Piše: Nada Kovačević
Vraćam se, jači nego ikad, da živim među svojima, u zemlji koju volim. To su riječi koje nijesu izgovorene direktno, ali odzvanjaju kroz svaku misao, rečenicu i tišinu Milorada Kimija Ivanovića, Crnogorca iz Podgorice koji već skoro četiri godine živi i radi u Americi. Njegova priča je neobična, ali jeste duboko ljudska – ona priča koju osjećaju svi naši koji su otišli trbuhom za kruhom, ali dušom ostali u zavičaju.
Kimi je svoje prve korake ka inostranstvu napravio preko brodova – ploveći svijetom, gledajući kontinente iz drugog ugla, ne kao turista, već kao radnik, kao neko ko sanja bolji život. Kada je pandemija pogodila svijet, brodska industrija je stala – a Kimi je, poput mnogih naših, okrenuo lice ka Americi. Nastanio se u Njujorku, zaposlio se u firmi našeg čovjeka, radio svaki dan od jutra do mraka, odricao se svega – ali nikad nije odustao od Crne Gore.
U ovom iskrenom razgovoru za portal #CG Dijaspora, Kimi ne govori samo o tome koliko je teško raditi u tuđini, već o onome što se najteže podnosi – odsustvu. Najviše ga boli što još nije vidio sestričnu, slavlje bez porodice, praznici bez zastave, a ona u srcu svakog dana. Govori o zemlji kojoj nije okrenuo leđa ni kad je bilo najteže, o zastavi koju sa sobom nosi iz luke u luku, o ljubavi prema domovini koju nije naslijedio – već otkrio, probudio i prenio na svoje sestre i njihovu djecu.
Ovo je priča o jednom Crnogorcu u Americi – ali i o svakome od nas. O onima koji odlaze, ali ne zaboravljaju. O onima koji pomažu, ali ne traže ništa zauzvrat. O onima koji znaju da se istina ne mjeri kilometrima, već srcem koje kuca za svoje.
Jer kako Miki kaže:„Zemlja i zastava – najljepša zemlja i najljepša zastava. Uvijek i svuda. To nije inat. To je ljubav.“
#CGDIJASPORA: Kada i zašto ste otišli u Ameriku?
#Milorad Kimi Ivanović: U Ameriku sam došao prije skoro tri i po godine. Prije toga sam četiri godine radio na brodu – četiri ugovora, po sedam do osam mjeseci na brodu, pa dva do tri mjeseca kući. Kada je počela korona, brodska industrija je među prvima pogođena, i odlučio sam da pokušam sreću u Americi. U Crnoj Gori nije bilo posla u mojoj struci – ugostiteljstvu – pa sam odlučio da ostanem ovdje.
#CGDIJASPORA: Iz Podgorice ste?
#Milorad Kimi Ivanović: Da, iz Podgorice sam. Radio sam deset godina kao domaćin, a potom prešao na kruzere gdje sam bio somelijer.
#CGDIJASPORA: U kom dijelu Amerike ste se nastanili?
#Milorad Kimi Ivanović: U Njujorku, kao i većina naših ljudi. Posao sam pronašao u kompaniji “Piece of Cake”, preko puta rijeke. Tamo sam već tri godine. Firma je u vlasništvu našeg čovjeka iz Podgorice, Voja Popovića.
#CGDIJASPORA: Kakvi su uslovi rada?
#Milorad Kimi Ivanović: Posao je težak, ali ima posla i plata je dobra. Radim skoro svaki dan, nekad od pet ujutru do devet ili deset uveče. Nije za svakoga, ali omogućilo mi je da renoviram kuću, kupim stan i pomognem porodici. Finansijski gledano, isplatilo se.
#CGDIJASPORA: Da li mislite da je novac vrijedan svih odricanja?
#Milorad Kimi Ivanović: Novac pomaže – možeš pomoći sestri, porodici… Ali, fali porodica, domovina, prijatelji. Najteži momenti su kad se u porodici nešto važno desi, a ti nisi tu. Na primjer, mlađa sestra mi je dobila dijete koje nikad nisam vidio. I to boli.
#CGDIJASPORA: Koliko je teško biti Crnogorac u tuđini?
#Milorad Kimi Ivanović: Teško je – više emotivno nego fizički. Ne zato što ti neko ovdje brani da budeš svoj, nego zato što gubiš ono što ti je najvažnije – blizinu porodice, dom, svoje ljude, miris zemlje. Crnogorac ne prestaje biti ono što jeste ni kad je na drugom kontinentu, ali ovdje to nosi sa sobom u tišini, u sebi, u srcu.
Najteži su ti momenti kada ti neko u porodici slavi, pati, rađa dijete, a ti nisi tu. Kad ti dijete sestrino kaže ,,vrati se”. Kad dođu praznici, a ti radiš negdje od jutra do mraka, a znaš da bi u tom trenutku u Crnoj Gori bio okružen svojim ljudima i pjesmom.
I najgore je što većina naših ovdje nema papire – žive između želje da ostanu i potrebe da se vrate. A Crna Gora, kakva god da je, sa svim svojim manama, kad ti jednom uđe pod kožu – nosiš je svuda. I što si dalje, to je više voliš. E to je najteže – što voliš, a nijesi tu.
#CGDIJASPORA: Imate li planove da se vratite u Crnu Goru?
#Milorad Kimi Ivanović: Da. Ne vidim sebe ovdje dugoročno. Imam djevojku Amerikanku, imam prijatelje, ali ne želim papire niti ostanak ovdje. Želim se vratiti i započeti nešto svoje. Uložio sam u budućnost, i mislim da će uskoro doći vrijeme da se vratim.
#CGDIJASPORA: Postoji li neka zemlja koju ste posjetili, a koja vam je bila posebno draga?
#Milorad Kimi Ivanović: Iskreno, nijesam. Radio sam na kruzerima, putovao, vidio mnogo zemalja, ali nijedna nema ljepotu koju Crna Gora ima. Klima, more i planine na sat vremena – to nema nigdje.
#CGDIJASPORA: Koliko ti nedostaje Crna Gora?
#Milorad Kimi Ivanović: Mnogo. Osim porodice, najviše mi nedostaje osjećaj pripadnosti, zemlja i zastava. Posebno boli kada dođe 13. jul, a nisi kući. Ti datumi posebno pritisnu.
#CGDIJASPORA: Šta planirate kad se vratite u Crnu Goru?
#Milorad Kimi Ivanović: Prvo porodicu da obiđem, a onda sve one ljepote Crne Gore koje sam toliko puta prošao. Poslije toga planiram pokrenuti neki biznis, da mogu da živim od svog rada i borim se iz svoje zemlje. Vjerujem da ovdje možemo više pomoći, ali osjećaj doma se ničim ne može zamijeniti.
#CGDIJASPORA: Poznati ste i kao neko ko istinski voli Crnu Goru i bori se za nju?
#Milorad Kimi Ivanović: Da, ali to nije došlo od porodice. Moj otac i rodbina su bili na drugoj strani. Ja sam prvi put čuo govor Slavka Perovića 1999. godine i tada je nešto kliknulo. Od tada, sve više sam čitao, pratio, i ljubav prema Crnoj Gori rasla je u meni. Uspio sam i svoje sestre da „zarazim“ time. Njihova djeca danas znaju više o Crnoj Gori nego mnogi naši odrasli.
#CGDIJASPORA: Šta mislite o odlasku mladih iz Crne Gore?
#Milorad Kimi Ivanović: To je posljedica nesposobne vlasti i neiskorišćenog potencijala. Ali nije poraz kad odu – već kad zaborave odakle su. Crna Gora nije partija, već država sa istorijom. Svi je moramo voljeti, bez obzira na politiku. Teško je ovdje objasniti naše podjele. Ljudi ne razumiju ni oko crkve – kako neko drugi upravlja Cetinjskim manastirom kad ga je gradio Ivan Crnojević.
#CGDIJASPORA: Da li ste imate problema u Crnoj Gori zbog te svoje borbe za domovinu?
#Milorad Kimi Ivanović: Jesam. Zbog natpisa „Podgorica srce“ na putu ka Cetinju, privedeni smo. Ponižavajuće je bilo da te hapse zbog toga, a neko ko pali državne simbole ostaje nekažnjen. To su porazi države i društva.
#CGDIJASPORA: Šta za tebe danas predstavlja Crna Gora i njen simbol – zastava?
#Milorad Kimi Ivanović: Najljepša zemlja i najljepša zastava – uvijek i svuda. To je moj ritual još od broda. Gdje god da sam išao, koju god luku da smo dotakli, u koferu sam uvijek imao crnogorsku zastavu. I uvijek sam je kačio negdje – diskretno, ali ponosno. To je osjećaj koji ne može da se objasni riječima. Kad si daleko, tek tada shvatiš šta znači pripadnost. Zastava ti postane više od simbola – to je podsjetnik na sve ono što nosiš iz djetinjstva, na jezik, mirise, brda, more, porodične slave, utakmice… Na sve ono što te formiralo kao čovjeka. I zato, gdje god da sam, ta zastava ide sa mnom. To nije inat, to je ljubav. I kad je teško, i kad si sam, kad je brod negdje na Atlantiku, a oko tebe sve strano – pod tim znakom znaš ko si. To ne zaboravljaš.
#CGDIJASPORA: I pored svega, vraćate se?
#Milorad Kimi Ivanović: Da. Zahvalan sam Americi što mi je omogućila da zaradim, ali ne želim da ostanem. Vraćam se, želim da živim okružen ljudima koje volim, u zemlji koju volim. I da nastavim borbu – iz Crne Gore.
