Piše: Nada Kovačević
Sa 19 godina spakovala je svoje planove i napustila rodni grad kako bi u Beogradu započela novo poglavlje. Odlazak iz Crne Gore bio je Stanislavi Ršković prvi veliki korak ka samostalnosti. U Beogradu je gradila karijeru u oblasti koja traži preciznost, odlučnost i snalažljivost: radila je kao saobraćajna inženjerka, savjetnica za transport opasne robe i šefica logistike u stranoj kompaniji. Kao žena u profesiji u kojoj su, kako kaže, muškarci dugo bili brojniji, ponosila se svojim znanjem i iskustvom. Upoznala je evropske puteve, rješavala složene logističke zadatke i učila kako da pronađe rješenje i onda kada okolnosti ne idu naruku.
Ipak, nijedan poslovni izazov nije je mogao sasvim pripremiti za odlazak u Kinu. Do tada je mnogo putovala, ali nikada nije živjela daleko od doma na neodređeno. Kada je njen suprug prihvatio poslovnu ponudu u Šenženu, pred njima se otvorila velika prilika, ali i neizvjesnost: nova zemlja, jezik koji nijesu poznavali, drugačiji običaji i život bez porodice i prijatelja u blizini. Stanislava je, uz sve to, morala da završi poslovne obaveze na Balkanu, pa su supružnici pune dvije godine živjeli razdvojeno. Pozivi u neobično vrijeme, čekanje i pitanje jesu li donijeli pravu odluku postali su dio njihove svakodnevice.
Kina ju je, kaže, naučila strpljenju — osobini za koju nije vjerovala da će joj toliko trebati. Ali donijela joj je i trenutke koji su promijenili sve: ponovo je bila uz supruga, a u Šenženu je postala majka dječaka Luke. Poslije godina selidbi, prilagođavanja i novih početaka, počele su da se povezuju kockice njenog života. Znanje iz saobraćaja i logistike, porodično iskustvo, poslovni izazovi i osjećaj pripadnosti Crnoj Gori dobili su novo mjesto i smisao.
Danas Stanislava Raković živi i radi u Šenženu, gdje svoje dugogodišnje iskustvo koristi da poslovne ljude i kompanije sa Balkana poveže sa kineskim tržištem. Pomaže im da pronađu proizvođače, provjere kvalitet, razumiju procedure i izbjegnu skupe greške. Istovremeno, ostaje vezana za Crnu Goru — za porodicu, Kotor i Tivat, koji su za nju mnogo više od mjesta na mapi. U razgovoru za portal CGDIJASPORU govori o životu na drugom kraju svijeta, izazovima preseljenja, porodici, poslu i mogućnostima koje dijaspora može otvoriti za privrednike iz Crne Gore i regiona. Njena priča podsjeća da novi početak ne znači zaboraviti odakle dolazimo: ponekad je upravo ta veza s domom ono što nam daje snagu da krenemo dalje.
#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o sebi.
#Stanislava Raković: Moje ime je Stanislava Raković a moja veza sa Crnom Gorom je duboka i iskrena – porijeklom sam odavde, porodica mi je i dalje ovdje, a Kotor mi je oduvijek bio tačka oslonca, mjesto gdje se odmaram i punim baterije. Iako sam veći dio karijere provela u inostranstvu, crnogorsko more i naše planine nose me gdje god da sam. Taj osjećaj pripadnosti me je, na neki način, i održavao u svim izazovima koje mi je život postavljao.
#CGDIJASPORA: Kako je došlo do odluke da profesionalni i životni put nastavite u Kini?
#Stanislava Raković: Ovo nije bila samo poslovna odluka – bila je porodična. Moj suprug je dobio poslovnu ponudu u Šenženu. U to vrijeme sam ja u Beogradu gradila ozbiljnu karijeru – bila sam saobraćajni inženjer i savjetnik za transport opasne robe, a radila sam i kao šef logistike u jednoj stranoj kompaniji u Srbiji. Imali smo stabilan život, ali smo osjetili da je ovo prilika koja se ne propušta. Bez znanja kineskog jezika, bez prijatelja, porodice daleko ali samo sa vjerom da ćemo uspjeti. Nismo imali pojma šta nas čeka, ali znali smo da želimo da probamo.
#CGDIJASPORA: Koliko je bilo zahtjevno prilagoditi se životu, kulturi i poslovnom okruženju u Kini?
#Stanislava Raković: Iskreno, prvih godinu dana bilo je teško. Kina nije Evropa, sve je totalni drugačije hrana, jezik, način komunikacije, pa čak i shvatanje vremena. Kinezi su izuzetno direktni u pregovorima, ali istovremeno cijene lične odnose i hijerarhiju. Morala sam da naučim da strpljenje ovdje nije mana, već vrlina.Inače nisam stepljiva osoba po prirodi ja sam sve “sad i odmah” šalu na stranu. Međutim, najveći izazov nije bila kultura najveći izazov je bio odvojenost od supruga. Moje poslovne obaveze su me, nažalost, odvele na drugu stranu. Morala sam da završim projektena Balkanu a on je već započeo život u Kini. Bili smo razdvojeni pune dvije godine. To je bilo vrijeme Wechat viber poziva u čudnim terminima, i pitanja da li smo pogriješili. Ali izdržali smo.
#Stanislava Raković: Danas radim ono što najbolje znam – povezujem. Moje inženjersko i logističko iskustvo savršeno mi je došlo u ovom poslu. Baviti se sourcingom, što u suštini znači da sam “oči i uši” našim klijentima iz regiona. Oni nemaju predstavništvo u Kini, pa im ja pomažem da pronađu prave proizvođače,fabrike pregovaramo cijene, provjeravamo kvalitet, radimo uzorke, kontrolišemo proizvodnju i organizujemo logistiku i carinjenje,pomažemo oko prateće i izvozne dokumentacije. Posebno mi je važno da klijenti ne nasjedaju na najjeftiniju ponudu to je najveca zamka. Ja ih upozoravam na skrivene troškove, carinske procedure i vremenske rokove, lučke troškove,jer sam kao logističar sve to prošla iz prve ruke i imam iskustvo dugo 15 godina u svijetu logistike i transporta.
#Stanislava Raković: Primjećujem ogromno interesovanje za: Mašine i alati za razne industrije; građevinski materijal – naročito solarni paneli, LED rasvjeta i keramika; tekstil; opremu za restorane, hotele i ugostiteljstvo.
Sve više dolaze i upiti za opremu za skladištenje energije (baterije),a elektricna vozila ali tu su regulative još uvijek kompleksne i zahtjevne za izvoz.
#CGDIJASPORA: Šta klijenti treba da znaju prije nego što se odluče za uvoz robe iz Kine?
#Stanislava Raković: Prvo i osnovno – ne juriti najnižu cijenu. To je najveća greška. Cijena bez kontrole kvaliteta može vas koštati više nego što ste uštedjeli. Takođe, moraju biti svjesni:
· Vremena transporta – više nije brzo kao prije,
· Carinskih dažbina – koje se razlikuju od zemlje do zemlje,
· Specifikacije proizvoda – moraju biti jasno definisane na engleskom ili kineskom,
· Uzorka – uvijek tražiti uzorak prije velike narudžbine,
· Kontrole kvaliteta – angažovati nezavisnu treću stranu.
Bez ovih koraka, uvoz može postati skup rizik.
#CGDIJASPORA: Postoji li dovoljno prostora za snažniju privrednu saradnju između Kine i Crne Gore?
#Stanislava Raković: Apsolutno – prostor je ogroman i nedovoljno iskorišten. Kina gleda na Balkan kao na kapiju za Evropu, a Crna Gora ima strateške prednosti: luku Bar, autoput i turistički potencijal. Ono što nam nedostaje su direktni kontakti – ne kroz treće zemlje, već između privrednih komora. Takođe, kineski turisti tek otkrivaju naše more, ali nemamo direktnih letova, ni materijala na kineskom jeziku, ni brendiranja koje bi ih privuklo. Saradnja može biti mnogo jača – samo treba da je pokrenemo.
#Stanislava Rašković: Kinezi su opsjednuti prirodnim, organskim i autentičnim proizvodima. Naše:
· Maslinovo ulje, vino rakija
· Suvo meso – njeguški pršut i slični proizvodi,
· Ljekovito bilje i kozmetika na bazi planinskog bilja – imaju ogroman potencijal,
· Med i ekološke namirnice.
Ali mora da bude lijepo upakovano – Kinezi “jedu očima”. Luksuzno, jednostavno, sa pričom o porodici i tradiciji. To oni obožavaju.
#Stanislava Raković: Ne samo da može – već mora da bude glavni pokretač. Mi iz dijaspore poznajemo obje kulture, i razumijemo mentalitet. Ono što nedostaje jeste organizacija – da formiramo nezvanične poslovne mreže, klastere, grupe gdje dijelimo kontakte, iskustva i provjerene dobavljače. Ja se lično trudim da budem taj most, ali potrebno je više nas.
#Stanislava Raković: To je jedan poseban izazov koji sam prihvatila sa velikim zadovoljstvom! Uz pomoć moderne tehnologije i lokalnog tima za čišćenje i doček, uspijevam da sve funkcioniše kao sat. Uvela sam sistem pametnih brava i online kalendara, raznih alata tako da gost može da se prijavi u bilo koje doba, a ja da pratim sve sa svog telefona u Kini. Ključ uspjeha je potpuna automatizacija i apsolutno povjerenje u ljude na terenu, jer bez toga ne biste mogli da spavate mirno na drugom kraju svijeta. Ovaj posao mi je dokaz da uz dobru organizaciju, udaljenost više nije prepreka. Tivat je uvijek u mom srcu, a sada i u mom poslu
Napustila sam svoj rodni grad i Crnu Goru osmah nakon gimnazije sa 19 godina kada sam otišla da studiram u Beograd. To je bio prvi veliki korak u samostalnost. U Beogradu sam izgradila karijeru – bila sam saobraćajni inženjer, savjetnik za transport opasne robe i šef logistike u stranoj kompaniji.poznavala svaki put u Evropi, rješavala najkompleksnije logističke izazove. Bila sam žena u muškom poslu, i ponosila sam se time. Ali onda je došla Kina i preseljenja u Kinu nikada nisam živjela vani na duže . Ovo je bio prvi put da sam napustila svoj dom na neodređeno iako sam puno putovala svijetom. Ono što nijesam očekivala jeste da će me Kina naučiti strpljenju. Moj posao me je odvojio od supruga bili smo razdvojeni pune dvije godine. Bilo je teških trenutaka. A onda se desilo čudo –upravo ovdje, u Kini, postala sam majka jednog dječaka Luke, sve kockice su se složile.
Danas sam spojila sve svoje svjetove – inženjersko znanje, logističko iskustvo, porodicu, biznis, Crnu Goru i Šenžen. Moja priča je dokaz da nikada nije kasno da počnete ispočetka, pa čak i na drugom kraju svijeta.
