Piše: Nada Kovačević
Na drugom kraju svijeta, tamo gdje prvi dočekuju dan, dr Jovan Čavor nosi Crnu Goru u srcu — jednako snažno kao da nikada nije napustio Cetinje. Iako već decenijama živi na Novom Zelandu, sjever i jug domovine utkali su se u njegov identitet, a Lovćen, Orlov krš i ljetnji raspusti ostali su živo prisutni u svakom koraku i sjećanju.
Ljubav prema Crnoj Gori utkala se u njegovu svakodnevicu, u razgovore s kćerkicom Zoi koja s posebnom radošću intonira crnogorsku himnu, i u misli koje ga svakodnevno vraćaju na Lovćen, Orlov krš, cetinjski korzo i mirise djetinjstva.
Doktorirao je primijenjenu lingvistiku na Oklandskom univerzitetu, a njegovo naučno interesovanje usmjereno je upravo ka pitanju identiteta — one suštinske niti koja nas, bez obzira gdje živjeli, veže za ono što jesmo i odakle dolazimo.
U njegovim riječima prepoznaje se tiha snaga ljubavi prema zavičaju, ali i promišljenost čovjeka koji zna koliko su identitet i pripadnost važni, pogotovo u vremenu sve bržih promjena i globalnih izazova.
U razgovoru za portal #CGDIJASPORA, ovaj doktor lingvistike, posvećen nauci o identitetu, govori o svom porijeklu, porodici, uspomenama koje ne blijede, kao i o ulozi i snazi dijaspore da bude most između Crne Gore i svijeta.
#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o sebi?
#Jovan Čavor: Doktorirao sam primijenjenu lingvistiku na Oklandskom Univerzitetu (Novi Zeland). Naučnim radom se bavim prevashodno temom identiteta, sa posebnim fokusom na identitetska pitanja crnogorskog konteksta. U braku sam sa Branislavom (iz Uzica) i imam ćerku Zoi (6 godina).
Na Novom Zelandu sam od 1996. godine kada sam sa roditeljima i bratom doselio iz Crne Gore.
Slobodno vrijeme provodim sa porodicom, često u izletima na lokalnim plažama i parkovima. Ostatak vremena provodim čitajuci/pišući, kao i igrajući fudbal. Redovno pratimo utakmice svih reprezentacija Crne Gore, s posebnim akcentom na intoniranje himne – koje moja ćerka Zoi obožava, pogotovo kad igraju rukometašice.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem porijeklu i porodici?
#Jovan Čavor: Moji Čavori potiču s Njeguša, iz sela Raičevići. Ipak, moja porodica je mnogo snažnije vezana za Lovćen. Moj đed Jovan, čije ime nosim, sagradio je tamo kuću 1959. godine i najradije boravio upravo na Lovćenu. Zbog toga su i moje lične veze s tim mjestom neuporedivo dublje nego s Njegušima. Iako sam rođen i odrastao na Cetinju, Lovćen za mene ima posebnu, gotovo magičnu vrijednost. Podsjeća me na sretno djetinjstvo, na vikende i raspuste provedene u igri i druženju.
#CGDIJASPORA: Da li imate neku posebnu uspomenu iz Crne Gore koja vam je naročito draga?
#Jovan Čavor: Imam mnogo uspomena i teško je izdvojiti samo jednu. Ipak, možda mi je najdraža i najdragocjenija ona unutrašnja sigurnost da su mi Cetinje, Lovćen i Crna Gora uopšte podarili najljepše djetinjstvo. Rado se sjećam ljetnjih raspusta, kada je Cetinje za nas djecu bilo poput velikog igrališta, a korzo u večernjim satima žuborio od glasova, smijeha i muzike koja je dopirala iz lokala. Sjećam se i ljetovanja u Budvi i Ulcinju, kao i zimovanja na Žabljaku – sve su to slike koje nosim sa posebnom toplinom.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Jovan Čavor: Budući da je Novi Zeland daleko, a s godinama porodične i poslovne obaveze postaju sve brojnije, posjete zavičaju postaju sve teže izvodljive. Ipak, cilj je da barem jednom godišnje dođem, jer ljubav i čežnja za zavičajem ne jenjavaju.
#CGDIJASPORA: Kakve su vaše aktivnosti kad ste u Crnoj Gori?
#Jovan Čavor: Trudim se da što više vremena provedem s dragim ljudima i posjetim mjesta koja me ispunjavaju. Moj idealan dan počinje ranim buđenjem i šetnjom do Orlovog krša na Cetinju, a zatim jutarnjom kafom u nekom od lokala, dok posmatram kako se grad lagano budi. Budući da je Budva relativno blizu, često odem na jutarnje kupanje i vratim se na Cetinje do ručka. Izleti do Lovćena, Njeguša, Kotora i Podgorice su takođe pravi užitak.
#CGDIJASPORA: Što bi crnogorska dijaspora širom svijeta mogla da uradi za domovinu, i sto je to sto Crna Gora ne radi za dijasporu?
#Jovan Čavor: U dijaspori postoji snažna ljubav prema Crnoj Gori i iskrena spremnost da se matici pomogne na različite načine. Ona ima potencijal da postane most između Crne Gore i svijeta – spona kroz koju bi se mogle podstaći strane investicije, ali i dodatno razvijati turizam. Potrebno je raditi predano i iskreno na tim vezama, jer vjerujem da i mali koraci mogu donijeti velike rezultate.
#CGDIJASPORA: Što bi ste poručili mladima iz dijaspore koji žele da se više povežu sa svojim korijenima u Crnoj Gori?
#Jovan Čavor: U razvijenim zemljama razmjena studenata predstavlja uobičajenu i dobro razvijenu praksu. Bilo bi lijepo vidjeti da se sličan model zaživi i u Crnoj Gori. Takav program bi našim studentima pružio priliku da iskuse život u drugim zemljama, dok bi mladima crnogorskog porijekla širom svijeta omogućio da određeni period provedu u zemlji svojih predaka. To bi, bez sumnje, za njih bilo dragocjeno iskustvo i prilika za jačanje veza s Crnom Gorom.
