Piše: Nada Kovačević
Kada govori o muzici, glas Milene Petković dobija istu onu toplinu i dubinu koju ima zvuk njene violine. Svaka nota za nju nosi emociju, svaka melodija uspomenu. Rođena u Kotoru 1997. godine, odrasla uz miris mora i tihe večeri Tivta, Milena danas svoj život i karijeru gradi na relaciji između Crne Gore i Italije – dvije zemlje koje su, kako kaže, „različite po ritmu, ali slične po duši“.
Njena priča nije samo put mladog muzičara koji je ostvario san, već i priča o ljubavi, predanosti i potrebi da se zadrži ono najvrijednije – korijen, identitet i osjećaj pripadnosti. Prve muzičke korake napravila je u Tivtu, u ŠOMO Tivat, u klasi profesorice Nevile Klakor. Srednju školu završila je u kotorskoj „Vidi Matjan“, a zatim upisala Muzičku akademiju na Cetinju. Već tada, njen talenat i upornost otvorili su vrata svijeta.
Sudbonosni trenutak dogodio se 2017. godine, kada je kroz Erasmus+ program stigla u Trst – grad koji će postati njen drugi dom. „Taj dolazak bio je prekretnica u mom životu“, kaže Milena. „Tada sam prvi put osjetila da muzika može biti i put, i poziv, i dom.“ Od tada pa do danas, Trst je mjesto gdje stvara, uči i nastupa, ali i mjesto iz kojeg često misli putuju ka Boki i Crnoj Gori.
Njena biografija je impresivna: diplomirala je violinu na Muzičkoj akademiji na Cetinju, master studije završila u Trstu i Gracu, a potom stekla i drugi master – iz viole. Danas pohađa specijalističke studije kamerne muzike na konzervatorijumu „G. Tartini“, nastupa širom Italije i Evrope, sarađuje sa renomiranim orkestrima i umjetnicima, i svakim koncertom dokazuje da talenat sa crnogorskog primorja može zasjati i na najvećim evropskim scenama.
Ali i pored svih uspjeha, Milena ne zaboravlja gdje je sve počelo. „Kad zatvorim oči, čujem more iz Tivta, galebove, i onaj osjećaj djetinjstva kad sam prvi put držala violinu u rukama“, kaže ona. „To ne možeš izbrisati, to nosiš sa sobom gdje god ideš.“
U razgovoru za portal #CGdijasporu, Milena otkriva kako izgleda život mlade umjetnice van domovine, koliko je muzika oblikovala njen put, zašto Crnu Goru nosi kao emotivni pejzaž u svakom tonu koji zasvira – i šta za nju znači dijaspora, zajedništvo i povratak korijenima.
#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o sebi.
Milena Petković: Ja sam violinistkinja i violistkinja, rođena 1997. godine u Kotoru.
Muzičko obrazovanje započela sam u ŠOMO Tivat, u klasi profesorice Nevile Klakor, a srednju školu završila sam u ŠOSMO „Vida Matjan” u Kotoru. Diplomirala sam violinu na Muzičkoj akademiji na Cetinju, u klasi prof. Vujadina Krivokapića, dok sam završnu godinu studija provela na konzervatorijumu „G. Tartini” u Trstu, u okviru Erasmus+ programa.
Tokom master studija violine, jedan semestar provela sam na Univerzitetu za muziku i primijenjene umjetnosti u Gracu, takođe kroz Erasmus+ program, u klasi prof. Maighread McCrann. Master studije violine završila sam 2022. godine u klasi doc. Diane Mustee na konzervatorijumu „G. Tartini”, gdje sam u julu 2024. godine stekla i master diplomu iz viole, u klasi doc. Andree Amendole. Trenutno pohađam specijalističke studije iz kamerne muzike na istom konzervatorijumu.
Usavršavala sam se na seminarima kod uglednih profesora kao što su Arkadij Vinokurov, Anton Martinov, Andrea Amendola, Vujadin Krivokapić i Constantin Beschieru, kao i u oblasti kamerne muzike kod Marie Gracije Belokio, Alberta Martinija, Nataše Popović, Žane Lekić i Serđa Lamberta.
Dobitnica sam brojnih nagrada na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima, među kojima su: Muzički festival mladih Crne Gore, „Daleki akordi” u Splitu, „Diapason D’Oro” u Pordenoneu i „Roberto di Cecco” u Trstu.
Kao solistkinja i članica kamernih ansambala, nastupala sam na festivalima „KotorArt”, „Purgatorije”, „Podgoričko kulturno ljeto”, te u Italiji sa kvintetima „Virtuoso” i „Balcanico”. Bila sam članica simfonijskog orkestra „Monfalcone”, gudačkog orkestra „Camerata Strumentale Italiana” u Trstu, kao i orkestara „Audimus”, „Orchestra Giovanile Filarmonici Friulani” i „Orchestra da Camera Friuli Venezia Giulia”. Trenutno sam članica regionalnog simfonijskog orkestra Friuli Venezia Giulia.
Učestvovala sam u međunarodnim projektima poput „Cultural Intertwining”, u saradnji sa Univerzitetom Kalifornije u Santa Barbari, gdje sam nastupala u Hahn Hall-u. Takođe sam bila dio projekta savremene muzike „Synergy” na festivalu KotorArt.
Kao solistkinja na violi, predstavila sam se u Teatru Verdi u Trstu, ispred simfonijskog orkestra konzervatorijuma „G. Tartini”, na godišnjem koncertu otvaranja.
#Milena Petković: Svoje muzičko obrazovanje započela sam u Tivtu, gdje sam napravila prve korake u svijetu klasične muzike. Nakon toga sam nastavila školovanje u Muzičkoj srednjoj školi u Kotoru, a zatim upisala Muzičku akademiju na Cetinju. Na trećoj godini studija pružila mi se prilika da, kroz studentsku razmjenu, dođem u Trst – i taj trenutak je bio prekretnica u mom životu.
U Trst sam došla 2017. godine, nakon godine studentske razmjene upisala sam master studije iz violine, zatim još jedan master – ovaj put iz viole, a trenutno sam na završnoj godini specijalističkih studija kamerne muzike.
Pored toga, sviram u regionalnom orkestru Friuli Venezia Giulia, ali i aktivno saradjujem aa raznim umjetnicima, učestvujući na festivalima, projektima i koncertima u Italiji i širom Evrope. Kroz muziku sam imala sreću da putujem mnogo – vidjela sam različite zemlje, upoznala druge kulture i načine razmišljanja, ali i ostvarila mnoga divna poznanstva.
#CGDIJASPORA: Recite nam nešto više o svom porijeklu. Odakle dolazi vaša porodica iz Crne Gore?
#Milena Petković: Porijeklom sam iz Crne Gore i veoma sam vezana za svoj dom. Moja porodica živi u Tivtu – to je moj grad, mjesto gdje sam odrasla i gdje se uvijek rado vraćam. Mama mi je sa Obale Đuraševića, a tata sa Žabljaka, tako da u sebi nosim i primorsku i sjevernu crnogorsku energiju. Tivat mi posebno znači jer nosi i sjećanja, i to je uvijek moja baza.
#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš put od Crne Gore do Italije? Da li je bilo izazovno?
#Milena Petković: U početku jeste bilo izazovno, kao i svakome ko se preseli u novu sredinu. Ipak, Italija i Crna Gora dijele sličan temperament i emotivnost, pa mi je bilo lakše da se uklopim. Trst je grad sa dušom, a i sa velikom dijasporom sa Balkana, pa nikada nisam osjećala da sam potpuno “strana”. Studije su mi zahtijevale puno truda i posvećenosti, ali imala sam jasan cilj – da se razvijam kao umjetnica i kao osoba.
Ono što je za mene bilo presudno jeste podrška koju sam imala od porodice i prijateljaiz Crne Gore. Oni su me ohrabrivali da slijedim svoj put. Taj osjećaj da neko stoji iza vas, da vas prati i bodri, bez obzira na daljinu – to je ogromna snaga. I danas, kada stanem na scenu bilo gdje u svijetu, nosim u sebi taj oslonac.
#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori i zašto?
#Milena Petković: Tivat, naravno, jer me veže za djetinjstvo, porodicu, more i prve muzičke korake; Kotor, jer sam tu rođena i provela sam dosta vremena dok sam bila u srednjoj školi. Ali isto tako volim i sjever – Žabljak, Durmitor i prirodu koju ne možete naći nigdje drugo. Crna Gora je mala, ali nevjerovatno raznolika. Svaki put kad dođem, trudim se da posjetim i neka nova mjesta, jer uvijek ima šta da se otkrije.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Milena Petković: Dolazim koliko god mogu – obično ljeti i tokom praznika, ali i kad god imam slobodnog vremena između koncerata i obaveza. Vremenom sam naučila da mi je tih nekoliko dana u Crnoj Gori potrebno da “napunim baterije” i podsjetim se ko sam i odakle dolazim.
#Milena Petković: Trenutno ne na organizovan način, ali često sviram na događajima koji okupljaju ljude iz regiona, uključujući i naše ljude iz Crne Gore. Muzika je sama po sebi snažan most među kulturama. Voljela bih u budućnosti više da se uključim i da kroz svoj rad doprinesem povezivanju dijaspore sa domovinom, posebno kroz umjetnost.
#Milena Petković: Mislim da postoji mnogo prostora za jaču vezu. Dijaspora je ogromno bogatstvo – ne samo u ekonomskom, nego i u kulturnom, intelektualnom i emocionalnom smislu. Ljudi u dijaspori nose znanje, iskustvo i kontakte koje bi mogli da podijele. S druge strane, Crna Gora bi mogla više da osluškuje i uključuje svoju dijasporu, da stvori platforme za saradnju, i da pokaže da je svaki uspjeh jednog njenog građanina – gdje god bio – ujedno i uspjeh same zemlje.
#Milena Petković: Poručila bih im da nikada ne izgube kontakt sa jezikom, kulturom i običajima. Čak i ako su rođeni van Crne Gore, njihovi korijeni su dio onoga što jesu. Istražujte, pitajte roditelje, putujte u Crnu Goru, upoznajte svoje porijeklo jer to je bogatstvo koje vam niko ne može oduzeti.
#CGDIJASPORA: Za kraj – koja je vaša poruka čitaocima našeg portala?
#Milena Petković: Svaki čovjek u dijaspori ima svoju posebnu priču, ali nas sve veže ista nit – ljubav prema domovini. Bez obzira gdje živimo i radimo, Crna Gora je uvijek tu, u jeziku, u sjećanjima, u muzici i u emociji. Čuvajmo to.
