Razgovarala: Nada Kovačević
Emina Kajević Čolović danas je predsjednica Saveza patriota Crne Gore u Njemačkoj i uspješna poslovna žena, ali prije svega – žena koja domovinu nosi kao zavjet. U njenom glasu osjeti se Rožaje, u njenom pogledu odlučnost, a u svakom uspjehu – trag jedne tihe borbe koja je počela mnogo prije titula i priznanja.
Kada je 1996. godine napustila rodni kraj, nije otišla kao neko ko traži lagodniji život. Otišla je u vrijeme kada su mnogi odlazili jer su morali. Iza nje su ostali roditelji, ognjište, poznati mirisi i sigurnost doma. Ispred nje – nepoznat jezik, hladna Njemačka i svijet u kojem je morala početi od nule. To nije bio odlazak bez bola. Ali iz tog bola rodila se snaga.
Emina nije imala luksuz da padne. Nije imala vremena za slabost. Iza nje su bili roditelji koji su je učili dostojanstvu. Ispred nje – dijete koje je morala podići kao slobodnu, obrazovanu i snažnu ženu. I zato je učila jezik. Zato je kucala na vrata institucija. Zato je okupljala druge žene. Zato je ustajala svaki put kada bi život pokušao da je slomi.
Danas, kada stoji na čelu jedne od patriotskih organizacija dijaspore, Emina ne govori samo kao liderka. Govori kao žena koja je kroz sopstvenu sudbinu naučila šta znači biti daleko od domovine, a ostati joj beskrajno vjeran. Kao uspješna poslovna žena, pokazala je da žena iz male sredine može voditi velike procese i donositi velike odluke. Ali nijedan poslovni uspjeh nije izbrisao ono najvažnije – osjećaj pripadnosti Crnoj Gori.
Njena priča nije priča o odlasku. To je priča o opstanku. O majci koja je sve snove utkala u uspjeh svoje ćerke. O kćerki koja je nosila očevu poruku da je najteže napraviti melem za sudbinu. O ženi koja je odlučila da svoju sudbinu ipak sama oblikuje – hrabrošću, znanjem i vjerom.
I kada kaže da joj je najveći uspjeh to što joj je ćerka ostvarena i zdrava – u tim riječima ima više emocije nego u svim titulama. Jer iza te rečenice stoje godine odricanja, suza koje nijesu pokazane, noći provedene u brizi i dani provedeni u borbi.
U vremenu kada mnogi zaborave odakle su krenuli, Emina je dokaz da se može živjeti pod drugim nebom, a ostati duboko ukorijenjen u svoju zemlju. Ovo je priča o jednoj predsjednici, jednoj majci, jednoj patrioti – i o životu koji, uprkos svemu, ima smisla.
#CGDIJASPORA: Kada ste i zbog čega otišli u Njemačku?
#Emina Kajević Čolović: U Njemačku sam otišla 1996. godine, u vrijeme kada je politička i ekonomska situacija bila izuzetno teška – ne samo u Crnoj Gori, već u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. To su bile godine nesigurnosti, neizvjesnosti i velikih promjena. Moja odluka da odem iz Rožaja nije bila isključivo lična, već uslovljena okolnostima koje su nas tada sve pogađale. Udala sam se 1997. godine, a tek dvije godine kasnije prvi put sam ponovo posjetila Crnu Goru.
#CGDIJASPORA: Kako su izgledali vaši prvi dani u Njemačkoj? Da li je bilo teško snaći se?
#Emina Kajević Čolović: Nijesam imala nikoga ko bi mi pomogao oko posla, ali u početku nisam ni radila. Od samog dolaska insistirala sam da učim jezik, jer sam znala da bez toga ne mogu ništa postići. Sama sam otišla u Rathaus i raspitala se kod službenice za ljudska prava o mogućnostima organizovanja kursa njemačkog jezika.
Preko nje sam uspjela da organizujem prvi kurs njemačkog jezika za žene iz naše zajednice. Trebalo je da okupim najmanje dvadeset žena, ali to u početku nije bilo lako. Tada je način života bio drugačiji – mnoge žene su ostajale kod kuće, nijesu pokazivale interesovanje za učenje jezika ili dodatnu edukaciju.
Meni takav način života nije odgovarao. Željela sam da naučim jezik, da položim vozački ispit, da pronađem posao i budem samostalna. Sve to je bilo nemoguće bez znanja njemačkog jezika. Počele smo s manjom grupom žena. Kurs je trajao prvo tri mjeseca, zatim još tri, a na kraju ukupno devet mjeseci. Nakon toga dobijale smo potvrdu o završenom kursu – malu diplomu koja je bila ogroman korak naprijed.
Kada su druge žene vidjele da redovno idemo i napredujemo, počele su se interesovati. Mnoge su imale malu djecu, pa smo organizovale nastavu u večernjim satima, od 19 časova, po dva sata dnevno. Sve više žena se priključivalo i to me je posebno radovalo.
#CGDIJASPORA: Šta vam je pomoglo da prebrodite početni šok po dolasku u Njemačku?
#Emina Kajević Čolović: Vjera, optimizam i upornost. Nikada nisam dozvolila sebi da padnem u beznađe. Govorila sam sebi da sam došla da uspijem, a ne da se predam. Osmijeh je bio moj štit. Ljudi su često govorili da sam uvijek nasmijana – ali iza tog osmijeha je bila odluka da idem naprijed bez obzira na prepreke.
#CGDIJASPORA: Kako ste doživjeli položaj žena iz naše zajednice u tom periodu?
#Emina Kajević Čolović: Mnoge žene koje su dolazile iz politički i ekonomski teških prilika nijesu ni razmišljale o polaganju vozačkog ispita ili zaposlenju. Većina je ostajala u kući, dok je muškarac bio taj koji zarađuje i donosi novac. Takav model života je dominirao.
Ali ja nisam bila takav tip. Smatrala sam da žena mora biti samostalna. Govorila sam im: bez vozačke dozvole ne možete odvesti dijete u vrtić, kod doktora, ne možete otići u kupovinu, ne možete tražiti posao. Ako suprug ode na posao ili put, ostajete potpuno zavisne.
Takođe sam govorila da ne smijemo dozvoliti da nas tretiraju kao treću klasu. Mi smo obrazovane, inteligentne žene, dolazimo iz kulturnih i zdravih porodica. Zašto bismo radile teške poslove čišćenja kuća, ako možemo raditi lakše i dostojanstvenije poslove? Ključ je bio u jeziku i vozačkoj dozvoli – to su bila vrata ka boljem životu.
#CGDIJASPORA: Možemo li reći da ste od početka bili svojevrsna revolucionarka?
#Emina Kajević Čolović: Jesam. Od početka sam pravila jedan mali bunt – ali konstruktivan bunt. Čak i kroz način oblačenja željela sam poslati poruku. U to vrijeme se i jednostavna košulja kratkih rukava smatrala nečim neuobičajenim. Ja sam nosila modernu, ali uvijek pristojnu garderobu, pratila sam trendove i pokazivala da žena može biti i dostojanstvena i savremena.
Vremenom su i druge žene počele mijenjati svoj pristup – i prema obrazovanju, i prema samostalnosti, ali i prema sebi. Kasnije smo osnovale i jedno žensko udruženje, gdje smo se okupljale, razmjenjivale iskustva i međusobno podržavale.
#CGDIJASPORA: Kako je nastala ideja o međusobnom umrežavanju i podršci ženama u dijaspori?
#Emina Kajević Čolović: Razmjenjivale smo ideje i razgovarale o tome kako poboljšati uslove života za ženu koja je došla iz Crne Gore u Njemačku. Pomagale smo jedna drugoj konkretno i praktično. Ako bih ja dobila dobar posao i saznala da postoji slobodno radno mjesto, odmah sam obavještavala druge žene. Govorila sam: zašto ne bi jedna od vas pošla da radi, posebno ako su djeca već krenula u školu? Smatrala sam da je to način da se žena osamostali i uključi u društvo.
Za pet do šest godina način života naših žena, bar u dijelu Hanovera gdje sam ja živjela, potpuno se promijenio. Ta promjena nije došla sama od sebe – došla je kroz upornost, međusobnu podršku i hrabrost da se izađe iz zone komfora.
#CGDIJASPORA: Da li ste od početka živjeli u Hanoveru?
#Emina Kajević Čolović: Došla sam najprije u jedan manji grad, Bad Münder, koji je udaljen oko 30 kilometara od Hanovera, i tu sam ostala da živim. U tom mjestu sam postala prepoznatljiva i tu sam zaista napravila jedan svojevrstan bunt u dijaspori kada je riječ o položaju žene. Promijenio se način života žene Crnogorke koja je došla iz Crne Gore – bar u tom dijelu Njemačke, u okolini Hanovera i u pokrajini Donja Saksonija.
#CGDIJASPORA: Čime ste se profesionalno bavili u Njemačkoj prije ulaska u biznis?
#Emina Kajević Čolović: Nijesam odustajala od ideje da se jednog dana vratim u domovinu, ali sam u Njemačkoj radila različite poslove. Držala sam časove djeci iz inostranstva – djeci iz Avganistana, Hrvatske, Kosova, Crne Gore i drugih zemalja. To su bila djeca čije porodice u početku nijesu radile, već su bile na socijalnoj pomoći.
Radila sam preko opštine i organizacija koje su se brinule o tim porodicama. Tako sam zarađivala i paralelno imala i druge lijepe poslove. Uvijek sam se trudila da budem aktivna i korisna.
#CGDIJASPORA: Da li vam je bilo teško na početku, daleko od Rožaja i porodice?
#Emina Kajević Čolović: Bilo mi je mnogo teško. Doživjela sam i jedan šok na samom početku. Sve mi je bilo drugačije – način života, mentalitet, sistem. Bila sam daleko od svojih, od rodbine, od doma, od ognjišta, od domovine. To nije lako.
Ali sam znala da ako se ne izborim i ne budem uporna, moj život bi bio promašen – daleko od onih koje volim, a bez ostvarenja ciljeva. Uvijek sam bila optimista. Ljudi su mi govorili da sam žena koja je uvijek nasmijana i da osmijehom pobjeđujem probleme. Kod mene nikada nije postojalo ,,ne može”. Uvijek sam bila borac. Padala sam kroz život, ali nijesam imala vremena da osjetim te padove. Borila sam se i boriću se uvijek – posebno za prava i slobodu žene.
#CGDIJASPORA: Koliko je porodično okruženje uticalo na vaš karakter?
#Emina Kajević Čolović: Potičem iz bošnjačke porodice iz Rožaja. Moja majka je prije 60 godina nosila kratku suknju, sama je šila i kreirala garderobu. Otac je bio demokrata. Nijesam bila sputavana, nijesam odrastala pod pritiscima. Imala sam slobodu da budem ono što jesam.
Imam dva brata. Jedan je živio u Francuskoj, a prije desetak godina došao je u Hanover, gdje je započeo novi život sa ćerkom. Danas smo zajedno u Hanoveru i kao porodica funkcionišemo skladno. Ovdje smo osjetili da ljudi slobodnije dišu i da postoji drugačiji, otvoreniji način života.
#CGDIJASPORA: Čime se danas bavite?
#Emina Kajević Čolović: Danas sam ušla u saradnju sa jednom jakom kompanijom koja se bavi poslovanjem u oblasti pumpnih stanica. Ušla sam u ozbiljan biznis koji uključuje 22 pumpe. To je velika odgovornost i ozbiljan sistem. Ušla u posao o kojem sam dugo sanjala i čekala godinama. Postala sam prepoznatljiva i u poslovnom svijetu i zadovoljna sam onim što sam postigla.
#Emina Kajević Čolović: Od početka sam bila aktivna u dijaspori. Imam svoju evropsku platformu žena dijaspore Crne Gore, kao i humanitarnu organizaciju koju sam vodila sa prijateljima i prijateljicama. Organizovala sam prvi talent show u Evropi pod nazivom ,,Zvijezda mogu biti i ja”, prije 15 godina. I u Njujorku sam organizovala talent show, ali me korona zaustavila.
Pravila sam manifestacije poput izbora za Mis dijaspore, dame godine, okupljala sam 30 do 40 izvođača amatera koji su se predstavljali i dobijali nagrade. Pobjednicima sam pisala tekstove pjesama – među najpoznatijima su ,,Žena mog života” i pjesma ,,Janet”, koja ima milionske preglede na YouTube-u.
#CGDIJASPORA: Koji su vaši planovi kao predsjednice Saveza patriota?
#Emina Kajević Čolović: Sam naziv govori – mi smo patriote svoje domovine. Nećemo biti politički nastrojeni. Tu smo jer volimo Crnu Goru. Sve što je u interesu naše domovine, mi ćemo podržati.
Naš cilj je da okupimo što više članova, da ujedinimo dijasporu, da djelujemo zajedno i budemo snaga koja radi u korist svoje zemlje.
#CGDIJASPORA: Planirate li povratak u Crnu Goru?
#Emina Kajević Čolović: Planiram. Iako sam preuzela ozbiljne poslovne obaveze, vjerujem da ću se za nekoliko godina vratiti. Oduvijek sam željela da starije dane provedem u miru, u svojoj domovini. Ranije sam odlagala povratak zbog ćerke i njenog školovanja. Sada kada sam ostvarila svoje ciljeve i ispunila misiju života, vjerujem da je povratak realna opcija.
#CGDIJASPORA: Vaša ćerka Evelin je uspješna?
#Emina Kajević Čolović: Jeste, veoma uspješna. Kao majka sam prezadovoljna. Zahvalna sam Bogu što je postigla i više nego što sam očekivala. Danas tražim samo jedno – zdravlje za svoje dijete. To je moj najveći prioritet.
Moja ćerka je pripadnica specijalnih jedinica, gdje ostvaruje zapažene rezultate i kontinuirano napreduje u karijeri. Uspješno je završila obuku iz forenzike, čime je dodatno unaprijedila svoje profesionalne kompetencije.
U posljednje vrijeme ima i ulogu povjerljive osobe i često je angažovana u pratnji istaknutih njemačkih političkih ličnosti. To je za mene kao majku velika čast i potvrda njenog profesionalizma, odgovornosti i povjerenja koje uživa u službi.
Uspjeh moje ćerke je moj najveći san koji sam sanjala još dok je bila mala. Sve ono o čemu sam maštala – pošlo mi je za rukom. Kada vidim nju uspješnu i ostvarenu, znam da sam uspjela. To je kruna mog života.
#CGDIJASPORA: Koja je vaša poruka ženama u dijaspori?
#Emina Kajević Čolović: Želim da svaka žena u dijaspori živi život kakav je zamišljala. Da njen život ima smisla. Smisao je suština svega – ako život nema smisla, onda nemamo o čemu govoriti.
Ja sam srećna jer moj život ima smisao. Možda sam i sama bila tvorac tog smisla. I ponosna sam na to.
#CGDIJASPORA: Vi ste i autor dokumentarnog filma i knjiga?
#Emina Kajević Čolović: Jesam. Ja sam jedina žena iz Crne Gore koja je lično pokrovitelj svog dokumentarnog filma. Film se zove ,,U pletivu trajanja” i posvećen je mom rahmetli ocu Mahmedinu Meši Čoloviću, koji je bio prepoznatljiva i cijenjena ličnost u našem kraju. Film je radio Eldar Lakota iz Rožaja i dostupan je na YouTube-u.
To nije samo dokumentarni projekat, već lična zahvalnost i svjedočanstvo o korijenima. Knjige koje sam napisala, posebno ,,Mehlem za sudbinu”, dio su mog unutrašnjeg svijeta. Pisanje je za mene način da ostavim trag – da se priče ne zaborave.
#CGDIJASPORA: Kada danas pogledate unazad, šta smatrate svojim najvećim doprinosom?
#Emina Kajević Čolović: Moj najveći doprinos je to što sam pokazala da žena može drugačije. Nijesam samo govorila – djelovala sam. Umrežavanje žena nije bilo samo okupljanje, već konkretna akcija: dijeljenje informacija o poslu, o kursevima jezika, o mogućnostima obrazovanja. Pokazala sam da solidarnost među ženama nije fraza, nego snaga koja mijenja živote. Danas, kada vidim koliko su naše žene samostalnije, zaposlenije i sigurnije u sebe, znam da je taj trud imao smisla.
Najveći izazov nije bio sistem, već mentalitet. Žene su dolazile iz sredina gdje je bilo normalno da muškarac radi, a žena ostaje kod kuće. Bilo je potrebno vrijeme da shvate da zapošljavanje ne znači odricanje od porodice, već jačanje porodice. Kada su prve žene počele raditi, položile vozački ispit, upisale kurseve – druge su dobile hrabrost. Promjena je krenula primjerom.
#CGDIJASPORA: Da li ste ikada osjetili otpor zbog svog angažmana?
#Emina Kajević Čolović: Naravno da jesam. Svaka promjena nosi otpor. Kada napravite ,,bunt”, kako ja to kažem, ne nailazite uvijek na razumijevanje. Ali ja sam bila uvjerena da radim ispravnu stvar. Nijesam nikada djelovala protiv tradicije, već sam željela da tradiciju spojim sa savremenim životom. Žena može biti i moderna i porodična, i uspješna i dostojanstvena.
#CGDIJASPORA: Koliko je porodica bila vaša podrška tokom tih godina?
#Emina Kajević Čolović: Porodica je temelj svega. Odrasla sam u kući gdje sam imala slobodu i podršku. Moj otac je bio demokratskih uvjerenja, majka hrabra i kreativna žena. Ta sigurnost iz djetinjstva dala mi je snagu da budem samostalna i u tuđini. I danas, kada smo brat i ja u Hanoveru, osjećam tu porodičnu povezanost kao veliku snagu.
#CGDIJASPORA: Kako vidite ulogu dijaspore danas?
#Emina Kajević Čolović: Dijaspora ima ogroman potencijal. To nije samo finansijska podrška domovini, već i znanje, iskustvo i umreženost. Ako se ujedinimo i djelujemo organizovano, možemo biti snažan most između Crne Gore i Evrope. Zato mi je važno da kroz Savez patriota radimo na jedinstvu i međusobnoj podršci.
#CGDIJASPORA: Vaš otac je bio poznati travar. Da li vam je prenio znanje?
#Emina Kajević Čolović: Moj otac je bio Mehmedin Meša Čolović. Bio je šef računovodstva, jedan od jačih ekonomista svog vremena, ali paralelno s tim bio je i jedan od najpoznatijih travara na Balkanu. Stalno su novine pisale o njemu. Ljudi su dolazili iz raznih krajeva da traže njegove recepte i ljekove.
On je to znanje naslijedio iz svoje porodice, a 90 odsto tog znanja prenio je na mene. Učio me je o biljkama, melemima, čajevima, o prirodnim metodama liječenja. To su recepti koji se ne mogu pronaći na internetu – to su porodične tajne.
#CGDIJASPORA: Da li danas pravite prirodne kreme i preparate?
#Emina Kajević Čolović: Ne proizvodim ih komercijalno, ali ih pravim za sebe i za bliske ljude. Na primjer, pravim melem-kremu za lice od saća, propolisa i maslinovog ulja. Odem kod pčelara, uzmem čisti propolis i med iz saća, pomiješam sa kvalitetnim maslinovim uljem i dobijem kremu kojoj, vjerujem, nijedna komercijalna krema ne može parirati. To je čista priroda. Najbolje su stvari koje dolaze iz prirode.
#CGDIJASPORA: Da li ste razmišljali o pokretanju sopstvene kozmetičke linije?
#Emina Kajević Čolović: Bilo je prijedloga, posebno u kontekstu eventualnog povratka u Crnu Goru. Govorili su mi da otvorim nekoliko lokala i razvijem brend prirodne kozmetike. Ali još nijesam donijela konačnu odluku. Radim i na knjizi u kojoj sam zapisala sve te recepte, bilje i meleme. To nije lako sabrati i sistematizovati. To je nasljeđe koje želim sačuvati, ali i odgovornost.
#CGDIJASPORA: Spomenuli ste i određene prirodne metode liječenja. O kakvim znanjima je riječ?
#Emina Kajević Čolović: Moj otac je primjenjivao različite prirodne metode. Učio me je o biljkama poput virka i valerijane (Valeriana officinalis), koje imaju posebnu primjenu kod žena – za matericu, za hormonalni balans, za smirenje. Govorio je da priroda daje odgovore, ali da se mora znati kako i kada se nešto koristi. Ljudi su dolazili sa raznim problemima, i mnogima je pomagao. Ali uvijek je naglašavao – disciplina je ključ. Prirodna terapija zahtijeva odgovornost i strogo pridržavanje uputstava.
#CGDIJASPORA: Vaš otac vam je ostavio i jednu snažnu životnu poruku?
#Emina Kajević Čolović: Jednom sam ga pitala koji je najteži melem za napraviti. Rekao mi je: ,,Najteže je napraviti melem za sudbinu.” Objasnio mi je da stalno skupljaš trave i misliš da ćeš pronaći onu pravu kombinaciju, ali sudbinu ne možeš izmiješati u posudi. Ta rečenica je ostala u meni. I zato je moja knjiga, koja je veoma potresna, duboko lična.
#CGDIJASPORA: Često govorite o slobodi. Odakle ta potreba za prkosom i autentičnošću?
#Emina Kajević Čolović: Ja sam došla iz građanske porodice. Imala sam drugačije vaspitanje i drugačiju kulturu života. Kada sam došla u dijasporu i vidjela koliko su ljudi zadržali stare obrasce ponašanja, doživjela sam kulturološki šok. Dešavalo mi se da mi žene prilaze i prebacuju džemper preko ramena jer nosim majicu bez rukava. Ili da mi govore da sakrijem cigaretu. Ja bih namjerno zapalila – ne iz inata prema vjeri ili tradiciji, nego iz prkosa prema nametnutim pravilima. Kasnije su iste te žene počele da se oblače modernije, da mijenjaju stil. Neko mora prvi probiti barijeru.
#CGDIJASPORA: Kažete da ste razbili stereotipe u dijaspori?
#Emina Kajević Čolović: Argumentovano mogu da kažem da prije mene žene gotovo da nijesu bile prisutne na čelu jakih patriotskih udruženja u dijaspori. Sada sam predsjednica jednog takvog udruženja kao Bošnjakinja – i to je velika promjena. Razbila sam stereotipe. Došla sam sa slobodnim razmišljanjem, sa građanskim manirima i drugačijom energijom.
#CGDIJASPORA: Kako objašnjavate svoju harizmu i uticaj na ljude?
#Emina Kajević Čolović: Ljudi mi često kažu da i kada nijesam tu – ja sam prisutna. Možda je to energija, možda harizma. Žene same dolaze da pomognu kada organizujem skupove. Ne moram da ih zovem – svaka zna svoj zadatak. Nijesam nikada bila nadmena. Znala sam da sjedim i sa najuticajnijim ljudima, ali i sa običnim svijetom. Družila sam se sa svima – od ,,najnižeg do najvećeg”, kako se kaže.
#CGDIJASPORA: Da li sebe doživljavate kao vođu?
#Emina Kajević Čolović: Nekada se i sama zapitam. Ljudi prirodno gravitiraju prema meni. Možda zato što sam uvijek išla naprijed, nikada nijesam odustajala. Padala sam, ali nijesam imala vremena da ležim. Uvijek sam ustajala. Kada su mi roditelji bili živi, imala sam kome da se požalim. Kada su otišli, naučila sam da sve nosim sama. Razkrčila sam put i svojoj braći, i njihovoj djeci, i mnogoj djeci u Crnoj Gori.
#CGDIJASPORA: U jednom periodu bili ste i politički angažovani. Zašto ste napustili stranački rad?
#Emina Kajević Čolović: Bila sam jedno vrijeme u stranci, ali sam odlučila da se povučem. Shvatila sam da moj put nije stranačka politika. U svemu što sam radila željela sam da pokažem da žena može da uspije – bez obzira na okolnosti, bez obzira na sredinu iz koje dolazi. Moj život je bio moja najveća poruka.
#Emina Kajević Čolović: Nikada nijesam bila žena koja će se zadovoljiti samo time da ostane u kući i živi po ustaljenim pravilima. Sjećam se kako je moj otac znao reći: ,,Pita jednom mjesečno, eventualno dva puta.” Govorio je to kroz šalu, ali i kao kritiku starog načina razmišljanja – da se žena zadrži u kući, da joj se život svede na kuhinju i obaveze.
Ja sam vjerovala da žena treba da se uzdigne, da se razvija, da ne bude potlačena. Porodica i dom su važni, ali žena je mnogo više od toga.
#CGDIJASPORA: Kako je vaša okolina reagovala na vaš način života?
#Emina Kajević Čolović: Udala sam se u veliku porodicu. Nijedna žena iz te porodice nije živjela na način na koji sam ja živjela. One su nastavile tradicionalnim putem.
U početku je bilo čudno, možda i nerazumijevanja. Ali vremenom, kada su vidjele moj život, moj rad, moju borbu i rezultate, počele su da priznaju. Danas mi kažu: ,,Ti si znala da živiš, ti umiješ da živiš.”
A ja im kažem – nije da sam umjela, nego sam morala i htjela. To je razlika.
Život me nije mazio. Ali sam odlučila da stvorim svoj svijet i da uživam u njemu. Imala sam samo jedno dijete i živjela daleko od svoje domovine. To nije lako. Svako bi želio da ostane tamo gdje je rođen, da tu gradi porodicu i karijeru. Ja tu priliku nijesam imala.
Gradila sam u drugoj zemlji, paralelnoj domovini. Ali moj život ima smisla. I to je ono najvažnije.
#CGDIJASPORA: Da li smatrate da ste ispunili svoju životnu misiju?
#Emina Kajević Čolović: Mogu reći da sam veliki dio svoje misije ispunila. Ostvarila sam se kao majka, kao žena, kao aktivistkinja i kao poslovna žena. Možda sam sama gradila smisao svog života, ali to je ono na šta sam najponosnija. I dok god imam snage, nastaviću da se borim – za slobodu žene, za dostojanstvo i za domovinu.
