Piše: Nada Kovačević
Postoje životi koji se odvijaju unutar granica jedne porodice, jednog grada, jedne zemlje. A postoje i oni drugi – razapeti između svjetova, jezika, kulturnih pejzaža i dubokih unutrašnjih preispitivanja. Takav je život Isidore Nikčević – kćerke čuvenog slikara Pera Nikčevića, djevojke čiji je identitet od malih nogu oblikovan razdaljinama, susretima i tišinom galerija.
Rođena u Bijelom Polju, odrasla u Baru, sa srcem koje je rano naučilo da osluškuje tišinu ateljea i boje prirode, Isidora je već kao tinejdžerka kročila u Pariz – u grad umjetnosti, svjetlosti i slojevitosti. Tamo nije upoznala samo francuski jezik i evropsku svakodnevicu, već i dio sopstvene porodice za koji nije znala da postoji – očevu djecu, sada i njenu polusestru, sa kojima je učila da gradi mostove bliskosti kroz jezik, kulturu i nježnost.
Pariz joj je bio, kako kaže, prvo Diznilend, zatim izazov, a onda duhovna i umjetnička luka. Njeno obrazovanje nije se odvijalo linearnim tokom, već u skladu s unutrašnjim zrenjem – u galerijama, na očevim izložbama, u razgovorima s umjetnicima, u prirodi i tišini. Danas je dio priprema monografije o pedesetogodišnjem opusu svoga oca, ali i glas koji tiho, uporno i pažljivo gradi sopstveni izraz, daleko od sjene slavnog prezimena.
I dok joj je Beaux-Arts u Parizu sljedeća stanica, u njenim djelima i mislima stalno se vraća Crnoj Gori – ne kao nostalgiji, već kao korijenu koji daje čvrstoću. More i planine, Bar i Kotor, Ljubotinje i Lubardin duh – sve to u njoj živi uporedo s evropskom dinamikom, svjetskim horizontima i urbanim izazovima.
U razgovoru za #CGDIJASPORA, Isidora Nikčević govori o svom jedinstvenom porodičnom putu, o životu između Bara, Pariza i Amsterdama, o ljubavi prema umjetnosti, učenju od velikih i traganju za sobom – uz disciplinu, hrabrost i nepokolebljivu potrebu da ostane autentična, svoja.

#Isidora Nikčević: Moj otac je stariji od mene 55 godina. U Pariz je otišao prije nego sto se moja majka rodila. Sreli su se na njegovoj samostalnoj izložbi u Baru gdje ona sada živi. Ja sam u međuvremenu otišla kod oca u Pariz gdje je njegov sin, moj brat. Povremeno idemo u Amsterdam, gdje živi njegova kćerka, moja sestra i njena kćerka. U početku sam sa njima komunicirala na engleskom. Sada mogu i na francuskom. Sve je to jako uticalo na moj život jer sam jedno vrijeme poznavala samo djecu moje majke.

#Isidora Nikčević: Prvi put sam bila u Pariz sa 13 godina. Sve mi je to bilo kao neki Diznilend. Sa 15 je to bio grad koji me je privukao ozbiljnije. Bila sam đak njihove gimnazije. Sada, posto od moje 17. godine redovno školovanje nije obavezno, učim srednju umjetničku školu vandredno. Namjeravam da nastavim studije u Parizu, tačnije Beaux-Arts.

#Isidora Nikčević: Moj sadašnji zivot, predpostavljam i u budućnosti ce biti većim dijelom u Francuskoj. Ali cu njegovati moje crnogorske korijene i sačuvati lijepe uspomene iz djetinjstva. Pariz nije samo francuski grad, on je evropski, svjetski. Tako da se osjećam u centru zbivanja, kako umjetnosti tako životu.

#Isidora Nikčević: Prije nego sto sam upoznala oca i shvatila da je on vrhunski umjetnik, ja sam spontano njegovala likovni izraz. Prirodno je što ja od njega i njegovih iskustava na tom polju učim i preuzimam mudre savjete. A on traži od mene da izgrađujem svoju ličnost i ne budem u njegovoj sjenci. Učim i od ljudi iz njegovog okruženja. Odlasci sa njim u velike muzeje i značajne galerije je posebno iskustvo. Prvi put sam učestovala u organizaciji samostalne izložbe oca u Amsterdamu. Za neke radove sam bila i model. Učestovala sam neposredno u čitavom ciklusu: pripreme, postavke, susrete sa posjetiocima, pakovala neke radove koji su dobili novog vlasnika… Dobila sam i ulogu pripreme nove monografije moga oca i njegovoj pedesetogodišnjeg stvaralačkog opusa koja bi ona sadržala.

#Isidora Nikčević: Omiljene aktivnosti su mi šetnje pored mora i slikarsko bilježenje te ljepote. I planine me inspirišu. Aktivni sam član pripremanja slikarske kolonije na Ljubotinju, posvećenu omažu Petru Lubardi po kojoj ime nosi moja aktuelna škola. Više sam okrenuta prirodnom ambijentu i ekološkoj Crnoj Gori, a od urbanih sredina, tamo gdje ima memorija istorije: Kotor, Boka Kotorska.

#Isidora Nikčević: Moje kreativno biće je već u Evropi. Mene interesuje i šire, horiznoti svijeta. A Crna Gora je kolijevka u kojoj ću se vjerovatno vraćati češće kao moj otac u mojim zrelijim godinama.ž

#Isidora Nikčević: Disciplina, higijena fizičkog i mentalnog zivota. Koncentracija i oslobadjanje kreativnog čina. Hrabro, bez kompromisa.

#Isidora Nikčević: Susret sa majkom na nivou odraslih osoba.







