Razgovarala: Nada Kovačević
Iz Nikšića u Milano, putem znanja, jezika i upornosti, ali sa Crnom Gorom uvijek u srcu – životna i akademska priča Ksenija Perović snažno svjedoči o generaciji mladih koja dostojno predstavlja svoju zemlju širom svijeta. U vremenu globalnih izazova i ubrzanih promjena, upravo su takvi pojedinci najvrijedniji kapital Crne Gore – obrazovani, otvoreni prema svijetu, a duboko ukorijenjeni u sopstveni identitet.
Ksenijin put od školskih klupa u Nikšiću do prestižnog univerziteta u Milanu nije samo lična priča o uspjehu, već i primjer kako radoznalost, posvećenost i hrabrost mogu otvoriti vrata međunarodnih prilika. Njena fascinacija jezicima, koja ju je odvela i do svjetskog vrha u učenju kineskog jezika, kao i interesovanje za međunarodne odnose i evropske integracije, oblikovali su profil mlade žene koja već danas razmišlja o tome kako da svoje znanje vrati zajednici iz koje potiče.
Ujedno, njena priča oslikava i širu sliku crnogorske dijaspore – mreže ljudi koji, iako geografski udaljeni, ostaju snažno povezani sa domovinom, spremni da svojim znanjem, iskustvom i energijom doprinesu njenom razvoju. Upravo kroz takve primjere potvrđuje se da Crna Gora ne gubi svoju mladost odlaskom u svijet, već je širi, jača i pozicionira na globalnoj mapi.
U razgovoru za protal CGDijaspora, Ksenija otvoreno govori o svom obrazovnom putu, izazovima studiranja u inostranstvu, značaju jezika i međunarodnog iskustva, ali i o osjećaju odgovornosti koji nosi kao predstavnica svoje zemlje. Njene riječi podsjećaju da budućnost Crne Gore ne zavisi samo od onoga što se dešava unutar njenih granica, već i od onih koji je, svojim znanjem i uspjesima, predstavljaju svijetu.
#Ksenija Perović: Dolazim iz Nikšića gdje sam završila OŠ ,,Braća Ribar” i JU Gimnaziju ,,Stojan Cerović”. Osnovne studije iz Međunarodnih odnosa završila sam u Milanu na Univerzitetu Cattolica del Sacro Cuore, gdje trenutno pohađam prvu godinu master studija iz Evropske i međunarodne politike, sa fokusom na evropske integracije, na italijanskom jeziku. Još od malena, tokom osnovnog školovanja otkrila sam interesovanje za društvene nauke, kao i strane jezike, zbog čega sam, kada je došlo vrijeme za izbor fakulteta, željela da on obuhvata i ujedinjuje te dvije sfere mog interesovanja.
Pored formalnog obrazovanja, veliki dio mog života i prethodnog iskustva vezan je za kineski jezik. Sasvim spontano početkom 2018. godine saznala sam da se u organizaciji Instituta Konfucije na Univerzitetu Crne Gore, u Nikšiću, održava početni kurs kineskog jezika i kulture. U tom trenutku, kao veliki ljubitelj jezika, odlučujem da isprobam nešto, tada za mene u potpunosti novo. Međutim, nijesam ni slutila da će mi ova naizgled naivna odluka od tog trenutka promijeniti život i stvoriti bezbrojne prilike kako za profesionalno usavršavanje tako i za lični razvoj. 2019. godine imala sam prvi put priliku da boravim u Narodnoj Republici Kini, kao učesnica ljetnjeg kampa, tokom kojeg sam bila izabrana da kao predstavnik studenata održim petominutni govor na kineskom na zvaničnoj ceremoniji otvaranja Ljetnjeg kampa u Pekingu, na Beijing Language and Culture University. Iste godine, pobijedila sam na nacionalnom takmičenju i tako dobila priliku da predstavljam Crnu Goru na najvećem globalnom takmičenju iz kineskog jezika „Kineski most“ u Pekingu i Zhengzhou. Tri godine kasnije, oprobala sam svoju sreću drugi put na istom takmičenju, što me je dovelo do titule svjetskog prvaka iz kineskog jezika u kategoriji do 19 godina. S obzirom da se takmičenje 2022. godine, održavalo online kao posljedica globalne pandemije i restrikcija kretanja, organizacija takmičenja mi je ukazala veliku čast pozvavši me da 2024. budem počasni gost tokom takmičenja za srednjoškolce i osnovce koje se te godine organizovalo u Tianjin-u.
Zbog svih prethodnih iskustava vezanih za učenje kineskog jezika kao i nagrade sa takmičenja koje su obuhvatale stipendije za nastavak školovanja u Kini, tokom srednje škole svi moji planovi inicijalno su se odnosili upravo na tu zemlju. Međutim, trenutak koji je promijenio iste, bila je globalna pandemija zbog koje sam po prvi put počela da razmišljam o akademskom usavršavanju u Evropi, kao alterativi dotadašnjem već sigurnom izboru. Veliki uticaj u izboru zemlje, i ovog puta bio je jezik, zbog čega bi jedan od mojih glavnih savjeta za mlade ljude bio da uvijek teže da odvoje vrijeme za učenje nekog stranog jezika. Pored istog, geografska blizina, sličnost mentaliteta, internacionalni karakter grada kao i odličan interdisciplinarni smjer na Univerzitetu Cattolica bili su neki od glavnih razloga zbog čega sam na kraju odabrala da osnovne studije započnem u Milanu.
#Ksenija Perović: Mislim da je moje interesovanje za svakodnevna politička dešavanja, kao i potreba da o istim budem redovno upućena u tom periodu, (barem u onoj mjeri u kojoj je to uopšte bilo i moguće zbog uzrasta), tada bilo i više nego očigledno. Međutim iz sadašnje perspektive rekla bih da tada, kao učenica šestog razreda osnovne škole, nijesam ni bila a ni mogla biti svjesna da će međunarodni odnosi biti oblast kojom bih željela u budućnosti da se bavim. Jednim dijelom, vjerujem da su, u nesigurnostima i sopstvenom preispitivanju, imali određenu ulogu i stereotipi o studiranju političkih nauka i/ili međunarodnih odnosa koje nerijetko imamo priliku da čujemo, a koji se uglavnom baziraju na njihovoj (ne)sigurnoj perspektivi. Ipak, ono što je činjenica jeste da su znatiželjnost za politiku, društvene teme i aktuelna globalna dešavanja uvijek bila dio mog interesovanja.
#CGDIJASPORA: Šta vam je bilo najteže bilo na početku studiranja u inostranstvu?
#Ksenija Perović: Studiranje u inostranstvu je jedno prelijepo iskustvo, tokom kojeg imate priliku da spoznate sebe, rastete, proširite vidike, ali istovremeno koliko lijepo može biti i poprilično izazovno – novo okruženje, novi jezik, birokratija, samo su neki od glavnih ‘prepreka’ sa kojima se studenti u inostranstvu svakodnevno suočavaju. Ipak, moram priznati da mi je znanje italijanskog mnogo pomoglo u snalaženju na početku kao i da sam imala tu sreću da odaberem zemlju čiji mentalitet, kultura i način života su u mnogo čemu slični našima, što je sigurno doprinijelo mom bržem i lakšem adaptiranju na novu sredinu i novo okruženje.
#Ksenija Perović: Napredovanje Crne Gore na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji, vjerujem da u velikoj mjeri doprinosi zainteresovanosti i opširnijem informisanju mladih ljudi o radu, ciljevima i značaju evropskih institucija, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Vjerujem da upravo kroz naš put, oni otkrivaju i upoznaju se sa svim pozitivnim aspektima koje bi učlanjenje u jednu takvu organizaciju moglo donijeti. Ipak, istovremeno smatram da eventualno članstvo u Evropskoj Uniji ne smije biti doživljeno kao kraj našeg zadatka, već kao početak zajedničke misije, čiji uspjeh iziskuje trud svih nas ka boljoj i zdravijoj Crnoj Gori.
#Ksenija Perović: I te kako postoji i ja se trudim da ih što više upoznam sa našom istorijom, kulturom i tradicijom. U Italiji jedna od glavnih asocijacija na Crnu Goru jeste svakako Jelena Petrović Njegoš, poznata kao regina Elena del Montenegro, posljednja italijanska kraljica. Takođe, osim istorijskog, kontekst u kojem se često pominjemo, jeste i turizam, pa tako na primjer svi znaju o prirodnim ljepotama Crne Gore i nerijetko me pitaju za savjete kako doći i koja mjesta posjetiti što mene čini izuzetno ponosnom, jer vjerujem da, svjesni ili ne, svi mi individualno jesmo ambasadori naše zemlje i da samim tim imamo veliku odgovornost da kroz svoje lično iskustvo i put, predstavimo svoju državu na najbolji mogući način.
#Ksenija Perović: Smatram da gdje god da odemo, veoma je važno da ne zaboravimo odakle dolazimo. Uzimajući u obzir da mi je ovo već četvrta godina koju većinski provodim van Crne Gore, sa željom da budem informisana o domaćim dešavanjima kao i da ostanem povezana sa svojom generacijom u Crnoj Gori, prošle godine počela sam da se raspitujem o domaćim omladinskim organizacijama. Tada po prvi put i saznajem za Organizaciju crnogorskih studenata u inostranstvu (OCSI), najveću globalnu mrežu naših studenata i alumnista koji svoje akademsko usavršavanje nastavljaju van granica Crne Gore. Kao trenutni PR i aktivni član organizacije, imala sam priliku da upoznam veliki broj mladih i talentovanih ljudi, koji su imali, slično iskustvo i koji, kao i ja, dijele želju da svojim članstvom doprinosu umrežavanju naših studenata u inostranstvu, tako osnažujući crnogorske zajednice u drugim zemljama, ali i vezu istih sa domovinom.
#Ksenija Perović: Smatram da bi bilo sebično i suprotno samoj svrsi obrazovanja, zadržati ga za sebe, vjerujući da je naša moralna obaveza da doprinesemo razvoju zajednice i društva čiji smo dio. Ipak, kako bi bili podstaknuti da pomenuto ispune, mladi ljudi moraju vidjeti perspektivu koja će predstavljati potvrdu da taj trud neće biti uzaludan.
Jedan od razloga zbog kojih sam izabrala master studije sa fokusom na proces evropske integracije jeste upravo želja da u budućnosti budem dio crnogorskog puta pristupanju Evroskoj uniji i da doprinesem našem efikasnijem funkcionisanju i što uspješnijem integrisanju unutar evropske porodice.
#Ksenija Perović: Budući da su mi glavna intersovanja strani jezici, pravo Evropske Unije i međunarodni odnosi, u budućnosti, voljela bih da imam priliku da predstavljam Crnu Goru u Evropskoj Uniji, ili da radim u diplomatskim predstavništvima naše zemlje.
#CGDIJASPORA: Koja je vaša poruka na kraju?
#Ksenija Perović: Snažno vjerujem da je budućnost Crne Gore zajednička odgovornost svih nas i da pravi uspjeh može biti postignut jedino kolektivnih radom, dok istovremeno svi mi, kao ambasadori naše zemlje, posjedujemo moralnu obavezu da, van njenih granica, Crnu Goru predstavljamo na najbolji mogući način. Jer ako ne mi, ko drugi?
