(Posvećeno istaknutom intelektualcu, predstavniku crnogorske manjine u Albaniji, g. Marinku Ćulafiću, povodom njegovog 55. rođendana).
Često svugdje tražimo gest, figuru, neobičan čin, pa se pozivamo na književnost ili historiju, ali zaboravljamo da ga uz malo truda možemo pronaći u svakodnevnom životu, među tim jednostavnim ljudima s rijetkim vrlinama i koji se “ne ističu“. Upravo kada zaronimo u živote mnogih od njih, uvjeravamo se kakva se izvanredna moralna snaga krije u ovim plemenitim ljudima, koji skromno kažu: “Nismo učinili ništa posebno, već samo dužnost koju nam je vrijeme nametnulo i koju je od nas zahtijevala naša domovina“.
Pred sobom imam “monumentalnu“ fotografiju, jednostavnu koliko i značajnu. Iako su prošle decenije (fotografija iz 1944. godine), ona čuva patos vremena, čuva odjek tih vatrenih godina, kada je sloboda personificirala život. To je obična porodična fotografija, ali sa velikim značajem: svi su u partizanskim uniformama. Fotografija je snimljena ispred jednostavne, ali mnogo spominjane kuće Ćulafićovih, u selu Gornje Luge, u Andrijevičkom kraju, u Crnoj Gori. U njenom središtu ističe se lik gorostasnog partizana. On je glava porodice Ćulafić, Milovan. Njegov život je život borca od prvih sati protiv fašizma. Postao je jedan od glavnih vođa borbe za slobodu, u Andrijevičkom kraju. Njegova kuća, iako mnogo puta pljačkana, ostala je jedna od glavnih baza antifašističkog otpora. Partizani i slobodoljubivi narod ovog kraja zvali su ga s ljubavlju i poštovanjem “Tatko”. Čak i danas, ovog rijetkog čovjeka stariji pamte s najvećim poštovanjem. Ovaj doprinos će dostići svoj vrhunac herojskim padom kćerke ove porodice, nepokolebljive partizanke, Polka Ćulafić. Bila je 1944. godina, kada je tokom borbenih dejstava dala svoj život u dobi od 17 godina, stekavši vječnost u mislima i srcima naroda.
Čak i nakon rata, komandant “Tatko“ je obavljao važne funkcije u pokrajini. Ali se nije slagao s vladajućom ideologijom tog vremena. To je razlog da je nakon hapšenja zatvoren u zloglasnom logoru Goli Otok. Nakon povratka u domovinu, Tatko je bio meta režima na vlasti, pa je 1953. godine, zajedno sa porodicom, pobjegao iz Crne Gore i nastanio se u Elbasanu. Godinama će ova plemićka porodica i mnogi drugi crnogorski internacionalisti koji su se ovdje naselili, svojim višedecenijskim boravkom zaslužiti poštovanje i ljubav stanovnika Elbasana.
Unuk “Tatka“, njegov dostojni nasljednik, istaknuti intelektualac Marinko Ćulafić, rođen je i odrastao ovdje. Nakon završetka visokog obrazovanja, bio je prisiljen emigrirati nekoliko godina. Po povratku u domovinu, imao je veliku želju da osnuje udruženje “Zajednica crnogoraca u Albaniji“, postavši prvi zvanični predstavnik ove manjine u Komitetu za Nacionalne Manjine u Albaniji, od 2022. godine. Marinko Ćulafić je otac dvoje djece koja se ističu u učenju i aktivni član svoje zajednice. Time je napravljen važan korak naprijed za položaj ove manjine. Kao predsjednik spomenutog udruženja, provodio je brojne i kvalitetne aktivnosti među Crnogorcima u raznim gradovima Albanije, uključujući kulturne događaje, obilježavanje važnih historijskih datuma i promociju crnogorskog jezika i identiteta. Programi koji su provedeni uključivali su i proslave crnogorskih nacionalnih praznika i saradnju sa Maticom crnogorskom.
Gospodin Ćulafić takođe predstavlja Crnogorsku manjinu u međunarodnim okvirima, kao što je Evropska federacija manjina (FUEN), gdje ima pravo glasa i lobira za posebnu zaštitu manjina koje se suočavaju s rizikom od asimilacije. Osim toga, redovno se sastaje s predstavnicima vlasti u Albaniji i Crnoj Gori kako bi poboljšao položaj manjine i otvorio mogućnosti za uvođenje obrazovanja na crnogorsko jeziku, koje je u Albaniji odsutno već dugi niz decenija. Višestruka aktivnost ovog neumornog aktiviste i dalje se cijeni na nacionalnom i međunarodnom nivou. Kao zvanični predstavnik crnogorske dijaspore, on nastavlja da posvećuje svu svoju energiju stalnom jačanju prijateljskih odnosa između susjednog crnogorskog i albanskog naroda.
Među njegovim ozbiljnim ciljevima je ponovno uvođenje crnogorskog jezika u albanski obrazovni sistem kroz integrisanu nastavu, kao i očuvanje kulturne baštine, što predstavlja veliki izazov, s obzirom na asimilaciju i zatvaranje škola na crnogorsko jeziku od 1930-ih.
Nakon dugogodišnjeg djelovanja ovog uzornog aktiviste, svako se može uvjeriti u njegovu plemenitu posvećenost u obavljanju svoje humane i posebno vrijedne dužnosti kao zvaničnog predstavnika crnogorske manjine u Albaniji. To je razlog zašto gosp. Marinko uživa simpatije i poštovanje, ne samo lokalnih i crnogorskih vlasti, već posebno duboko uvažavanje svojih sunarodnjaka, kao i autentičnih građana, zbog svoje posvećenosti kao neumornog društvenog aktiviste, koji izuzetno pomaže u prepoznavanju i jačanju prijateljstva dva naroda, kao i u jačanju mira na Balkanu. Veoma visoko priznanje koje su crnogorske vlasti u Podgorici iskazale posljednjih dana u Podgorici je veoma značajno. Ministarstvo dijaspore Crne Gore, na velikom događaju organizovanom 25. jula, u prisustvu ličnosti iz svih oblasti, odlikovalo je gosp. Marinka Ćulafića visokim odlikovanjem “Za očuvanje nacionalnog identiteta i pripadnosti Crnoj Gori“. U svom govoru, gospodin Marinko je rekao:
“Veoma poseban dan za mene danas!“ Od srca se zahvaljujem Ministarstvu za dijasporu Crne Gore (posebno ministru za dijasporu, gospodinu Mirsadu Azemoviću) i svim članovima Komisije za ocjenjivanje koji su jednoglasno glasali da se najvažnija nagrada “Očuvanje nacionalnog identiteta i pripadnosti Crnoj Gori“ dodijeli meni! Takođe, zahvaljujem se crnogorskim udruženjima “Zajednica crnogoraca u Albaniji“ i “Montenegro“ koja su predložila moje ime za dobijanje ove veoma važne nagrade.
Ova veoma visoka ocjena gosp. Marinka prethodi još jednom veoma važnom događaju u životu ovog društvenog simbola: “Danas, 30. jula 2025. godine, slavi svoju 55. GODIŠNJICU ROĐENJA“.
Ovom prilikom, iskreno mu želimo zdravlja i još mnogo uspjeha u njegovom plemenitom djelovanju!
🖋📃NIKOLA SUDAR
(Historičar, pisac i prevodilac crnogorskog porijekla)
