Piše: Nada Kovačević
Dok svijet ubrzano ulazi u novu tehnološku eru, u kojoj vještačka inteligencija mijenja način na koji radimo, učimo, liječimo se i donosimo odluke, pred malim državama poput Crne Gore otvara se rijetka razvojna prilika. U ovoj oblasti veličina zemlje nije presudna – mnogo su važniji znanje, kvalitet obrazovanja, ulaganje u istraživanja i sposobnost društva da prepozna i podrži talentovane ljude. Upravo zato pitanje razvoja vještačke inteligencije nije samo tehnološko, već i pitanje budućnosti mladih, nauke i ukupnog društvenog razvoja Crne Gore.
Jedna od crnogorskih naučnica koja tu budućnost već gradi u međunarodnom okruženju je Elma Hot Dervić. Njen profesionalni put vodio je od Bijelog Polja, preko studija elektrotehnike na Univerzitetu Crne Gore, do naučne karijere u Beču. Iako skromno odbija da svoj dosadašnji put nazove završenom „uspješnom naučnom karijerom“, iza nje su godine istraživanja, međunarodnog iskustva, rada sa studentima, ljekarima i profesorima, kao i angažman na povezivanju crnogorske naučne dijaspore sa mladima i institucijama u domovini.
Kako sama kaže, „virusom nauke“ zarazila se još u Crnoj Gori, kada je prvi put osjetila uzbuđenje koje donosi potraga za odgovorima na pitanja na koja niko prije nije odgovorio. Danas je u središtu njenog interesovanja primjena velikih skupova podataka i vještačke inteligencije u medicini. Kroz istraživanja nastoji da doprinese boljem razumijevanju nastanka i razvoja hroničnih bolesti, ali i njihovom sprečavanju, kako bi ljudi što duže ostali zdravi, umjesto da se zdravstveni sistemi uključuju tek kada se bolest već pojavi. Njena istraživačka pitanja obuhvataju i starenje evropskog stanovništva, kao i položaj žena i migranata u zdravstvenom sistemu.
Elma je i osnivačica startapa BeeAnd.me i suosnivačica Crnogorskog udruženja za vještačku inteligenciju – MAIA, kroz koje sa kolegama organizuje predavanja, ljetnje škole, takmičenja i druge programe namijenjene studentima i mladima u Crnoj Gori. Upravo u takvom povezivanju vidi jedan od načina da se tradicionalna priča o „odlivu mozgova“ pretvori u priču o razmjeni znanja, međunarodnim kontaktima i razvojnim mogućnostima.
Prema njenom mišljenju, odlazak mladih u inostranstvo ne mora sam po sebi biti loš. Mladi treba da upoznaju drugačije sisteme, uče od najboljih i stiču iskustva koja kasnije mogu podijeliti sa svojom zemljom. Problem, međutim, nastaje kada odlaze razočarani, sa osjećajem da trud, znanje i sposobnost nijesu dovoljno vrednovani i da pred njima nijesu otvorene jednake mogućnosti. Nepotizam, lični interesi i nedostatak sistemske podrške, upozorava Hot Dervić, ne udaljavaju mlade samo fizički od Crne Gore, već kod njih gase i želju da se jednog dana vrate ili sarađuju sa institucijama u domovini.
Zbog toga smatra da država, univerziteti i privreda moraju zajednički stvarati društvo u kojem će mladi vjerovati da se obrazovanje i rad isplate. Crna Gora, poručuje, ne može i ne treba da zaustavi svaki odlazak, ali mora postati zemlja u koju će ljudi željeti da se vrate i u kojoj će moći da zamisle svoju budućnost. Istovremeno, doprinos dijaspore ne treba mjeriti isključivo brojem povratnika. Naučnici i stručnjaci koji žive van zemlje mogu pomoći kroz zajedničke projekte, mentorstvo, predavanja, povezivanje institucija i prenošenje znanja i iskustava.
Govoreći o vještačkoj inteligenciji, Hot Dervić ne dijeli ni pretjerano oduševljenje ni apokaliptične strahove. AI, kako objašnjava, nije magija niti rješenje za svaki problem, ali već sada postaje dio svakodnevnog života – od navigacije, preporuka na telefonima i automatskog prepoznavanja registarskih tablica do analize medicinskih snimaka i pomoći pri obavljanju brojnih poslovnih zadataka. Ne vjeruje da će ljudi preko noći ostati bez poslova, ali upozorava da se način rada već mijenja i da je prilagođavanje novim tehnologijama postalo neophodno.
U intervjuu za portal CGdijaspora, Elma Hot Dervić govori o svom putu od Crne Gore do Beča, istraživanjima koja mogu uticati na budućnost medicine, razvojnim mogućnostima koje donosi vještačka inteligencija, potencijalu crnogorske naučne dijaspore i razlozima zbog kojih mladi stručnjaci napuštaju zemlju. Govori i o tome šta Crna Gora mora promijeniti kako bi znanje postalo jedna od njenih najvažnijih vrijednosti, kao i pod kojim bi uslovima ljudi koji su karijeru izgradili u inostranstvu ponovo mogli da je vide kao mjesto svog profesionalnog i životnog povratka.
#Elma Hot Dervić: Hvala na lijepim riječima, ali „uspješna naučna karijera“ su ipak velike riječi. Ne doživljavam to kao destinaciju na koju sam već stigla, već kao put koji još uvijek traje. Trudim se da radim ono što volim i da moj rad ima smisla, da možda ostavi neki mali, pozitivan trag u svijetu u kojem živimo.
Put od Bijelog Polja, preko Podgorice, do Beča bio je izazovan, ali i ispunjen mnogim srećnim okolnostima i divnim ljudima koji su mi pomogli da napravim svaki naredni korak. Zato uvijek ističem koliko su mi studije Elektrotehnike na Univerzitetu Crne Gore značile. Dale su mi čvrstu osnovu na kojoj sam kasnije mogla da gradim svoje znanje i razvijam se kao istraživač.
Zapravo, rekla bih da sam se „virusom nauke“ zarazila još u Crnoj Gori. Tada sam prvi put osjetila koliko istraživanje može biti uzbudljivo i koliko je lijep osjećaj kada pokušavate da odgovorite na pitanja na koja niko prije vas nije znao odgovor. Sve što je došlo kasnije bilo je nadogradnja tog prvog entuzijazma.
#Elma Hot Dervić: Iskreno, u mom srcu nemam osjećaj da sam otišla iz Crne Gore i da sada treba nešto posebno da me povezuje s njom. Crna Gora je i dalje moj dom, samo što me je život odveo u Beč. Ono što je trebalo da bude privremeni odlazak, vremenom se pretvorilo u godine života ovdje.
Ipak, trudim se da održim vezu sa Crnom Gorom koliko god je to moguće. Kroz Crnogorsko udruženje za vještačku inteligenciju (MAIA) veoma sam povezana sa našom zajednicom. Organizujemo predavanja, ljetnje škole, takmičenja i nagrade, a posebno sam zahvalna na podršci koju dobijamo od Fonda za inovacije, Ministarstva dijaspore i uspješnih crnogorskih IT kompanija. Zahvaljujući tome, mi iz dijaspore imamo priliku da zajedno sa kolegama u Crnoj Gori radimo na projektima za koje vjerujemo da mogu biti korisni mladim ljudima i razvoju naše zemlje.
Posebno me obraduje svaki poziv koji dođe iz Crne Gore, bilo da je riječ o konferenciji, predavanju ili nekom drugom događaju. Nadam se da će u budućnosti biti još više prilika za saradnju sa crnogorskim naučnicima, univerzitetima i ljekarima, jer vjerujem da najbolji rezultati nastaju kada medjusobno dijelimo znanje i iskustva.
#Elma Hot Dervić: Apsolutno. Drago mi je da je i Ministarstvo dijaspore prepoznalo potencijal naše dijaspore i da je veoma aktivno na ovom polju. Crna Gora ima izuzetne ljude širom svijeta, na univerzitetima, u kompanijama, istraživačkim institutima i međunarodnim organizacijama. To je ogroman potencijal koji ne bismo smjeli da zanemarimo.
Mislim da „odliv mozgova“ ne mora nužno biti negativna pojava. Mnogo je važnije da izgradimo jake veze sa ljudima koji su otišli. Znanje, iskustvo i kontakti koje oni stiču u svijetu mogu biti veliki razvojni resurs za Crnu Goru.
Moj utisak je da većina ljudi u dijaspori želi da pomogne. Gotovo svaki put kada nas neko iz Crne Gore pozove da održimo predavanje, učestvujemo u projektu, pomognemo studentima ili organizujemo neki događaj, odazovemo se s velikim zadovoljstvom. Ljudi ne moraju fizički da se vrate da bi dali doprinos svojoj zemlji, nekada su saradnja i razmjena znanja jednako vrijedni. Mislim da upravo u tome leži snaga naše dijaspore.
#Elma Hot Dervić: Mislim da danas živimo jednu novu industrijsku revoluciju. Vještačka inteligencija ima potencijal da nam olakša život, unaprijedi zdravstvo, obrazovanje i nauku i omogući da mnoge svakodnevne zadatke obavljamo brže i jednostavnije. Ukratko, vještačka intelicija ima mogućnost da učini život na ovoj planeti ljepšim i lakšim. Ali, moram biti iskrena, kao i svaka velika tehnološka promjena, nosi i određene rizike. Nadam se da ćemo je razvijati i koristiti odgovorno.
Zapravo, vještačka inteligencija je već dio naše svakodnevice, iako toga često nijesmo ni svjesni. Mnogi koriste ChatGPT za pisanje tekstova ili e-mailova, roboti usisivači sami čiste stanove, radiolozi dobijaju pomoć AI sistema pri analizi medicinskih snimaka, automatske rampe prepoznaju registarske tablice, a navigacija i preporuke koje svakodnevno dobijamo na telefonima takođe se oslanjaju na algoritme vještačke inteligencije.
Ne vjerujem u scenarije u kojima će preko noći svi ostati bez posla. Promjene će dolaziti postepeno. Međutim, važno je da budemo svjesni da se način rada mijenja. Mislim da bi svako od nas trebalo iskreno da se zapita: koji dio mog posla danas već može da obavi neki AI alat ili veliki jezički model poput ChatGPT-a? Odgovor na to pitanje nije razlog za strah, već prilika da naučimo nove stvari i prilagodimo se promjenama koje neminovno dolaze.
#Elma Hot Dervić: Zbog svoje radoznalosti i radosti koju mi nauka donosi, gotovo uvijek radim na nekoliko projekata istovremeno. Kako bi Englezi rekli, “questions keep me awake at night.” Mene budnom drže pitanja o hroničnim bolestima, starenju stanovništva, ali i o položaju žena i migranata u zdravstvenom sistemu.
Koristeći velike skupove podataka iz bolnica, zdravstvenog osiguranja i drugih izvora, pokušavamo da razumijemo kako bolesti nastaju, kako se razvijaju i, što je možda najvažnije, kako možemo da ih spriječimo. Moj cilj je da pomognemo ljudima da što duže ostanu zdravi, umjesto da se bavimo samo liječenjem kada se bolest već pojavi.
Evropa danas ubrzano stari i to predstavlja veliki izazov za zdravstveni sistem, ekonomiju i društvo u cjelini. Vjerujem da podaci i vještačka inteligencija mogu pomoći da bolje planiramo budućnost i donosimo odluke zasnovane na dokazima.
Koliki će biti stvarni uticaj našeg rada, na kraju će procijeniti ljekari, pacijenti i naučna zajednica, a možda i zub vremena. 🙂
#Elma Hot Dervić: Teško mi je da procijenim, s obzirom da sam u akademiji i da ne pratim dovoljno kompanije u Crnoj Gori. Za malu zemlju poput Crne Gore, koja je danas (nažalost) u velikoj mjeri oslonjena na turizam, AI predstavlja veliku priliku. Za razliku od mnogih drugih industrija, ovdje nije presudno koliko ste velika država, već koliko ulažete u znanje i ljude.
Kroz Crnogorsko udruženje za vještačku inteligenciju (MAIA) pokušavamo upravo to, da približimo ovu oblast studentima i mladima, organizujemo predavanja, ljetnje škole i takmičenja, ali i da im pokažemo da ljudi iz Crne Gore već danas grade uspješne međunarodne karijere u oblasti AI. Vjerujem da su upravo oni najbolji dokaz da i iz male zemlje mogu doći velike ideje.
Ono gdje, po mom mišljenju, još uvijek zaostajemo jeste sistemska podrška, od ulaganja u istraživanje i razvoj, preko jačanja saradnje između univerziteta i privrede, do stvaranja uslova da mladi stručnjaci vide svoju budućnost u Crnoj Gori. Tu imamo još mnogo prostora za napredak.
#Elma Hot Dervić: Ah, ovo mi je baš bolna tema. Crna Gora je mala država i, nažalost, još uvijek se prečesto susrećemo s nepotizmom, nedostatkom jednakih prilika i osjećajem da trud i znanje nisu uvijek dovoljno vrednovani. Ponekad imam utisak da nam se kao društvu urušio sistem vrijednosti i da smo postali previše okrenuti ličnim interesima. Sve to tjera mlade ljude da svoju priliku potraže negdje drugo.
Mislim da odlazak mladih u inostranstvo sam po sebi nije loša stvar. Naprotiv, važno je izaći iz svog okruženja, učiti od najboljih i steći nova iskustva. Uostalom, šta bi bilo s Nikolom Teslom da je cijeli život ostao u svom rodnom selu? Problem nastaje kada ljudi odlaze s gorčinom i osjećajem nepravde, bez želje da se jednog dana vrate ili sarađuju sa svojom zemljom. Dugoročno, to je veliki gubitak za Crnu Goru.
Zanimljivo je da mnoge stvari koje bi trebalo mijenjati u Crnoj Gori danas jasnije vidim nego dok sam tamo živjela. Kada živite u sistemu koji funkcioniše, koji vam olakšava život i daje osjećaj da institucije rade za građane, neminovno se zapitate: zašto tako ne može i kod nas?
Možda zvuči banalno, ali i dalje sam pomalo ljubomorna kada vidim u kakve vrtiće, škole i univerzitete ovdje idu djeca. Nadam se da se situacija u Crnoj Gori u međuvremenu promijenila nabolje, ali meni su i dalje u sjećanju ostali uslovi u kojima je odrastala moja generacija.
Zato mislim da država, univerziteti i privreda moraju zajedno da rade na stvaranju sistema u kojem će mladi ljudi osjećati da imaju jednake šanse, da se znanje cijeni i da vrijedi ulagati trud. Ne možemo očekivati da niko neće otići – i ne treba. Ali trebalo bi da napravimo zemlju u koju će ljudi željeti da se vrate i u kojoj će vidjeti svoju budućnost.
#Elma Hot Dervić: Naravno, kada Crna Gora bude spremna da bude dom svim mladim ljudima, koji su otišli i sada stvari vide drugim očima.
#CGDIJASPORA: Koje su najveće zablude o vještačkoj inteligenciji koje biste voljeli da razbijete?
#Elma Hot Dervić: Da je to magija, da je rješenje za sve probleme.
#CGDIJASPORA: Šta za vas lično znači predstavljati Crnu Goru u međunarodnoj naučnoj zajednici?
#Elma Hot Dervić: To je zanimljivo pitanje, jer se često zapitam da li danas predstavljam Crnu Goru ili Austriju. Crna Gora je moja domovina, ali trenutno sam ja naučnica koji se bori za svoje mjesto ispod naučnog neba Austrije.
Međutim, odmalena sam naučila da jedno ne mora isključivati drugo. Kao što mogu biti i Bošnjakinja i Crnogorka, inženjerka i naučnica, tako mogu biti i naučnica iz Crne Gore koja radi u Austriji. Mislim da identitet nije nešto što se bira između dvije opcije, već nešto što nosite sa sobom gdje god da odete.
Ponosna sam na svoje porijeklo i uvijek mi je drago kada mogu reći odakle dolazim. Ipak, smatram da sam još uvijek na početku karijere i da su najveći uspjesi tek preda mnom. Nadam se da ću u budućnosti imati priliku da svojim radom i projektima predstavljam i Crnu Goru na način na koji zaslužuje.
#Elma Hot Dervić: Iskustvo me naučilo da je teško praviti dugoročne planove. Zato je moj trenutni cilj prilično jednostavan: da završim projekte koje sam započela, da nastavim da radim sa inspirativnim i pametnim ljudima. Vjerujem da će me to prirodno odvesti do neke nove stepenice u karijeri.
Kada pogledam iza sebe, možda sam najponosnija na to što nijesam odustala. Bilo je mnogo trenutaka kada je bilo lakše stati, usporiti ili reći: „Dovoljno je, ne moram više da se trudim.“ Ali me radoznalost uvijek gurala dalje.
I danas mi je jedan od najljepših osjećaja kada se, nakon odmora, radujem povratku na posao, novim idejama, brainstorming sesijama sa studentima, kliničarima i profesorima. Dok god osjećam tu radost i uzbuđenje zbog onoga što radim, mislim da sam na pravom putu.
