Razgovarala: Nada Kovačević
Na Instagramu je mnogi znaju po duhovitim, neposrednim snimcima u kojima bez zadrške miješa engleski i naš jezik, govori o Gusinju, porodici i svakodnevici dijaspore. Ali iza humora Alme Jakupović krije se i veoma ozbiljna poruka – djecu i mlade rođene daleko od Crne Gore treba ohrabrivati da govore jezik svojih roditelja i predaka, a ne ismijavati ih zbog akcenta, pogrešne riječi ili rečenice u kojoj se slučajno nađu dva jezika.
Alma je rođena i odrasla u Teksasu, ali je naš jezik bio prvi koji je govorila u porodici. Engleski je ozbiljnije počela da uči tek polaskom u školu, dok je vezu sa jezikom svojih roditelja kasnije dodatno gradila tokom ljeta provedenih u Gusinju. Danas ne pokušava da sakrije ni akcenat ni način na koji spontano prelazi sa jednog jezika na drugi. Naprotiv, upravo je to postalo dio njenog identiteta i poruke koju želi da prenese dijaspori.
Jer Alma smatra da je mnogo veći problem kada dijete prestane da govori jezik svojih predaka zato što se neko smijao njegovom izgovoru, nego kada napravi gramatičku grešku ili ubaci englesku riječ. Kaže da joj se javljaju ljudi koji priznaju da nijesu željeli da uče naš jezik upravo zato što su ih drugi ismijavali. Zato kroz svoje snimke želi da uradi suprotno – da mladima iz druge i treće generacije iseljenika pokaže da smiju da pogriješe, da smiju da imaju akcenat i da smiju da govore onako kako znaju.
„Pričaj kako znaš. Pogriješi. Pomiješaj engleski i naš jezik. Ali pričaj“, njena je poruka mladima u dijaspori. Za nju je upravo pokušaj da se jezik sačuva važniji od savršenog izgovora.
Zbog toga ni na kritike koje dobija zbog svog govora ne odgovara povlačenjem. Podsjeća da jezik nije učila u školi, već „na ulicama Gusinja“, i otvoreno poručuje da je miješanje dva jezika dio života dijaspore: „Mi tako pričamo.“
U razgovoru za portal #CGDijaspora, Alma Jakupović govori o jeziku kao vezi sa korijenima, odrastanju između Teksasa i Gusinja, djeci koja treba da znaju odakle dolaze, ali i o tome zašto smatra da dijaspora mora prestati da se stidi sopstvenog akcenta. Jer njen cilj nije da svi govore savršeno – već da govore. Da ne odustanu od jezika samo zato što ga ne izgovaraju kao njihovi roditelji ili đedovi.
A kod Alme je i sama završna poruka najbolji dokaz toga: „Crna Gora je home. Crna Gora je kuća.“
#Alma Jakupović: Kod nas se uvijek pričao naš jezik. Morala sam da ga govorim jer sam sa porodicom morala tako da razgovaram. Engleski sam praktično potpuno naučila tek kada sam krenula u školu, jer moja majka nije znala engleski, a otac ga je znao vrlo malo. Moja majka ima veliku porodicu, sedam sestara i braće. Oni su prvo došli ovdje, a onda je za njima došla i moja majka sa mužem, odnosno mojim ocem. Tako smo ostali u Teksasu.
#CGDIJASPORA: Dakle, iako ste rođeni u Americi, naš jezik je zapravo bio vaš prvi jezik?
#Alma Jakupović: Jeste. To je bio jezik kojim smo pričali u kući. Kasnije sam, naravno, kroz školu naučila engleski. Ali naš jezik je bio dio svakodnevnog života i porodice.
#CGDIJASPORA: Čime su se bavili vaši roditelji?
#Alma Jakupović: Moja majka ima svoj biznis, drži italijanski restoran, a moj otac je poštar. Mi smo jako povezani kao porodica. Živimo praktično u istoj ulici i tako je već oko 30 godina. Ja sam kasnije kupila kuću preko puta njihove, tako da smo danas bukvalno komšije.
#Alma Jakupović: Imam mlađeg brata, četiri godine je mlađi od mene. I on živi tu, preko puta, kod mojih roditelja. Ja sam ga praktično čuvala dok smo bili mali. Kada sam imala šest godina, često sam bila sa njim kući po čitav dan dok su majka i otac radili. Tako smo odrasli, veoma povezani.
#Alma Jakupović: Uvijek sam dolazila u Gusinje preko ljeta, kada se završi škola. Prvi put sam došla kada sam imala šest ili sedam godina. U početku roditelji nijesu imali sređene papire, a nijesu uvijek imali ni dovoljno novca da svi zajedno putujemo. Zato su često slali samo mene i brata sa tetkom i njenom djecom. Mi smo skoro svake godine dolazili sa njima. Roditelji bi dolazili kada su mogli.
#CGDIJASPORA: To znači da ste veoma rano počeli da putujete između dva potpuno različita svijeta?
#Alma Jakupović: Da. Prvi put smo došli sa roditeljima kada sam imala oko sedam godina, a kasnije sam, sa osam, devet, deset godina, dolazila uglavnom bez njih, sa bratom i rodbinom. Oni bi onda došli kada sam imala 12 godina, pa se nekada dešavalo da ne dođu tri ili četiri godine, pa opet dođu. Ali mi smo održavali tu vezu. Posljednjih godina, otkako sam se udala, sa mužem i djecom gledamo da idemo svake godine. Ili idemo mi ili moji roditelji – ko god može.
#CGDIJASPORA: Koliko vam danas znači dolazak u Crnu Goru?
#Alma Jakupović: Ja bih se, da nemam posao i da mi nijesu roditelji ovdje, možda odmah vratila tamo. Kada sam u Crnoj Gori, osjećam se drugačije. Uživaš, odmoriš se. Nekako ti je sve ljepše. Kad dođem nazad u Ameriku, odmah osjećam razliku. Tamo kao da se i tijelo drugačije osjeća. Sve je sporije, mirnije. Tamo kao da više voliš život.
#Alma Jakupović: Ne. To nije samo mjesto gdje ideš na odmor. Kada ulaziš u Crnu Goru, nekako kao da nijesi više u Americi. Kao da si došao na drugu planetu, gdje se sporije živi i gdje imaš vremena da voliš svoj život. To je potpuno drugačiji osjećaj.
#CGDIJASPORA: Završili ste fakultet i radite kao nastavnica?
#Alma Jakupović: Da. Završila sam fakultet i radim kao nastavnica matematike. Predajem matematiku šestom i sedmom razredu. Ovo mi je deseta godina u školi.
#CGDIJASPORA: A prošle godine ste dobili i značajno priznanje?
#Alma Jakupović: Jesam. Prošle godine sam dobila priznanje za najbolju nastavnicu u školi. U školi ima oko sto zaposlenih i meni je pripalo to priznanje.
#CGDIJASPORA: Zašto ste izabrali upravo prosvjetu?
#Alma Jakupović: Iskreno, taj posao nije plaćen toliko koliko bi možda neki drugi mogao da bude. Ali meni je bilo važno da mogu da budem uz svoju djecu. Moji roditelji nijesu uvijek mogli da provode ljeta sa nama na način na koji su željeli, jer su morali da rade. Ja sam sebi rekla da želim drugačije. Kao nastavnica imam ljetnji raspust i mogu da budem sa svojom djecom. Imam oko dva i po mjeseca tokom ljeta, od maja do avgusta, dvije nedjelje u decembru, jednu u novembru, nekoliko dana u oktobru… To mi omogućava da putujem sa njima, da budemo zajedno i da dolazimo u Crnu Goru. Niko mi tada ne govori: „Moraš da budeš ovdje zbog posla.“ Slobodna sam i mogu da idem sa djecom.
#CGDIJASPORA: I praktično svaki veći ljetnji odmor koristite za dolazak u Gusinje?
#Alma Jakupović: Kad god mogu. Naravno, kada sam bila trudna ili kada su djeca bila baš mala, nijesam uvijek mogla da putujem. Ali kada god sam mogla – išla sam.
#CGDIJASPORA: Kada dođete u Crnu Goru, ostajete li uglavnom u Gusinju ili obilazite i druga mjesta?
#Alma Jakupović: Idem i na primorje. Ranije sam često išla u Budvu, ali sada, otkako imam djecu, to je malo drugačije. Sada više idem u Ulcinj ili Bar. Bar baš volim za šetnju, a Ulcinj volim zbog mora. Ali Gusinje je ipak nešto posebno.
#CGDIJASPORA: Ko vas danas čeka u Gusinju?
#Alma Jakupović: Imamo mnogo rodbine. Moji nana i đedo su tamo bili, a kada sam bila mala, najčešće sam boravila kod njih ili kod majčine sestre koja živi tamo. To su kuće i ljudi uz koje sam odrastala. Sada smo napravili i kuću i ove godine smo prvi put duže boravili u njoj.
#CGDIJASPORA: Je li to vaša i muževljeva kuća?
#Alma Jakupović: Moji roditelji su je napravili, ali kod nas se na to ne gleda kao: „Ovo je samo moje“ ili „ovo je samo bratovo“. Mi je zovemo naša kuća. Moji roditelji su uvijek mene i brata gledali isto. Sve je naše. Ako jednog dana hoćemo da živimo zajedno, živjećemo, ako ne, dogovorićemo se. Nikada nijesu pravili razliku između mene i njega.
#CGDIJASPORA: Udali ste se prije osam godina. Kako je počela vaša priča sa suprugom?
#Alma Jakupović: Muža sam znala odavno. Bili smo zajedno, pa nijesmo bili, pa opet jesmo. Jedno vrijeme nijesmo bili zajedno godinu ili dvije. Kasnije sam ponovo otišla u Crnu Goru i počeli smo da se dopisujemo. Pričali smo tokom ljeta dok sam bila tamo. On je u jednom periodu bio na vizi u Njujorku, kupila sam mu kartu da ode da vidi svoje. Ja sam skoro šest mjeseci išla svakog mjeseca u Njujork. I onda sam mu posljednji mjesec rekla: ili dođi sa mnom ili ostani ovdje. Došao je sa mnom. Za mjesec dana smo se vjenčali, a nakon godinu dana smo dobili i prvo dijete.
#CGDIJASPORA: Kažete da ste još mnogo ranije znali da će on jednog dana biti vaš muž?
#Alma Jakupović: Jesam. Moji roditelji su uvijek govorili da bi voljeli da uzmem nekoga ko je naš. A kada sam njega viđala, ja sam govorila: „Ovo će jednog dana biti moj muž.“ I, eto, na kraju je tako i bilo.
#CGDIJASPORA: Čime se danas bavi vaš suprug?
#Alma Jakupović: Radi sa mojom majkom u porodičnom biznisu. Dobar je muž. Sluša me i trpi me. (smijeh) Naravno, i ja njega trpim. Tako ide život.
#Alma Jakupović: To je baš tako. Muž voli što sam ja gusinjska žena i što imam ono naše, ali imam i taj američki attitude. I on je znao od početka kakva sam. Znao je da imam ,,veliki” jezik, svoj stav i svoje mišljenje. Tako da je bilo – uzmi ili ostavi. (smijeh)
#CGDIJASPORA: Djeluje da vam je veoma važna jednakost i to da žena zna svoju vrijednost.
#Alma Jakupović: Jeste. Mislim da odmah na početku moraš da kažeš šta je za tebe pogrešno, a šta nije. Ako nešto prećutiš prvi put, onda će se ponavljati. Ja volim da znam sve – i oko kuće, i oko novca, i oko banke, svega. Ne želim da zavisim od nekoga za stvari koje mogu sama da znam i da uradim. Mislim da život kod nas funkcioniše kako treba upravo zato što smo te stvari od početka postavili kako treba. Naravno, ono što odgovara nama ne mora da odgovara svakome. Svaki brak i svaka porodica su drugačiji.
#CGDIJASPORA: Imate dvije ćerke?
#Alma Jakupović: Da. Jedna ima pet godina, a druga dvije.
#CGDIJASPORA: Koliko one osjećaju tu vezu sa Gusinjem i Crnom Gorom?
#Alma Jakupović: Ove godine su baš uživale. Starija ćerka, koja ima pet godina, plakala je kada smo odlazili iz Gusinja. Čitav dan je plakala jer je htjela da se vrati. A mlađa mi je govorila: „I wanna go home“, ali je pod „home“ mislila na Gusinje. To vam mnogo govori.
#CGDIJASPORA: Šta im je tamo toliko zanimljivo?
#Alma Jakupović: Životinje, priroda, sloboda… Tamo vide krave, ovce. Svakog jutra bi ispratile krave, a uveče ih dočekivale. Njima je to fascinantno jer takav život ovdje u Americi ne vide svaki dan. Ali nije samo to. Tamo su nekako opuštenije. Ovdje u Americi stalno moraš da budeš iznad njih, da paziš gdje su i šta rade. Tamo imaš osjećaj da ih čitavo mjesto čuva. Ako se, ne daj Bože, nešto desi, oko njih ima sto ljudi koji će priskočiti. Ovdje se ponekad pitaš ko će ti pomoći.
#Alma Jakupović: Da. Želim da one imaju ono što sam ja imala. One danas imaju roditelje koji su iz Gusinja, a žive u Americi, isto kao što sam ja odrastala uz svoje roditelje. Želim da znaju odakle su, ko su i da imaju taj osjećaj pripadnosti.
#Alma Jakupović: Jedan razlog su moje ćerke. Želim da jednog dana mogu da pogledaju moje snimke i da znaju šta je njihova majka govorila i kako je razmišljala. Želim da znaju da mogu da rade šta žele, da su jake djevojke i da mogu da uspiju u onome što žele od života. Hoću da imaju nešto moje što će ostati. Da jednog dana mogu da uđu na te snimke i vide kako sam pričala, šta sam mislila i za šta sam se zalagala.
#CGDIJASPORA: Dakle, društvene mreže za vas nijesu samo zabava?
#Alma Jakupović: Ne. Ima zabavnih stvari, naravno, ali neke priče snimam baš zbog dijaspore. Ima mnogo ljudi koji se stide da pričaju naš jezik jer misle da ga ne govore dobro ili imaju akcenat. Ja pričam kako pričam. Ako nekome smeta moj akcenat, ja tu ništa ne mogu. Ali ne želim da se neko dijete stidi zato što ne govori savršeno. Naprotiv, treba mu reći: „Hvala Bogu što uopšte pokušavaš da učiš ovaj jezik.“
#CGDIJASPORA: To je posebno važno za drugu i treću generaciju iseljenika?
#Alma Jakupović: Naravno. Dosta ljudi mi je reklo: „Nijesam htjela da učim jezik jer su mi se drugi smijali.“ To je žalosno. Ako nekome ko je rođen u Americi ismijavaš akcenat, možeš ga samo udaljiti od jezika. Treba da ga ohrabriš da priča. Možda će neko dijete vidjeti moj video i pomisliti: „Hej, ona pokušava, mogu i ja.“ Nema potrebe da se stidimo.
#Alma Jakupović: Da. Ima dosta ljudi koji godinama nijesu išli nazad u Gusinje. Neki čak više ni ne znaju kako danas izgleda jer se mnogo promijenilo. Kada vide moj Instagram, pišu mi: „Nijesam znala da se Gusinje toliko promijenilo.“ „Gledaj kako je lijepo.“ „Gledaj kako je lijepo kada je naš narod zajedno.“ Ljudi nekada zaborave taj osjećaj – kako je kada ulaziš u Gusinje. Možda moji snimci nekoga podsjete na to.
#CGDIJASPORA: Koliko je teško djeci rođenoj u Americi da sačuvaju naš jezik?
#Alma Jakupović: Teško je ako ga porodica ne koristi. Zato ja želim da moja djeca pričaju, koliko god mogu. Nije važno da li će imati akcenat, da li će pogriješiti neku riječ ili ubaciti englesku riječ. Važno je da ne izgube vezu. I ja miješam jezike. Tako sam odrasla. To je dio mene.
#Alma Jakupović: Da, jer tako pričam. (smijeh) To sam ja.
#Alma Jakupović: Baš mi je žao što dobijam poruke od ljudi zbog toga što pričam ovaj jezik ovako. Ono što oni ne znaju jeste da ja ovaj jezik nijesam učila u školi. Učila sam ga na ulicama Gusinja. Ako ja pričam nekako čudno za tebe – mnogo ljudi me razumije. Moji đedovi su me razumjeli i nijesu imali nikakav problem da shvate šta govorim. Ako ti ne možeš da me razumiješ, onda – prijatno, goodbye, please and thank you. A kada kažete da ljudi iz dijaspore ne pričaju ovaj jezik dobro – možda upravo zato mnogi više i ne žele da ga pričaju. Zato naša djeca često neće da pričaju ovaj jezik, jer vi za sve imate nešto da kažete. Onima koji me podržavaju, koji me razumiju i koji mi kažu: „Svaka ti čast“ – ja kažem: svaka vama čast. Svaka vam čast što dopuštate ljudima da naprave grešku.
A ovi drugi koji za sve imaju kritiku, pitanje ili nešto da kažu – whatever, kako god to da kažem – sit down. Sit down. I da, ja miješam jezike. Miješam ova dva jezika zato što je to dio dijaspore. Mi tako pričamo. To je dio našeg života.
#Alma Jakupović: Da vole sebe. Želim da moje djevojke znaju da su neko i nešto. Da vide da je njihova majka voljela sebe i poštovala sebe, pa da i one nauče da poštuju sebe. Djevojkama danas nije uvijek lako. Zato želim da budu jake i da znaju da mogu da urade sve što žele. Da mogu da uspiju u onome što žele od života.
#Alma Jakupović: Da se ne stide. Pričaj kako znaš. Pogriješi. Pomiješaj engleski i naš jezik. Ali pričaj. Ako ne pričaš, izgubićeš ga. Niko ne treba da ti se smije zato što pokušavaš da sačuvaš dio sebe. Ja pričam kako pričam i ne krijem to.
#Alma Jakupović: Crna Gora je život. Crna Gora je kuća. It's home. Možda je to najbolje da napišete baš tako, pomiješano, jer tako i ja pričam:
„Crna Gora je home. Crna Gora je kuća.“
I stvarno tako osjećam.
