Piše: Nada Kovačević
Nebojša Nešo Ješovnik nastavlja put pješke do Crne Gore. Javljajući se portalu CGDIJASPORA iz Salzburga, Nešo je poručio da u cijeloj priči sebe ne smatra važnim, već zastavu Crne Gore koju nosi iznad svojih leđa kroz evropske gradove, planine i granice.
– Ispred mene su veliki kilometri, dug put i jedan cilj — da stignem svojoj rodnoj grudi, Crnoj Gori. Ali iskreno, u ovoj priči ja nijesam važan. Nešo nije bitan. Ovo je mogao uraditi bilo ko ko u srcu nosi ljubav prema svojoj zemlji. Mogao je Marko, mogao je Janko, mogao je bilo koji čovjek kojem Crna Gora znači više od riječi.
Ja ovo ne radim zbog sebe.
Radim zbog svetinje koja je iza mojih leđa.
Zbog crnogorske zastave.
Zbog osjećaja koji mi je majka usadila još dok sam bio dijete. Ona je, kako je sam rekao, „zapalila crnogorsku vatru u mojim grudima“. Kroz njene priče, običaje, ponos i ljubav prema domovini naučio sam šta znači pripadati svom narodu i svojoj zemlji.
Znam da će ispred mene biti veličanstveni predjeli — Alpi, planine, rijeke, jezera, doline i putevi Evrope. Sve ću to gledati i snimati, ali najvažnije od svega je da će kroz sve te krajeve proći crnogorski barjak. Proći će preko Austrije, prema Julijskim Alpima, kroz Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu, sve do Crne Gore.
Moj cilj je da 21. maja, na Dan nezavisnosti i u čast 20 godina nezavisne Crne Gore, stignem na Cetinje. Jer Cetinje nije samo grad. Cetinje je simbol trajanja, ponosa i identiteta Crne Gore.
Možda neću odmah objavljivati svaki trenutak puta. Morate me razumjeti — nijesu svi dobronamjerni prema ovome što radim. Zato nekad neću otkrivati tačno gdje sam i kuda prolazim. Neki snimci će možda kasniti nekoliko dana. Ali suština ostaje ista.
Nije važno gdje je Nešo.
Važno je da crnogorska zastava prolazi kroz Evropu i vraća se kući.
Želim da ostane zapisano da je crnogorski alaj-barjak prošao planine, doline i granice, nošen ljubavlju prema domovini, i stigao na Cetinje — tamo gdje mu je mjesto.
Na ovaj put krenuo sam zbog ljubavi prema Crnoj Gori. Da dam malo žrtve, malo energije, malo srca svojoj državi. Da pokažem da se domovina ne voli samo riječima, nego djelima. Da podsjetim ljude da se korijeni ne smiju zaboraviti, ma gdje živjeli. Jer čovjek može promijeniti gradove, države i poslove, ali ne smije izgubiti ono odakle je potekao.
Pun sam energije, snage i ljubavi. Ne plašim se puta, jer me vodi ono najjače što čovjek može imati — ljubav prema svojoj zemlji i svom narodu.
Volim vas puno. Javljaću se sa puta, sa svakog mjesta koje ova zastava dotakne. Pred vama će biti prelijepi predjeli, ali iznad svega jedna velika priča — priča o ljubavi prema Crnoj Gori – poručuje Nešo svima nama.
Na kraju razgovora za CGDijaspora poslao je snažnu poruku svim ljudima iz dijaspore i Crne Gore.
– Na ovaj put krenuo sam zbog ljubavi prema Crnoj Gori. Da pokažem da se domovina ne voli samo riječima, nego djelima. Čovjek može promijeniti gradove i države, ali ne smije zaboraviti odakle je potekao.
Pročitajte njegovu prethodnu priču:
