🇲🇪INTERVJU – Jelena Džankić: Dijaspora je resurs, a ne biračko tijelo

Piše: Nada Kovačević

U vremenu ubrzanih migracija, preispitivanja granica, rasta populizma i redefinisanja pojma pripadnosti, pitanja državljanstva i identiteta postaju jedno od ključnih političkih i društvenih pitanja savremenog svijeta. Posebno su osjetljiva u regionima poput Zapadnog Balkana, gdje su promjene država, pasoša i ustavnih okvira dio ličnog iskustva čitavih generacija.

Upravo na presjeku lične biografije i globalnih procesa nalazi se akademski rad Jelene Džankić – naučnice koja se bavi državljanstvom, migracijama i evropskim integracijama, sa posebnim fokusom na fenomen ekonomskog državljanstva i političke implikacije pripadnosti. Njen profesionalni put vodio ju je od Crne Gore, preko Američkog univerziteta u Bugarskoj i regionalnih programa iz demokratije i ljudskih prava, do Univerziteta u Kembridžu i vodećih britanskih univerziteta, a potom i do Evropskog univerzitetskog instituta, gdje danas vodi programe usmjerene na jačanje istraživačkih kapaciteta širom Evrope.

U razgovoru za #CGDIJASPORA, Jelena govori o tome kako je sopstveno iskustvo promjene država i pasoša oblikovalo njen istraživački interes, zašto su programi ekonomskog državljanstva rizični za male države, na koji način se pitanja identiteta politizuju, te kakvu ulogu dijaspora može – i treba – da ima u razvoju Crne Gore. Osvrće se i na šire globalne trendove, pokazujući kako region Zapadnog Balkana često predstavlja kondenzovanu verziju procesa koji se odvijaju širom svijeta.

.#CGDIJASPORA: Možete li nam ukratko predstaviti svoj obrazovni i profesionalni put?

#Jelena Džankić: Rođena sam na Cetinju, dok sam osnovnu i srednju školu završila u Podgorici. Nakon srednje škole, studije sam nastavila kao stipendistkinja na Američkom univerzitetu u Bugarskoj, gdje sam diplomirala političke nauke i evropske studije. Zatim sam završila Evropski regionalni magisterij iz demokratije i ljudskih prava, zajednički program Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Bolonji.

Magistarske studije iz evropskih studija, kao i doktorat iz međunarodnih odnosa, završila sam u Velikoj Britaniji, na Univerzitetu u Kembridžu. Moje magistarske studije podržane su OSF Chevening stipendijom, dok je doktorski studij finansijski podržao New Hall koledž, čija sam bila članica.

Profesionalno iskustvo sticala sam kao predavač i istraživač na Univerzitetskom koledžu u Londonu i Univerzitetu u Edinburgu. Od 2011. godine radim na Evropskom univerzitetskom institutu, gdje trenutno vodim Widening Europe Programme, usmjeren na izgradnju istraživačkih kapaciteta širom Evrope, te pružam akademski smjer CIVICA univerzitetskoj alijansi u oblasti društvenih nauka.

Autorka sam dvije monografije na engleskom jeziku, brojnih akademskih članaka i urednica osam knjiga.

Van profesionalnog angažmana redovno praktikujem ashtanga jogu, a povremeno pišem poeziju i kratke priče.

#CGDIJASPORA: Vaše istraživačko polje obuhvata državljanstvo, migracije i evropsku integraciju. Šta vas je prvobitno privuklo upravo tim temama, posebno u kontekstu Zapadnog Balkana?

#Jelena Džankić: Moje interesovanje za teme državljanstva, migracija i evropskih integracija proisteklo je, prije svega, iz sopstvene životne putanje, ali i iz složenog političkog i pravnog razvoja regiona Zapadnog Balkana.

Na primjer, ja – kao i svi državljani Crne Gore – u posljednjih 35 godina promijenila sam četiri države i tri različita pasoša (SFRJ, SRJ i Crna Gora, dok državna zajednica Srbija i Crna Gora nije imala poseban pasoš). To se nije dogodilo usljed migracija, već kao posljedica državne sukcesije. Takva iskustva otvaraju brojna pitanja o prirodi državljanstva, identiteta i pripadnosti.

Posebno je značajan bio Zakon o crnogorskom državljanstvu iz 1999. godine, koji je odigrao važnu ulogu u procesu razdvajanja Crne Gore i Srbije početkom 2000-ih. Šire posmatrano, region Zapadnog Balkana obiluje potencijalno kontroverznim praksama u oblasti državljanstva – od programa „prodaje pasoša“, preko dodjele državljanstva isključivo na osnovu etničke pripadnosti, do pitanja glasanja dijaspore.

Sva ova pitanja tijesno su povezana s procesom evropskih integracija. Na primjer, Sud pravde Evropske unije prošle godine presudio je da je praksa tzv. ekonomskog državljanstva nelegalna u Evropskoj uniji. Dok je Crna Gora sprovodila takav program, Evropska komisija je bila izrazito kritična prema njemu. Takođe, bugarski pasoši koje su pojedini građani Sjeverne Makedonije dobili isključivo na osnovu etničke pripadnosti danas se koriste kao argument Bugarske u zahtjevima za izmjene makedonskog Ustava, ali i kao osnova za blokadu evropskog puta te zemlje.

Upravo to preplitanje ličnog iskustva i kompleksnih političko-pravnih procesa u regionu oblikovalo je moj profesionalni interes za pitanja državljanstva, migracija i evropskih integracija.

#CGDIJASPORA: Kako je put od Crne Gore do akademske pozicije na Evropskom univerzitetu uticao na vaš pogled na pitanja identiteta, pripadnosti i migracije?

#Jelena Džankić: Pored akademskog interesa i profesionalnog rada, smatram da temama identiteta, pripadnosti i migracija pristupam s većom emotivnom distancom. Identitet i osjećaj pripadnosti nijesu statične kategorije – oni se mijenjaju i razvijaju, kako na društvenom, tako i na ličnom planu.

U našem regionu, a posljednjih godina i širom svijeta, svjedočimo porastu nacionalizma i sve izraženijem odbijanju različitosti – bilo da je riječ o migracijama ili drugim identitetskim pitanjima. Ta pitanja se često politizuju kako bi se opravdale određene političke odluke. Njihova politizacija je relativno laka, jer ljudi imaju duboku potrebu da negdje pripadaju, pa se prirodno vezuju za naciju, državu, vjeru ili druge oblike kolektivnog identiteta.

Ja, međutim, identitet i pripadnost posmatram prije svega kao pitanje ličnog izbora i individualnog prava. Smatram da svako ima pravo da definiše sopstveni identitet i način na koji želi da pripada – bez nametanja, isključivanja ili političke instrumentalizacije tih osjećaja.

#CGDIJASPORA: U jednom intervjuu ste spomenuli da vam se „Crna Gora zalijepila za ruke“ u smislu istraživanja—da li i dalje osjećate tu „privrženost“ temi regiona i razlozima?

#Jelena Džankić: Da – kao što sam već naglasila – Crna Gora i širi region Zapadnog Balkana predstavljaju svojevrsne mikrokosmose političkih i društvenih procesa koji se odvijaju i na globalnom nivou.

Na primjer, Bosna i Hercegovina često se navodi kao primjer duboko podijeljenog društva, ali slični modeli i izazovi postoje i u drugim djelovima svijeta – od Belgije, preko Šri Lanke, do Ruande. To pokazuje da složene etničke, jezičke i političke podjele nijesu specifičnost samo našeg regiona, već širi fenomen savremenih društava.

U regionu su takođe prisutne prakse personalizacije politike – situacije u kojima pojedini politički lideri dominiraju procesima donošenja odluka i postaju gotovo sinonim za državu. Međutim, ni to nije regionalna posebnost. Slične tendencije mogu se uočiti i van Zapadnog Balkana – od Italije, preko Sjedinjenih Američkih Država i Indije, do Kine.

Drugim riječima, region često posmatram kao kondenzovanu verziju globalnih političkih trendova, gdje su isti obrasci vidljiviji i intenzivniji, ali suštinski nijesu izolovani od šireg međunarodnog konteksta.

#CGDIJASPORA: Vi ste autorka knjige ,,Global Market for Investor Citizenship”. Kako vidite širenje prakse davanja državljanstva ili rezidencije u zamjenu za investicije – koristi i rizike za male države kao što je Crna Gora?

#Jelena Džankić: U suštini, programi državljanstva za investitore državama često donose više rizika nego dugoročnih koristi. Iako se u javnosti stiče utisak da su široko rasprostranjeni, takvi programi su zapravo relativno rijetki. Od 1960. godine do danas zabilježeno je svega tridesetak slučajeva, uglavnom u mikrodržavama Kariba i na pacifičkim ostrvima.

Ovi programi najčešće obezbjeđuju jednokratan priliv kapitala, koji manje države nerijetko koriste za otplatu dugova ili kratkoročno budžetsko rasterećenje, a ne kao održivu razvojnu investiciju. Značajan dio šema zasniva se na kupovini nekretnina, što često dovodi do neplanske gradnje i rasta cijena stanova, čime se dodatno otežava pristup stambenom prostoru lokalnom stanovništvu.

Međutim, najveći problem ovih programa jeste njihova povezanost s rizicima od pranja novca, korupcije i zloupotreba. Takve kontroverze nijesu zaobišle ni pojedine evropske države, uključujući Maltu i Kipar, što je dodatno otvorilo pitanje njihove održivosti i usklađenosti sa širim evropskim pravnim i bezbjednosnim standardima.

#CGDIJASPORA: Koje mjere bi mala država poput Crne Gore mogla preduzeti da uravnoteži privlačenje stranih investitora i očuvanje integriteta sistema državljanstva?

#Jelena Džankić: U suštini, smatram da Crnoj Gori nije potreban program „ekonomskog državljanstva“. Ono što joj je zaista potrebno jeste jasno definisana strategija zasnovana na dugoročnom promišljanju i planiranju ekonomskog razvoja.

Ključno pitanje nije kako prodati državljanstvo, već kakve investitore Crna Gora želi da privuče, na koji način i sa kojim razvojnim ciljevima. Jednako važno je i pitanje konkretnih koristi za građane – da li investicije otvaraju nova radna mjesta, podstiču transfer znanja, jačaju domaću privredu i doprinose održivom razvoju.

Crnoj Gori su potrebni mehanizmi za privlačenje investicija koji nijesu vezani za državljanstvo, već za stabilan pravni okvir, transparentnost, vladavinu prava, kvalitetnu infrastrukturu i jasne razvojne prioritete. Dugoročno gledano, održive i odgovorne investicije mnogo su vrijednije od kratkoročnog finansijskog priliva koji nose programi ekonomskog državljanstva.

#CGDIJASPORA: Kako uloga dijaspore – ljudi sa crnogorskim korijenima ili državljanstvom ali koji žive van zemlje – može biti konstruktivno integrisana u pitanja politike, razvitka i identiteta Crne Gore?

#Jelena Džankić: Prije svega, nijesam sigurna da u Crnoj Gori postoji dovoljno jasna i sistematična svijest o tome ko čini dijasporu, gdje se ona nalazi i na koji način može doprinijeti razvoju zemlje. Čini mi se da još uvijek nemamo precizne podatke, niti sveobuhvatnu mapu potencijala koji postoji van granica države.

Na primjer, u oblastima nauke i umjetnosti postoji veliki broj ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori ili su porijeklom iz Crne Gore, a ostvarili su zapažene međunarodne karijere. Međutim, nemamo sistematizovane informacije o njima, niti strukturirane mehanizme saradnje.

Iskoraci prema dijaspori postoje, ali su rijetki i uglavnom nijesu dio dugoročne i strateški osmišljene politike. Umjesto povremenih inicijativa, Crnoj Gori je potrebna jasna, održiva i institucionalno podržana strategija saradnje s dijasporom, zasnovana na međusobnom povjerenju i konkretnim razvojnim ciljevima.

#CGDIJASPORA: Da li državljanstvo i prava koje dijaspora ima (glasanje, učestvovanje u institucijama) danas prate stvarne potrebe i očekivanja tih ljudi?

#Jelena Džankić:  Ovo nas vraća na suštinsko pitanje – ko je zapravo crnogorska dijaspora?

U toj kategoriji nalaze se različite grupe ljudi: oni koji žive u inostranstvu, ali i dalje imaju crnogorsko državljanstvo; oni koji su iz Crne Gore otišli i morali da se odreknu državljanstva kako bi stekli državljanstvo druge države, ili su ga izgubili po sili zakona; kao i potomci crnogorskih iseljenika koji nemaju crnogorsko državljanstvo, ali imaju porodične i identitetske veze sa zemljom porijekla. Njihova prava, ali i očekivanja, nijesu ista.

Naravno, crnogorski državljani koji žive u inostranstvu imaju legitimno očekivanje konzularne pomoći i zaštite države. Međutim, lično smatram da dijaspora – čak i oni koji formalno imaju državljanstvo, ali imaju stalni boravak u drugoj zemlji – ne bi trebalo da ima pravo glasa u državi porijekla.

Politička prava bi, po mom mišljenju, trebalo da budu vezana za mjesto stvarnog života i svakodnevne uključenosti u društvo. Ljudi treba da imaju pravo glasa u državi u kojoj žive, rade i čije političke odluke direktno utiču na njihov svakodnevni život. U političkoj teoriji to se naziva principom učesnika – pravo odlučivanja treba da imaju oni koji su neposredno pogođeni odlukama.

Na primjer, za moj svakodnevni život važnije je kakvi će biti zakoni o zdravstvenoj zaštiti ili penzijama u Italiji nego u Crnoj Gori. Zbog toga smatram da bi odnos prema dijaspori trebalo da bude primarno zasnovan na kulturnim, ekonomskim i društvenim vezama, a ne nužno na političkom učešću u izbornim procesima države porijekla.

#CGDIJASPORA: Mnoge zemlje daju mogućnost glasanja i političkog djelovanja ljudima u inostranstvu — kako biste ocijenili dosadašnji učinak Crne Gore na tom polju i kakav bi vaš ideal bio?

#Jelena Džankić:  Djelovanje prema dijaspori, po mom mišljenju, prije svega treba da bude društveno, ekonomsko i kulturno utemeljeno. Fokus bi trebalo da bude na jačanju veza, saradnje, razmjene znanja i ulaganja, a ne primarno na političkim pravima.

Pitanje prava glasa za dijasporu je izrazito kontroverzno i često postaje instrument političkih strategija, posebno desničarskih i populističkih partija. U praksi se može vidjeti da se proširivanje biračkog tijela van granica države nerijetko koristi za učvršćivanje političke podrške.

Primjer koji često navodim u akademskom kontekstu jeste politika Mađarske, koja je omogućila sticanje državljanstva na osnovu kulturne i etničke pripadnosti potomcima dijaspore, uz istovremeno pravo glasa. Takva politika jasno je povezana s političkom strategijom i režimom Viktora Orbana, te pokazuje kako državljanstvo i izborna prava mogu postati dio šireg političkog projekta.

#CGDIJASPORA: Kakav savjet biste uputili mladim ljudima u dijaspori koji se bave društvenim naukama, politikom ili aktivizmom – kako da njihova veza sa domovinom bude smislenija?

#Jelena Džankić:  Ovdje bih prije svega uputila poruku crnogorskim institucijama da sistemski i strateški stvore uslove za uključivanje ovih ljudi u lokalni kontekst. Kroz osmišljene programe saradnje i zajedničke projekte moguće je obogatiti i dodatno osnažiti društvo – kako u ekonomskom i obrazovnom, tako i u kulturnom smislu.

Umjesto formalnih i sporadičnih kontakata, potrebno je razviti održive mehanizme povezivanja, koji će omogućiti da znanje, iskustvo i međunarodne mreže naših ljudi u inostranstvu postanu realan resurs za razvoj Crne Gore.

#CGDIJASPORA: Na čemu trenutno radite – imate li projekte koji se direktno tiču dijaspore, državljanstva ili migracija, i šta čitaoci CGDijaspora mogu očekivati od vaših novih radova?

#Jelena Džankić:  Nastavljam da se bavim temom ekonomskog državljanstva, ali i širim fenomenima vezanim za pitanje „pripadnosti“. Posebno me zanimaju pojave koje se u literaturi često opisuju kao „crni labudovi“ – rijetki, nedovoljno istraženi i teško predvidivi fenomeni koji, uprkos svojoj rijetkosti, mogu imati značajne političke i društvene posljedice.