Razgovarala: Nada Kovačević
Ugledni slovenački intelektualac crnogorskog porijekla, Remzo Skenderović, iza sebe ima život ispunjen snažnim ličnim borbama, profesionalnim uspjesima, ali i dubokim emotivnim vezama sa Crnom Gorom. Od djetinjstva u Trpezima i Gusinju, preko studentskih protesta u Skoplju, do visokih funkcija u Sloveniji – njegova priča svjedoči o istrajnosti, principima i neprekidnoj potrebi za stvaranjem.
Između zavičajnih korijena i bogate profesionalne i intelektualne karijere u Sloveniji, život Remza Skenderovića predstavlja autentičan primjer čovjeka koji nikada nije prekinuo vezu sa svojom Crnom Gorom – već ju je, naprotiv, pretvorio u trajnu obavezu i misiju.
Svoje obrazovanje gradio je kroz više sredina – od Gusinja do Skoplja, gdje je završio gimnaziju i Pravni fakultet. Već kao student profilisao se kao snažna društvena ličnost: bio je jedan od rukovodilaca studentskih protesta tokom Studentski protesti 1968., kasnije sekretar Studentske organizacije Makedonije, organizator poznatog Ohridskog seminara, te profesionalni rukovodilac Studentske organizacije Jugoslavije.
Njegov profesionalni put nastavlja se u Sloveniji, gdje nakon položenog pravosudnog ispita gradi izuzetnu karijeru – od pravnika u PTT Novo Mesto, preko pomoćnika direktora u industrijskom gigantu Novoles, do direktora fabrike obuće i člana uprave SIB banke u Ljubljana. Ipak, ono što ga izdvaja nije samo profesionalni uspon, već spremnost da se, vođen ličnim principima, povuče iz sistema kada on prestane biti u skladu sa njegovim vrijednostima.
Skenderović je danas jedan od najistaknutijih mostova između kultura i jezika bivše Jugoslavije – sudski tumač još od 1976. godine za više jezika, povremeni univerzitetski predavač i autor preko 500 publicističkih tekstova i čak 23 knjige. Poseban doprinos dao je kroz izradu prvih obimnih rječnika između slovenskog, makedonskog i crnogorskog jezika, čime je trajno povezao tri kulturna prostora.
Njegov angažman u dijaspori jednako je impresivan. Kao član Savjeta za saradnju sa dijasporom-iseljenicima Crne Gore, jedan je od najaktivnijih promotera crnogorskog identiteta u Sloveniji. Inicirao je osnivanje Kulturnog centra crnogorskih društava, pokretao projekte očuvanja jezika, organizovao intelektualne susrete i pomagao crnogorskim studentima i organizacijama – često i ličnim sredstvima.
Njegov rad prepoznat je i kroz značajne nagrade i priznanja, dok njegov doprinos zajednici potvrđuju i institucije obje države – od imenovanja u stručna tijela Vlade Slovenije do angažmana u savjetodavnim organima Crne Gore.
U vremenu kada se identitet često relativizuje, Skenderović ostaje primjer kako se znanje, iskustvo i uspjeh mogu staviti u službu očuvanja korijena i povezivanja naroda.
U razgovoru za portal #CGDijaspora, govori o svom životnom putu, borbi za principe, odnosu prema Crnoj Gori, ali i o misiji koju i danas, sa jednakim žarom, nastavlja.
#CGDIJASPORA: Vratimo se na početak – gdje je počela vaša životna priča?
#Remzo Skenderović: Rođen sam 1949. godine u Trpezima, opština Petnjica. Nakon toga smo jedno vrijeme živjeli na Žabljaku, pa zatim u Gusinje, gdje sam završio dio osnovne škole. Međutim, zbog okolnosti koje ni danas nijesu potpuno jasne, porodica se preselila u Skoplje. Otac mi je rano preminuo, a život u Skoplju bio je pun izazova. Školu sam pohađao na tadašnjem srpsko-hrvatskom jeziku, ali sam svakodnevno putovao sat i po do škole i isto toliko nazad. Imao sam svega deset i po godina.
#CGDIJASPORA: Kako pamtite svoje školovanje i mladost u Skoplju?
#Remzo Skenderović: U gimnaziji sam bio vrlo dobar učenik. Maturirao sam na francuskom jeziku, a moj diplomski rad bio je posebno zapažen. Ipak, bio sam i buntovan – dva puta sam u gimnaziji bio kažnjen jer sam se zalagao za pravednost. Sjećam se situacije kada me profesor htio izbaciti iz sale jer sam nosio farmerke. Tada sam rekao da muziku slušam ušima, a ne garderobom. Takođe sam branio školskog druga od nepravde, zbog čega sam kasnije bio dodatno propitivan na časovima.
#CGDIJASPORA: Već tada ste pokazivali sklonost ka društvenom angažmanu?
#Remzo Skenderović: Da. Bio sam aktivan u omladinskim organizacijama, a kasnije i u studentskim strukturama. Tokom studija prava u Skoplju, bio sam predsjednik studenata Pravnog fakulteta i učestvovao sam u organizaciji velikih studentskih demonstracija 1968. godine. Zbog toga sam imao i porodične probleme – otac je bio komandir milicije i čak je morao postaviti policiju ispred kuće da me spriječi da izađem tokom protesta.
#CGDIJASPORA: Vaša karijera je potom krenula uzlaznom putanjom?
#Remzo Skenderović: Nakon studija bio sam aktivan na saveznom nivou, bio sam član Presjedništva studenata Jugoslavije, učestvovao u državnim delegacijama i imao priliku da prisustvujem važnim međunarodnim događajima, poput mirovnih pregovora između Amerike i Vijetnama. Kasnije sam se preselio u Sloveniju, gdje sam položio pravosudni ispit, vanjsko trgovački ispit i radio kao pravnik, a zatim i na visokim rukovodećim pozicijama u velikim kompanijama.
#CGDIJASPORA: Bili ste i direktor fabrike obuće – jedno od najvažnijih poglavlja vaše karijere?
#Remzo Skenderović: Da, sa 36 godina postao sam direktor fabrike obuće u Novom Mestu. Bili smo među najvećim proizvođačima kopački u ovom dijelu Evrope. Uveo sam modernizaciju proizvodnje, obnovio veliki dio mašinskog parka, zaposlio preko 100 radnika i školovao 103 učenika. Međutim, početkom devedesetih došlo je do političkih i ekonomskih potresa. Organizovani su štrajkovi, sistem se urušavao i na kraju sam ostao bez posla. To je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu.
#CGDIJASPORA: Kako ste se tada snašli?
#Remzo Skenderović: Sedam mjeseci sam bio bez posla. Morao sam početi ispočetka – pokrenuo sam privatni posao i radio sve, od referenta do skladištara. Proizveo sam 10.000 pari cipela uz pomoć partnera iz Hrvatske. Kasnije sam dobio priliku da uđem u bankarski sektor. Postao sam član uprave jedne banke u Sloveniji, gdje sam proveo skoro deset godina kao član uprave banke.
#CGDIJASPORA: Zašto ste odlučili da se povučete iz takvog sistema?
#Remzo Skenderović: Zato što sam uvijek imao granicu preko koje ne idem. Kada sam vidio nepravilnosti u procesu privatizacije i poslovanju banke, odlučio sam da se povučem. Nisam želio da učestvujem u nečemu što nije u skladu s mojim principima. Sa 53 godine sam otišao u penziju.
#CGDIJASPORA: Danas ste izuzetno aktivni u oblasti kulture i pisanja?
#Remzo Skenderović: Da, nikada nijesam mogao da mirujem. Počeo sam da pišem eseje, a na nagovor poznatog slovenačkog pisca Veno Taufer objavio sam tri knjige kao zbirku mojih eseja . Osim toga, sastavio sam više rječnika – slovenačko-makedonski, makedonsko-slovenački, kao i crnogorsko-slovenački i slovenačko-crnogorski. Nedavno je objavljeno drugo dopunjeno izdanje tog rječnika, a promociju smo imali i u Podgorici.
#CGDIJASPORA: Posebno ste posvećeni i fotografiji?
#Remzo Skenderović: Fotografija je moja velika ljubav. Imao sam dvije izložbe, a uskoro planiram i treću. Ono što je zanimljivo – fotografišem isključivo nebo. Na prvi pogled jednostavno, ali zapravo nevjerovatno kompleksno i inspirativno. Na pitanje odakle interesovanej za nebo sam na jednoj izložbi je možda zbog toga što sam rođen na većoj visini i čitav život živjeo ,,na visini’’. Nebo mi je bilo blizu.
#CGDIJASPORA: Koliko ste danas povezani sa Crnom Gorom?
#Remzo Skenderović: Dolazim jednom godišnje. Trpezi I Gusinje su dio mene. Taj odlazak iz Crne Gore je jedan od mojih najvećih bolova. Drugi veliki bol vezan je za fabriku obuće koju sam vodio – to je bio moj životni projekat.
#CGDIJASPORA: Da li ste ikada osjećali krizu identiteta – između Crne Gore, Makedonije i Slovenije?
#Remzo Skenderović: Nikada krizu, ali jesam bogatstvo. Ja sam čovjek koji je živio u više sredina i svaka me je oblikovala. Crna Gora mi je dala korijen, Makedonija mladost i borbenost, a Slovenija stabilnost i profesionalnu afirmaciju. Ne biram između njih – sve su dio mene.
#CGDIJASPORA: Šta vas je kroz život najviše vodilo – ambicija ili princip?
#Remzo Skenderović: Princip. Ambicija bez principa je opasna. Može vas dovesti do uspjeha, ali i do toga da izgubite sebe. Ja sam uvijek birao da ostanem miran pred sobom, pa makar to značilo da izgubim poziciju ili priliku.
#CGDIJASPORA: Kako danas gledate na mladog Remza iz Skoplja – buntovnog i hrabrog?
#Remzo Skenderović: Sa osmijehom. Bio je tvrdoglav, ali iskren. I danas bih mnoge stvari uradio isto. Možda bih neke riječi ublažio, ali stav ne bih mijenjao.
#CGDIJASPORA: Koliko je teško bilo ponovo početi od nule nakon velikih funkcija?
#Remzo Skenderović: To je najteži test za čovjeka. Kada izgubite status, vidite ko ste zapravo. Ja sam radio sve – od direktora do skladištara. I nijesam se stidio. To me je učinilo jačim.
#CGDIJASPORA: Šta je najveća razlika između sistema u kojem ste radili nekada i danas?
#Remzo Skenderović: Nekada je bilo više sistema, danas je više interesa. Danas se često zaboravlja čovjek. Zato je važno imati lični integritet – to je jedino što ostaje.
#CGDIJASPORA: Da li smatrate da dijaspora može više doprinijeti Crnoj Gori?
#Remzo Skenderović: Može i mora. Dijaspora ima znanje, iskustvo i kontakte. Ali mora postojati most sa državom. Taj most trenutno nije dovoljno jak.
#CGDIJASPORA: Šta biste poručili mladima iz Crne Gore koji odlaze u inostranstvo?
#Remzo Skenderović: Idite, učite, radite – ali ne zaboravite odakle ste. Identitet nije teret, nego snaga. I jednog dana, ako možete, vratite dio toga svojoj zemlji. Pročitajte pjesmu ,, Ostajte ovdje,,.
#CGDIJASPORA: Kako izgleda vaš dan danas?
#Remzo Skenderović: Mirnije nego nekada, ali ne i pasivno. Pišem, prevodim, fotografišem, sarađujem sa firmama. Čovjek mora biti aktivan – to je način da ostane živ i duhom i mislima.
#CGDIJASPORA: Šta vas danas najviše raduje?
#Remzo Skenderović: Stvaranje. Bilo da je to knjiga, fotografija ili riješeni problem nekome kroz savjet. I naravno – porodica.
#CGDIJASPORA: Imate li još neostvarenih planova?
#Remzo Skenderović: Uvijek. Dok god čovjek ima planove, znači da živi. Volio bih još da pišem i da povežem ljude kroz projekte između Crne Gore i Slovenije.
#CGDIJASPORA: Kako vidite odnos Crne Gore prema dijaspori i jeziku?
#Remzo Skenderović: Formiranjem Ministarstva dijaspore stavri su počele da se postavljau na svoje mjesto. Na žalost, saradnja drugih ministarstava nije dobra. U Ljubljani postoje lektorati za srpski i hrvatski jezik, ali ne i za crnogorski. To je nešto što se mora mijenjati. Mi smo čak pokrenuli inicijativu za promjenu Pravopisa u Sloveniji da se pravilno koristi naziv Crna Gora u slovenačkom jeziku.
#CGDIJASPORA: Na kraju, kada se osvrnete na svoj život – da li imate žaljenja?
#Remzo Skenderović: Imam dva. Prvo je nerazjašnjeni odlazak moje porodice iz Crne Gore. Drugo je način na koji je uništena fabrika u kojoj sam radio. Ali, s druge strane, živio sam punim plućima. Radio sam, stvarao, borio se i ostao dosljedan sebi. To je najvažnije. Bio sam ja!
