Piše: Nada Kovačević
Neki putevi se grade strpljivo, korak po korak, sa mnogo rada, učenja i unutrašnje snage. A neki uspjesi, koliko god izgledali lični, uvijek su i plod zajedništva, povjerenja i podrške. Takav je put Ksenije Vujović Catapano – Budvanke koja danas u Napulju spaja akademsku znatiželju, društvenu angažovanost i kulturološku integraciju u jednu autentičnu priču o dijaspori koja ne zaboravlja ko je, dok gradi ono što želi da postane.
Nakon gimnazije u Budvi i studija sociologije u Beogradu, Ksenija se usmjerila ka mirovnim studijama u Rimu, a potom život nastavila u Napulju – gradu složenog identiteta, intenzivne energije i živopisnog svakodnevnog teatra. Tamo ne gradi samo akademsku i profesionalnu karijeru već i dom sa suprugom Franćeskom, koji je, kako sama ističe, njena svakodnevna podrška i tihi saveznik u svim izazovima.
Danas, između predavanja na jednom od najstarijih univerziteta u Evropi i prakse u oblasti digitalnog obrazovanja, Ksenija promišlja o društvu, jeziku i pripadanju. Sa jednakim žarom kojim uči napuljski dijalekat, piše i novu stranicu dijasporskog aktivizma, povezujući lična i profesionalna iskustva sa crnogorskom zajednicom – u Italiji i van nje.
U ovom razgovoru govori o procesu integracije, jeziku kao mostu između svjetova, ženama u dijaspori i važnosti da se znanje dijeli, a ne zadržava za sebe. Pritom nas podsjeća da je najveći kapital upravo ono što gradimo zajedno – kroz podršku porodice, partnera, zajednice i onih vrijednosti koje nosimo iz kuće.
Ovo je priča o upornosti, učenju, ljubavi i odgovornosti prema svom porijeklu. Priča o tome kako Crna Gora, makar kilometrima daleko, i dalje živi u jeziku, stavovima i djelima onih koji je iskreno nose u sebi.
#CGDIJASPORA: Kako je izgledao vaš put od Crne Gore do profesionalnog angažmana u Napulju?
#Ksenija Vujović Catapano: Nakon gimnazije “Danilo Kiš” u Budvi opredijelila sam se za studije sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje sam i diplomirala. Master studije sam nastavila u Rimu na AUR na smjeru Mirovnih studija – pregovaranje i rezolucija konflikta političke i religijske prirode. Potom sam se preselila u Napulj, gdje i danas živim sa svojim mužem, Franćeskom.
Moj profesionalni angazman u Italiji započeo je 2020 godine u privatnom sektoru, tačnije u industriji nakita i kamenja od vrijednosti, dok sam uporedo aktivno volontirala u trećem sektoru.
Ove sam akademske godine odlučila da nastavim sa studijama na katedri za Sociologiju i društvene nauke na Univerzitetu Federico II u Napulju i trenutno sam na magistarskim studijama na programu za Javnu, institucionalnu i političku komunikaciju. Nedavno sam dobila i priliku da započnem praksu na jednom od instituta na istoimenom Univerzitetu u oblasti digitalnog obrazovanja. Obzirom da je Federico II jedan od najstarijih evropskih univerziteta i da trenutno broji više od 100.000 studenata na osnovnim, magistarskim i doktorskim studijama, za mene je zaista iznimna čast što kroz ovako jedinstveno iskustvo imam priliku da učim od najboljih u sferi digitalnog obrazovanja i komunikacije.
#CGDIJASPORA: Kako trenutno izgleda vaš dan?
#Ksenija Vujović Catapano: Moj dan se trenuto odvija između fakulteta društvenih nauka i instituta koji se nalazi na drugom kraju grada, tako da iako često može biti naporno, mnogo sam zahvalna što mogu da se bavim onime u čemu zaista uživam. Dodajmo na to i da se moj fakultet nalazi u samom jezgru istorijskog centra u karakterističnoj Spaccanapoli ulici, moj dan definitivno nikada nije monoton i premda nekome ovaj kvart može djelovati isuviše haotično, mislim da je nama sociolozima definitivno ovo jedno od najzanimljivijih mjesta u gradu.
#Ksenija Vujović Catapano: Nažalost ne mogu napraviti adekvatno poređenje, jer sam do sada sa crnogorskim institucijama imala samo priliku da sarađujem. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da su te saradnje uvijek bile izuzetno profesionalne i da sam iz njih ponijela lijepe uspomene. Posebno bih istakla prošlogodišnju saradnju sa Ministarstvom dijaspore (koje je tada još uvijek bilo Uprava za dijasporu) i rad na projektu vezanim za žene u Italiji.
#CGDIJASPORA: Šta vam je bilo najizazovnije, a šta najinspirativnije u vašoj integraciji u Italiji?
#Ksenija Vujović Catapano: Najveći izazov mi je bio jezik, jer je napuljski dijalekat izuzetno specifičan i nerazumljiv čak i Italijanima iz drugih gradova. Međutim, ma koliko bio kompleksan od samog početka sam ,,dešifrovanje” ovog dijalekta shvatala kao igru u kojoj i danas zaista jako uživam. Osim toga, iako je za život u Napulju sasvim dovoljno znanje italijanskog, razumijevanje “napolitanskog” mi je pomoglo da otklonim jezičke barijere, pa tako sve više i uživam u ovoj jedinstvenoj kulturi, tradiciji i humoru. U ovom se procesu u potpunosti vodim Vitgenštajnovom mišlju da su ,,granice moga jezika, granice moga svijeta”.
Sa druge strane, ono što me konstantno inspiriše su ljudi koje upoznajem kako u privatnom, tako i u akademskom i profesionalnom okruženju. Ljudi su ovdje jako jednostavni, srdačni, cijene i znaju da uživaju u malim stvarima i uvijek su spremni da pomognu. Evo da se vratim na jezik – često kažem da su moji profesori italijanskog bili svi, ali baš svi ljudi koje sam usput upoznala i sa kojima sam imala priliku da možda samo jednom razmijenim par riječi.
#CGDIJASPORA: Koliko ste povezani sa Crnom Gorom i da li održavate kontakt sa zajednicom dijaspore?
#Ksenija Vujović Catapano: U periodu između marta 2020 i juna 2024 sam bila aktivni član Udruženja Italia-Montenegro ,,Regina Elena”, koje zvanično predstavlja crnogorsku dijasporu u Italiji i bavila sam se odnosima s javnošću i komunikacijom.
Što se konkretno Crne Gore tiče, često je posjećujem, jer se u Budvi nalazi moja porodica za koju sam izuzetno vezana i koja je, pored Franćeska, moja najveća podrška u životu.
#Ksenija Vujović Catapano: Smatram da je znanje koje usvajamo uzaludno ukoliko nije podijeljeno sa drugima, naravno pod uslovom da to isto znanje nekome može biti od koristi. Posebno to važi danas u svijetu u kojem su materijalne granice izbrisane posredstvom digitalne transformacije koju živimo i u kojem je novi način zivota takozvani OnLife Mode između ostalog doprinio i tome da dijaspora konačno dobije svoj zasluženi prostor i da svi njeni članovi mogu dati svoj doprinos u skladu sa svojim interesima i iskustvom.
#CGDIJASPORA: Da li bi željeli da jednog dana svoj rad i iskustvo prenesete u crnogorski kontekst?
#Ksenija Vujović Catapano: Ukoliko bi za time nekada bilo potrebe, za mene bi to bila samo izuzetna čast.
#CGDIJASPORA: Šta bi poručili mladima iz Crne Gore koji razmišljaju o preseljenju i radu u Italiji?
#Ksenija Vujović Catapano: Kad je konkretno o Italiji riječ moja je preporuka da steknu osnove iz italijanskog, jer se drugi jezici, uključujući i engleski dosta slabo govore, te i da se naoružaju strpljenjem kada je u pitanju ovdašnja birokratija.
A svim mladim ljudima poručila bih da bez obzira gdje žive i čime žele da se bave, čak i onda kad je teško, nikada ne odustaju od rada na sebi i da su kritička i slobodna misao najveći uspjeh koji u tom procesu mogu ostvariti.
