Piše: Nada Kovačević
U životu svakog čovjeka postoje prelomni trenuci koji ga oblikuju i određuju njegov put. U slučaju Hilmije Murića (Erdema), rođenog 1956. godine u Rožajama, to su bili izazovi s kojima se suočavala njegova porodica kroz generacije. Njegova priča je mozaik porodične tradicije, hrabrosti i odlučnosti da se iz teških okolnosti izgradi bolja budućnost.
Hilmija je odrastao uz priče o svom prađedu, imućnom trgovcu stokom, koji je putovao od Skadra i Soluna do Istanbula i Burse, ali je poginuo u političkim nemirima 1918. godine. Hilmijin đed, rođen 1907. godine, preživio je zahvaljujući nevjerovatnoj hrabrosti svoje majke koja ga je, nakon tragedije i pljačke njihovog doma, sakrila u staroj pekari. Imao je tada 12 godina. Ispred kuće je otjerano 120 velikih, 200 malih grla, pet do šest konja, a 14 konja tovara opljačkano je iz kuće.
Te su priče utkale u Hilmijin snažan osjećaj pripadnosti i obavezu da nastavi porodični put, ali i da prenese svojim potomcima vrijednosti koje su održale njegovu porodicu kroz najteža vremena.
Godine 1966. porodica Murić napustila je Rožaje i započela novi život u Istanbulu, vođena očevom željom da djeci pruži sigurnost i prilike koje nisu bile moguće u tada nestabilnim okolnostima na Balkanu. Za desetogodišnjeg Hilmiju, Istanbul je bio veliki izazov, ali i prilika. Suočeni s jezičkom barijerom i potpuno novim načinom života, Murići su pokazali nevjerovatnu snalažljivost. Naselje blizu industrijske zone omogućilo im je da brzo nađu poslove i krenu iznova.
Hilmija je uspio završiti školovanje u Istanbulu, a zatim se, vođen ljubavlju prema inženjerstvu, posvetio studijama na Tehničkom univerzitetu. Njegova jasna vizija – da radi za sebe i stvori nešto trajno – dovela ga je do osnivanja firme „Balkan Inžinjeri“, specijalizovane za mehaničke instalacije, gasne sisteme i vatrogasne instalacije. Danas, njegova firma zapošljava desetine radnika i simbol je kvaliteta i uspjeha.
Ali, Hilmijina priča ne staje samo na poslovnim uspjesima. Njegova ljubav prema Rožajama i rodnom kraju nikada nije prestala. Kroz humanitarne projekte, poput organizacije kurbana u Sandžaku, Hilmija ne samo da pomaže ljudima u potrebi već i podržava lokalne proizvođače. Njegovo angažovanje u obrazovanju mladih iz dijaspore i očuvanju kulturnog identiteta crnogorske zajednice u Turskoj pokazuje koliko je posvećen ideji zajedništva i očuvanja tradicije.
– Rožaje će uvijek biti moj dom u srcu, a Istanbul je moj dom u svakodnevnom životu – kaže Hilmija, izražavajući suštinu svoje dualnosti – snagu porijekla i prilagodljivost koju zahtijeva život u dijaspori. Kroz njegovo djelovanje prepoznaje se težnja da generacijama koje dolaze ostavi bogat naslijeđen identitet i primjer kako ljubav prema domovini može biti izvor snage, a ne nostalgije.
Hilmija Murić (Erdem) je živi dokaz da su korijeni čvrsti temelji, ali i da su krila, stvorena obrazovanjem, trudom i vjerom u bolje sutra, ono što nas vodi prema visinama. Njegov život nije samo priča o uspjehu, već i lekcija o odgovornosti prema zajednici i budućim generacijama.
U intervjuu za portal #CGDIJASPORA, Hilmija dijeli emotivnu priču o porodici, ljubavi prema zavičaju, izazovima migracije i nepokolebljivom duhu zajedništva. Njegove riječi podsjećaju na to da, iako nas putevi mogu odvesti daleko, korijeni ostaju duboko usađeni, a povezanost s domovinom postaje snaga i inspiracija za generacije koje dolaze.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o korijenima, vašoj porodici i njihovom značaju kroz istoriju, posebno u kontekstu izazova s kojima su se suočavali?
#Hilmija Murić (Erdem): Rođen sam 1956. godine u Rožajama, malom, ali značajnom gradu na sjeveru Crne Gore. Moje porodično nasljeđe povezano je s dugom istorijom izazova, uspjeha i velikih odluka. Moja porodica pripada lozi Murića, poznatoj po trgovini i stočarstvu.
Moj đed je rođen 1907. godine, a već u djetinjstvu svjedočio je velikim tragedijama. Njegov otac, moj prađed, stradao je 1918. godine u periodu političkih previranja. Naša kuća je tada opljačkana – odveli su 120 velikih grla stoke, 200 manjih, 14 konja i mnoge druge vrijednosti. U tim teškim okolnostima, moj đed je preživio zahvaljujući svojoj majci, koja ga je sakrila u staroj pekari. Tada su pljačkaši pretražili sve, ali nijesu provjerili pekaru, što mu je spasilo život.
Moj prađed, prije svoje smrti, bio je imućan trgovac. Putovao je širom regiona – od Skadra i Soluna do Istanbula i čak Burse. Trgovina stokom bila je njegova glavna djelatnost. Međutim, politički i društveni nemiri na Balkanu ostavili su duboke ožiljke na moju porodicu, zbog čega je moj otac odlučio da svoje potomke spasi sličnih sudbina.
#CGDIJASPORA: Kako se vaša porodica prilagodila na život u Istanbulu, i na koji način ste se nosili s izazovima poput jezičke barijere i novih početaka?
#Hilmija Murić (Erdem): Godine 1966. moja porodica se preselila u Istanbul. Imao sam samo deset godina kada smo napustili Rožaje. Odlazak nije bio lak – ostavili smo kuću, prijatelje i rodni kraj, suočeni s izazovima koje donosi nepoznata zemlja. Moj otac je vjerovao da Balkanski i svjetski ratovi, kao i političke promjene, čine taj prostor nesigurnim za njegovu djecu. Želio je da nam pruži bolji život.
Istanbul nas je dočekao s mješavinom prilika i izazova. Prvih godina jezička barijera bila je jedna od najvećih prepreka. Međutim, naselje u kojem smo živjeli bilo je blizu industrijske zone, što je omogućilo mnogima da brzo pronađu posao i nauče nove zanate. Oni koji su imali nešto kapitala, ulagali su u kupovinu zemlje i izgradnju kuća, dok su drugi radili na unapređenju svojih vještina.
#CGDIJASPORA: Kako ste donijeli odluku da se posvetite mašinstvu, i koji su bili ključni koraci u osnivanju i razvoju firme ‘Balkan Inžinjeri’?”
#Hilmija Murić (Erdem): Uprkos svim poteškoćama, uspio sam da završim školovanje. Srednju školu završio sam u Istanbulu, a kasnije sam upisao Prištinski univerzitet, gdje sam položio prijemni ispit i započeo studije mašinstva. Međutim, zbog političkih nemira i sigurnosnih razloga, odlučio sam da nastavim obrazovanje na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu. Tamo sam završio fakultet i stekao zvanje mašinskog inženjera.
Već tokom studija imao sam jasnu viziju – želio sam da radim za sebe i izgradim nešto što će biti moje. Nakon diplomiranja osnovao sam firmu “Balkan Inžinjeri”, specijalizovanu za mehaničke instalacije, gasne sisteme, podno grijanje i vatrogasne instalacije. Naš rad prepoznat je po kvalitetu, a firma je postala simbol uspjeha na lokalnom tržištu. Trenutno zapošljavamo oko 20 radnika, uz dodatnih 80 koji rade kroz podizvođačke ugovore.
#CGDIJASPORA: Šta za vas predstavlja veza s Rožajama i kako kroz humanitarne projekte poput organizacije kurbana doprinosite razvoju lokalne zajednice?
#Hilmija Murić (Erdem): Iako živim i radim u Turskoj, moja veza s Rožajama nikada nije prekinuta. Rodni kraj nosim u srcu i redovno se vraćam kako bih posjetio porodicu i učestvovao u zajedničkim projektima. Uspomena na djetinjstvo, mirisi i pejzaži Rožaja uvijek mi vraćaju osjećaj pripadnosti i mira.
Posebno sam ponosan na projekt organizacije kurbana u Sandžaku, koji sprovodimo svake godine. Kroz udruženje ,,Turkiye-Bosna-Sandžak”, u saradnji s humanitarnim organizacijama u Rožajama, Tutinu i Sjenici, doniramo preko 250 kurbana godišnje. Kupovinom stoke od lokalnih proizvođača podržavamo ekonomiju regiona, dok meso doniramo porodicama u potrebi.
#CGDIJASPORA: Kako kroz vaše aktivnosti pomažete crnogorskim studentima u Turskoj, i na koji način ih motivišete da održe vezu s domovinom dok grade svoj put u inostranstvu?
#Hilmija Murić (Erdem): Jedan od ključnih aspekata mog rada je pomoć crnogorskoj dijaspori u Turskoj. Kroz udruženje organizujemo stipendije za studente, okupljanja i aktivnosti koje povezuju mlade iz Crne Gore s turskom zajednicom. Trenutno u Turskoj studira više od 250 studenata iz Crne Gore, a mi im pružamo podršku u vidu finansijske pomoći, savjeta i mreže kontakata. Naš cilj je da im olakšamo da se adaptiraju na novu sredinu, ali i da ih inspirišemo da se jednog dana vrate i doprinesu svojoj matičnoj zemlji.
Takođe, organizujemo događaje poput doručaka i sastanaka na kojima studenti mogu predstaviti svoje ideje i potrebe pred ambasadorima i konzulatima. Potičemo ih da cijene i poštuju zemlju u kojoj studiraju, ali i da ostanu povezani sa svojom domovinom.
#CGDIJASPORA: Kako radite na očuvanju kulturnog identiteta i tradicije među mlađim generacijama u Turskoj, i zašto smatrate obrazovanje i zajedništvo ključnim za povezivanje zajednice?
#Hilmija Murić (Erdem): Posebno se zalažem za očuvanje kulturnog identiteta i tradicije naše zajednice. Generacije koje su rođene u Turskoj sve se više udaljavaju od svojih korijena, zbog čega radimo na projektima koji će ih podsjetiti na značaj njihovog porijekla. Organizujemo kulturne manifestacije, edukativne programe i događaje koji povezuju mlade s njihovim korijenima.
Uvijek ističem važnost obrazovanja i zajedništva. Bez obzira na izazove, vjerujem da se naši ljudi mogu povezati i sarađivati, jer nas vežu isti mentalitet, kultura i tradicija.
#CGDIJASPORA: Šta vas motiviše da radite na povezivanju dijaspore s korijenima i očuvanju kulture?
#Hilmija Murić (Erdem): Iako sam ostvario mnogo toga u životu, moj cilj ostaje isti – da povežem ljude iz dijaspore s njihovim korijenima, da inspirišem mlade i doprinesem očuvanju naše kulture. Smatram da je naša odgovornost kao starijih generacija da prenesemo vrijednosti i znanje mladima, kako bi razumjeli svoje porijeklo i ostali povezani sa zavičajem.
Rožaje će uvijek biti moj dom u srcu, a Istanbul moj dom u svakodnevnom životu. Ta dualnost je moja snaga, inspiracija i odgovornost da radim na očuvanju zajedništva i unapređenju života naših ljudi gdje god se nalazili.
