Piše: Nada Kovačević
U svakom životnom putovanju postoji trenutak kada se prošlost susreće sa sadašnjošću, oblikujući ne samo našu sudbinu, već i naš identitet. Priča Luigia Skrelija, čovjeka koji je kao mlad momak krenuo iz sunčanog Ulcinja u srce Beograda, pa zatim do Švajcarske, a potom u užurbani Njujork, predstavlja savršenu ilustraciju te složene mreže iskustava i odluka koje nas oblikuju.
Njegova odluka da se preseli u Njujork u teškim vremenima za Crnu Goru, njegovo usmjerenje na obrazovanje svojih sinova i trud da izgradi uspješan posao u novoj sredini, odražavaju nevjerojatnu snagu i upornost.
Međutim, najdirljiviji dio Luigiove priče je njegova borba da samostalno odgaja trojicu sinova nakon što je izgubio voljenu suprugu. Gubitak voljene žene bio je bolno poglavlje, ali Luigi je pokazao izuzetnu hrabrost i odlučnost, posvetivši se potpunosti odgajanju svoje djece. Svaka prepreka koju je prevazišao, svaka suza koju je obrisao, svaka radost koju je podijelio sa sinovima, postala je dio velikog i inspirativnog životnog mozaika. Noseći svoje boli, tuge i odgovornosti, Luigi je preuzeo ulogu oba roditelja, suočavajući se s napornim radom, emocionalnim teretom i svakodnevnim brigama koje su neizbježno dolazile sa samostalnim roditeljstvom. Danas, s ponosom i osjećajem postignuća, gleda na svoje sinove koji su odrasli u izvanredne mlade ljude, a svaki trenutak proveden zajedno vraća ga u vrijeme kada su kao porodica prolazili kroz sve izazove.
Luigiova priča je priča o neprekidnom traženju ravnoteže između prošlosti i sadašnjosti, između domovine i novog doma. Kroz razgovor s njim, otkriva nam duboku ljubav prema Crnoj Gori, koja ostaje čvrsto ukorijenjena u njegovom srcu, i uspomene koje ga vraćaju na početke njegove životne priče. Njegova refleksija o iskustvima iz djetinjstva, obrazovanju, gubicima i uspjesima pruža nam jedinstven pogled na život koji je oblikovan sa strašću, izdržljivošću i bezuslovnom ljubavlju prema porodici i domovini.
Ovaj intervju nam omogućava da zavirimo u srce jednog čovjeka čija je životna priča ispunjena izazovima, pobjedama i neprekidnim traganjima za smirenjem. Luigi Skreli nas svojim riječima vodi kroz emotivnu mapu svog života, pokazujući nam koliko snaga volje, ljubavi i vjere mogu oblikovati sudbinu i pronaći put kroz najmračnije trenutke.
Dok je življenje u Njujorku donosilo mnoge izazove i prilike, stvarnost koja se suočila s njim bila je daleko od jednostavne.
U intervjuu za #CGDIJASPORA saznajemo kako je Luigi, uprkos teškim trenucima samostalnog roditeljstva, pronašao snagu i inspiraciju da nastavi dalje, gradeći novi život za sebe i svoju djecu.
Pridružite nam se dok ulazimo u srce priče Luigia Skrelija, čovjeka čiji životni put nas podsjeća da, ma gdje nas put odveo, korijeni koje nosimo sa sobom uvijek će biti naš vodič kroz sve izazove i prilike koje nam život donosi.
#CGDIJASPORA: Kako su vaša iskustva iz djetinjstva u Ulcinju, obrazovanje u Beogradu i boravak u Švajcarskoj uticali na vašu odluku da se preselite u Njujork i kako ste se prilagodili životu u novoj sredini?
#Luigi Skreli: Rođen sam u Ulcinju, gdje sam proveo djetinjstvo ispunjeno morem, suncem i toplinom doma. Nakon srednje škole, odlučio sam da se preselim u Beograd kako bih nastavio svoje obrazovanje. Tamo sam studirao defektologiju i uspješno završio studije, stekavši neophodna znanja i vještine za rad u ovom plemenitom pozivu.
Nakon završetka studija, život me odveo u Švajcarsku, gdje sam živio godinu dana. Ta godina bila je ispunjena novim iskustvima i izazovima, ali i prilikama da upoznam različite kulture i ljude. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan za mene. Kao turista, otišao sam do Njujorka, ne sluteći tada da će taj grad postati moj novi dom. Bile su to teške godine, 1989. i 1990, kada su problemi počeli da potresaju Crnu Goru. U tom turbulentnom vremenu, donio sam odluku da ostanem u Njujorku, tražeći stabilnost i sigurnost.
U Njujorku sam pronašao ljubav svog života. Moja supruga se rodila u Americi. Upoznali smo se i ubrzo zaljubili. Naša ljubav bila je blagoslovljena sa tri predivna sina, koji su nam donosili radost i sreću. Nažalost, život je ponekad surov i nepredvidiv. Moja supruga je prerano preminula, ostavljajući veliku prazninu u našem životu. Takav je život – pun uspona i padova, sreće i tuge.
#CGDIJASPORA: Nakon gubitka žene, posvetili ste se odgajanju svoja tri sina i nijeste mogli mnogo da putujete. Da li ste se sada posvetili sebi?
#Luigi Skreli: Sada, kada su me obaveze konačno napustile, osjećam slobodu koju nisam imao dugo vremena. Možda zvuči jednostavno, ali sloboda koju osjećam sada dolazi nakon dugog i teškog puta. Nakon što sam izgubio voljenu ženu, sav svoj život sam posvetio odgajanju naše djece. Bilo je to 15 godina ispunjenih izazovima i borbama, putovanje koje je bilo sve samo ne lako. U tih petnaest godina, osim što sam imao ogromnu unutrašnju snagu, oslanjao sam se samo na Božju pomoć.
Moji tri sina su pohađala tri različite škole, svako sa svojim potrebama i izazovima. U tim godinama, dok su rastli i razvijali se, bio sam njihov oslonac i vodič kroz sve poteškoće. Svakodnevno sam se suočavao sa preprekama koje su se činile neprevazidivim, ali nikada nisam izgubio vjeru. Svaka pobjeda, svaki mali korak naprijed bio je za mene i za njih svjetlo u tami.
Danas, s velikim olakšanjem i zahvalnošću, mogu reći da je sve mnogo lakše. Hvala Bogu, moji sinovi su odrasli u izvanredne mlade ljude, koji su pronašli svoje puteve u životu. Dvojica su završila fakultete i već su izgradili uspješne karijere. Najstariji sin trenutno radi u Bijeloj kući, dok je srednji sin otvorio vlastitu kompaniju i ostvario svoje snove. Najmlađi sin je sada na završnoj godini studija, i ja sam ponosan na sve njih.
Kada su u Njujorku, uvijek se raduju dolasku kod mene. Tada, naš dom ponovo postaje mjesto gdje srce kuca kao jedno, gdje se osjeća toplina i ljubav koju smo gradili kroz sve te godine. Svaki trenutak proveden zajedno, svaki razgovor, svaka smiješna priča, vraća me u vremena kada smo kao porodica prolazili kroz sve izazove zajedno. Ti trenuci su mi dragocjeni i daju mi snagu i radost koju sam dugo tražio. Svaka njihova posjeta je podsjetnik na sve ono dobro što smo postigli zajedno, i na ljubav koja nas nikada ne napušta.
#CGDIJASPORA: Završili ste defetkologiju, ali nikad nijeste nikada radili u struci?
#Luigi Skreli: Ne, nikada nisam radio kao defektolog. Umjesto toga, moj profesionalni put usmjerio sam u sasvim drugom pravcu. U početku, nakon što sam se preselio u Njujork, shvatio sam da se ekonomija i tržište rada značajno mijenjaju. To je bio period kada su se pružale nove prilike i kada su se pojavili različiti poslovni izazovi.
Odlučio sam da se posvetim građevinskoj industriji i pokrenuo svoju vlastitu građevinsku firmu. Ovo područje mi je pružilo priliku da se iskažem i izgradim uspješan posao. Građevinska industrija, iako zahtjevna i konkurentna, donijela je mnoge izazove koje sam s vremenom naučio da savladavam. U početku je bilo teško, ali uz trud i posvećenost, moja firma je počela da raste i postigne stabilnost.
Danas, kao i svugdje u svijetu, suočavamo se sa ekonomskim izazovima. Krize su postale češće i uticajnije, a tržište je postalo dinamično i nepredvidivo. Uprkos tome, nastojim da održim kvalitet rada i da pružim najbolje usluge svojim klijentima. Ponekad je teško, ali uz pomoć tima koji je posvećen i uz moj lični trud, uspijevamo da se prilagodimo i prevaziđemo prepreke.
Ovaj poslovni put me naučio mnogo o otpornosti i prilagodljivosti. Dok ekonomski uslovi i tržište rada ne prestaju da se mijenjaju, nastojim da ostanem fleksibilan i da pronađem rješenja koja će omogućiti mom poslovanju da nastavi sa uspješnim radom i rastom.
#CGDIJASPORA: Volite svoju domovinu i u Crnu Goru često dolazite?
#Luigi Skreli: Dolazim u Crnu Goru četiri do pet puta godišnje jer jednostavno ne mogu da zamislim svoj život bez nje. Naša zemlja je pravo čudo prirode, s predivnim pejzažima, kristalno čistim morem i planinama koje oduzimaju dah. Svaki dolazak donosi osjećaj vraćanja kući, osjećaj koji je teško opisati riječima.
Nažalost, mnogi Crnogorci koji žive u domovini ne shvataju u potpunosti vrijednost onoga što imaju. Zasuti svakodnevnim brigama i izazovima, možda ne vide ljepotu koja ih okružuje, ili možda nisu svjesni bogatstva koje njihova zemlja posjeduje. Iako su se ljudi promijenili na mnoge načine, još uvijek postoji ravnoteža koja sprečava da negativni aspekti potpuno preplave svakodnevni život.
Ipak, za mene, svaki trenutak proveden u Crnoj Gori je dragocjen. Najviše uživam provodeći vrijeme u mom rodnom Ulcinju. To je mjesto koje mi pruža pravi mir i unutrašnju sreću. Dok hodam po njegovim ulicama, osjećam se povezano sa svojim korijenima, sa svakim kutkom tog grada koji je oblikovao moje djetinjstvo. U Ulcinju, vrijeme kao da staje, a svi problemi i brige izvan tog malog raja čine se daleko.
Dok se opuštam uz šum talasa i uživam u toplini sunca, shvatam koliko mi nedostaje ovaj predivan dio svijeta kada nisam ovdje. Crna Gora, sa svojom nevjerojatnom prirodom i bogatom kulturom, uvijek će biti mjesto u mom srcu koje me vraća korijenima, ispunjava spokojem i donosi radost.
#CGDIJASPORA: Da li razmišljate da se preselite potpuno u Crnu Goru?
#Luigi Skreli: Volim da živim u Crnoj Gori, ali ne cijele godine. Idealno bi bilo da pola godine provodim u Crnoj Gori, a drugu polovinu u Americi. Ipak, život je takav da se ne može sve isplanirati. Još uvijek ne osjećam da mogu biti vezan za jedno mjesto. Posebno sada, kada sam slobodan od obaveza, djeca su odrasla i situirana, a supruge više nema. Ova sloboda mi omogućava da istražujem, da putujem i da pronalazim sebe na različitim mjestima. Volim Crnu Goru zbog njenih prirodnih ljepota, kulture i ljudi, ali Amerika mi pruža druge mogućnosti i avanture. Moje srce je podijeljeno između ta dva svijeta, i tako pronalazim ravnotežu i ispunjenje.
#CGDIJASPORA: Šta volite da radite u slobodno vrijeme?
#Luigi Skreli: Volim da rano idem na spavanje i da se budim rano ujutro. Za mene je kuća uglavnom mjesto za odmor i san. Svako jutro, čim ustanem, prvo kupim novine – taj mali ritual mi daje osjećaj povezanosti sa svijetom. Nakon toga, odlazim na posao, spreman za nove izazove.
Kada završim sa poslom, obožavam da se opustim i prošetam po gradu. Šetnje mi pomažu da se oslobodim stresa i da uživam u ritmu grada. Posebno volim da odlazim na Menhetn, gdje uvijek posjetim Hamlet's Park. Taj park za mene ima posebno značenje – pruža mi mir i spokoj usred gradske vreve. Volim da sjednem na klupu, posmatram ljude, čitam knjigu ili jednostavno uživam u tišini i prirodi.
Ove male svakodnevne radosti čine moj život bogatijim i ispunjenijim. Svaka šetnja, svaki trenutak proveden u parku, podsjeća me na ljepotu jednostavnih stvari i daje mi snagu za nove dane.
#CGDIJASPORA: Kako vidite situaciju Crnogoraca u dijaspori u odnosu na one koji žive u domovini, i kako doživljavate trenutnu političku i društvenu situaciju u Crnoj Gori?
#Luigi Skreli: U Njujorku nas ima mnogo, i svi mi nosimo Crnu Goru u srcu, možda čak i više nego vi koji živite tamo. Čovjek se zapravo dva puta rađa – prvi put kada izađe iz majčine utrobe, a drugi put kada napusti svoju domovinu. Svi mi ovdje činimo sve što možemo za Crnu Goru, pomažemo u svakom smislu. Međutim, Crna Gora često ne uzvraća tu ljubav i podršku. Naša domovina ne vodi dovoljno računa ni o svojim građanima, niti o perspektivama djece i omladine. Ipak, sreća je što je zemlja prelijepa i bogata prirodnim resursima.
Crna Gora je po veličini kao jedno veće naselje u Njujorku, gdje tri ili četiri političara vode glavnu riječ. Ovde u Crnoj Gori, političara je toliko da ih niko više ne može ni prebrojati.
Kada idem na odmor na Karibe, vidim kako 94 različite nacionalnosti žive u savršenoj slozi. A mi, sa svega tri ili četiri vjere, stalno imamo razmirice i polemišemo oko tih pitanja. Nažalost, promjene koje su se dogodile posljednjih godina nisu išle na bolje. Više ni ne znam koliko se vlasti promijenilo u posljednje četiri godine.
Svi mi ovde u dijaspori osjećamo duboku nostalgiju za našom domovinom, ali isto tako vidimo koliko bi mogla biti bolja. Naša ljubav prema Crnoj Gori je neupitna, ali i ona mora pokazati više brige za svoje ljude. Crna Gora ima potencijal da bude zemlja koja pruža više svojim građanima, zemlji u kojoj svi možemo biti ponosni na svoj identitet i porijeklo.
#CGDIJASPORA: Šta biste poručili mladim ljudima u Crnoj Gori?
#Luigi Skreli: Poručio bih mladima da se školuju, da ulažu u svoje obrazovanje i da vrijedno rade. Znanje je najveći kapital koji mogu steći, a rad je put do ostvarivanja svojih snova. Ipak, primjećujem s tugom da sve više mladih ljudi odlazi iz Crne Gore, tražeći bolje prilike u inostranstvu. Oni koji su stigli u Njujork sa željom da rade i izgrade bolju budućnost, rijetko se vraćaju nazad.
Razumijem ih, jer Njujork nudi mnogo mogućnosti za razvoj i napredak. Ipak, bolno je gledati kako Crna Gora gubi svoju mladu i talentovanu generaciju. Nadam se da će doći vrijeme kada će mladi ljudi moći da ostvare svoje snove i u svojoj domovini, kada će Crna Gora pružiti dovoljno prilika za obrazovanje, zapošljavanje i prosperitet.
Važno je da mladi shvate vrijednost svog nasljeđa i da, gdje god da odu, ne zaborave svoje korijene. Nadam se da će jednog dana vratiti svoje znanje i iskustvo u Crnu Goru i doprinijeti njenom razvoju i napretku. Do tada, poručujem im da nastave da uče i rade, jer samo tako mogu ostvariti svoje potencijale i snove.
