Piše: Nada Kovačević
U vremenu kada se ljudi sve više dijele po nacijama, granicama i različitostima, Sarkis Ajdinović iz Luksemburga odlučio je da radi suprotno – da sportom spaja ono što je nekada bilo jedno. Njegov ulazak u novinarstvo nije bio planiran, niti ambiciozan; rodio se spontano, usred pandemije, iz potrebe da ostane povezan sa sportom i ljudima koji ga čine. Tako je nastala Facebook stranica Yulux Sports, platforma na kojoj je počeo da otkriva, promoviše i povezuje sportiste iz Luksemburga porijeklom iz zemalja bivše Jugoslavije.
– Pozvao sam Jasmina Šabotića, objasnio mu priču, dopalo mu se, podržao me i počeo sam da pišem – prisjeća se Sarkis.
U početku je pisao o sportistima koje je već poznavao, da bi ubrzo počeo da ih „lovi“ na internetu, društvenim mrežama i među sportskim zajednicama širom Luksemburga i regiona. Ideja je bila jasna: predstaviti sportiste rođene u Luksemburgu, ali porijeklom iz zemalja bivše Jugoslavije, kao i one koji su nekad emigrirali.
– To je bio uslov – u suprotnom naziv ‘Yu’ i ‘Lux’ ne bi imao smisla – objašnjava on.
Iako pripada generaciji koja SFRJ nije doživjela u njenom punom obliku, Sarkis je oduvijek bio fasciniran idejom bratstva i jedinstva, zajedništvom naroda različitih kultura i religija. Zato je od prvog dana insistirao da na stranici nema nacionalnih ili vjerskih provokacija, uvreda, niti prostora za nepotrebna poređenja. Trudio se da sportiste iz različitih zemalja predstavi na njihovim jezicima – o srpskim je pisao na ekavici, o hrvatskim na hrvatskom, o crnogorskim na crnogorskom.
Sarkis Ajdinović je sedam godina bio član elitnog kadra luksemburških fudbalskih sudija. Tokom karijere sudio je oko 800 zvaničnih utakmica, a nosilac je tri medalje za finala koja je vodio. Njegovo sudijsko iskustvo prelazi granice Luksemburga – sudio je i regionalne lige u Belgiji i Njemačkoj.
Sudijsku karijeru započeo je u februaru 2009. godine, istog dana kada i Jasmin, koji je tada imao 14 godina, dok je Sarkis imao 24. Bio je to period kada je u Luksemburgu živio svega četiri godine. Iako u tom trenutku još nije u potpunosti govorio zvanične jezike, prihvatio je izazov i istrajao.
Sarkisova supruga Mihra Balić Ajdinović je porijeklom iz Bijelog Polja, gdje je vežu snažne porodične i emotivne veze. Ona je u Luksemburg došla nakon završenog fakulteta. U kratkom roku savladala je luksemburški i francuski jezik, a danas je odgovorna za jedan program u okviru vladinog socijalnog projekta. Kao jedna od rijetkih koja je završila školovanje u toj oblasti, imala je priliku da svoj program predstavi i pred ministrima Luksemburga.
Porodica Ajdinović ima troje djece – kćerku Elinu (16), koja već govori pet jezika i trenutno uči španski, a budućnost vidi kao profesorica francuskog jezika, te sinove Adama i Erola (12), talentovane košarkaše, za koje roditelji vjeruju da bi jednog dana mogli postati i reprezentativci Luksemburga.
Sarkis i njegova porodica dva do tri puta godišnje dolaze u Crnu Goru, imaju sada stan u Ulcinju, a dugoročno razmišljaju i o povratku u domovinu.
U fokusu njegovog rada nijesu bile razlike, nego ono što sportisti dijele: talenat, rad, disciplina i lične priče vrijedne pažnje.
– Nijesam želio da ostavljam prostor za takmičarski mentalitet tipa: mi najbolji, mi najljepši… Akcenat mi je bio na sportistima i njihovim karijerama.
Sarkisov odnos prema sportu nije slučajan. Tokom života bavio se fudbalom, radio kao fudbalski sudija, trenirao džudo, i dobro zna koliko sport spaja ljude – možda više nego ijedno drugo polje.
Nakon više od 70 tekstova i nekoliko intervjua, odlučio je da napravi veliki korak: da štampa Almanah Yulux Sports. Počeo je tražiti sponzore, ali se desio zanimljiv detalj – od cijele bivše Jugoslavije, samo su se Crnogorci pokazali spremni da podrže ideju bratstva i zajedništva. Zahvaljujući prijatelju Jasminu Šabotiću i podršci crnogorskih sponzora, štampano je oko 300 primjeraka – i to u Crnoj Gori, u Beranama.
Prodaja u luksemburškim radnjama nije išla očekivano, pa je dio primjeraka podijeljen klubovima, doktorima, kulturnim društvima i sportskim organizacijama. Sve je to doprinijelo da Yulux Sports postane prepoznat projekat u zajednici.
Zbog profesionalnih i porodičnih obaveza, Sarkis je kasnije prestao da aktivno vodi stranicu, ali povremeno piše za Puls, dok su mnogi njegovi raniji tekstovi preneseni širom regiona – u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
– Neki portali su pitali za dozvolu, neki nisu… Čudan je taj novinarski svijet – kaže uz smijeh.
Uprkos izazovima, kaže da ne žali ni trenutka uloženog rada:
– Upoznao sam mnogo dobrih i interesantnih ljudi.
Prvi tekst koji ga je uveo u novinarske vode bio je „Magična pištaljka Jasmina Šabotića“ – priča o prvom FIFA sudiji s Balkana u Luksemburgu. Lokalni mediji su tada objavili tek kratku vijest, a nijedan portal iz regiona nije pisao o tome. Sarkis je osjetio nepravdu i odlučio da ispravi propust. Nakon što je tekst objavljen na Radio Puls.lu, nekoliko portala iz Crne Gore ga je prenijelo bez dozvole i bez navođenja izvora – još jedan podsjetnik na realnost novinarskog posla.
Danas, Sarkis Ajdinović ostaje simbol entuzijazma i predanosti. Ne pripada staroj novinarskoj školi, niti medijskim kućama, ali je svojim radom spojio ljude, sportske priče i region koji je nekada bio jedan. A to, ponekad, vrijedi više od svih redakcijskih titula.
