Intervju – Dr Nikola Šaban: Važno je ne zaboraviti ko smo, gdje god da živimo

Piše: Nada Kovačević

Pružali smo ruku svima kojima je bila potrebna podrška i uvijek smo ponosno pozicionirani na pravoj strani istorije

Postoje ljudi koji ne traže svjetla reflektora, a ipak svojim djelima osvijetle puteve generacijama. Jedan od njih je dr Nikola Šaban – čovjek koji je svoju ličnu priču, prožetu gubitkom, selidbama, borbom i znanjem, pretočio u misiju povezivanja. Rođen u Kotoru, odrastao u Ulcinju, a svoj život posvetio Njemačkoj, Crnoj Gori – i prostoru između.

Njegove riječi nose težinu istorije, a postupci tihi autoritet onoga ko zna šta znači ostati vjeran ideji slobode, mira i zajedništva. U vremenu kada su mnogi ćutali, on je govorio. Kada su se drugi povlačili, on je okupljao. I kad je Crnoj Gori bilo najteže – bio je uz nju, ne zato što je morao, već zato što je vjerovao.

Danas, kao pravnik, profesor, naučnik i borac za dijasporu, dr Šaban ne govori iz uloge – već iz srca. Govori o borbi za državnost, o dijaspori kao savjesti nacije, o projektima koji nisu donijeli aplauze, ali jesu pokretali ljude. Govori o Ulcinju, o precima koji nikad nijesu plaćali danak okupatoru, o dostojanstvu koje se prenosi s koljena na koljeno.

U razgovoru za portal  #CGDIJASPORA, otvara dušu. Ne da bi pričao o sebi – već da bi još jednom pokušao da nas sve podsjeti koliko je važno ne zaboraviti ko smo, gdje god da živimo. Jer, kako kaže: od čojstva do bese, to je mjera čovjeka – i naroda.

#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoj životni i obrazovni put, ali i porodične korijene koji su oblikovali vaše vrijednosti?

#Dr Nikola Šaban: Rođen sam u Kotoru, gdje sam živio sa ocem Petrom i majkom Ljizom do šeste godine. Nakon toga, porodica se preselila u Ulcinj, a od 1991. godine živim u Njemačkoj. Osnovno obrazovanje završio sam u Crnoj Gori, pravne nauke sam studirao u Prištini, magistrirao u Sjevernoj Makedoniji, a doktorirao u Tirani. Danas, kao pravnik po profesiji, radim kao advokat, prevodilac, pravni savjetnik i part-time univerzitetski predavač pravnih nauka. Naučnu saradnju ostvarujem s više univerziteta u Njemačkoj.

Okružen sam divnom porodicom – suprugom, sinom, snahom i unukom, a nedavno smo porodično obilježili 80 godina od istorijskog trijumfa nad fašizmom i okupacijom 1945. godine.

Potičem iz boračke porodice. Ovom prilikom ističem da potičem iz boračke porodice, herojski podvizi đeda Kolje P. Šabana u IV i V Crnogorskoj proleterskoj brigadi na žalost okončani su njegovom pogibijom u Narodnooslobodilačkoj borbi kod Župe Nikšićke 15. decembra 1944.  Preci su se sa koljena na koljeno uvijek pohvalno govorili o vođenju bitaka u 18. vijeku protiv osmanske okupacije i zbog tih podviga i dobijamo prezime Šaban, a posebno ponosno su istakli kako naše pleme nikad nije platilo ,,Beždar”, porez Osmanlijama, čak i tokom zivljenja na Bojanskoj obali u mjestima Obot i Reč.

#CGDIJASPORA: Na koji način ste kroz naučne i humanitarne aktivnosti doprinijeli očuvanju identiteta i kulturne baštine Crne Gore i regiona? 

#Dr Nikola Šaban: Već decenijama sam aktivan u humanitarnim, mirovnim i razvojnim projektima koji se tiču mog rodnog kraja, a posebno sam posvećen očuvanju kulturne baštine i promociji izvornih vrijednosti naše evropske postojbine.

Redovan sam učesnik na naučnim skupovima i simpozijumima. Posebno bih izdvojio jubilej povodom 1700 godina Milanskog edikta (2013), koji je obilježen u Beču, Nišu, Prištini i Tirani, pod pokroviteljstvom najviših državnih zvaničnika. Organizovao sam i obilježavanje ovog jubileja u Crnoj Gori, u Perastu, u saradnji sa mons. Zefom Gašijem, don Srećkom Majićem, ocem Paškom Gojčajem, poslanikom Vaseljem Siništajem (sada pokojnim), Nikolom Rudajem, Anton Siništajem i omladinom iz Crne Gore i Njemačke.

Takođe sam organizator jubileja posvećenog Svetom Konstandinu i Milanskom ediktu u Tetovu, u saradnji sa rektorom Tetovskog univerziteta Vullnetom Ahmetijem, profesorom Baškimom Selmanijem, kao i u suorganizaciji sa mons. Zefom Gašijem i don Lušem Đerđijem, biografom Majke Tereze. Učestvovala je i Asociacija intelektualaca i folklorne baštine „Don Đon Buzuku“ iz Ulcinja i Šestana.

Posebno mi je značajno učešće na svečanoj akademiji i naučnom simpozijumu povodom 600 godina Manastira Kom, održanom na Cetinju i u Podgorici. Govorio sam o istorijskim odnosima dinastija Crnojević i Kastrioti i njihovom zajedničkom potomku Ivanu Crnojeviću, utemeljivaču prijestonice Cetinja. Moje učešće pohvalio je i tadašnji mitropolit Amfilohije Radović, koji je bio pokrovitelj skupa.

Promovisali smo i knjigu u Starom Baru 2012. godine o Šestanskom međunarodnom simpozijumuprimjer, gdje su učestvovali brojni ugledni intelektualci i naučnici, među kojima: prof. dr Bahri Brisku, Don Frano Markić, Zef Kovači, mr Gjergj Pepgjoni, Stjepa Marini, mr Ljeza Lazari, Gjergj Pekic, Nikola Stanović, Ivo Lukić, inž. Lazer Lazri i drugi.

#CGDIJASPORA: Koje trenutke iz svog javnog angažmana – od politike do rada u dijaspori – smatrate najznačajnijim?

#Dr Nikola Šaban: Doprinosio sam i kroz aktivno učešće u društvenom i političkom životu – od predsjedavanja najvećom izbornom komisijom u Ulcinju 1990. godine tokom prvih višestranačkih izbora, do zalaganja za nezavisnost Crne Gore i učestvovanja u političkim raspravama. Često sam se obraćao javnosti, kroz skupove i medije, dajući doprinos reformama i demokratskom razvoju.

Crnogorska dijaspora u Njemačkoj mi je uvijek bila bliska – od državnih praznika do vjerskih slavlja, okupljanja u gradovima od Nirnberga do Bergheima. U više navrata među nama je bio i mitropolit crnogorski Mihailo – Miraš Dedeić, predvodeći liturgije i okupljanja.

Nosilac sam više priznanja i odlikovanja, među kojima je i Orden časti – „Ehrennadel“, uručen 2019. godine u Mainzu od strane ministarke pokrajine Rheinland-Pfalz, gospođe Marie-Luise „Malu“ Dreyer, na predlog ministra pravde Herberta Mertina.

Prijatelji i saradnici sa ponosom ističu moj doprinos i prisustvo – bilo u nauci, zajednici ili javnom životu.

 #CGDIJASPORA: Među prvima ste inicirali okupljanje crnogorskih udruženja u Njemačkoj i godinama se zalagali za intenzivnu saradnju i kvalitetne programe. Nakon više od decenija – kako danas gledate na tu inicijativu i potpisani Memorandum, a kakva je sada situacija?

#Dr Nikola Šaban: Da, bio je fino i ohrabrujuće založiti se za razvoj Crne Gore ili osnivati krovno udruženje crnogorske dijaspore, Savez crnogorskih asocijacija Njemačke – SCANJ u 2011. sa istaknutim građanima iz rodnog kraja kao što su Vojo Vuksanović, dr Nenad Popović, E. Brčvak, dr Srđa Plamenac – predsjednik SCANJ, Sadrija Dacić-potpredsjednik savjeta za privredu,  R.Stanković, Nikola Škrelja, Ljubo Dabović, B.Sulejmanin i mnogo drugih. Pod pokroviteljstvom konzulata Crne Gore u Njemačkoj sa ekselencijama Abidom Crnovršaninom, Nikolom Ljuljđurajem (sada pokojnim) i Slobom Žarićem na posebnom skupu smo osnovali SCANJ i njene savjete. Mene su odabrali da vodim Savjet za privredu. Pošto je moja uloga već i prije saveza bila tog karaktera, podržavanje razvoja privrede Crne Gore sa savremenim pravilima unutar Evropske unije pokazali smo se uspješni u mnogim smjerovima, čak smo bili i karika poslovanja u sastanku privrede Komore dviju država Crne Gore i Njemačke u Budvi, u saradnji sa Ivanom Saveljićem, Privrednom komorom Crne Gore i ekselencijom Fischer, ambasadorom Njemačke u Crnoj Gori.  Uzevši u obzir lanac uspjeha našeg savjeta, istakli smo se da smo dogurali i do potpisivanja Memoranduma o saradnji sa Vladom Crne Gore.

Moram istaknuti da ima i dvije institucije u Crnoj Gori koje su nam omogućili da budemo što prisutniji u Crnoj Gori, a to je Vazduhoplovna kompanija Montenegro Airlines i RTV CG gde bih izdvojio poseban doprinos novinarke Olivere Vukadinović. Tako je 24.01.2014 u Ministarstvu ekonomije pod rednim brojem 01-161/2 zaveden Memorandum o razumljevanju sa Vladom CG između ministra ekonomije Vladimira Kavarića i za SCANJ o ekonomskoj saradnji i ivesticijama dr Nikola Šaban. Za postignuće Memoranduma koristim priliku iskazivanja  pohvale  Generalnom konzulatu CG u Frankfurtu tadašnjoj ekselenciji Željku Stamatoviću i ministru Kavariću.

#CGDIJASPORA: Bili ste dugogodišnji predsjednik Savjeta za privredu u Savezu crnogorske asocijacije u Njemačkoj. Koji su najznačajniji projekti koje su realizovani?

#Dr Nikola Šaban: Naša uloga nije bila operativna realizacija projekta, već iniciranje i podsticanje investicionih tokova i ekonomske saradnje. Fokusirali smo se na pokretanje projekata i oživljavanje procesa investiranja, naročito nakon potpisivanja Memoranduma o saradnji, koji je unio novi stepen povjerenja među iseljenike, podstičući ih da razmotre mogućnosti ulaganja u svoj zavičaj.

Zahvaljujući našem angažmanu, često smo dobijali pohvale za to što smo ohrabrili one koji su se dvoumili. Ubrzo su se i u centralnoj i lokalnoj administraciji pojavile konkretne olakšice za investitore, a naš Memorandum postao je pionirski model koji je otvorio vrata regionalnoj saradnji.

Prevaziđene su dugogodišnje predrasude – vlade u regionu počele su otvorenije da pristupaju zajedničkim projektima, bez tereta prošlosti i ratnih trauma. Na taj način dali smo doprinos i smanjenju političkih tenzija u regionu.

Jedan konkretan primjer: u Malesiji je 2011. godine obilježeno 100 godina od ustanka u Dečićima protiv višedecenijske turske okupacije, pod vođstvom junaka Ded Đon Ljuljija. Uz podršku Ministarstva unutrašnjih poslova, lično sam se založio da se omogući dolazak 17 članova delegacije sa Kosova na ovaj jubilej. Njihovo prisustvo, iako se prethodno nisu usuđivali da to ostvare diplomatskim kanalima, bilo je istorijski značajno. Među njima su bila i neka od najuglednijih imena sa Kosova.

Bili smo karika koja je spajala – uvijek spremni da pružimo ruku onima koji su je očekivali. Vremenom se pokazalo da je naša uloga višeslojna, a danas se mnogi procesi odvijaju gotovo spontano – jer su temelji već postavljeni.

Ponekad sam i dobijao lične kritike zašto idemo ovome ili zašto podržavamo onoga, ali je vrijeme potvrdilo da smo doprinijeli dosta tome što je danas normalno, a tada je bilo za neke paradoksno.

#CGDIJASPORA: Možete li izdvojiti primjere projekata koje ste inicirali, a koji uprkos dobrim namjerama nijesu realizovani zbog institucionalnih prepreka?

#Dr Nikola Šaban: Lično sam se, uprkos teškim okolnostima, zalagao za brojne projekte od značaja za moj kraj. Neki od njih, nažalost, ostali su u sjenci ličnih interesa pojedinaca, pa time i spriječeni. Ipak, izdvojio bih posebno značajan projekat – partnerstvo između grada Ulcinja i njemačkog grada Wülfratha, uspostavljeno sredinom devedesetih godina.

Nažalost, umjesto da se saradnja odvija direktno između ova dva grada, u Crnoj Gori je postojala tendencija da se zahvalnice, pomoć i donacije ne priznaju kroz ovo partnerstvo, već da budu formalno prikazane kao pomoć putem njemačkog udruženja HELP, koje djeluje u inostranstvu. Tako su brojne donacije Wülfratha – od opremanja Doma kulture i Biblioteke do podrške osnivanju Muzičke škole u Ulcinju – pripisane HELP-u, dok se o samom gradskom partnerstvu gotovo nije govorilo.

Nakon dugogodišnjeg zalaganja, 2003. godine, tokom Jubilarne svečanosti povodom 300 godina od Arbanaškog koncila (Concilium Albanum MDCCIII) u Ulcinju, u razgovoru sa tadašnjim predsjednikom Opštine Ulcinj, Fuadom Nimanijem (danas pokojnim), uspio sam da ga motivišem za službenu posjetu Wülfrathu.

Na tom sastanku sa gradonačelnikom i njegovim timom, uključujući predstavnike firme specijalizovane za rekonstrukciju i očuvanje objekata pod UNESCO zaštitom (u vlasništvu samog grada), uspostavljen je iskren i partnerski dijalog. Dobili smo i zvanična pisma podrške, naročito u komunikaciji s tadašnjim Ministarstvom turizma Crne Gore.

Gradonačelnik Wülfratha jasno je poručio da postoji ozbiljna namjera da se u Ulcinju realizuju investicije – uključujući obnovu legendarnog Hotela Jadran – i da bi to bilo praćeno podizanjem njihove zastave, kao simbola pokretanja ozbiljnog investicionog ciklusa u regionu. Nimani je razgovore nastavio, ali konkretni rezultati su, nažalost, izostali. Čak ni simbolično – partnerstvo ova dva grada nikada nije dobilo obilježje na ulasku u Ulcinj.

Nisam odustajao. Tokom posjete crnogorskih parlamentaraca Bundestagu 2004. godine, u organizaciji Fondacije Konrad Adenauer, gradonačelnik Wülfratha organizovao nam je sastanak sa čelnicom za sport i omladinu u Bundestagu. Tom sastanku su prisustvovali crnnogorski poslanici iz Ulcinja Mehmed Bardhi i Luigji Shkrelja, kojima u mom prisustvu se izložila ideja o jednom još konkretnijem projektu u Ulcinju – izgradnja velikog sportskog centra u zaleđu Štojske plaže, za neke danas Velike plaže  – uključujući vaterpolo bazen sa mnogobrojnim drugim sportskim disciplinama olimpijskog karaktera čak uključujući i smještajne kapacitete za sportiste iz cijelog regiona. Projekat je bio zamišljen kao doprinos sportskom razvoju i duhu saradnje zemalja istočne Evrope. Ipak, nije došlo do realizovanja ovako vitalnog projekta.

Nakon toga, 2005. godine, angažovao sam se na razvoju Regionalnog razvojnog i advokatskog centra za nevladin sektor, kroz projekat USAID-a, sproveden putem američke organizacije ORT. Bio sam direktor Borda direktora u Ulcinju i u mom timu sam imao veoma ugledne intelektualce kao što je Dr Zoran Srzentić, iz Skadra sam imao mr Dashamir Uruci, pravnik Anton Koči, prof. Indira Cipa, matematičar Abdulah Kurti i iz Starog grada turizmolog Ragip Busati. U Crnoj Gori su formirana tri takva centra – u Ulcinju, Kotoru i na Žabljaku. Ovi centri su dali snažan doprinos profesionalizaciji rada u nevladinom sektoru, osnaživanju institucija i širenju znanja o civilnom društvu.

Nakon potpisivanja Memoranduma, realizovani su brojni projekti, s posebnim fokusom na unapređenje turističkih kapaciteta u predsezoni i postsezoni. U tom kontekstu, ostvarena je saradnja sa agencijom RDA Bus Turistik iz Kelna , dok su kontakti i VIP sastanci vođeni preko Savjeta za privredu, uz snažnu podršku Generalnog konzulata Crne Gore u Frankfurtu njegove ekselencije Željka Stamatovića, značajno doprinijeli ubrzanju komunikacije sa Turističkom organizacijom Crne Gore.

Zajedno sa njemačkim i crnogorskim stručnjacima za turizam, razvijeni su koncepti predstavljanja destinacije i brendiranja Crne Gore. Rezultati te saradnje osjetili su se i godinama kasnije na najvećem sajmu turizma i kampinga u Štutgartu, gdje smo – kao Savez za privredu SCANJ-a – uz podršku Konzulata u Frankfurtu i uz zalaganje Njegove Ekselencije Branislava Karadžića, ambasadora Dejana Vukovića i gospodina Gjoka Gjonaja – osigurali VIP pristup i omogućili da Crna Gora bude proglašena zemljom-gostom Sajma turizma u Štutgartu.

Vrijedi istaći da sam, dvije godine prije toga, u saradnji s ministarkom turizma Albanije, gospođom Milvom Ekonomi, doprinio da i Albanija postane zemlja-gost na tom sajmu, što je direktno uticalo na činjenicu da Albanija bude izabrana kao država-gost Sajma turizma u Berlinu 2025. godine.

Skoro svi projekti su bili pripremljeni kroz našu mrežu, dok su nadležne institucije u Crnoj Gori preuzele završne korake. U daljoj saradnji, zajednički smo rješavali prepreke kad god je to bilo potrebno.

Uspjeli smo da zainteresujemo i njemačke firme iz Berlina, uključujući one sa sjedištem kod Brandenburške kapije, da razmotre poslovanje u Crnoj Gori. U jednoj od takvih posjeta Podgorici, u kabinetu tadašnjeg potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića, učestvovao je i ambasador Njemačke, gospodin Peter Plate. Iako su neki od patentiranih projekata koji su tada predstavljeni kasnije realizovani u Srbiji, a ne u Crnoj Gori, mi smo na to gledali bez gorčine – važno je da se ide dalje, pa neka i region ima koristi.

Lično smo pokrenuli i interesovanje za izgradnju žičare Kotor, u direktnim razgovorima sa vlasnikom renomirane firme Doppelmayr. Nakon naših inicijalnih sastanaka, kompanija je nastavila pregovore i dostavljanje ponuda samostalno.

Poseban značaj imao je i naš angažman u Lindauu – gradu koji se nalazi na tromeđi Njemačke, Austrije i Švajcarske – gdje nas je ugostio predsjednik distrikta, gospodin Stegman. Imali smo čast da prezentujemo investicione potencijale Crne Gore i pred timom koji organizuje tradicionalni godišnji skup nobelovaca u hotelu Bayerischer Hof, gdje sam i održao referat o crnogorskim regijama. U istoj regiji smo razgovarali i sa vlasnikom firme Recycling Stark, gospodinom Starkom, o mogućnostima ulaganja u Crnu Goru.

Ostvarena je i saradnja sa gospodinom Willi Vogelom, menadžerom u sektoru alternativne energije. S obzirom da se Lindau nalazi 338 kilometara od mog mjesta boravka, jasno je koliko smo bili posvećeni širenju inicijativa i u drugim njemačkim gradovima.

Želio bih istaknuti i obrazovne veze: škola iz Ludwigshafena, grada u kojem živim, ima uspostavljeno partnerstvo sa OŠ „Maršal Tito“ u Ulcinju. Takođe, lično sam njegovao partnerstvo između opštine Ladbergen kod Münstera i mjesta Kllezna – Svač, u opštini Ulcinj.

#CGDIJASPORA: Kakva je sadašnja saradnja crnogorske dijaspore u Njemačkoj sa Vladom Crne Gore? Nekada su se udruženja okupljala oko stožera državne nezavisnosti, a sada?

#Dr Nikola Šaban: Nakon devedesetih, svi smo se, na ovaj ili onaj način, uključili u rad naših nacionalnih udruženja. Međutim, početkom inicijative za obnovu državnosti Crne Gore, dogodilo se nešto na šta svi možemo biti ponosni. Prevazišli smo vlastite nacionalne sjenke i stali rame uz rame – Crnogorci, Albanci, Srbi, Bošnjaci i drugi – s jednim ciljem: da podržimo državnost Crne Gore i njenu građansku orijentaciju, te da očuvamo mir i spriječimo bilo kakvo krvoproliće.

Uspjeli smo 2006. godine – i to nije bilo samo pitanje državnosti. To je bila pobjeda ljudskosti. Pogledali smo jedni druge u oči, prepoznali se kao ljudi, i u tome smo pronašli snagu da budemo ponosni na sebe. Mnoge zemlje u regionu i danas pokušavaju da dosegnu takav nivo razumijevanja i građanske solidarnosti, ali su, nažalost, još uvijek daleko.

Danas, međutim, kao da smo izbačeni iz tog kolosijeka. Savez crnogorskih asocijacija u Njemačkoj (SCANJ) se nalazi u svojevrsnom prećutnom zastoju – djelimično podijeljen, opterećen neprimjerenim rivalstvima. Osjeća se nedostatak one prepoznatljive bliskosti i zajedništva koje nas je krasilo.

Imali smo prošle godine sastanak u prostorijama Generalnog konzulata Crne Gore, posvećen temama investiranja. Međutim, motivacija koja je nekada pokretala takve skupove sada djeluje znatno oslabljeno. Razgovori su bili ispunjeni zabrinutošću zbog rastućih nacionalnih i partijskih podjela u Crnoj Gori, osjećajem iznevjerenosti i sumnje – posebno nakon brojnih afera, hapšenja i otkrivanja kriminalnih dosjea.

Dodatnu nesigurnost stvaraju i kompleksne političke teme: osporavanje državnosti, pokušaji stvaranja “konstitutivnog srpskog naroda”, pitanja jezika… Sve su to dileme koje običnom iseljeniku teško padaju. One unose konfuziju, sumnju, pa i razočaranje – a time i udaljavaju ljude od zajedničkog djelovanja koje nam je u prošlosti donosilo istorijske rezultate.

#CGDIJASPORA: Krajem novembra 2024. Ministartsvo dijaspore Crne Gore saopštilo je da je, nakon višemjesečnih napora i intenzivnog rada, proces priznavanja vozačkih dozvola između Crne Gore i Savezne Republike Njemačke ušao u finalnu fazu. Da li znate hoće li to biti ubrzo završeno?

#Dr Nikola Šaban: Na moju inicijativu, kroz članak objavljen u dnevnom listu ,,Pobjeda”, pokrenuto je pitanje priznavanja crnogorskih vozačkih dozvola u Njemačkoj. Došao sam do saznanja da se jedan od ključnih problema zapravo odnosi na statistiku – i da se može relativno jednostavno riješiti, ukoliko se ispravno predstave relevantni podaci.

Naime, ukazao sam na potrebu da se Crna Gora prikaže kao tranzitna zemlja, te da se kroz zvanične statistike dokaže da je najveći broj saobraćajnih nezgoda u koje su uključeni crnogorski državljani uzrokovan od strane tranzitnih vozača, a ne rezidenata, što bi uklonilo jednu od glavnih prepreka za priznavanje crnogorskih dozvola.

Iskreno me obradovala vijest da se ovo pitanje, prema tadašnjim informacijama, približava rješenju. Međutim, po najnovijim saznanjima iz Njemačke, inicijativa se nije pomjerila s mrtve tačke – i crnogorske vozačke dozvole su i dalje jedine iz regiona koje Njemačka ne priznaje. Postoji kratki vremenski okvir da se obratimo nadležnom njemačkom ministarstvu i zatražimo konkretno objašnjenje šta još uvijek blokira ovaj proces, i namjeravam to uraditi u narednim danima.

Važno je naglasiti da sve ove aktivnosti, kako moja, tako i mojih kolega, sprovodimo volonterski, iz ličnog osjećaja odgovornosti prema zajednici. Ipak, dodatni podstrek predstavljala nam je i podrška Njemačke – konkretno, ponuda ambasadora Njemačke u Crnoj Gori, Njegove Ekselencije Piusa Fišera, koji je u jednoj prilici izrazio spremnost da finansijski podrži projekte koji bi proizašli iz Memoranduma o saradnji. Iako tu pomoć nismo koristili, sama ta ponuda bila je znak priznanja i potvrda da smo na pravom putu.

#CGDIJASPORA: Koji su najveći problemi sa kojima se suočava crnogorska dijaspora u Njemačkoj i kako ih riješiti na opšte zadovoljstvo?

#Dr Nikola Šaban: Problema ima raznih, ali jedan je zajednički za sve. Zakon je tako naopako sastavljen za upis potomaka crnogorske dijaspore, taj zakon diskriminiše i išćeruje sve one koji potiču izvorno iz Crne Gore, bilo to da jedan roditelj ili oboje sa naših područja potiču. Građanima, državljanima Crne Gore za njihovu djecu mora da im se da državljanstvo Crne Gore bez ili-ili.

Možda bi bio primjeren ovaj prijedlog za kriterijum crnogorskog državljanstva: Svi oni čiji su preci zatečeni u crnogorskoj ekspanzinacionoj teritoriji  tokom Berlinskog kongresa od 13.juna do 13.jula 1878, bez obzira gdje živjeli njeni potomci i bez obzira koliko državljanstva imaju, da im se bez ikakvih dodatnih sankcija dodijeli drzavljanstvo Crne Gore, djedove i čukun-čukundjedove države. Ovo je poduhvat za sve one poslanike koji žele dobro Crnoj Gori i njenoj dijaspori da se ovo pitanje jednom za vazda riješi.

#CGDIJASPORA: Veliki ste zaljubljenik u Ulcinj, kad god vam obaveze dozvoljavaju, boravite u Crnoj Gori. Kad stavite po strani emocije, koje probleme vidite kao urgentne da bi život u Ulcinju bio ugodniji i  kako ih riješiti?

#Dr Nikola Šaban: Ovo pitanje zahtijeva jedan posebni članak pa mislim da nemam dovoljno prostora da Vam odgovorim ovom prilikom. Rado bih dao više sugestija za naš, danas razdrmani Ulcinj i cijenjene sugrađane u tom našem vjekovnom gradu mediteransko-jadranske obale. Aktuelna situacija sa arapskim investiranjima u Ulcinju ima dosta pro i kontra, a ima i pojedinosti gdje postoji i crvena linija za svakog došljaka. Smatram da bih doprinio jasnijem shvaćanju iz jednog sasvim drugog ugla koji do sada nije spomenut ni u jednoj diskusiji, takođe bih i nastojao da eliminišem zablude neslaganja opcija i za i protiv. Javnost ima moju spremnost u jednom budućem izlaganju.

#CGDIJASPORA: Koja je vaša poruka na kraju?  

#Dr Nikola Šaban: Smatram da ličnim zalaganjem i zajedničkim radom možemo dati čvrsti temelj za izgradnju i očuvanje naših tekovina za bolje sjutra. Mnogi od nas u dijaspori smo visokoškolovani, izgradili smo impozantne karijere, a s obzirom na znanje i životno iskustvo, spremni smo, na različite načine, da pomognemo matičnoj državi da krene istinskim evropskim putem, putem uređenih i razvijenih država. Sposobni smo u mnogim ekonomskim i društvenim oblastima i na raspolaganju državi Crnoj Gori koliko nam dnevne obaveze omogućavaju.

Primarno bi bilo i razmisliti o stvaranju jednog nacionalnog kremijuma umnih ljudi u Crnoj Gori  koji bi posebno doprinijeli u mirovnim tvorevinama i ljudskim odnosima, čak i zalaganjem do političkih čelnika da im se da do znanja da je nad njima ruka narodnog uma koja zahtijeva časno ponašanje i uticati u očuvanju etike čojstva kojim smo se vjekovima ponosili – Od časne riječi do bese!

Uz besjede i mirovna vijeća opstajali smo vjekovima, očuvavši mir i slogu za što se Crna Gora primjerno iskazala i u iskušenjima posljednjeg uzburkanog doba.

Živimo u doba kada se dešavaju istorijski sastanci u ovom milenijumu, kao ovaj 9.maja 2025. između Bundeskanzler Friedrich Merz (CDU), francuskog predsjednika Emanuela Makrona i britanskog premijera Keira Starmera na putu vozom za Kijev. Tako da od nas nije dovoljno samo tražiti da otvaramo poglavlja, nego da počnemo da živimo sa duhom demokratskog shvatanja Evropske unije, to jeste preskočiti sopstvenu sjenku podjela, mržnje i predrasuda.