Piše: Nada Kovačević
Postoje putevi koje biramo, i oni koji biraju nas. Nekada nas do njih vode snovi, nekada slučajnosti, a nekada – jedna rečenica izgovorena u kuhinji dok baka s osmijehom nudi kolače. Tako je, gotovo tiho, započela priča Sofije Mirković – crnogorske studentkinje u Francuskoj, u zemlji jezika koji miluje dušu i kulture u kojoj umjetnost svakodnevnog života teče kroz ulice.
Danas Sofija studira Ekonomiju i menadžment na Univerzitetu Lumière Lyon 2, u srcu Liona. Ali njena priča je mnogo više od akademskih titula. Ona je most između Crne Gore i Francuske, između djetinjstva ispunjenog pogledima ka Lovćenu i mladosti koja se gradi pod svodom evropskih znanja.
Francuska, zemlja Šarla Aznavura, Molijera, kafanskih terasa i raskošnih muzeja, za Sofiju nije bila samo destinacija – bila je čežnja koja je tinjala još od prvih koraka u gimnaziji, kada je, na prijedlog svoje bake, upisala časove jezika u Francuskom institutu. Njena baka, čije su godine bile bogate mudrošću, osjetila je da ono što srcu prija – nikad ne vara. I bila je u pravu.
Ali uprkos svemu što Francuska daje – znanju, prijateljstvima, kulturnom bogatstvu – ništa ne može da zamijeni ono što Sofija nosi duboko u sebi: domovinu. Svaki pedalj Crne Gore za nju ima svoju emociju, čak i oni koje nikada nije fizički dotakla. Dom je miris kuće, glas roditelja preko telefona, uspomena na more koje se pjeni pod prozorima djetinjstva.
U intervjuu za #CGDIJASPORA, Sofija ne govori samo kao studentkinja, već kao glas generacije koja u tišini ruši barijere, u tuđini čuva sebe, i iznova dokazuje da se i iz daljine može voljeti, doprinositi i biti uz svoju zemlju.
Ona je aktivna članica OCSI-ja, volontira u Erasmus mreži, pomaže crnogorskim studentima da se snađu u Francuskoj, i, što je najvažnije – svakodnevno dokazuje da je i dijaspora Crne Gore živa, prisutna i puna energije koja može mijenjati društvo.
Jer, kako kaže Sofija u intervjuu za portal #CGDIJASPORA: “I kad živimo pod drugim nebom, Crna Gora ostaje naše sunce. I naš dom.”
#CGDIJSAPORA: Gdje trenutno studirate?
#Sofija Mirković: Trenutno sam na osnovnim studijama Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Lumière Lyon 2 u Lionu, Francuska.
#CGDIJSAPORA: Zašto ste se odlučilili da studirate u toj zemlji/na tom univerzitetu?
#Sofija Mirković: Francuska je oduvijek u mom srcu zauzimala posebno mjesto – zemlja Molijera, tonova Šarla Aznavura koji i danas odjekuju pariškim sokacima, romantičnih ulica u kojima se susreću umjetnost i svakodnevica, najljepših zalazaka koji obasjavaju fasade koje odišu istorijom i ritmom nekog davnog vremena. Još kao dijete, putujući s roditeljima, bivala sam očarana prirodnim ljepotama i arhitekturom – svaka šetnja, svako novo mjesto budilo je u meni divljenje i tihu želju da jednog dana postanem dio tog svijeta. Francuska je za mene bila san satkan od impozantnih pejzaža, zvuka i emocije koje ni vrijeme ni udaljenost nisu izbrisali. Izuzimajući šarmantni jezik, zavodljive pariške bistroe, Azurnu obalu i hedonizam kao pokretačku snagu društva, Francuska pruža širok dijapazon mogućnosti za akademsko i karijerno usavršavanje.
Osnovne studije su uglavnom besplatne na državnim univerzitetima, dok se za master i doktorske programe stranim studentima dodjeljuju značajne stipendije.Ipak, ono što je u mom slučaju bilo presudno jeste ljubav prema francuskom jeziku, koji sam počela da učim još od prvog razreda gimnazije, na Francuskom institutu u Podgorici – na prijedlog, vjerovali ili ne – moje bake, tada već u poodmaklim godinama. Upravo ona nosi zasluge za moje dalje odluke, jer je – da li igrom sudbine ili zahvaljujući svom pronicljivom zapažanju – od poznanice saznala za pogodnosti studiranja u Francuskoj.
Još tada sam shvatila dragocjenost informacija i pomoći “iz prve ruke”, jer da nije bilo male, ali jake mreže crnogorskih studenata u Francuskoj, moj put – već izazovan – bio bi još teži.
#CGDIJSAPORA: Da li ste zadovoljni uslovima studiranja i studentskim životom u inostranstvu?
#Sofija Mirković: Jesam. Francusko društvo se ističe posebnom solidarnošću, što u velikoj mjeri olakšava troškove života i studiranja. Iako su cijene svuda u porastu, kirije su i dalje podnošljive, naročito uz mjesečnu socijalnu pomoć CAF, u iznosu od otprilike 200 eura, koju dodjeljuje francuska država. Pored toga, cijene obroka u studentskoj menzi kreću se od 3,50 do 5 eura, što znatno olakšava studentski budžet.
Gotovo svaki grad u Francuskoj prepun je kulturnih i zabavnih sadržaja, koji su često besplatni uz studentske povlastice. Zvuči gotovo nestvarno da studenti mogu provesti jedno poslijepodne u najposjećenijem muzeju na svijetu, Luvru – potpuno besplatno.
#CGDIJSAPORA: Šta vam je bilo najteže u prilagođavanju novom okruženju?
#Sofija Mirković: Najteže mi je bilo prevazići nostalgiju za porodicom, prijateljima, domovinom… Nedostajanje je bilo sve jače, a dani dugački i tmurni čak i kad sunce grije – jer, čini se, grije drukčije. Nedostajao mi je svaki pedalj Crne Gore, pa i onaj koji nikada nijesam prešla.
Ipak, u tome se ogleda naša snaga i hrabrost. Sami, u potpunoj nepoznanici, stvaramo novi svijet, prevazilazimo prepreke, razbijamo strahove i, najbitnije, gradimo sebe.
#CGDIJSAPORA: Da li ste uključeni u studentske organizacije, projekte ili volonterske aktivnosti?
#Sofija Mirković: Da, aktivna sam članica Sekretarijata OCSI i lokalna koordinatorka za Francusku. Misija svih nas u Organizaciji crnogorskih studenata u inostranstvu jeste da podstaknemo mlade ljude da se otisnu u svijet, i time stiču ne samo karijerna, već i životna iskustva.
Zajedno sa svojim kolegama radim na okupljanju crnogorskih studenata u inostranstvu, promovišući crnogorsku kulturu i autentičnost. Naš cilj je motivisati mlade da se vrate svojoj domovini, primijene stečena znanja i iskustva i time postanu dragulj našeg društva.
Posebno me inspiriše ohrabrivanje mladih iz Crne Gore da se prepuste novim izazovima – prelazeći ne samo državne, već i lične granice.
Pored angažmana u OCSI-ju, takođe sam odgovorno lice za međunarodnu mobilnost u NVO Erasmus Student Network u Lionu. Zaista uživam u povezivanju sa ljudima različitih nacija i životnih priča, te se svakim danom osjećam bogatije upravo zahvaljujući svom volonterskom doprinosu.
#CGDIJSAPORA: Koliko vam je važna veza sa Crnom Gorom dok ste u inostranstvu?
#Sofija Mirković: Crna Gora je zvijezda vodilja, ali i pratilja svih nas koji smo joj daleko. Domovina je za mene iskon uspjeha i ponosa, mjesto mojih prvih uspona i padova, prvih koraka u pijesku, ali i krila koja me vode u neki drugi svijet.
Zavičaj je za većinu sinonim za toplinu, majčin zagrljaj i bezbrižne dane na igralištu – uistinu, kolijevka naše istine i ljubavi. Izgubiti vezu sa Crnom Gorom značilo bi izgubiti svoj nacionalni identitet, sve one male i velike tradicije koje opisuju našu svakodnevicu, a naposljetku i ljepotu života.
#Sofija Mirković: Trenutno sam akademski i karijerno orijentisana ka inostranstvu, što za mene ipak ni u kom slučaju ne isključuje povratak u Crnu Goru. Razvijanjem mreže crnogorskih profesionalaca u inostranstvu, gradimo solidne temelje za povratak i značajan doprinos domovini.
#CGDIJSAPORA: Da li doprinosite promociji Crne Gore?
#Sofija Mirković: Naravno. Za mene to predstavlja imperativ svakog crnogorskog studenta, koji nosi breme duge, veličanstvene ali i teške istorije, bogatog jezika i kulture – jedne od najmanjih evropskih zajednica, ali s velikim neotkrivenim potencijalima.
Smatram da su studenti i mladi intelektualci u biti najvažniji ambasadori i osovina diplomatskih odnosa dviju država. Razmjene studenata znače razmjenu ljudskih resursa i jačanje društveno-ekonomskih veza – ukoliko studentske zajednice imaju adekvatnu podršku matične države.
#CGDIJSAPORA: Šta bi poručili mladima u Crnoj Gori koji razmišljaju o studiranju u inostranstvu?
#Sofija Mirković: Mladost je sinonim za hrabrost. Ukoliko nam okolnosti dozvoljavaju, to su godine kada treba da rastemo, kako na akademskom, tako i na duhovnom planu.
Sklapajući nova prijateljstva, otkrivajući nepoznate kutke svijeta, učeći strane jezike – upoznajemo sebe, prevazilazimo strahove i, najzad, svakodnevno pobjeđujemo.
#Sofija Mirković: Od dana kada napustimo domovinu, život više ne može biti isti, jer nas čekaju veliki izazovi s kojima se moramo suočiti sami.
Iako su borbe koje samostalno vodimo izuzetno teške, to su dragocjene životne prilike za napredak i stvaralaštvo. To su trenuci kada se suočavamo sami sa sobom, spoznajemo svoje vrline i mane, i usmjeravamo svoja interesovanja.
Uprkos životnom maratonu i pohodu na ambicije, uvijek će moja krajnja destinacija biti roditeljski dom i naša lijepa Crna Gora.
