Priča o talentovanom treneru Primorja
Serijom od devet pobjeda u posljednjih 10 kola, od kojih šest u nizu, košarkaši Primorja predvođeni mladim stručnjakom Pavlom Roganovićem, apsolutni su hit šampionata Crne Gore.
Perskeptivni trener u razgovoru za Meridiansport ističe da je prijatno iznenađen igrama i rezultatima svoje ekipe.
“Sa puno kadrovskih problema smo uspjeli da vežemo šest pobjeda. Od sredine decembra smo igrali jako dobro i brzo, što je bio moj glavni cilj. Desilo nam se jako puno nesrećnih i atipičnih povreda, ali se momci nisu predavali. Sa ekipom koja trenira i radi puno, nikome nije lako da igra i to će do kraja sezone, nadam se, ostati tako”, optimista je Roganović.
Do dobrih rezultata u kontinuitetu može se doći samo vrijednim radom.
“Najiskrenije, ovakvi rezultati jako puno mi znače jer znam koliko sam posvećen poslu i drago mi je da to ima efekta. Neke od igrača znam dugo, sa nekim od njih sam i igrao, ali uzajamno poštovanje postoji i sa takvim pristupom samo idemo naprijed”, ističe Roganović.
Kada u ovom dijelu sezone ekipa zauzima četvrto mjesto na tabeli sa 16 pobjeda u 21 utakmici, razumljivo je i da apetiti rastu.
“Klub već nekoliko sezona napreduje, na početku ove sezone, istaknuta je kandidatura za vrh tabele i eventualno plasman u ABA 2 ligu. Međutim, realno gledano ekipe Sutjeske, Teoda i Podgorice imaju šire rostere i sigurno da su favoriti za regionalno takmičenje. Naravno, nećemo se predati i odustati od ABA 2 od koje nas djele nijanse”, uvjeren je mladi 29-godišnji trener.
Pavle Roganović praktično živi košarku.
“Jako rano sam se zaljubio u kraljicu igara i čitav svoj život sam pokušavao da radim i da učim više od drugih. Rano sam shvatio da rad i znanje niko ne može da mi oduzme i da je to jedini ispravan put ka cilju. Košarka za mene je uživanje i svaki trening je prilika da se nešto novo nauči. Biti u sportu je privilegija i luksuz, ali ogroman rad i odricanje. Zato košarku gledam kao užitak, ali i kao posao. Nema ništa bolje, nego uživanje u svom poslu”, iskreno ističe Roganović.
Kao veoma mlad Roganović je imao priliku da uči i usavršava košarku u srednjim školama u Sjedinjenim Američkim Državama i univerzitetu Turskoj.
“Neke životne lekcije koje sam naučio u srednjoj školi u Americi i na univerzitetu u Turskoj mi svakako znače u svakodnevnoj komunikaciji i radu. U senzitivnom periodu odrastanja bio sam daleko od kuće i poprimio sam neke načine razmišljanja, najviše iz Amerike. Nije ih uvijek lako implementirati u naš način života, ali težimo ka tome”, kaže trener Primorja.
Teška povreda natjerala je Pavla Roganovića da rano završi igračku karijeru.
“U 22. godini sam morao da prestanem sa ozbiljnim bavljenjem i treniranjem, jer sam trpio velike bolove u leđima. Naime, usljed povrede leđa koja nije mogla da se riješi, morao sam da završim karijeru. Shvatio sam da nisam mogao da igram na vrhunskom nivou, nakon razgovora sa porodicom, upisao sam Fakultet za sport u Beogradu i opredijelio se za trenerski posao. Uvijek sam košarku puno gledao i bio joj posvećen, tako da je logično rješenje bilo da krenem sa trenerskim poslom. To je bio veoma težak period za mene, jer sam morao da ostavim aktivno igranje, i to u momentima kada sam pružao dobre partije u dresu Slobode iz Užica, i sa kojom sam, nakon odlične sezone, ponovo ušao u u Košarkašku ligu Srbije”, po malo sjetno kaže Novljanin.
Iako je tek na početku trenerske karijere, već ima dosta iskustva.
“Nakon prekida igračke karijere, dolazim u Beograd i počinjem sa radom u KK Zemun, sa juniorsko- seniorskom selekcijom. Bio sam prvi asistent sadašnjem treneru Igokee Nenadu Stefanoviću, od koga sam puno naučio, i o odnosu prema igračima i o samoj pripremi utakmica i treninga. Nakon toga sam prešao u Megu i dvije sezone sam bio pomoćnik Veselinu Vesi Petroviću u U17 selekciji. U toku rada u Megi, imao sam priliku da pomažem i pokojnom Dejanu Milojeviću i Vladi Jovanoviću, u čijem stručnom štanu sam bio u toku druge sezone u Megi. Dok sam radio sa ekipom do 17 godina, otvorila se prilika da budem dio stručnog štaba ŽKK Art Basket sa kojim sam osvojio Kup Srbije. Kasnije me rad u ženskoj košarci preporučio u U18 žensku reprezentaciju Srbije, gdje sam bio prvi asistent dvije godine. Nakon dvije sezone u Megi, samostalno sam vodio U17 ekipu OKK Beograda, U17 i U19 ekipu Slodesa i U15 ekipu Crvene zvezde, nakon koje sam se vratio u Herceg Novi da budem prvi pomoćnik mom prethodniku”, kaže Roganović, koji je potom postao i šef stručnog štaba Primorja:
“Prilika da postanem prvi trener, u rodnom gradu, desila se iznenada, nakon ostavke prvog trenera, ali sam bio spreman da u tom momentu adekvatno reagujem i napravim određene promjene koje su nam dale rezultat. Sigurno da je dodatni teret biti trener u svom gradu, ali je i privilegija koju u mojim godinama, nije imalo mnogo ljudi. Mojim momcima svaka čast, jer su sve pobjede koje smo zabilježili, zaslužili na terenu.”
Već sjutra u SC Igalo, Primorje će od 20 sati u derbiju kola dočekati Sutjesku.
“Očekivanja su da pružimo pravu mušku utakmicu protiv lidera na tabeli. I u skraćenom rosteru, sa puno problema sa povredama, sigurno je da ćemo pokušati da budemo pravi rival na terenu i da ćemo pred našim navijačima, skupo prodati našu kožu”, zaključio je Pavle Roganović.
