Piše: Nada Kovačević
Iza uspješne karijere u različitim pravnim jurisdikcijama u oblasti profesionalnog pravnog sajvetovanja najviše o domenu investicija u Dubaiju, Aziji i dijelu Indonezije krije se priča satkana od borbe, odricanja, neizvjesnosti i ogromne unutrašnje snage. Put Marije Gogić nije bio brz niti jednostavan. Počeo je u Crnoj Gori, nakon završetka Pravnog fakulteta 2009. godine, u vremenu kada diploma često nije bila dovoljna da mlad čovjek dobije priliku da radi i gradi budućnost u svojoj zemlji. Umjesto sigurnog zaposlenja, uslijedile su godine volontiranja, pripravničkog staža, rada za minimalnu zaradu i neprekidnog dokazivanja u sistemu koji, kako sama kaže, nije uvijek znao da prepozna trud, znanje i potencijal mladih ljudi.
Ipak, odustajanje nikada nije bilo opcija. Vođena željom da pronađe priliku dostojnu svog obrazovanja i ambicija, Marija odlučuje da napusti Crnu Goru i okuša sreću u potpuno drugačijem svijetu — u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Taj odlazak nije bio glamurozan niti lak. Počela je od nule, radeći kao recepcionerka u wellness resortu u Abu Dabiju, daleko od porodice, prijatelja i svega poznatog. Iza osmijeha i profesionalnosti krili su se mjeseci prilagođavanja, strahovi, usamljenost i svakodnevna borba da opstane u jednom od najkonkurentnijih tržišta rada na svijetu.
Korak po korak, upornošću i vjerom u sopstveno znanje, uspjela je da pronađe mjesto u struci i započne karijeru pravnog konsultanta u potpuno drugačijoj pravnoj jurisdikciji. Danas iza sebe ima bogato međunarodno iskustvo u oblastima prava, investicija i poslovnog savjetovanja, stečeno kroz rad u više kompanija i kroz poznavanje različitih tržišta — od Emirata, preko Amerike, do Azije.
Iako je profesionalni život izgradila daleko od domovine, Crna Gora je, kako kaže, ostala njena najdublja emocija, identitet i neraskidiva veza. U razgovoru za portal #CGDijaspora Marija otvoreno govori o izazovima života u dijaspori, osjećaju da naši ljudi u inostranstvu često nijesu dovoljno uključeni i prepoznati od strane matične države, ali i o ogromnom potencijalu koji dijaspora može donijeti Crnoj Gori — kroz znanje, iskustvo i međunarodne kontakte.
Njena ispovijest nije samo priča o jednoj ženi koja je uspjela u svijetu biznisa i prava. To je priča o hiljadama naših ljudi koji su iz Crne Gore otišli sa jednim ili dva kofera, noseći sa sobom snove, nostalgiju i nadu da će jednog dana njihovo znanje biti potrebno i priznato upravo tamo odakle su krenuli.
#Marija Gogić: Najiskreniji odgovor bio bi da je moj put bio veoma težak i trnovit. Kada sam diplomirala na Pravnom fakultetu 2009. godine, zaposlenje nijesam mogla lako da pronađem. Moje interesovanje tada bilo je da odradim pripravnički staž u Osnovnom sudu. Međutim, nije bilo moguće dobiti tu priliku, pa sam aplicirala čak i za volontiranje kako bih odradila volonterski pripravnički staž u Osnovnom sudu, koji je, naravno, bio jednako priznat i rangiran kao i plaćeni, jer smo praktično radili isti posao. Za tu dozvolu bio je potreban potpis tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda.
Upravo mi je rad u sudu bio neophodan kako bih mogla da polažem pravosudni ispit, što sam tada i planirala. Nakon završene dvije duge godine pripravničkog staža — jednu godinu u krivičnoj, a drugu u parničnoj sudnici — položila sam i stručni ispit za rad u državnim organima. Nakon toga ponovo je uslijedila potraga za zaposlenjem.
Zbog nemogućnosti pronalaska adekvatnog posla, ponovo sam bila prinuđena da odradim pripravnički staž, ovoga puta plaćen, ali za minimalnu zaradu od oko 210 eura. Bio je to program stručnog osposobljavanja, a raspoređena sam u Rektorat Crne Gore, gdje sam radila kao vrsta pomoćnog administratora glavnoj asistentkinji rektorata. To poslovno iskustvo trajalo je svega devet mjeseci. Nakon toga uslijedili su novi pokušaji, apliciranja i traženje zaposlenja, kao i kratkotrajan rad u kancelariji javnog izvršitelja, svega nekoliko mjeseci, za sličnu zaradu.
#CGDIJASPORA: Šta te je motivisalo da karijeru razvijaš van Crne Gore?
#Marija Gogić: Poslije svega, moje razočaranje je kulminiralo i odlučila sam da počnem da apliciram za poslove u inostranstvu. Tražeći gdje, šta i kako, naišla sam na recruitment agenciju koja je zapošljavala u Emiratima — u Dubaiju i Abu Dabiju. Ideja je djelovala zanimljivo, ali ni taj put nije bio lak. Čekala sam gotovo godinu dana na adekvatnu poslovnu priliku, a intervjui su bili organizovani putem Skype-a. I tako sam 2014. godine, nakon dužeg čekanja, dobila poslovnu ponudu za mjesto recepcionerke u jednom fitness i wellness resortu u Abu Dabiju. Početna plata bila je veoma mala, ali je kompanija obezbijedila smještaj i dva obroka dnevno. U toj firmi sam radila dvije godine. U Emiratima se poslovi veoma brzo mijenjaju — takvo je tržište rada.
Nakon odlaska sa početne pozicije i mnogo apliciranja, poslije dužeg vremena uspjela sam da pronađem posao u struci i dobila priliku da radim kao legal advisor, odnosno pravni konsultant, u advokatskoj kancelariji u Abu Dabiju. Sve poslove pronalazila sam putem LinkedIn-a, na osnovu svojih kvalifikacija.
Tu zapravo počinje moja karijera pravnika u potpuno drugačijoj pravnoj jurisdikciji, kao i ozbiljnije proučavanje tema vezanih za investicije i druge oblasti specifične za tamošnji pravni sistem. Nakon rada u advokatskoj kancelariji promijenila sam još pet kompanija koje su bile povezane sa investment i legal advisory sektorom.
#CGDIJASPORA: Na koji način održavaš vezu za domovinom dok gradis karijeru u inostranstvu?
#Marija Gogić: Naravno, moja matična država je Crna Gora. Tu su moja porodica i svi moji korijeni — to je neraskidiva veza, moje državljanstvo, moja zastava i, naravno, moja budućnost.
Moram napomenuti da neki od nas koji živimo ovdje nijesmo osjetili zajedništvo niti pripadnost kada je riječ o uključivanju naše dijaspore iz Emirata u procese i poslove vezane za matičnu državu, Crnu Goru.
Da sam na bilo kojoj odgovornoj poziciji u Crnoj Gori, prvo bih sagledala da li među našim ljudima u dijaspori postoje stručnjaci iz određenih oblasti koji žive i rade na tom prostoru. Smatram da je veoma važno čuti mišljenje upravo tih ljudi — naših visoko kvalifikovanih stručnjaka koji imaju iskustvo i znanje o zakonima, investicijama i poslovnim praksama, kako u Crnoj Gori, tako i u državama koje se potenciraju kao investitori.
#Marija Gogić: Početak marta bila je baš je vrlo zabrinjavajuć u stresan, sad je sve mnogo drugačije i odvija se u pozitivnom pravcu.
#CGDIJASPORA: Kako biste uporedili tržište nekretnina u Crnoj Gori i inostranstvu?
#Marija Gogić: Poređenje je veoma teško, jer je Crna Gora potpuno drugačija od područja u kojem se ja trenutno nalazim, naročito kada je riječ o ovom poslu i načinu funkcionisanja tržišta. Ono što mogu da kažem jeste da strani investitor nikada ne bi trebalo da bude finansijski jači od same države. O ovim i sličnim temama mogla bih detaljnije da govorim i iznesem svoje mišljenje ukoliko budem pozvana na način kako to i dolikuje.
#CGDIJASPORA: Da li ste se susrijetali sa preprekama u sredini gdje radite kao žena?
#Marija Gogić: Naravno, bilo je mnogo prepreka, posebno kada radite kao savjetnik za pravna pitanja u državi sa potpuno drugačijim zakonima i pravnim sistemom u odnosu na ostatak svijeta. Ipak, ja volim rizik, izazove i dinamiku koju posao nosi sa sobom.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolaziš u Crnu Goru i što te veže za nju? Takođe da li planiraš povratak?
#Marija Gogić: Dolazim često. Prošle godine sam bila dva mjeseca u Crnoj Gori na produženom odmoru, a uskoro ponovo planiram duži boravak. Crna Gora je, naravno, moja matica, čak i kada nijesam fizički tu. Naravno da planiram povratak, ili posao koji će biti povezan sa maticom i iz inostranstva.
#CGDIJASPORA: Postoji li trenutak kad si osjetila ponos zbog porijekla?
#Marija Gogić: Uvijek, a naročito kada čujem pitanje: „Your country is so beautiful, why do you live here?“
#CGDIJASPORA: Gdje si jos istraživala poslovanje osim u Emiratima?
#Marija Gogić: Moj posao je vezan za cijeli svijet, ne samo za Emirate. Može biti povezan i sa Crnom Gorom. Takođe, živjela sam pet mjeseci u Njujorku, kao i u Čikagu. Poznajem kinesko, ali i malezijsko tržište.
#CGDIJASPORA: Šta ti najviše nedostaje iz Crnoj Gori kad si u inostranstvu?
#Marija Gogić: Priroda, rijeke, jezera, miris Jadranskog mora, prijatelji i naša okupljanja.
#CGDIJASPORA: Koliko je važno da ljudi vraćaju znanje i kapital u Crnoj Gori?
#Marija Gogić: To je veoma važna stavka, ali ti ljudi moraju imati osjećaj da ih u svojoj državi i društvu čeka važno mjesto, na kojem će njihovo znanje i iskustvo moći da budu iskazani na pravi način. Ne da im se nude poslovi poput nošenja kofera ili rada kao „lift boy“, kao što je skoro bio slučaj sa jednim mojim prijateljem koji se nedavno iz Emirata vratio na odmor, uprkos velikom poslovnom iskustvu koje posjeduje. Takođe, kada govorimo o kapitalu, treba imati u vidu da nijesu svi u inostranstvu stekli finansijsku sigurnost i veliku dobit. Život i rad u inostranstvu često su mnogo teži nego što ljudi misle, i vjerujem da bi se mnogi sa mnom složili.
Država mora više da uključi naše ljude iz dijaspore, da im ponudi pozicije sa kojih njihovo znanje, iskustvo i kontakti mogu biti od koristi za razvoj Crne Gore.
#CGDIJASPORA: Kad pomislite na Crnoj Gori koja je prva emocija koja se javi?
#Marija Gogić: Nešto između nostalgije i nepravde.
#CGDIJASPORA: Koju poruku bi poslala našim ljudima širom svijeta u ime zajedništva i pripadnosti?
#Marija Gogić: Svi moji hajduci i junaci, koji ste nekada otišli sa jednim ili dva kofera — čeka nas još mnogo posla. Borba tek predstoji. 🙂
