Razgovarala: Nada Kovačević
Prije više od tri decenije Ruždija Kožar stigao je u Švedsku sa suprugom i troje male djece, bez rodbine, prijatelja i sigurnosti šta ih čeka sjutra. Tri godine čekao je papire, učio kako funkcioniše novi sistem i tražio način da porodici obezbijedi budućnost. Crnu Goru nije vidio punih deset godina.
Danas je njegova priča potpuno drugačija. Od prvih poslova koje je prihvatao da bi prehranio porodicu stigao je do porodičnog poslovnog sistema u Geteborgu koji zapošljava više od stotinu ljudi. U posao su danas uključeni i njegova djeca, snahe i zetovi. Ali poslije više od 30 godina života u Švedskoj, Kožar kaže da postoji nešto što nijesu mogle da izbrišu ni godine ni hiljade kilometara – osjećaj pripadnosti zemlji u kojoj je rođen.
Upravo zato njegova priča nije samo priča o uspjehu jednog čovjeka u dijaspori. Ona otvara i mnogo važnije pitanje: šta će ostati od veze sa Crnom Gorom kada dođu druga, treća i četvrta generacija naših ljudi rođenih u Švedskoj?
Kožar upozorava da je crnogorska dijaspora u Švedskoj danas nedovoljno organizovana i da se, ukoliko se nešto ne promijeni, ta veza sa zavičajem može polako izgubiti. Djeca će sve manje znati odakle su im roditelji, đedovi i babe, a Crna Gora će gubiti generacije ljudi koji bi mogli da budu njeni najbolji ambasadori u svijetu.
Zato ovaj intervju za portal CGDIJASPORA želimo da bude i otvoreni poziv svim ljudima porijeklom iz Crne Gore koji žive u Geteborgu, Stokholmu, Malmeu i drugim djelovima Švedske. Vrijeme je da se napravi ozbiljno udruženje dijaspore Crne Gore u Švedskoj.
Udruženje koje neće služiti samo povremenim okupljanjima, već će povezivati porodice, okupljati djecu i omladinu, njegovati jezik, kulturu i tradiciju, organizovati sportske i kulturne događaje, pomagati ljudima kojima je pomoć potrebna i predstavljati Crnu Goru švedskom društvu.
Potencijal postoji. Ljudi postoje. Postoji i država Švedska koja, kako Kožar ističe, podržava ozbiljno organizovana udruženja i njihove aktivnosti. Ono što nedostaje jeste prvi korak i ljudi spremni da ga naprave.
A možda upravo ova priča može biti taj prvi korak.
Ruždija Kožar je svojim životom pokazao šta može nastati kada čovjek ne odustane – od izbjegličkih dana i života bez ikoga u nepoznatoj zemlji do kompanije sa više od 100 zaposlenih. Danas želi da dio svog iskustva, poslovnih kontakata i energije još snažnije poveže sa Crnom Gorom.
Možda je vrijeme da isto uradi i čitava naša zajednica u Švedskoj.
Jer, kako kaže Kožar, godine prolaze, generacije se mijenjaju, ali „geni vuku“. Pitanje je samo hoćemo li tu vezu sačuvati i pretvoriti je u nešto što će ostati i generacijama koje dolaze.
#Ruždija Kožar: Rođen sam u Radmancima, kod Berana. Danas je to područje opštine Petnjica, dok je ranije pripadalo Beranama. Dio života proveo sam na Kosovu, a kasnije sam dobio posao u Trebinju i tamo sam radio. Iz Trebinja sam 1992. godine došao u Švedsku. To je bilo vrijeme rata.
#CGDIJASPORA: Zašto ste izabrali baš Švedsku?
#Ruždija Kožar: Iskreno, nijesam to nešto posebno planirao. Iz Novog Pazara su tada išli autobusi prema Švedskoj. Ljudi su pričali da Švedska prima izbjeglice i ja sam jednostavno kupio kartu. Nijesam mnogo znao o Švedskoj. Nijesam tamo imao nikoga ko bi me čekao. Došao sam kao izbjeglica, kao i mnogi drugi ljudi u tom periodu.
#Ruždija Kožar: Bio sam sa suprugom i imali smo troje djece. Ali u Švedskoj nijesmo imali nikoga. Nijesmo imali rodbinu, prijatelje niti nekoga ko bi mogao da nam pomogne da se snađemo. Sve smo morali da počnemo sami.
#CGDIJASPORA: Šta se dešavalo kada ste stigli?
#Ruždija Kožar: Država nam je obezbijedila smještaj kroz izbjeglički sistem. Bili su to izbjeglički kampovi. Onda smo čekali odluku njihovog Zavoda za doseljenike i rješavanje statusa. Ja sam papire čekao tri godine. Kada smo ih dobili, dobili smo i mogućnost da dobijemo stan. Država vam omogući i da učite jezik, da završite određene škole i programe, ali posao morate sami da tražite. Ja sam ga sam tražio i našao. I od tada sam počeo da gradim svoj život ovdje.
#CGDIJASPORA: Koliko su te prve tri godine bile teške?
#Ruždija Kožar: Veoma teške. Dođete u zemlju u kojoj ne govorite jezik. Ne poznajete sistem. Ne poznajete ljude. Praktično ne znate ništa. To je kao da nekoga uzmete iz njegovog poznatog svijeta i ostavite ga negdje u planini i kažete mu: „Sada se snađi.“ A uz sve to imate porodicu i malu djecu. Jedno dijete nam je bilo rođeno 1991. godine, a drugo dvoje 1987. i 1988. Bila su mala. Zbog toga je odgovornost bila još veća. Nijeste mogli razmišljati samo o sebi.
#CGDIJASPORA: Koliko dugo poslije odlaska nijeste dolazili u Crnu Goru?
#Ruždija Kožar: Deset godina. Prvi put sam ponovo došao u Crnu Goru 2002. godine.
#CGDIJASPORA: Deset godina nijeste vidjeli rodni kraj?
#Ruždija Kožar: Nijesam. Tako je tada bilo. Rat, nestabilnost, papiri, porodica, stvaranje života u novoj zemlji. Nije bilo kao danas da jednostavno sjednete na avion i za nekoliko sati ste kod kuće. Kada sam dobio papire i kada smo počeli da se stabilizujemo, prioritet mi je bio da postavim porodicu na noge.
#CGDIJASPORA: Kako je izgledao taj prvi povratak nakon deset godina?
#Ruždija Kožar: To je teško opisati. Kada poslije toliko vremena dođete u svoju zemlju, pojave se emocije koje ne možete imati u Švedskoj ili bilo gdje drugo. Svoja zemlja, svoj narod, familija, mjesta gdje ste rođeni i odrasli – sve vas to vuče. Drugačiji je osjećaj kada zakoračite na zemlju na kojoj ste rođeni. To ostane u čovjeku.
#CGDIJASPORA: Jesu li vam roditelji tada bili živi?
#Ruždija Kožar: Majka nije bila živa. Otac jeste. I poslije toliko vremena sam ponovo vidio oca. Naravno, postojali su telefoni, mogli smo da se čujemo. Ali to nije bilo kao danas. Danas imate video pozive i praktično možete svaki dan da gledate svoju porodicu. Tada nije bilo tako.
#CGDIJASPORA: Gdje je vaš otac živio?
#Ruždija Kožar: U Radmancima, kod Berana, odnosno danas u opštini Petnjica. Tamo je porodični kraj.
#CGDIJASPORA: Kako je počeo vaš poslovni put u Švedskoj?
#Ruždija Kožar: Išlo je sve korak po korak. Prvi poslovi koje sam radio bili su vezani za izolaciju i ventilaciju. Radio sam postavljanje izolacije na ventilacionim sistemima, a kasnije i različite poslove vezane za samu ventilaciju. Radio sam i kao kućni majstor. Kosio sam travu, održavao objekte i radio razne poslove koji su se nudili. Nijesam birao posao. Bilo mi je važno da radim, da učim i da napredujem.
#CGDIJASPORA: Kada ste prvi put pokrenuli svoju firmu?
#Ruždija Kožar: Negdje oko 2001. godine počeo sam sa malom firmom. U početku smo bili praktično ja i jedan prijatelj Šveđanin. Počeli smo zajedno da radimo. Kasnije smo se razišli. Poslije sam pokušao i sa jednim kolegom. Ali kada dijelite posao sa nekim, mora da postoji potpuno razumijevanje. Ako to ne funkcioniše, bolje je prekinuti nego praviti probleme. Tako sam na kraju odlučio da nastavim sam. Pokrenuo sam svoju firmu i sa njom radim do danas.
#CGDIJASPORA: Koliko ljudi danas zapošljavate?
#Ruždija Kožar: Trenutno imamo oko 104 zaposlena. Ali danas to više nije samo jedna firma. Imamo nekoliko kompanija koje funkcionišu unutar cijelog sistema.
#CGDIJASPORA: Zašto ste posao podijelili na više kompanija?
#Ruždija Kožar: Prije svega zbog različitih vrsta poslova i rizika. Kada imate više od 100 zaposlenih i veliki broj ugovora, nije dobro da sve zavisi od jedne firme i jednog sektora. Imali smo u početku dva zaposlena. Onda četiri. Pa šest. Pa 12. Pa 15. I tako je firma postepeno rasla. Kada smo postali veći, počeo sam da dijelim različite djelatnosti u posebne firme kako bi se i poslovni rizik podijelio.
#CGDIJASPORA: Čime se kompanije danas bave?
#Ruždija Kožar: Imamo i građevinske poslove. Imamo firmu koja se bavi održavanjem grada Geteborga. Imamo kompaniju u kojoj je vozni park i mehanizacija. Imamo i servis za održavanje vozila i mašina koje koristimo u građevini i poslovima održavanja grada. To je danas jedan povezan sistem, ali sa različitim djelatnostima.
#CGDIJASPORA: Rekli ste da imate i velike gradske tendere?
#Ruždija Kožar: Da. Dobijali smo tendere za održavanje grada Geteborga. To su ozbiljni poslovi i zato sam i napravio posebnu firmu za taj dio poslovanja. Ovdje je sistem drugačiji nego što ljudi često zamišljaju. Takvi tenderi mogu biti višegodišnji. Recimo, imate tri godine ugovora, pa mogućnost produženja za još tri godine, a zatim određeni period pripreme za novi tender. Ako dobro radite i sistem funkcioniše, imate određenu poslovnu stabilnost. To je veoma važno kada zapošljavate veliki broj ljudi.
#CGDIJASPORA: Da li posao danas znači da radite praktično cijeli dan?
#Ruždija Kožar: Ako čovjek želi, posla ima i više nego za cijeli dan. Uvijek ima nešto. Kada imate toliko zaposlenih i nekoliko kompanija, posao se nikada potpuno ne završava. Ali tako je kada nešto gradite godinama. Mora se ići do kraja. Ja uvijek kažem: ako imate cilj, držite se tog pravca. Na putu do cilja biće i padova i problema. To je normalno. Bitno je da nastavite.
#CGDIJASPORA: Jesu li djeca nastavila vašim putem?
#Ruždija Kožar: Da. Ovo je danas praktično porodična firma. Uključeni su sinovi, snahe, kćerke i zetovi. Porodica je uključena u posao. To mi je posebno drago. Na neki način sam želio da zadržimo i tu našu porodičnu tradiciju – da se drži porodica zajedno i da zajedno gradimo nešto.
#Ruždija Kožar: Tako je. Sve je išlo postepeno. Ništa nije nastalo preko noći. Zato čovjek mora da ima strpljenja.
#CGDIJASPORA: Cijelo vrijeme živite u Geteborgu?
#Ruždija Kožar: Da, u Geteborgu. Tu živimo i tu je najveći dio našeg poslovanja.
#CGDIJASPORA: Koliko danas uspijevate da dolazite u Crnu Goru?
#Ruždija Kožar: Mnogo više nego ranije. Imam i dvije nekretnine u Dobrim Vodama. Prvo sam napravio jednu kuću, a sada smo počeli i jedan veći objekat. Djeca sve više žele da provode vrijeme u Crnoj Gori. Ovog ljeta su bili dole po četiri sedmice, a već planiraju ponovo da idu u septembru ili oktobru. Tako da, ipak, nešto vuče. Geni vuku. Možete se roditi ili odrasti u drugoj zemlji, ali ipak ostane ta veza sa krajem iz kojeg potičete.
#CGDIJASPORA: Imate li porodičnu kuću u Radmancima?
#Ruždija Kožar: Porodična kuća je ostala najstarijem bratu. Kada je otac dijelio imovinu, mi nijesmo željeli mnogo da se miješamo, jer je otac bio sa njim. Tako je kuća ostala bratu. Ali mi imamo veoma dobre odnose. Imam braću i sestre i kada dođemo, svi se okupimo kod njega. To je i dalje porodično mjesto okupljanja.
#CGDIJASPORA: Kolika vam je porodica?
#Ruždija Kožar: Imam dvije sestre i dva brata. Jedna sestra je na Kosovu, u Vitomirici. Druga je u Sloveniji. Jedan brat je u Radmancima, a drugi je kod mene u Švedskoj i radi u mojoj firmi. Došao je ovdje sa suprugom i djecom.
#CGDIJASPORA: Rekli ste da je crnogorska dijaspora u Švedskoj prilično slabo organizovana?
#Ruždija Kožar: Nažalost, jeste. I meni je to žao. Mislim da bi trebalo da imamo više okupljanja, kulturno-umjetničkih društava, sportskih aktivnosti i različitih organizacija koje bi okupljale našu omladinu. Ljudi kažu da nemaju vremena. I razumijem da svako ima svoje obaveze. Ali moramo misliti i na djecu. Ako ih ne okupljamo i ne učimo odakle dolaze, druga ili treća generacija će to izgubiti.
#CGDIJASPORA: Mislite da postoji opasnost da mlađe generacije potpuno izgube vezu sa Crnom Gorom?
#Ruždija Kožar: Naravno. Još jedna ili dvije generacije i dijete možda više neće znati odakle mu je bio djed, odakle mu je bila baka, gdje su njegovi korijeni. To je žalosno. Švedska je zemlja koja čak pomaže udruženjima. Ako napravite ozbiljno udruženje, imate članove i organizujete aktivnosti, država može finansijski da podrži takve stvari. Ali prvo moraju ljudi da se organizuju. Treba napraviti sport, folklor, kulturne aktivnosti, nešto što će okupiti omladinu. Kod nas je to trenutno veoma slabo.
#CGDIJASPORA: Ima li mnogo ljudi iz Crne Gore u Švedskoj?
#Ruždija Kožar: Ima ih dosta. Imate ih u Malmeu, Geteborgu, Stokholmu i drugim gradovima. Ali Švedska je velika zemlja. Ljudi imaju obaveze. I onda svi pričaju kako bi trebalo nešto da se napravi, a malo ko napravi prvi korak. Kako se kaže – svi pričaju, a niko se ne pomjera s mjesta.
#CGDIJASPORA: Možemo li onda kroz ovaj intervju pozvati Crnogorce u Švedskoj da se povežu?
#Ruždija Kožar: Definitivno. Mislim da bi to bilo veoma dobro. Takvo udruženje ne mora postojati samo zbog druženja. Sjutra možda postoji neko u Crnoj Gori kome je potrebna pomoć. Možda nema nikoga od familije. Možda je nekome potrebno liječenje ili neka druga pomoć. Ako ste organizovani, onda možete da se okupite i pomognete. Možete nešto da uradite i za svoju zemlju.
#CGDIJASPORA: Imate čak i ideju kako da promovišete Crnu Goru u Geteborgu?
#Ruždija Kožar: Da. Planiram, ako zdravlje posluži, da se sljedeće godine više uključim u promociju Crne Gore. Volio bih da dobijem kvalitetne turističke fotografije i video sadržaje Crne Gore i da ih predstavimo u Geteborgu. Kod glavnog fudbalskog stadiona postoje veliki ekrani i održavaju se različiti događaji i sajmovi. Bilo bi dobro da desetak dana tamo ide reklama Crne Gore. Da ljudi vide šta Crna Gora ima.
#CGDIJASPORA: Već ste dovodili Šveđane u Crnu Goru?
#Ruždija Kožar: Jesam. Doveo sam nekoliko svojih prijatelja i poslovnih saradnika. Neki su na kraju čak napravili ili kupili kuće u Crnoj Gori. Jedan moj kolega ima dvije kuće, a drugi čovjek, električar koji radi sa mnom, kupio je nekretninu u Dobrim Vodama. Kada sam ljude sa kojima sarađujem vodio kroz Crnu Goru, obilazili smo različita mjesta. Bili smo u Kotoru. Bili smo na primorju. Išli smo na sjever. Vodio sam ih na Biogradsko jezero. Bili smo u Petnjici, Rožajama, Beranama. I znate šta su mi govorili? „Vi ne znate šta imate.“
#CGDIJASPORA: Šta ih najviše iznenadi?
#Ruždija Kožar: Raznovrsnost zemlje. Ljudi u Švedskoj često ni ne znaju šta sve Crna Gora ima. Vodio sam ih u februaru. Na primorju sunce i prijatna temperatura. Sjednete u automobil i za dva i po sata ste na planini i snijegu. To je za Šveđanina nevjerovatno. Za nekoliko sati pređete iz mediteranske klime u planinski ambijent. Vodio sam ih i starim putem kroz Moraču da vide kako se ranije putovalo. Pokazivao sam im Žabljak, sjever, primorje. Kada čovjek to vidi, tek tada shvati kakav potencijal imamo.
#CGDIJASPORA: Jesu li Šveđani zainteresovani i za ulaganja u Crnu Goru?
#Ruždija Kožar: Naravno da jesu. Ali investitor mora da vidi određene uslove i sigurnost. Ako neko želi da uloži novac i otvori posao, mora da postoji sistem koji će mu omogućiti da zna šta ga čeka. Kada Šveđanin vidi prirodne potencijale Crne Gore, naravno da postoji interesovanje. Problem je kako to pretvoriti u ozbiljnu investiciju.
#CGDIJASPORA: Smatrate li da Crna Gora nedovoljno koristi svoje potencijale?
#Ruždija Kožar: Definitivno. Imamo planine. Imamo more. Imamo poljoprivredu. Pogledajte samo Zetu. Vozite putem i gledate ljude kako prodaju smokve, lubenice i druge proizvode. Ovdje u Švedskoj jedna smokva može da košta skoro euro. A kod nas ljudi ponekad ne mogu da prodaju ni kilogram. Još je gore kada vidite da domaći poljoprivrednik mora da baca lubenice, a zemlja istovremeno uvozi lubenicu. Nikada nijesam jeo bolju lubenicu od one iz Zete ili Tuzi. To su stvari koje moramo da prepoznamo. Imamo resurse, ali ih ne koristimo dovoljno dobro.
#CGDIJASPORA: Koliko politika utiče na takvu situaciju?
#Ruždija Kožar: Nažalost, mnogo. Mislim da nas takva politika i podjele koštaju puno. Svako vuče na svoju stranu. A trebalo bi da se postavi jednostavno pitanje: šta imamo i kako to možemo najbolje da koristimo? Imamo turizam, planine, more, poljoprivredu, ljude u dijaspori, kapital i znanje. Sve to treba povezati.
#CGDIJASPORA: Šta bi država trebalo da uradi prema dijaspori?
#Ruždija Kožar: Prvo treba da prepozna da su ljudi u dijaspori dio Crne Gore. Mnogo ljudi želi nešto da uradi za svoju zemlju. Ali ako želite da ljudi investiraju, morate im dati određenu sigurnost i podsticaj. Treba da postoje olakšice i jasna pravila. Vidite da se nekim velikim investitorima zemljište daje na korišćenje na veoma duge periode i daju im se različite pogodnosti. A kada čovjek iz dijaspore hoće da investira, često nema ništa slično. Zašto? I naši ljudi imaju kapital, znanje i kontakte.
#Ruždija Kožar: Naravno. Ako čovjek dolazi da uloži kapital, zaposli ljude i doprinese Crnoj Gori, logično je da država napravi ambijent u kojem će takav čovjek željeti da investira. Ne treba ništa da bude mimo zakona. Ali treba da postoji osjećaj da ste dobrodošli i da sistem želi da vam pomogne da napravite nešto korisno.
#CGDIJASPORA: Vi ste i nakon više od 30 godina u Švedskoj veoma vezani za Crnu Goru?
#Ruždija Kožar: Naravno. Crna Gora je mnogo lijepa. Švedska mi je dala mogućnost da napravim život, porodicu i posao i ja to veoma cijenim. Ali čovjek ne zaboravlja gdje je rođen. Danas već razmišljam da narednih godina provodim mnogo više vremena u Crnoj Gori. Imam nekretnine tamo. Djeca žele da dolaze. Porodica je vezana za Crnu Goru. I mislim da će ta veza u budućnosti biti samo jača.
#Ruždija Kožar: Rad i upornost. Ništa nije došlo odmah. Krenuli smo od nule. Tri godine sam čekao papire. Nijesam znao jezik. Radio sam poslove koje sam mogao da pronađem. Firma je počela sa dva čovjeka. Sve ide korak po korak. Ako čovjek ima cilj, mora da ide prema njemu bez obzira na probleme. Biće padova. Biće grešaka. Biće perioda kada pomislite da ne ide. Ali morate da nastavite. I na kraju, meni je posebno važno što je to danas porodična firma. Djeca, snahe, zetovi – svi su uključeni.To znači da ono što sam počeo prije mnogo godina više nije samo moj posao. Postalo je nešto što nastavlja moja porodica. A bez obzira koliko vremena prođe, ostaje i želja da dio svega toga jednog dana još više povežemo sa Crnom Gorom.
