Piše: Nada Kovačević
U svijetu u kojem mladi sve češće napuštaju dom u potrazi za obrazovanjem i prilikama, priča Maše Otović iz Podgorice izdvaja se kao primjer hrabrosti, zrelosti i neugasive želje za znanjem. Sa samo šesnaest godina rekla je „da“ životu u nepoznatom – novoj zemlji, novom jeziku, novoj kulturi. Taj korak nije bio samo promjena adrese, već početak putovanja koje ju je oblikovalo kao osobu, studentkinju i buduću diplomatinju.
U Njemačkoj je, kao srednjoškolka i stipendistkinja, prvi put zakoračila u svijet politike, diplomatije i međunarodnih odnosa. Među potpuno nepoznatim licima i pravilima nove kulture izgradila je sigurnost u sebe, savladala jezik do perfekcije i otkrila da je razumijevanje globalnih procesa poziv kojem želi da se posveti. Iz tog iskustva ponijela je ne samo znanje, već i zrelost koju mnogi dostižu mnogo kasnije.
Nakon povratka u Crnu Goru i uspjeha u Gimnaziji „Slobodan Škerović“, pred njom se otvorio novi izbor koji ranije nije mogla ni zamisliti – studije u Ljubljani. U zemlju čiji jezik nije razumjela stigla je kao stranac, a za samo nekoliko mjeseci postala dio akademske zajednice, učeći slovenački svakodnevno i tečno ga savladavši. Danas, kao studentkinja politikologije, Maša učestvuje na konferencijama, Model UN simulacijama i akademskim skupovima, gradeći put ka master studijama iz međunarodnih odnosa.
Ali Maša je mnogo više od akademskog profila — jednako snažno obilježena je i njenom umjetničkom stranom. Plesom se bavi dvanaest godina, takmičila se u zemlji i inostranstvu, a ritam, disciplina i kreativnost koje je ponijela iz plesne sale prate je i danas. Ples je, kako kaže, temelj njenog karaktera, mjesto gdje je naučila šta znači posvećenost, istrajnost i rad na sebi.
Iza svih njenih uspjeha stoji i najdublji oslonac — porodica. Mama, profesorica koja je u njoj probudila ljubav prema jezicima, i tata, koji je imao hrabrosti da je pusti u svijet vjerujući da upravo tako gradi svoju budućnost. Maša kaže da su njeni roditelji uradili najvažniju stvar koju roditelj može: vjerovali su u nju onda kada je bilo najteže i kada se odlazilo daleko. Zahvaljujući njima, danas gradi put koji spaja dvije zemlje – Crnu Goru i Sloveniju.
Njena priča je priča mlade žene koja ruši granice, njeguje svoje porijeklo iz Berana i Podgorice, a istovremeno se hrabro kreće kroz evropske metropole. Kroz volontiranje, radna iskustva, Erasmus planove i angažman u OCSI-ju, Maša vjeruje da dijaspora može biti pokretač promjena, posebno mladi koji u inostranstvu stiču znanja koja jednog dana mogu obogatiti Crnu Goru.
Zato ovaj intervju za portal #CGDIJASPORA nije samo biografska bilješka — ovo je portret jedne generacije koja se ne boji svijeta, ali se ne odriče svojih korijena. Generacije koja uči jezike, gradi mostove, cijeni porijeklo i vjeruje da promjene počinju od nas samih.
#Maša Otović: Student sam druge godine politikologije na Fakultetu za društvene nauke Univerziteta u Ljubljani. Ljubav prema političkim naukama i međunarodnim odnosima razvila sam još tokom srednjoškolskog obrazovanja u Njemačkoj, gdje sam, kao stipendistkinja, pohađala drugu godinu gimnazije Friedrich Schiller u Marbahu. Upravo tamo sam se prvi put susrela sa temeljnim konceptima politike, diplomatije i ekonomije – i već tada shvatila da me taj smjer snažno privlači.
Imala sam samo šesnaest godina kada sam prvi put otišla od kuće u potpuno novu zemlju, gdje nikoga nisam poznavala. Iako sam pored maternjeg jezika već govorila engleski i njemački, život u toj sredini mi je pomogao da njemački usavršim, steknem samopouzdanje i naučim kako se snaći u nepoznatom okruženju. U Njemačkoj sam ostvarila odlične rezultate i dobila nagradu za izuzetnog đaka. Nakon završetka stipendije, vratila sam se u Crnu Goru i završila Gimnaziju „Slobodan Škerović“ sa sjajnim uspjehom.
Ipak, ubrzo sam donijela odluku koju ranije nisam ni zamišljala – da studije nastavim u Sloveniji, u Ljubljani. Jezik nisam razumjela, ali sam ubrzo naučila koliko je važno biti istrajan. Već nakon nekoliko mjeseci počela sam da govorim slovenački, a danas ga tečno koristim. Upravo zato vjerujem da se jezici najbolje uče kada živiš među ljudima koji ih govore. Planiram da naučim i španski.
#Maša Otović: Studije u Ljubljani omogućile su mi da produbim znanje o međunarodnim odnosima kroz učešće na konferencijama, stručnim skupovima i Model UN simulacijama. Cilj mi je da upišem master studije iz međunarodnih odnosa i nastavim profesionalno usavršavanje upravo u tom pravcu. Kako sam sada druga godina, planiram i odlazak na Erasmus program – još odlučujem gdje bih najradije voljela da odem.
Moja sklonost prema diplomatiji razvijala se i ranije. U osnovnoj i srednjoj školi učestvovala sam na školskim i državnim takmičenjima iz njemačkog jezika, a zahvaljujući dobrim rezultatima imala sam priliku da upoznam njemačkog ambasadora, koji mi je približio koncept diplomatskog posla. To je u meni dodatno probudilo interesovanje za međunarodne odnose.
Ples je važan dio mog identiteta. Dvanaest godina trenirala sam u plesnom klubu „Diva“, gdje sam nastupala na brojnim državnim, regionalnim i međunarodnim takmičenjima i ostvarila odlične rezultate. Za vrijeme boravka u Njemačkoj bavila sam se ritmičkom gimnastikom i takođe postigla zapažene uspjehe. Plesni put sam nastavila u slovenačkom klubu Bolero, gdje i danas njegujem disciplinu, timski rad i kreativnost. Ipak, moj prvi klub ostao je temelj svega – mjesto koje me je oblikovalo kao osobu.
Pored plesa, mnogo volim da putujem i upoznajem nove kulture. Vidjela sam veliki dio Evrope, a najveća želja mi je da istražim druge kontinente. Putovanja su mi donijela širinu, otvorenost i sposobnost da se lako prilagodim različitim sredinama.
#Maša Otović: Najveću podršku u svemu pruža mi moja porodica. Zahvaljujući mami, koja je profesor i koja je uvijek podsticala učenje jezika, govorim ih više – a vjerujem da sam talenat za jezike upravo od nje naslijedila. Možda zajedno naučimo i italijanski, nikad se ne zna. Moj tata je moj najveći oslonac, onaj koji mi je omogućio da ostvarim sve što sam željela. Roditelji su, uprkos težini takve odluke, imali hrabrosti da me puste da kao maloljetna živim u inostranstvu, jer su vjerovali da će mi to pomoći da se izgradim. I zaista jesu uradili najbolju stvar koju je roditelj mogao – nijesu pogriješili ni u jednom trenutku. Zbog njih sam i izabrala Sloveniju, jer je dovoljno blizu doma, a dovoljno daleko da me pripremi za svijet.
Imam mlađu sestru i mlađeg brata koji pohađaju srednju i osnovnu školu u Podgorici. Voljela bih da i oni jednog dana prođu sličan put i iskoriste prilike koje im se nude. Sestra već razmišlja o studijama u Sloveniji, što me posebno raduje, jer znam da ću im oboma biti velika podrška.
Moja prva iskustva počela su rano. Sa četrnaest godina volontirala sam u Dječijem savezu Crne Gore kao animatorka u odmaralištu Veruša, a potom sam kratko bila dio RCG programa za dječiji sadržaj na radiju, gdje smo čitali svoje tekstove. Moj prvi ozbiljniji posao bio je sezonski rad na hotelskoj recepciji, što sam ponavljala dvije sezone – posao koji mi je savršeno odgovarao jer sam veoma komunikativna i otvorena osoba. U jednom periodu čak sam razmišljala da studiram hotelijerstvo. Po dolasku u Sloveniju radila sam administrativne poslove za različite kompanije, većinom od kuće.
Vjerujem da je diplomatija ključna za razvoj svake zemlje, a posebno naše. Mladi u dijaspori mogu imati ogromnu ulogu u tome, jer najbolje vide kako sistemi u drugim državama funkcionišu i koliko to može koristiti Crnoj Gori. Upravo ta znanja i iskustva koja stičemo vani mogu biti od velikog značaja ako ih jednog dana donesemo kući i primijenimo tamo gdje su najpotrebnija.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem porijeklu i porodici iz Crne Gore?
#Maša Otović: Moje porijeklo je iz Berana, ali smo roditelji, sestra, brat i ja rođeni u Podgorici. Potičem iz porodice koja je uvijek cijenila rad, obrazovanje, umjetnost i snažnu međusobnu povezanost. Oni su moj najveći oslonac i vjetar u leđa. Iako mi nedostaju otkako sam se odselila, naučila sam da moram graditi svoj put i osamostaliti se. Mami sam posebno zahvalna što me je učila jezicima – zahvaljujući njoj, svaki sljedeći mi pada sve lakše. Sa tatom sam voljela planinariti širom Crne Gore, a upravo su me oni naučili da volim pozorište, pa mu se rado vraćam kad god imam slobodnog vremena.
#CGDIJASPORA: Kako je takao vaš put od Crne Gore do mjesta studiranja?
#Maša Otović: Moj put je od samog početka bio pun izazova. Sa šesnaest godina otišla sam u Njemačku zahvaljujući stipendiji. Iako sam govorila njemački jezik, kultura i običaji su mi bili potpuno novi. Živjela sam u njemačkim porodicama, što mi je omogućilo da izbliza upoznam njihov način života.
Ljudi često kažu da su Njemci hladniji, što donekle jeste tačno, ali sam se u njihovom okruženju osjećala dobrodošlo i cijenjeno. Stekla sam prijatelje, mnogi od njih iz država bivše Jugoslavije, i izgradila iskustva koja pamtim sa toplinom – i ona lijepa i ona manje lijepa.
Ipak, shvatila sam da bih se bolje osjećala u zemlji sa toplijom klimom i opuštenijim mentalitetom. Zato sam za studije odabrala Sloveniju – dovoljno blizu kuće, a opet u srcu Evrope. Nisam poznavala jezik, što je bio najveći izazov, pogotovo jer su predavanja na slovenačkom, ali sam uspjela da završim prvu godinu studija sa odličnim rezultatima. Slovenci su izuzetno prijatni, a veliki broj naših ljudi u Ljubljani daje mi osjećaj doma.
#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori i zašto?
#Maša Otović: Teško mi je izdvojiti samo jedno mjesto, jer jednako volim i sjever i jug Crne Gore. Djetinjstvo sam provela u mjestu blizu Kolašina, gdje sam ljetnje i zimske raspuste provodila sa prijateljima, u avanturama koje i danas pamtim. Odatle sam krenula na mnoga planinarenja i obišla veliki broj crnogorskih vrhova.
Sa druge strane, posebno mjesto ima Boka Kotorska, posebno Perast, gdje sam radila jednu sezonu i gdje sam zavoljela taj divni gradić. Od tada mu se uvijek vraćam, i zbog prijatelja i zbog lijepih uspomena.
Porodično često odlazimo u Bar, i već godinama imamo tradiciju da se slikamo kod svjetionika. Bar je naš mali porodični grad – šetnje, stari grad, more… a nerijetko sam tamo bila i zbog plesnih takmičenja. Svaki dio Crne Gore nosi svoju ljepotu i svoje uspomene.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Maša Otović: Nažalost, zbog studija dolazim svega dva puta godišnje. Zbog obaveznog prisustva na predavanjima nije moguće češće putovati, pa uglavnom dolazim nakon završenih ispitnih rokova. Upravo zato su mi ti dolasci posebno dragocjeni – tada vrijeme posvećujem porodici i prijateljima.
#Maša Otović: Od skoro sam dio OCSI-ja, gdje sada obavljam funkciju projektnog koordinatora. Naš cilj je da gradimo mrežu crnogorskih studenata u dijaspori, da se međusobno povezujemo, pomažemo i stvaramo zajednicu koja je podrška svim generacijama – prošlim, sadašnjim i budućim.
Tim je izuzetno prijatan i posvećen, i zaista ulažemo trud da organizacija napreduje. Iako je Crna Gora mala, svijet je još manji kad sretnete svoje ljude van granica. OCSI mnogima postaje drugi dom, a nama je važno da pokažemo koliko smo mladi u dijaspori vrijedni, motivisani i perspektivni.
#Maša Otović: Dijaspora ima ogroman potencijal. Mladi koji žive u različitim državama nose sa sobom iskustva sistema koji funkcionišu na drugačijim principima, i upravo zato mi mladi najbolje znamo šta bi Crnoj Gori koristilo da bude jos uspješnija. Možemo doprinijeti znanjem, savjetima i investicijama.
Prije svega bih voljela da nas Crna Gora čuje. Važno je da postoji bolja povezanost i jasna evidencija studenata u inostranstvu. Često imam osjećaj da ne postojimo u sistemu, iako bismo mogli biti veliki doprinos zajednici. Znanje koje sam stekla vani može biti dragocjeno za razvoj naše zemlje – jer na kraju, budućnost je u rukama mladih.
#Maša Otović: Ako imate porodicu u Crnoj Gori, posjećujte je što češće i gradite uspomene — život je dragocjen i vrijeme brzo prolazi. Održavajte kontakte i njegujte bliskost, bez obzira na udaljenost. Danas je mobilnost mnogo veća i lakše je ostati povezan nego ikad. Dok smo pod istim nebom, nismo daleko.
A ako vam je cijela porodica u inostranstvu i nikad niste bili u Crnoj Gori, vratite se u Crnu Goru kada god možete – razgovarajte sa rodbinom, bakama i đedovima, raspitajte se o mjestu svog porijekla. Naši ljudi su poznati po toplini i spremnosti da pomognu, i to je nešto što ne postoji svuda.
#CGDIJASPORA: Koja je vaša poruka na kraju?
#Maša Otović: Smatram da mladi u dijaspori treba da prepoznaju koliko vrijede i koliko njihov glas može biti snažan. Mi smo generacija koja spaja iskustva iz svijeta sa korijenima u Crnoj Gori, i upravo u toj kombinaciji leži potencijal za napredak naše zemlje. Znanje, ideje i navike koje nosimo iz inostranstva mogu biti dragocjen doprinos ukoliko ih jednog dana usmjerimo prema domovini. Vjerujem da smo mi ključ promjena — jer imamo perspektivu koju donosi samo dijaspora.
