Piše: Nada Kovačević
Kada govori o svom životu, studijama i budućnosti, Nora Pavićević uvijek polazi od Crne Gore – zemlje u kojoj je odrasla, oblikovala prve snove i stekla vrijednosti koje je danas vode kroz svijet. Iako već četiri godine živi u Sloveniji i gradi svoj akademski put na Univerzitetu u Mariboru, Crna Gora za nju ostaje neizbrisiv temelj identiteta i snage.
Na svakom koraku, Nora se trudi da bude svojevrsna ambasadorka svoje domovine: u razgovorima sa profesorima i kolegama, na radionicama i međunarodnim susretima, ona priča o Crnoj Gori – o zemlji mora i planina, bogate tradicije i toplih ljudi. Kroz angažman u studentskim i dijasporskim organizacijama u Sloveniji, ona povezuje mlade Crnogorce i čuva duh zajedništva, pokazujući koliko je važno njegovati identitet i kulturu, ma gdje živjeli.
Iako je odlučna da trenutno profesionalno iskustvo gradi u inostranstvu, Nora ne skriva da joj je najveća želja da se jednog dana vrati u Crnu Goru – osnažena znanjem, vještinama i iskustvom koje stiče. Vjeruje da mladi poput nje mogu biti pokretači promjena u društvu i da svojim primjerom mogu motivisati druge da se bore, rastu i vjeruju u sebe. Takođe, ponosna je članica OCSI-ja – organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu, gdje je dio upravnog odbora.
Njen put je priča o hrabrosti da se izađe iz zone komfora, da se uči i prilagođava novom, ali i o dubokoj povezanosti sa domovinom. Nostalgija je uvijek tu, ali upravo ta veza sa Crnom Gorom daje joj snagu da ide naprijed – s ponosom, sa vjerom u bolje sjutra i s čvrstom odlukom da jednog dana svoje znanje uloži u zemlju iz koje je potekla.

#CGDIJASPORA: Gdje trenutno studiraš?
#Nora Pavićević: Studiram u Sloveniji, na državnom Univerzitetu u Mariboru. U oktobru ću započeti master studije na Ekonomskom fakultetu, na programu Strateški i projektni menadžment. Veoma sam uzbuđena zbog ovog novog poglavlja u svom životu, jer osjećam da će mi donijeti mnogo novih znanja, iskustava i izazova koje želim da savladam.
#CGDIJASPORA: Zašto si se odlučila da studiraš u toj zemlji/na tom univerzitetu?
#Nora Pavićević: Još u drugom razredu srednje škole znala sam da će moj izbor za studije biti Slovenija. Odrastajući, često sam putovala kroz tu zemlju, divila se njenoj prirodnoj ljepoti, uređenosti i nekoj toplini koja mi je bila bliska, gotovo domaća. Postoji mnogo sličnosti između Slovenije i Crne Gore, ali i dovoljno različitosti da me inspirišu i motivišu.
Naravno, važnu ulogu odigrao je i sporazum između Crne Gore i Slovenije, koji omogućava našim državljanima besplatno studiranje na državnim univerzitetima. EU diploma, blizina porodice i mogućnost kvalitetnog obrazovanja u zemlji članici Evropske unije – sve je to doprinijelo mojoj odluci. Danas sam sigurna da je to bio pravi izbor, srce i razum su govorili isto.

#CGDIJASPORA: Da li si zadovoljna uslovima studiranja i studentskim životom u inostranstvu?
#Nora Pavićević: Svaki početak je izazovan – tako je bilo i sa mojim dolaskom u Sloveniju. Sve je bilo novo, nepoznato, ali uz trud i otvorenost, uspjela sam da se prilagodim i sada sam zaista zadovoljna uslovima studiranja. Moj fakultet nudi kombinaciju klasičnih predavanja i praktičnih vježbi, gdje primjenjujemo teoriju kroz konkretne zadatke i analize, što me posebno inspiriše za rad i dodatno učenje.
Jedan od velikih benefita studiranja u Sloveniji jeste mogućnost rada preko studentskog servisa, uz dobro plaćene satnice koje omogućavaju studentima da budu finansijski nezavisniji.
Što se tiče studentskog života – on nudi brojne sadržaje i događaje, ali u nešto drugačijem duhu nego u Crnoj Gori. Ođe je sve organizovanije, manje spontanih okupljanja ali zato postoji bezbroj prilika za razmjene – bilo na par mjeseci, semestar ili cijelu godinu. Tu su i kratke edukativne razmjene koje traju po sedam dana, a uključuju radionice, predavanja i umrežavanje sa studentima iz cijele Evrope. Sve te prilike obogaćuju studentski život na jedan poseban način.

#CGDIJASPORA: Šta ti je bilo najteže u prilagođavanju novom okruženju?
#Nora Pavićević: Definitivno – jezik. Na početku mi se činilo da će mi trebati godine da se opustim i slobodno komuniciram na slovenačkom jeziku. Međutim, uz svakodnevnu praksu, motivaciju i podršku kolega i profesora, već nakon prvog semestra sam mogla da pratim nastavu i komuniciram bez većih problema.
Naravno, uz jezik idu i druge stvari – odlazak od kuće, rastanak sa prijateljima, prilagođavanje novoj kulturi, običajima i hrani. Sve to na početku djeluje kao ogroman teret, ali vremenom postane bogatstvo iskustava koje nas oblikuje i čini otpornijima.

#CGDIJASPORA: Da li si uključena u studentske organizacije, projekte ili volonterske aktivnosti?
#Nora Pavićević: Da, veoma sam aktivna na tom polju i to smatram važnim dijelom ličnog razvoja. Ljubav prema neformalnom obrazovanju i volonterizmu nosim još iz srednje škole, gdje sam učestvovala u brojnim organizacijama i projektima. Taj entuzijazam sam prenijela i u studentske dane.
Na fakultetu sam tutorka, pomažem studentima u različitim oblastima, a aktivna sam i u Klubu menadžmenta i Marketinškom klubu.
Takođe, ponosna sam članica OCSI-ja – organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu, koja nas povezuje i pruža osjećaj zajedništva, gdje sam dio upravnog odbora.
Uključena sam i kao sekretarka u CKD “Komovi”, društvo koje okuplja crnogorsku dijasporu u Mariboru, gdje radimo na projektima očuvanja naše kulture i identiteta. Odnedavno sam i članica Upravnog odbora Kulturnog centra crnogorskih društava Slovenije (KCCDS), đe s ponosom radimo na jačanju zajedništva i saradnje među našom dijasporom i studentima.
Sve te aktivnosti me dodatno inspirišu, ohrabruju i daju mi snagu da se razvijam i rastem – kao studentkinja, ali i kao osoba. Vjerujem da su upravo ta iskustva, stečena kroz angažman, volontiranje i rad sa ljudima, često vrijednija i životno značajnija od onih koja dolaze iz amfiteatra.


#CGDIJASPORA: Koliko ti je važna veza sa Crnom Gorom dok si u inostranstvu?
#Nora Pavićević: Veza sa Crnom Gorom za mene ima neprocjenjivu vrijednost. To je zemlja u kojoj sam odrasla, gdje sam napravila prve korake, izgovorila prve riječi, stekla prve prijatelje, doživjela prve uspjehe i naučila kako izgleda boriti se i ustajati kada padneš. Tu su moji korijeni, moja porodica, moje uspomene… Crna Gora nije samo mjesto rođenja – ona je temelj mog identiteta, dio mog bića.
Iako fizički udaljena, emocijama sam svakog dana blizu. Okupljanja, piknici, zajednički praznici i susreti sa crnogorskim studentima i dijasporom u Sloveniji pomažu mi da zadržim taj osjećaj pripadnosti, da ne izgubim kontakt sa svojim identitetom i tradicijom. Ta veza me ispunjava, podsjeća ko sam i daje mi snagu da idem naprijed. Upravo ona mi pomaže da nikada ne zaboravim odakle sam krenula i zašto želim uspjeti – ne samo zbog sebe, već i zbog svoje zemlje, kojoj želim jednog dana da se vratim i doprinesem onim što sam vani naučila.


#Nora Pavićević: U ovom trenutku svoj profesionalni put vidim u Sloveniji, jer osjećam da mi nudi više mogućnosti za usavršavanje i izgradnju karijere.
Međutim, duboko u sebi nosim želju i cilj da se jednog dana vratim u Crnu Goru – sa svim znanjem, iskustvom i idejama koje sam stekla u inostranstvu. Vjerujem da mladi ljudi poput mene mogu da doprinesu pozitivnim promjenama u društvu, da pomognemo da se stvore bolji uslovi za studente i mlade profesionalce u našoj zemlji.
Crna Gora je i uvijek će biti moj dom. Želim da joj se vratim – snažnija, mudrija i spremna da dam ono najbolje od sebe.

#CGDIJASPORA: Da li doprinosiš promociji Crne Gore?
#Nora Pavićević: Naravno, svakodnevno – i sa velikim ponosom.
Govorim o Crnoj Gori gdje god imam priliku: u razgovorima sa kolegama, profesorima, na radionicama, međunarodnim susretima i na neformalnim okupljanjima. Trudim se da predstavim svoju zemlju u najljepšem svjetlu – kao malu, ali snažnu i posebnu državu, bogatu prirodnim ljepotama, tradicijom, istorijom i toplinom ljudi.
Kroz razne studentske projekte i međunarodne razmjene, često imam priliku da drugima približim našu kulturu, običaje, jezik, ali i svakodnevni život u Crnoj Gori. Volim da pokažem fotografije naših planina, mora, festivala… da govorim o našim specijalitetima, narodnim nošnjama, pjesmama.
Osim toga, kao što sam navela, aktivno učestvujem i u crnogorskim organizacijama u Sloveniji, gdje zajedno sa kolegama radimo na očuvanju i promociji nacionalnog identiteta. Vjerujem da svaki susret sa drugima nosi u sebi priliku da predstavimo ono odakle dolazimo – i ja tu priliku sa radošću prihvatam.
#CGDIJASPORA: Šta bi poručila mladima u Crnoj Gori koji razmišljaju o studiranju u inostranstvu?
#Nora Pavićević: Poručila bih im – neka krenu! Neka se usude da naprave taj korak, jer će dobiti više nego što mogu i da zamisle. Studiranje u inostranstvu ne donosi samo diplomu – ono donosi iskustvo, zrelost, širenje vidika, nova prijateljstva i drugačiji pogled na svijet.
Upoznaće različite kulture, običaje, naučiće novi jezik, razviti toleranciju i poštovanje prema drugima, ali i ojačati vlastiti identitet. Upoznaće ljude iz raznih krajeva svijeta koji će im postati poput porodice, osjetiće pripadnost i u zajednicama koje nisu njihove po rođenju, ali jesu po srcu.
Život van svoje zemlje nauči nas snalažljivosti, odgovornosti i samostalnosti. I upravo zato treba probati – treba izaći iz zone komfora, srušiti barijere straha i otvoriti se prema svijetu.
Čovjek se uči dok je živ, i svako novo iskustvo je bogatstvo. Neka ne čekaju “idealni trenutak”, jer on ne postoji. Pravi je svaki onaj trenutak kada osjete da žele više – i da su spremni za pokret i promjene.
#Nora Pavićević: Nostalgija i čežnja za porodicom i domovinom su emocije koje me prate već pune četiri godine. Teško je kada nisi prisutan na svim proslavama, rođendanima, praznicima… Teško je kada nešto zaboli, a nema majke da ti priđe, zagrli te i spremi onu toplu, domaću supu koja liječi sve – i tijelo i dušu.
Ali čovjek se vremenom nauči da živi s tim. Nauči da nosi svoju zemlju u sebi, gdje god da ide. I baš zbog toga se trudim da dam sve od sebe, da uspijem, da skupim što više znanja, iskustava i vještina – kako bih se jednog dana vratila i prenijela ih mladima u Crnoj Gori.
Moja poruka svima koji se prepoznaju u ovome jeste: borite se, ne odustajte, vjerujte u sebe i u svoj put. Iskoristite svaku priliku da rastete, da učite, da postajete bolja verzija sebe. I što je najvažnije – razbijajte barijere koje vam je društvo nametnulo, iskoračite iz kalupa, izađite iz zone komfora. Đe god da vas život odvede – nikada nemojte zaboraviti odakle ste.
