Sa samo 20 godina, Marija Ivanović već ispisuje priču koja prevazilazi granice jedne generacije. Iz Podgorice do Beča, preko Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država, njen put nije samo obrazovni – to je put sazrijevanja, hrabrosti i tihe, ali snažne borbe da znanje dobije smisao upravo tamo gdje je najpotrebnije.
U vremenu kada mladi sve češće odlaze, njena priča ne govori o odlasku – već o povratku vrijednosti. O generaciji koja ne želi da prekine vezu sa svojom zemljom, već da je osnaži novim znanjem, savremenim idejama i jasnom vizijom budućnosti.
Dok studira ekoinženjerstvo na jednom od najprestižnijih tehničkih univerziteta u Evropi, Marija ne zaboravlja suštinu: vazduh koji dišemo, vodu koju pijemo i odgovornost prema prostoru koji ostavljamo generacijama koje dolaze. Upravo zato njen izbor nije slučajan – on je odgovor na vrijeme u kojem živimo.
Ovo nije samo priča o uspjehu jedne studentkinje. Ovo je priča o Crnoj Gori kakva može biti – kroz mlade ljude koji je predstavljaju u svijetu, ali je nose u sebi gdje god da krenu.
#Marija Ivanović: Studentkinja sam druge godine na tehničkom univerzitetu u Beču (TU Wien), koji se nalazi na jednoj od najljepših lokacija u gradu, u neposrednoj blizini bečke državne opere.
Studiram ekoinženjerstvo, relativno nov, a veoma perspektivan smjer u okviru Građevinskog fakulteta. To je inovativna oblast koja spaja klasično inženjerstvo sa ekologijom i održivim razvojem.
Sve počinje od osnovnih potreba svakog društva – od vazduha koji dišemo i vode koju pijemo. Bez toga nijedan grad ne može da funkcioniše, niti se može govoriti o kvalitetnom životu. Kada su sistemi za prečišćavanje vode i zaštitu vazduha dobro projektovani, njihov rad se gotovo i ne primjećuje. Ali kada ne funkcionišu kako treba ili se zapostave, posljedice se odmah osjete. Međutim, ovaj smjer se ne zaustavlja samo na osnovnim potrebama. Važan dio jeste i razvoj zelene infrastrukture i održivog prostornog planiranja i gradnje, kao npr. energetski efikasnih zgrada, pametnog upravljanja resursima i rješenja koja omogućavaju dugoročan i odgovoran razvoj društva. To je jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam se opredijelila za ovaj put, jer potražnja za ovakvim stručnjacima raste paralelno s globalnim naporima da se pronađu i primijene održiva rješenja.
#CGDIJASPORA: Planirate li povratak u Crnu Goru ili profesionalnu karijeru gradite u inostranstvu?
#Marija Ivanović: Vjerujem da kao Crnogorka koja uči u inostranstvu mogu pružiti ključni doprinos Crnoj Gori tako što ću stečeno znanje i praksu primijeniti na ispunjavanje zahtjevnih ekoloških standarda Evropske unije. S obzirom na to da je Poglavlje 27 (Zaštita životne sredine) jedno od najizazovnijih na našem putu ka članstvu, voljela bih da pomognem svojoj zemlji da status ekološke države pretvori u tehnički i ekonomski prosperitetnu realnost unutar evropske zajednice.
#CGDIJASPORA: Kako je vaše iskustvo u inostranstvu oblikovalo vaš pogled na obrazovanje i identitet?
#Marija Ivanović: Moj odlazak u inostranstvo počeo je kada sam imala 16 godina i kada sam primljena na akademski program u gimnaziji u maloj opštini blizu Štutgarta. Tada se prvi put susrijećem sa samostalnim životom van svoje zemlje. Godinu dana sam provela živjeći u njemačkoj porodici i učeći po njemačkom školskom sistemu. Na ovaj nacin sam uspjela da usavršim njemački, kao i engleski jezik. Smatram da je najefikasniji način za učenje stranog jezika, kada se u potpunosti uroni u njegovo govorno područje. Nakon godinu dana, zbog dobitka stipendije odlučujem da nastavim svoje školovanje u SAD-u (Džordžija), gdje sam treći i četvrti razred srednje škole provela u internatu.
#CGDIJASPORA: Koliko vam znači porijeklo i identitet dok živite vani?
#Marija Ivanović: U Americi sam shvatila koliko mi znači moje porijeklo, jer sam doživjela situacije u kojima ljudi nijesu znali gdje je Crna Gora, što mi je bilo mnogo krivo. Ponekad bi je zamijenili sa Monte Carlom, ili bi me pitali pitanja poput: ,,Da li vi tamo pričate španski?”. Tom prilikom sam ponosno predstavila svoju državu i kulturu.
#Marija Ivanović: Iako su mi daleki horizonti bili privlačni, shvatila sam da je život na drugom kontinentu, daleko od porodice i korjena, prevelik izazov koji nisam željela da trajno prihvatim. Izabrala sam Beč kao destinaciju koja najbolje odgovara mojim ciljevima: dovoljno je blizu da udaljenost više ne bude prepreka, a dovoljno izazovan da na temeljima svog znanja njemačkog jezika izgradjujem akademsku karijeru na jednom od cijenjenih državnih fakulteta u Austriji i Evropi.
#Marija Ivanović: Izuzetno raznolika i stimulativna. Okružena sam Austrijancima, a i kolegama iz različitih zemalja, koji su, poput mene, odlučili da otputuju radi sticanja novog iskustva. Posebno cijenim to što njegujem iskrene i otvorene odnose sa ljudima, a oni sa poštovanjem gledaju na činjenicu da studiram na svom trećem jeziku. To mi daje dodatnu motivaciju i potvrdu da trud koji ulažem ima vrijednost. Smatram da na taj način gradim sliku o Crnoj Gori, i nastoji da pokažem da, iako je riječ o maloj zemlji, ona ima izuzetan potencijal.
#CGDIJASPORA: Šta bi moralo da se promijeni u Crnoj Gori da biste se vratili?
#Marija Ivanović: Crna Gora bi za mene bila idealno mjesto da nije samo prostor za život, već i mjesto gdje se stvara, u kojem bi sistem vrijednosti bio drugačiji. To podrazumijeva da diploma sa prestižnog univerziteta i znanje koje sam stekla vrijede više od bilo kakve političke ili porodične preporuke. Promjena sistema vrijednosti takođe znači i da se dozvole za nove projekte ne dobijaju „ispod stola”, već transparentno na osnovu rigoroznih studija i jasnih pravila.
#Marija Ivanović: Smatram da je Crnoj Gori neophodan transferznanja i obrazovanja, ali on je moguć samo ako država obezbijedi snažan sistem podrške ljudima iz dijaspore koji žele da ulože svoj novac i stručnost u sopstvene projekte. Eliminacija birokratskog čekanja, komplikovane administracije i suvišnih papira bi stvorila ambijent koji nas, studente u inostranstvu, podržava i promoviše.
#CGDIJASPORA: Koju poruku biste poslali mladima u Crnoj Gori koji razmišljaju o odlasku na studije?
#Marija Ivanović: Za mene je odlazak na studije u inostranstvo bio jedna od najboljih odluka u životu. Donijela mi je mnogo više od samog obrazovanja: proširila mi je vidike, naučila me samostalnosti i pomogla mi da upoznam sebe u potpuno novom okruženju.
Smatram da je izuzetno važno izaći iz zone komfora, izazvati sebe i testirati svoju snalažljivost u nepoznatom. Početak nikome nije lak – nova sredina, drugačiji sistem, udaljenost od porodice i prijatelja. Ali upravo kroz te izazove čovjek raste.
Ako imate jasan cilj i vjeru u sebe, ne treba da zaboravite zbog čega ste se odlučili na taj korak i zbog čega ste prihvatili udaljenost od domovine. Ta žrtva dobija smisao kada znate da radite na svojoj budućnosti i da se jednog dana možete vratiti bogatiji znanjem, iskustvom i novim pogledima na svijet.
