Razgovarala: Nada Kovačević
Priča Paja Deljanina nije samo priča o jednom čovjeku – to je priča o generacijama koje su, noseći u srcu zavičaj, morale da ga napuste da bi preživjele. Iz tišine planina Gusinje, gdje se čovjek rađa uz šum rijeka, miris borovine i pogled koji se ne zaboravlja, Pajo je krenuo putem kojim niko ne ide lako – putem odlaska.
To nije bio put izbora, već put potrebe. Put na kojem ostavljaš majčin prag, očev pogled, djetinjstvo koje se ne može spakovati u kofer. Put na kojem nosiš samo vjeru da negdje daleko postoji mjesto gdje će tvoj trud imati smisla. Kao i mnogi sa sjevera Crne Gore, krenuo je trbuhom za kruhom, ali sa sobom ponio ono najvažnije – ime, obraz i ljubav prema zemlji iz koje je potekao.
Godine su prolazile daleko od kuće, ali ono što je ostalo nepromijenjeno jeste osjećaj pripadnosti. Jer, koliko god daleko otišao, čovjek iz naših krajeva nikada ne prestaje da se vraća – ako ne korakom, onda mislima, uspomenama, pričama koje prenosi svojoj djeci.
Pajo Deljanin danas živi i radi u Kanadi, izgradio je porodicu i posao, ali njegova priča nije priča o odlasku – već o opstanku, identitetu i tihoj, neugasloj vezi sa Crnom Gorom. To je priča o čovjeku koji je uspio, ali nikada nije zaboravio ko je i odakle je.
U razgovoru za portal #CGdijaspora, Pajazit – Pajo Deljanin otvara dušu – o odlasku koji boli, o godinama borbe u tuđini, o uspjehu koji se gradio strpljenjem, ali i o ljubavi prema domovini koja ne blijedi, već s vremenom postaje još jača.
#CGDIJASPORA: Kako je izgledao vaš odlazak iz Crne Gore i put ka Kanadi?
#Pajo Deljanin: Kao i većina ljudi iz našeg kraja – Plava i Gusinja, odnosno sjevera Crne Gore – i ja sam krenuo trbuhom za kruhom. To je bila realnost tog vremena. Završite školu, a nemate osnovne uslove za život, nema posla, nema perspektive. Industrija u tim krajevima praktično nije postojala, a i ono malo što je bilo nije moglo svima da obezbijedi egzistenciju. Kao mlad čovjek razmišljate šta dalje – da li možete da ostanete, zasnujete porodicu i živite dostojanstveno ili morate tražiti neku drugu priliku. Tako su i mene ta razmišljanja odvela ka Zapadu, koji se tada doživljavao kao prostor većih mogućnosti. Sudbina me dovela u Kanadu.
#CGDIJASPORA: Kada ste otišli i kako je izgledao taj početak?
#Pajo Deljanin: Otišao sam 1992. godine. Imao sam vizu i došao sam direktno u Kanadu. To je, naravno, bila velika promjena. Dolazite u potpuno novi svijet – druga kultura, drugi sistem, drugačiji način razmišljanja. Ipak, imao sam jednu veliku sreću – moj brat je već živio tamo. To mi je značajno olakšalo prve korake. Kada imate nekoga svoga u tuđini, sve je mnogo lakše. Imate podršku, imate kome da se obratite, neko da vas uputi kako stvari funkcionišu. Da sam došao potpuno sam, vjerujem da bi bilo mnogo teže.
#CGDIJASPORA: Da li ste otišli sami ili sa porodicom?
#Pajo Deljanin: Otišao sam sam. Tada nijesam bio oženjen. To je možda s jedne strane bilo lakše, jer sam bio slobodniji da se prilagođavam i radim šta god treba da bih opstao. Ali s druge strane, emocionalno je bilo teško. Ostavljate roditelje, porodicu, prijatelje, cijeli život iza sebe i idete u nepoznato. To nije nimalo jednostavno. Ipak, u tom trenutku sam vjerovao da je to pravi put i da će se trud isplatiti.
#CGDIJASPORA: Koliko je bilo izazovno snaći se na početku, posebno bez znanja jezika?
#Pajo Deljanin: To je bio možda i najveći izazov. Nijesam znao ni engleski ni francuski, a u Kanadi bez jezika praktično ne možete ništa. U početku sam radio sa našim ljudima koji su imali manje biznise. To su bili prvi poslovi – teški, ali pošteni. Tu sam učio i posao i život u Kanadi. Paralelno sam učio jezik, slušao, pitao, pokušavao da razumijem.
Kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve lakše. Kad savladate jezik, otvaraju vam se vrata, postajete sigurniji u sebe i možete sami da se snalazite. Ali taj početak – to je period koji traži mnogo strpljenja i upornosti.
#CGDIJASPORA: Koliko dugo već živite u Kanadi?
#Pajo Deljanin: Više od tri decenije. Kad pogledam unazad, to je čitav jedan život. Mnogo se toga promijenilo, ali ono što je ostalo isto jeste veza sa rodnim krajem.
#CGDIJASPORA: Da li ste porodicu zasnovali tamo?
#Pajo Deljanin: Jesam. Oženio sam se djevojkom iz naših krajeva. Smatrao sam da je važno da zadržimo tu povezanost sa našom kulturom, jezikom i običajima. Imamo troje djece – sina i dvije kćerke. Oni su odrasli u Kanadi, ali smo se trudili da ih vaspitamo u duhu naših vrijednosti.
#CGDIJASPORA: Da li ste uspjeli da sačuvate jezik i tradiciju u porodici?
#Pajo Deljanin: Jesmo, i na to sam posebno ponosan. U našoj kući se uvijek pričao crnogorski jezik. Djeca ga ne samo govore, već znaju i da čitaju i pišu. U početku je bilo lakše, jer su bili mali i okruženi porodicom. Kasnije, kada su krenuli u školu, bilo je izazova jer je okruženje drugačije, ali tada je već bilo kasno da zaborave jezik. Temelj je bio postavljen. Mislim da je to jako važno – da djeca znaju ko su i odakle dolaze.
#CGDIJASPORA: Čime se danas bavite? Čuli smo da je riječ o alternativnoj medicini.
#Pajo Deljanin: Tačno. Još dok sam bio u Gusinju bio sam u kontaktu sa prirodom i ljekovitim biljem. To je nešto što je bilo prisutno i u porodici. Kada sam došao u Kanadu, neko vrijeme sam to zapostavio, jer sam morao da se bavim drugim poslovima i obezbijedim egzistenciju. Međutim, kasnije mi se ukazala prilika da se tome ponovo vratim. Danas se bavim alternativnom medicinom kroz firmu Natura and Health. Proizvodimo prirodne preparate – čajeve, tinkture, melemi – i imamo više od 35 proizvoda.
#CGDIJASPORA: Gdje plasirate svoje proizvode i kakvo je interesovanje?
#Pajo Deljanin: Naši proizvodi se prodaju u prodavnicama zdrave hrane i u apotekama, koje ovdje imaju posebne sektore za prirodne proizvode. Takođe, prodajemo i online širom Kanade i SAD-a. Interesovanje je veliko. Ljudi sve više traže prirodne načine liječenja i jačanja organizma. Iako je ovdje zdravstveni sistem dostupan, mnogi se okreću alternativi kao dopuni klasičnoj medicini.
#CGDIJASPORA: Za koje tegobe su vaši proizvodi najtraženiji?
#Pajo Deljanin: Uglavnom su to proizvodi za detoksikaciju organizma – čišćenje jetre, bubrega, krvi, kao i preparati za jačanje imuniteta. Ljudi danas sve više vode računa o zdravlju i traže prirodna rješenja.
#CGDIJASPORA: Da li razmišljate o plasmanu proizvoda u Crnoj Gori?
#Pajo Deljanin: Postoji interesovanje i povremeno šaljemo proizvode, ali zbog visokih troškova i standarda tamo to nije jednostavno. Ako bismo ozbiljnije ušli na to tržište, morali bismo povećati proizvodnju i ispuniti sve administrativne uslove i ateste. Vjerujem da bi to bilo moguće, ali zahtijeva ozbiljnu organizaciju.
#CGDIJASPORA: Koliko vam je značila podrška zajednice u Kanadi?
#Pajo Deljanin: Mnogo. Porodica je uvijek bila moja najveća podrška, ali i naši ljudi iz kraja su tu jedni za druge. To je velika snaga dijaspore. Pored toga, imao sam podršku i lokalnih ljudi koji su prepoznali vrijednost onoga što radim i pomogli mi da razvijem posao.
#CGDIJASPORA: Da li koristite biljke iz Crne Gore u proizvodnji?
#Pajo Deljanin: Nažalost, rijetko. Kada naručujemo sirovine, često dolaze iz drugih zemalja Balkana – Bosne, Bugarske, Kosova. To mi je posebno žao, jer znam koliko je Crna Gora bogata ljekovitim biljem i koliko je priroda očuvana. Naše biljke su izuzetnog kvaliteta i trebalo bi ih više valorizovati.
#CGDIJASPORA: Gdje danas živite u Kanadi i koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Pajo Deljanin: Živim u Montrealu. U Crnu Goru dolazim skoro svake godine, najčešće ljeti.
Nema mjesta kao što je dom. Koliko god da ste daleko, uvijek tražite nešto što vas podsjeća na zavičaj, ali to se ne može zamijeniti.
#CGDIJASPORA: Kakav je osjećaj vratiti se kući nakon dužeg vremena?
#Pajo Deljanin: To je poseban osjećaj. Priroda, planine, voda, ljudi – sve ima neku svoju toplinu i ljepotu koju ne možete naći nigdje drugo. Gusinje je za mene nešto posebno. Ta priroda i taj mir su neprocjenjivi.
#CGDIJASPORA: Koju poruku biste poslali ljudima u Crnoj Gori?
#Pajo Deljanin: Da čuvaju prirodu i da cijene ono što imaju. Crna Gora je zaista jedinstvena i bogata zemlja. Takođe, važno je da ljudi budu složni, da pomažu jedni drugima i da njeguju dobre odnose. I vjerujte mi – gdje god da odete, shvatićete da nigdje nije ljepše nego kod kuće.
