Piše: Nada Kovačević
svijetu gdje granice između domovine i inostranstva često gube oštrinu, priča o Filipu i Tijani Marković prikazuje most između odlaska talenata i njihove želje za povratkom. Oni su mladi istraživači iz Crne Gore čije znanje i strast prepoznaju prestižni svjetski naučni centri, ali čije srce i dalje kuca za domovinom. Njihova priča nije samo putovanje od malih crnogorskih fakulteta do globalnih instituta, već i emotivna potraga za načinima kako da ono što su stekli u svijetu vrate tamo gdje je sve počelo – u Crnu Goru. U svijetu punom mogućnosti, njihova nostalgija i nada govore o ljubavi prema zemlji koja ih je oblikovala i vjeri u njen potencijal da postane dom za buduće generacije naučnika.
Zajednička misija
Njihova zajednička priča ističe profesionalne i lične borbe s kojima se suočavaju mladi naučnici iz Crne Gore, kao i potencijal i prilike koje vide u zemlji u kojoj su odrasli. Iako žive i rade u razvijenim naučnim centrima u Njemačkoj i Švedskoj, Filip i Tijana dijele zajedničku misiju – podizanje svijesti o važnosti ulaganja u nauku i obrazovanje u Crnoj Gori.
Filip i Tijana su prvi korak prema nauci napravili na domaćim fakultetima u Crnoj Gori. Studirali su na Fakultetu za informacione tehnologije Univerziteta Mediteran Podgorica, gdje su stekli osnovna znanja i izgradili temelje za napredak u nauci. Međutim, nakon završetka osnovnih i specijalističkih studija, oboje su nastavili obrazovanje u inostranstvu. Filip je otišao u Švedsku na master studije, što mu je omogućilo dublji uvid u mogućnosti međunarodnih akademskih zajednica. Tijana je dio istraživanja za doktorat obavljala u Americi, na prestižnom Univerzitetu Temple u Filadelfiji, a kasnije je radila na istraživačkim pozicijama u Švedskoj.
Filip je ubrzo prepoznat kao izvanredan student i naučnik u Švedskoj. Tokom master studija dobio je ponudu za doktorat i u potpunosti se posvetio istraživanju. Nakon završenog doktorata, Filip je nastavio svoj naučni rad na Max Planck institutu u Njemačkoj, jednoj od najcjenjenijih istraživačkih institucija u svijetu, i postao vodeći istraživač u oblasti sajber fizičkih sistema.
– Švedski obrazovni sistem mi je otvorio vrata, ali Max Planck institut mi je omogućio potpunu istraživačku slobodu. Tamo sam imao priliku da se posvetim isključivo istraživanju, bez dodatnih administrativnih obaveza koje često opterećuju mlade naučnike – kaže Filip.
Tijana je kroz studije u Americi i istraživački rad u Švedskoj stekla dragocjeno iskustvo, ali ističe da je sve vrijeme održavala kontakt s crnogorskim obrazovnim sistemom. Kao gostujući profesor, radila je sa studentima u Crnoj Gori, gdje je, kako navodi, ponosno prenosila stečeno znanje i iskustva sa prestižnih inostranih univerziteta.
– Univerzitet Temple mi je omogućio uvid u najnovija istraživanja u oblasti kompjuterskih nauka. Saradnja sa Univerzitetom Malardalen u Švedskoj dodatno je osnažila moj profesionalni razvoj, ali je i dalje snažna veza s crnogorskim obrazovnim sistemom bila ključna – kaže Tijana.
Oboje naučnika ističu da je veza s Crnom Gorom neizbrisiva.
– Svaki put kad vidim crnogorske tablice ili čujem crnogorski jezik u inostranstvu, osjetim jaku povezanost s domovinom, bude mi milo – kaže Filip.
On se prisjeća trenutka kada je tokom boravka u Švedskoj naišao na fotografiju drveta iz svoje OŠ ,,Marko Miljanov“ u Crnoj Gori – osjećaj nostalgije i želje za povratkom bio je snažan.
Vjeruju u uslove za povratak u Crnu Goru
Iako su oboje posvećeni svojim karijerama u inostranstvu, vjeruju da je moguće stvoriti uslove koji bi i njih, ali i druge naučnike motivisali na povratak.
– Možda se ne bismo vraćali isključivo zbog bolje plate, već zbog prilike da unaprijedimo naučnu zajednicu i pružimo priliku mladima u Crnoj Gori. Želja za povratkom nije samo emocionalna. To je i profesionalna ambicija da ono što smo naučili u svijetu primijenimo u svojoj zemlji – kazala je Tijana.
Uprkos želji da doprinesu Crnoj Gori, Filip i Tijana se suočavaju sa stvarnim izazovima. Oni ističu da je naučni rad u Crnoj Gori ograničen zbog nedostatka resursa i finansijske podrške.
– Nedostatak fondova za naučna istraživanja, kao i sistem koji mlade istraživače ne podržava, glavni su problemi. Na Max Planck institutu, istraživači imaju pristup izdašnim fondovima, dok crnogorski univerziteti nemaju ni osnovne resurse za projekte – objašnjavaju oni.
Poređenja radi, Bugarska je nedavno uspostavila institut (INSAIT) sličan Max Planck institutu.
– Oni su uložili sredstva i sada privlače mlade istraživače iz cijelog svijeta. Crna Gora može pratiti taj model. Nedostatak finansijske podrške otežava rad mladih naučnika u Crnoj Gori. Mnogi su prisiljeni da odlaze jer ovdje jednostavno ne postoje mogućnosti za napredak – ističe Tijana.
Filip i Tijana vjeruju da je ulaganje u obrazovanje i nauku ključ za budućnost Crne Gore. Oni predlažu da se mladi uključuju u istraživačke projekte već tokom osnovnih i master studija, kako bi stekli praktično iskustvo i dobili motivaciju za dalji rad u nauci.
– U Švedskoj i Njemačkoj studenti su aktivno uključeni u projekte čak i prije nego završe osnovne studije. U Crnoj Gori to bi stvorilo osnovu za buduće istraživače – kaže Filip.
Osim toga, oni predlažu kreiranje malih fondova za istraživanja koji bi omogućili studentima da rade na projektima tokom studija.
– To ne moraju biti ogromni fondovi. Nekad je i mala finansijska pomoć dovoljna da se pokrene projekat i da studenti dobiju priliku da istražuju i uče. Oni smatraju da je podrška države u tom smislu ključna za zadržavanje mladih talenata – naglašava Tijana.
Kao potencijalno rješenje, Filip i Tijana predlažu osnivanje istraživačkog centra u Crnoj Gori, usmjerenog na specifične oblasti kao što su ekologija i kompjuterske nauke, jer su to sektori od velikog značaja za ekološki orijentisanu državu kakva Crna Gora teži da bude.
– S obzirom na prirodne resurse i ljepote Crne Gore, istraživanje u oblasti ekologije bi imalo smisla i moglo bi privući i međunarodne naučnike – kaže Filip.
Oni ističu da bi se kroz takav centar mogao razvijati naučni potencijal i sarađivati sa stranim univerzitetima i institutima, što bi doprinijelo jačanju domaćeg naučnog sektora i zadržavanju mladih istraživača.
– Nama je potrebna strateška vizija koja će prepoznati nauku kao prioritet u Crnoj Gori. Ako država uloži u istraživanja, bićemo konkurentni na evropskoj naučnoj sceni – zaključuje Tijana.
Priče Filipa i Tijane su istovremeno inspiracija i apel za promjene. Ovi mladi istraživači su uspjeli u svjetskim naučnim centrima, ali njihova srca i dalje pripadaju Crnoj Gori. Oni vjeruju da je Crna Gora sposobna da postane važan igrač u naučnoj zajednici, ali je za to potrebna podrška države, kao i strateško i prije svega neprekidno ulaganje u obrazovanje i nauku.
– Mi želimo da se vratimo i doprinesemo, ali je za to potrebna kontinuirana podrška sistema. Nauka nije luksuz, već investicija u budućnost. Ako Crna Gora prepozna važnost nauke i podrži svoje naučnike, mnogi mladi talenti će se vratiti i pridružiti nam se u izgradnji bolje budućnosti za našu zemlju – kaže Filip.
Razgovor sa ovo dvoje uspješnih mladih ljudi podsjeća na to da su naučnici najveći resurs Crne Gore. Njihove ideje i strast su pokretačka snaga koja može promijeniti budućnost države. Ulaganje u njih znači ulaganje u bolje društvo, konkurentnu ekonomiju i naprednu naučnu zajednicu koja će inspirisati generacije koje dolaze.
izvor: pobjeda
