Dvojezična monografija „Dobar dan, Crna Goro – Sloboda uklesana u kamenu“, autorke Fetije Kalač, predstavljena je u Podgorici, na večeri posvećenoj Crnoj Gori, njenom kulturnom i istorijskom nasljeđu, prirodnim ljepotama, ljudima i snažnoj vezi koju sa domovinom čuva njena dijaspora.
Monografija je predstavljena kao mnogo više od zbirke podataka, fotografija i zapisa o Crnoj Gori – kao knjiga koja čuva tragove jednog prostora, njegovih ljudi, običaja i kolektivnog pamćenja, ali i nastoji da dio crnogorskog identiteta prenese generacijama koje dolaze.
Govoreći u ime Ministarstva dijaspore, državni sekretar Aldin Muratović ukazao je na neraskidivu vezu iseljeništva sa Crnom Gorom, ocjenjujući da je upravo ta emocija snažno utkana u monografiju Fetije Kalač.
– Naša dijaspora je ruža koja miriše svuda. Gotovo da nema zemlje u svijetu u kojoj nema nekoga iz Crne Gore. Gdje god su naši ljudi otišli, na lijep način su predstavljali svoju zemlju – kazao je Muratović.
Prema njegovim riječima, knjiga je „pisana srcem“, a takvu knjigu mogao bi, zbog emocije prema zemlji iz koje potiče, da napiše gotovo svaki pripadnik crnogorske dijaspore.
Istakao je i da bi monografija trebalo da bude podsticaj drugim ljudima iz iseljeništva da pišu o Crnoj Gori i predstavljaju je u državama u kojima žive.
– Gotovo svi naši ljudi otišli su sa koferom, a danas su mnogi od njih veoma uspješni u različitim profesijama. Ali, gdje god da su, Crna Gora ostaje sa njima. Crna Gora je vaša koliko i naša. Vlasti dolaze i prolaze, ali Crna Gora ostaje vaša i uvijek joj se vraćajte – poručio je Muratović.
Vidjeti vrijednost onoga što imamo
O monografiji je govorio i Veselin Radulović, koji je posebno ukazao na odnos dijaspore prema domovini i činjenicu da ljudi koji žive daleko od Crne Gore ponekad jasnije vide vrijednosti koje stanovnici ove zemlje, naviknuti na njihovu svakodnevnu prisutnost, prestanu da primjećuju.
Govoreći o planinama, moru, rijekama, kulturnom bogatstvu i spomenicima, Radulović je kazao da se u Crnoj Gori sve to često prihvata kao nešto što se podrazumijeva.
Upravo zato je, kako je naveo, ovu monografiju doživio i kao poziv ljudima koji žive u Crnoj Gori da ponovo pogledaju zemlju u kojoj žive i osvijeste vrijednost nasljeđa koje posjeduju.
Posebna vrijednost knjige je, prema njegovim riječima, to što je objavljena na dva jezika i zbog toga može predstavljati most između Crne Gore i ostatka svijeta.
– Crna Gora treba da se razumije, voli i prenosi narednim generacijama. Nijesmo vlasnici svega što nas okružuje, već smo tu privremeno i imamo obavezu da to sačuvamo i ostavimo generacijama koje dolaze – poručio je Radulović.
On je ocijenio da monografija može imati važnu ulogu u predstavljanju zemlje onima koji u njoj nikada nijesu bili, ali i da možda još snažniju poruku nosi stanovnicima same Crne Gore – da ponovo otkriju ono što zbog svakodnevice često ne primjećuju.
Fetija Kalač / Foto: Svetlana Milović
Knjiga koja treba da putuje
O radu na monografiji govorio je i grafički dizajner Milan Bulatović, koji je ukazao na iskustvo koje mu je rad na knjizi donio, navodeći da je i sam, iako živi u Crnoj Gori, kroz taj proces upoznao mnoge njene segmente na drugačiji i detaljniji način.
Izrazio je očekivanje da će monografija, upravo zahvaljujući tome što je dvojezična, „dugo putovati“ i predstavljati Crnu Goru širom svijeta.
Mozaik sastavljen od sjećanja i emocija
Autorka Fetija Kalač kazala je da je monografija nastala iz ljubavi prema Crnoj Gori i želje da se svijetu približe njena ljepota, kultura i duša.
– Ljubav prema svojoj zemlji ne pokazuje se samo riječima. Pokazuje se onim što stvaramo, onim što čuvamo, onim što prenosimo drugima i onim što ostavljamo iza sebe – kazala je Kalač.
Kako je objasnila, knjiga nije nastala odjednom, već „stranicu po stranicu, fotografiju po fotografiju, riječ po riječ, misao po misao i osjećanje po osjećanje“.
– Nastajala je kao mozaik sastavljen od sjećanja, susreta, rada, prepreka i emocija, ali prije svega iz velike i iskrene ljubavi prema Crnoj Gori – rekla je autorka.
Njena namjera, dodala je, nije bila samo da predstavi prirodne ljepote i kulturno-istorijsko nasljeđe zemlje.
– Željela sam da pokažem njenu dušu. Crna Gora nije samo prostor na karti. Ona je sjećanje, miris mora i planine, djetinjstvo, tradicija, pripadnost i neprestana inspiracija. Željela sam da ispričam priču o zemlji koja je mala površinom, ali velika po ljepoti, istoriji, kulturi i ljudima – kazala je Kalač.
Monografiju vidi i kao još jedan most između Crne Gore i svijeta.
– Vjerujem da kultura ima moć da povezuje ljude, prelazi granice i gradi mostove. Ova monografija je jedan takav most – poručila je autorka.
Od Ulcinja do Hajle
Posebno mjesto u knjizi zauzima lik crnogorske žene, koji Kalač prepoznaje kao simbol istrajnosti, dostojanstva, snage i privrženosti porodici i zemlji.
Govoreći o motivu koji je prati kroz monografiju, autorka je kazala da je u njemu vidjela „ponos i nježnost, hrabrost i dostojanstvo, snagu i postojanost“.
U toj simbolici, kako je objasnila, prepoznala je generacije crnogorskih majki i baka – žena čija imena možda nijesu ostala zapisana u velikim istorijskim knjigama, ali bez kojih ne bi bilo ni porodica, ni sjećanja, ni Crne Gore kakvu danas poznajemo.
Knjiga čitaoca vodi kroz različite predjele zemlje – od Ulcinja i njegove obale, preko Budve, Boke Kotorske, Cetinja i Lovćena, Podgorice i Nikšića, do Durmitora, Kolašina i Bjelasice, Prokletija, Hajle i Rožaja.
Od mora do planine, od kamena do snijega, od Mediterana do sjevera, autorka je nastojala da objedini različitosti Crne Gore i pokaže ih kao djelove iste cjeline.
Upravo je to bila i jedna od ključnih poruka podgoričke promocije – da Crna Gora nije samo prostor u kojem se živi, već nasljeđe koje se pamti, čuva i prenosi, a da knjige poput „Dobar dan, Crna Goro“ mogu pomoći da taj trag ostane vidljiv i daleko izvan njenih granica.
