Razgovarala: Nada Kovačević
Mujo Novović je jedan od onih mladih ljudi iz Crne Gore koji su morali otići da bi izgradili život, ali nijesu otišli da bi zaboravili. Rođen u Plavu, odrastao u Ulcinju, danas u Berlinu u Njemačkoj gradi karijeru i budućnost, ali u njemu i dalje žive zavičaj, porodica, more, planine, jezik i ona tiha, neizbrisiva veza sa domovinom koja se ne prekida ni granicama, ni kilometrima, ni godinama.
Njegova priča je priča o mladosti koja je spakovala kofere, ali nije mogla spakovati srce. U kofer stanu odjeća, dokumenta i nekoliko uspomena, ali ne staje majčin zagrljaj, ne staje očev pogled, ne staje miris kuće, ne staje glas prijatelja, ne staje Ulcinj u kojem je odrastao, ni Plav iz kojeg vuče korijene. Ne staje Crna Gora. Ona ostaje u čovjeku, i što je dalje od nje, to postaje veća.
Otići iz Crne Gore nikada nije samo promjena adrese. To je trenutak kada čovjek prvi put shvati koliko bole obične stvari: porodični ručak koji prođe bez njega, praznik koji dočeka daleko, kafa sa prijateljima koja se više ne podrazumijeva, ulica kojom je nekada prolazio svaki dan, a sada joj se vraća kao gost. To je ona tiha borba između potrebe da uspiješ i tuge što taj uspjeh ne gledaš svakog dana očima onih koje najviše voliš.
Mujo danas u Njemačkoj radi kao rukovodilac gradilišta na projektima izgradnje optičke mreže. Vodi tim, preuzima odgovornost, uči, napreduje i pokazuje da mladi ljudi iz Crne Gore mogu biti ravnopravni u uređenim evropskim sistemima. Ali svaki njegov profesionalni korak nosi i jednu dublju poruku: da Crna Gora ima djecu vrijednu, sposobnu i čestitu — djecu koja možda žive daleko, ali koja je nikada nijesu izdala zaboravom.
Jer najteže nije otići. Najteže je ostati svoj kad odeš. Sačuvati jezik, sačuvati obraz, sačuvati poštovanje prema zemlji iz koje dolaziš. Reći u tuđini „ja sam iz Crne Gore“ tako da se u toj rečenici čuju i ponos i bol, i zavičaj i porodica, i sve ono što čovjek nosi iz kuće. Mujo upravo tako govori o svojoj zemlji — ne velikim riječima radi utiska, već onom iskrenom emocijom čovjeka koji zna da domovina najviše nedostaje onda kada ne možeš da joj se vratiš kad god poželiš.
U razgovoru za portal #CGDijaspora, Mujo Novović govori o putu iz Crne Gore do Njemačke, o prvim danima u novom sistemu, o odgovornom poslu koji danas obavlja, o ljudima koji su mu dali priliku, ali i o onome što se ne može nadoknaditi — porodici, prijateljima, osjećaju pripadnosti i domovini koja, ma koliko bila mala na mapi, u srcu čovjeka iz dijaspore zauzima najviše mjesta.
#Mujo Novović: Rođen sam u Plavu, a veći dio života proveo sam u Ulcinju, koji smatram svojim rodnim krajem i na čiju sam istoriju, kulturu i prirodne ljepote veoma ponosan. U Ulcinju sam završio osnovnu školu i srednju ekonomsku školu. Svjestan sporih političkih i društvenih procesa, vođen iskustvom moje braće, koja su iz sličnih razloga napustila Crnu Goru i svoje uspješne karijere izgradila u Americi, tokom studija na Univerzitetu Donja Gorica, na smjeru evropskih studija, 2022 godine donio sam – u tom trenutku za mene logičnu – odluku da svoj život nastavim u sistemu kojem moja država teži, a to je evropski. Za razliku od moje braće, smatram svojom srećom što svoj život gradim u Evropi blizu domovine, i što imam priliku da stičem praktično znanje u oblasti koja je bila predmet mog interesovanja tokom studija, pravedan sistem i veće šanse.
#Mujo Novović: Ne mogu reći da mi je prvi dolazak u Njemačku predstavljao poseban izazov. Tokom života imao sam priliku da obiđem neke od evropskih metropola, što mi je, u tom trenutku prije donošenja konačne odluke, pružilo jasniju viziju života kakav želim da izgradim. Ipak, sam život i uključivanje u sistem predstavljali su određeno iznenađenje. Osjećaj ravnopravnosti i velike mogućnosti koje ovaj sistem nudi za mene su snažna motivacija, zbog čega svakodnevno radim na sebi i na unapređivanju svog znanja. Smatram da nama mladima nije posebno teško da se uklopimo u ovakve sisteme i da, uz trud i rad, izvučemo svoj maksimum.
#Mujo Novović: Trenutno radim na poziciji Bauleitera (rukovodilac gradilišta), koja predstavlja jednu od odgovornijih funkcija i koja je značajno uticala na moj lični i profesionalni razvoj. Kroz ovu poziciju stekao sam dragocjeno iskustvo u komunikaciji sa nadležnim institucijama, investitorima , kao i u planiranju, organizaciji i upravljanju projektima. Svakodnevni rad u dinamičnom okruženju naučio me je da donosim brze i odgovorne odluke, ali i da efikasno rješavam izazove na terenu. Trenutno iza sebe imam veliki broj uspješno realizovanih projekata, a posebno sam ponosan na tim od oko 20 ljudi kojim rukovodim. Smatram da je upravo rad sa ljudima najveća vrijednost ovog posla, jer zahtijeva povjerenje, odgovornost i kontinuirano usavršavanje. Ova pozicija mi je, pored profesionalnog iskustva, omogućila i da dodatno razvijem organizacione i liderske sposobnosti, koje smatram ključnim za dalji napredak u karijeri.
#Mujo Novović: Za gospodina Hajriza prvi put sam čuo tokom pandemije, kada su brojne humanitarne akcije koje je pokrenuo u meni probudile osjećaj ponosa i divljenja, veliku nesebičnost koju pokazuje prema Crnoj Gori. Poziv da postanem dio sistema i firme koju je izgradio doživio sam kao veliku čast i priliku. Kroz rad u takvom okruženju svakodnevno učim koliko su posvećenost, odgovornost i društvena svijest važni, ne samo u poslovnom, već i u ličnom razvoju. Zahvalan sam na ukazanom povjerenju i ponosan što imam priliku da budem dio tima koji njeguje vrijednosti rada, solidarnosti i zajedništva.
#CGDIJASPORA: Na koji uspjeh ste posebno ponosni kada pogledate svoj dosadašnji put?
#Mujo Novović: Kada pogledam svoj dosadašnji put, posebno sam ponosan na ljude koje sam upoznao i prijateljstva koja sam izgradio. Smatram da su upravo kvalitetni odnosi i povjerenje koje gradite sa ljudima najveći uspjeh, jer ostaju trajna vrijednost bez obzira na poslovne rezultate. Naravno, ponosan sam i na profesionalni napredak, projekte koje sam uspješno realizovao i odgovornost koju danas nosim, ali vjerujem da ništa od toga ne bi imalo isti značaj bez ljudi koji su bili dio tog puta. Zato za mene uspjeh nije samo karijera, već balans između profesionalnog razvoja i iskrenih, dugoročnih odnosa koje gradim kroz život.
#CGDIJASPORA: Koliko vam nedostaje Crna Gora i šta vam najviše fali?
#Mujo Novović: Jača svijest o domovini gotovo se uvijek prirodno pojačava onog trenutka kada ste primorani da je napustite. Upravo zbog toga danas sa mnogo više pažnje pratim procese kroz koje prolazi naše društvo i država. Iako sam ponosan na brojna dostignuća Crne Gore, smatram da je evidentno da politički procesi predugo traju i da nedostatak stabilnosti i jasne vizije često obeshrabruje mlade ljude. Umjesto stvaranja konkretnih prilika, svjedoci smo stagnacije koja mnoge primorava da svoju šansu traže van granica. Uprkos tome, gdje god da se nalazim, trudim se da Crnu Goru predstavim u najboljem svjetlu i da pokažem da dolazimo iz sredine koja ima ogroman potencijal. Najviše mi, ipak, nedostaje porodica,prijatelji i osjećaj pripadnosti koji je teško pronaći bilo gdje drugo.
#CGDIJASPORA: Kako održavate vezu sa domovinom i koliko često dolazite?
#Mujo Novović: Trudim se da što češće boravim u Crnoj Gori i da na taj način održavam snažnu vezu sa domovinom. Pored fizičkih dolazaka, svakodnevno pratim dešavanja i ostajem u kontaktu sa porodicom i prijateljima. Posebnu motivaciju pronalazim u ljudima iz dijaspore, poput gospodina Hajriza i ,,Porodice iz Berlina” kao i mnogih drugih uspješnih pojedinaca, koji svojim primjerom pokazuju koliko je važno ostati povezan sa svojim korijenima i doprinositi zajednici. U okviru svojih mogućnosti, nastojim da dam doprinos našem društvu, kako kroz humanitarne aktivnosti, tako i kroz ideje i inicijative koje mogu doprinijeti razvoju i boljoj perspektivi za mlade ljude u Crnoj Gori.
#CGDIJASPORA: Vaša poruka na kraju.
#Mujo Novović: Moja poruka svima nama u dijaspori, posebno mladima, jeste da nikada ne zaboravimo odakle dolazimo i koliko je važno biti uz svoju državu onda kada je to najpotrebnije. Primjer iz 2006. godine referendum o nezavisnosti pokazao je koliko zajedništvo, odgovornost i svijest dijaspore o značaju države mogu da promijene tok istorije. Tada je dijaspora, bez obzira na razlike i udaljenost, pokazali da zna stati zajedno kada je najvažnije. Danas možda ne stojimo pred istim izazovima, ali odgovornost ostaje ista – da kroz znanje, rad i međusobnu podršku doprinosimo razvoju društva i budemo spremni da damo svoj doprinos kad god je to potrebno.Gdje god da se nalazimo, nosimo Crnu Goru sa sobom i predstavljamo je kroz svoje vrijednosti, rad i uspjehe. Upravo to je naša snaga i naša obaveza.
