o povratku ili o konkretnijem angažmanu u razvoju Crne Gore?
#Ilija Franeta: Apsolutno. Oduvijek sam smatrao da odlazak u inostranstvo ima najveći smisao ako jednog dana stečeno znanje i iskustvo možete vratiti svojoj zemlji. Crna Gora ima veliki potencijal i vjerujem da će joj u budućnosti biti potrebni ljudi koji razumiju međunarodne institucije, razvojne politike i globalne procese.
Volio bih da iskustvo koje danas stičem jednog dana iskoristim kako bih doprinio razvoju Crne Gore. Dijaspora može imati veoma važnu ulogu, ne samo kroz investicije, već i kroz znanje, međunarodne kontakte i iskustvo koje donosi iz različitih dijelova svijeta. To je, po mom mišljenju, jedan od najvrjednijih načina da se doprinese budućnosti svoje zemlje.
