Piše: Nada Kovačević
Napustiti domovinu, ostaviti za sobom poznate ulice i lica, i krenuti u nepoznato – to je put koji zahtijeva hrabrost, odlučnost i vjeru u sebe. Godine 1995, Niša Saveljić, već afirmisani fudbaler iz Crne Gore, donosi odluku koja će obilježiti njegov život i karijeru. Koračajući ka novim izazovima, nosio je sa sobom ne samo sportski talenat, već i ljubav prema zemlji iz koje potiče. Njegovo putovanje kroz različite zemlje i klubove nije bilo samo profesionalni uspon, već i lična odiseja ispunjena uspjesima, ali i nostalgijom za domovinom. Danas, sa bogatim iskustvom iza sebe, Niša dijeli s nama sjećanja na te dane, zemlje koje su mu postale drugi dom i klubove koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovom srcu.
Iako je profesionalni uspjeh bio neosporan, život u inostranstvu nosio je sa sobom i trenutke nostalgije i čežnje za domovinom. Svaki povratak u Crnu Goru bio je ispunjen emocijama; svaki kamen, svaki krš, svaki žbun postajali su mu sve draži. Posebno je zavolio sjeverni dio zemlje, gdje, u društvu prijatelja, sada otkriva skrivene ljepote planina i rijeka, pronalazeći unutrašnji mir i balans.
Danas, iz sunčane Kalifornije, Niša ne samo da prenosi svoje bogato iskustvo mladim talentima, već i gradi mostove između kontinenata, spajajući različite kulture kroz univerzalni jezik fudbala. Njegova priča je svjedočanstvo o upornosti, ljubavi prema igri i neprekidnoj vezi sa domovinom, bez obzira na udaljenost. Kroz sve uspone i padove, Niša Saveljić ostaje simbol strasti i posvećenosti, inspiracija mnogima koji sanjaju velike snove.
Uprkos životu na tri kontinenta i uspjesima koje je postigao, Crna Gora je uvijek bila i ostala njegova luka, mjesto kojem se vraća srcem i dušom. Njegova podrška mladima i vjerovanje u bolju budućnost zemlje svjedoče o neprekinutoj vezi sa domovinom i želji da doprinese njenom napretku.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoj profesionalni put nakon napuštanja Crne Gore 1995. godine i koje su vam zemlje i klubovi ostali u posebnom sjećanju?
#Niša Saveljić: Što se tiče mog boravka van Crne Gore, napustio sam zemlju 1995. godine. Nakon toga sam igrao u različitim zemljama, uključujući Srbiju (Hajduk Kula, Partizan) i Francusku (Bordo, Sošo, Bastija, Gengan, Istres).
Francuska je bila moja druga domovina. Proveo sam više vremena na Zapadu nego u Crnoj Gori. Iako sam patriota, Francuska je zemlja u koju bih se sjutra vratio da živim, i planiram da se vratim uskoro. Igrao sam u Bordou, Sošou, Genganu, Istru i Bastiji. Bastija i Istr su bili moji poslednji klubovi u Francuskoj.
U Bordou sam dostigao vrhunac karijere u Francuskoj. Bio sam prvak Francuske 1998/99. godine. Bordo mi je ostao u srcu jer sam tamo proveo najljepši dio svoje karijere. Učesnik sam Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine i Evropskog sa Jugoslavijom kao i za vrijeme zajednice Srbija i Crna Gora 2000. godine. Naravno, ne mogu zaboraviti ni Partizan i Budućnost, ali Bordo je poseban. Još uvijek imam kontakte tamo i veoma sam vezan za Francusku.
Martigues, na jugu Francuske u Provansi, je istorijski i kulturno bogat grad, poznat i kao ,,Venecija Provanse”. Od 2023. godine, smo vlasnici kluba Martigues, a Breakers FC od 2021. godine. Uključio sam se aktivnije ove godine, nakon što prethodne nijesam bio zadovoljan menadžmentom u našoj kompaniji.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći više o vašem životu u Sjedinjenim Američkim Državama i vašem trenutnom angažmanu u Kaliforniji?
Niša Saveljić: Živim u Santa Kruzu, Kalifornija. U Americi sam od 2018. godine. Živio sam u Orlandu, San Dijegu, Vašingtonu dvije godine, a od 2020. godine sam u Kaliforniji.
Suvlasnik sam kluba Breakers FC i Martigues – Francuska zajedno sa Lepa – Galeb Roskopp i njenim suprugom Rob Roskopp. To je veliki projekat, ali vizija koju dijelimo garantuje da će sve biti kako treba i kako sam zamislio. Suvlasnici su i akademije Breakers FC- California Central Coast u Sjevernoj Kaliforniji. To je akademija za uzrast od 13 do 19 godina, gdje radimo na uspostavljanju mosta između Francuske i Amerike.
Projekat na kojem radimo u Kaliforniji uključuje izgradnju održive akademije sa šest terena, edukativnim centrom i besplatnom onlajn edukacijom u saradnji sa Albright koledžom iz Pensilvanije. Cilj je da kompletan razvoj igrača bude edukativnog karaktera, posebno za latinoameričku populaciju, kako bismo im omogućili besplatno obrazovanje i fudbal na visokom nivou.
Nalazimo se u dijelu Kalifornije gdje su većina djece u našoj akademiji iz porodica farmera, što me dodatno motiviše da, uz sjajne trenere koje imamo, uradimo nešto posebno u Americi. Već smo postigli veliki uspjeh, jer smo u posljednje tri godine bili među top 16, top 8 i top 4 ekipa u Americi.
Jedan Amerikanac iz doline Silicon Valley mi je rekao da bi Netflix mogao da snimi dokumentarac o Breakers FC. akademiji, prikazujući moj dolazak, poteškoće i proces kroz koji sam prošao. Amerikanci s kojima radim, od kojih sam mnogo naučio, prepoznaju vrijednost mukotrpnog rada. Kada kažu da sam radoholičar, to smatram najvećim komplimentom u zemlji gdje je socijalni život veoma važan. Iako mi je to ponekad teško, daje mi dodatnu motivaciju i balans da ostvarim svoje ciljeve sa dragim i sposobnim ljudima oko sebe.
#CGDIJASPORA: Kakvi su trenutni izazovi sa kojima se suočavate u vezi sa uključivanjem djece iz Crne Gore?
Niša Saveljić: Trenutno nema zainteresovane djece iz Crne Gore za fudbalsku akademiju u Kaliforniji, uglavnom zbog problema sa vizama i složene papirologije. Plan je da, kada se akademija u potpunosti izgradi, talentovana djeca iz Crne Gore i drugih zemalja mogu doći na obuku. Trenutno je to otežano jer je proces dobijanja vize komplikovan, a djeca ne mogu da pohađaju školu tokom boravka. Postoji dobar dogovor sa srednjom školom u Montereju, gdje bi se kompleks trebao graditi, ali se još uvek čekaju pravi partneri za početak izgradnje. Planirano je da se dovedu igrači iz Afrike, posebno iz Senegala, gdje postoje ideje za otvaranje buduće akademije sa partnerima.
#CGDIJASPORA: Kako je život u inostranstvu uticao na vašu povezanost s Crnom Gorom i koliko joj se često vraćate?
#Niša Saveljić: Vraćam se u Crnu Goru, koja mi je u srcu. Što sam stariji, sve više osjećam tu povezanost. Moji roditelji žive u Podgorici, gradu koji i dalje zovem Titograd, i vezan sam za cijelu Crnu Goru. Kada boravite u inostranstvu, shvatite koliko je Crna Gora mala, ali svaki njen krš i svaki žbun postaju vam ljepši i gledate ih drugačije nakon dugog odsustva.
Volim Podgoricu, Kotor, Tivat, zapravo cijelu Crnu Goru. Posebno sam zavolio sjeverni dio zemlje, zahvaljujući prijateljima, posebno Amerikancima, koji su mi otkrili taj region kroz pješačenje i planinarenje. Bliski prijatelji poput Janka Šćepanovića i još nekolicine su mi pomogli da u ovim godinama sjeverna Crna Gora postane čak i draža od primorja. To je dio naše zemlje koji još nije u potpunosti otkriven, a mene posebno privlači. Osjećam da tamo pronalazim svoj balans; intuitivno mi to sada nedostaje, a energetski reagujem veoma dobro. Ljeti mi posebno prija boravak na sjeveru Crne Gore, dok često posjećujem i Korčulu u Hrvatskoj, gdje provodim dosta vremena.
#CGDIJASPORA: Kako vaša životna filozofija i iskustva iz inostranstva utiču na vaš pogled na Crnu Goru i njenu budućnost?
#Niša Saveljić: Gledam na svijet drugačije; kada bi postojao jedan pasoš za sve nacije, bio bih najsrećniji. Moja religija je ljubav, i to je za mene posebno važno. Proputovao sam gotovo cijeli svijet i živio na raznim mjestima, ali Crna Gora zauzima posebno mjesto u mom srcu zbog istorije koju su naši preci stvorili.
Iako nijesam član nijedne političke stranke, smatram da je Crna Gora uvijek bila svoja država, sa sopstvenom valutom i crkvom. Vjerujem da zaslužuje da bude sigurna, građanska država, članica Evropske unije. Posebno me raduje što mladi preuzimaju inicijativu, jer na njima svijet ostaje. Oni imaju moju punu podršku.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoj odnos prema Crnoj Gori, s obzirom na to da ste afirmaciju stekli u sportu, ali ne i finansijsku podršku, i kako vidite ulogu mladih u oblikovanju njene budućnosti?
#Niša Saveljić: Iako sam daleko i nikada nisam zavisio od Crne Gore, ona mi je pružila mnogo u smislu afirmacije u sportu, iako ne i finansijski. Nažalost, sport u Crnoj Gori nije cijenjen onoliko koliko je to slučaj u Francuskoj ili posebno u Americi. Zbog toga podržavam nove inicijative i promjene.
Iako nijesam politički angažovan, ne mogu ostati ravnodušan prema onome što se dešava. Paradoksalno je da neki ljudi na državnim pozicijama djeluju protiv države i njenih simbola, što mi je neshvatljivo. Vjerujem da Crna Gora zaslužuje bolju budućnost s novim ljudima na čelu.
Nažalost, trenutno ne bih mogao živjeti u Crnoj Gori, iako ima veliki potencijal. Ipak, nadam se da će mlade snage oblikovati bolju budućnost za našu zemlju nego što su to učinili prethodni lideri.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali razlike između Sjedinjenih Američkih Država i Crne Gore u pogledu podrške mladim talentima, posebno u sportu i obrazovanju, te kako to utiče na odluke mladih da napuste svoju domovinu?
#Niša Saveljić: Amerika je najmoćnija zemlja na svijetu jer ovdje nema ljubomore. Ovdje su granice neograničene. Otišao sam prije 47 godina s dva kofera i izgradio drugi dio svoje karijere, jer je sport, posebno fudbal, ovdje u velikoj ekspanziji, a mogućnosti su ogromne.
Amerika okuplja talentovane mlade ljude iz cijelog svijeta i tako stvara svoju snagu. Isto vrijedi i za Francusku te druge zapadne zemlje. Niko se ovdje previše ne bavi politikom.
Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali građanska je dužnost koristiti potencijal mladih koji nijesu opterećenJui politikom. Ne mogu vjerovati koliko se kod nas svakodnevno priča o politici, u medijima i novinama su zvijezde političari, a ne mladi umjetnici, sportisti i talentovani ljudi koji postižu izvanredne uspjehe u inostranstvu.
Moj sin je završio prestižni UCLA Univerzitet kao i Master i igrao za američku reprezentaciju. Tamo izuzetno cijene njegov rad kao sportiste i studenta. Da je ostao u Crnoj Gori i igrao vaterpolo, ne bi imao takve obrazovne mogućnosti i poštovanje.
Mladi ljudi, zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, vide potencijal. Zašto dječak iz Nikšića, Bijelog Polja, Kolašina, Plava, Gusinja, Kotora ili Tivta ne bi mogao studirati kao moj sin? Društvene mreže mogu pomoći pametnoj i perspektivnoj djeci da se obrazuju, a s takvom edukacijom nijedan političar im ne može zamazati oči, kao što to mnogi danas čine.
Djeca osjećaju nesigurnost na ulicama, što dodatno pogoršava situaciju. S obzirom na njihov senzibilitet i talent, posebno na Balkanu, mnogi odlaze i počinju ispočetka. Ja sam započeo kroz sport jer nijesam želio otići; bio bih najsrećniji da sam ostao u Crnoj Gori.
#CGDIJASPORA: Kako komentarišete potrebu za članstvom u političkoj partiji da biste bili aktivni u Crnoj Gori, s obzirom na vaše iskustvo u multikulturalnim sredinama poput Francuske i Sjedinjenih Američkih Država?
#Niša Saveljić Da bih bio u Crnoj Gori, moram biti član političke partije, što me ne interesuje. Zašto bih morao biti član političke partije? Znam ko sam. Potičem iz Crne Gore, koja je građanska država, drugačija od ostalih u regionu. Tako sam vaspitan i obrazovan.
Živio sam sa Romima, Albancima, i uvijek sam poštovao različitosti. Politička previranja i ljudi koji koriste narod da bi ga zavadili, umjesto da teže znanju i edukaciji, vraćaju nas unazad.
Crnu Goru nijesu stvorili 1918. godine; ona postoji mnogo prije toga. Ja sam mali dio njene istorije, koju svi zajedno ispisujemo. Naš je zadatak da dostojanstveno predstavljamo svoju državu i van njenih granica.
Imam i francusko državljanstvo; lično mi je Žak Širak potpisao dekret o državljanstvu kao vrhunskom sportisti i predstavniku kluba Bordo i drugih francuskih klubova. Ponosan sam na to državljanstvo, kao i na crnogorsko, a uskoro ću imati i američko. Dobio sam ,,zelenu kartu” kao vrhunski sportista za manje od godinu dana.
Ovo ne govorim da bih se hvalio, već da istaknem kako se u drugim zemljama više cijene sport, nauka i umjetnost. Primjer je Marina Abramović; mislim da u Crnoj Gori ne bi postigla to što je postigla u svijetu.
Mnogo toga treba da se promijeni kod nas. Mladi ljudi koji se vraćaju iz inostranstva mogu donijeti te promjene, ali to je dug proces. Ne bojim se znanja. Radim u ozbiljnom fudbalskom biznisu, okružen ljudima koji bolje poznaju materiju od mene, od kojih učim, čak i ako su mlađi. To je individualan proces koji vodi ka uspjehu velikih projekata. Svi trebamo takve ljude.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoj pogled na život u Crnoj Gori, posebno u kontekstu trenutne medijske pažnje usmjerene na političare?
#Niša Saveljić: Crna Gora je mala zemlja u kojoj svi možemo lijepo da živimo. Došao sam u godine kada shvatam da, bez obzira na količinu novca, ne mogu živjeti u pet kuća niti voziti pet automobila. Zadovoljan sam skromnim i mirnim životom, sa pristojnom penzijom, okružen ljudima koji će u budućnosti nastaviti ovaj put.
Važno je da više ljudi razmišlja na sličan način, posebno u Crnoj Gori. Iako sam optimista, svjestan sam da mediji zavise od političke scene, ali vjerujem da će se to u budućnosti promijeniti. Kod nas su političari često u centru pažnje, gotovo kao bogovi.
Umjesto toga, trebalo bi da mladi novinari više pišu o mladim umjetnicima i sportistima. Na primjer, o projektima na kojima radim već sedam godina i uspjesima koje postižem u Martigu malo se zna u medijima. Da je neko drugi na mom mjestu, o tome bi se pisali eseji.
Ipak, najbolji uspjesi se često postižu u tišini. Nije da izbjegavam intervjue ili da se ne želim pohvaliti, već želim da ljudi vide da je moguće postići velike stvari bez velike pompe.
#CGDIJASPORA: Kako je biti Crnogorac u tuđini?
#Niša Saveljić: Biti Crnogorac u inostranstvu nije lako. Međutim, naš krš i kamen rađaju talentovane ljude sa Balkana. Želim da ohrabrim svakoga ko odlazi iz Crne Gore; iako kod nas, nažalost, zbog dugogodišnje situacije, mladi odlaze, a ljudi sumnjaju u sebe. Kada sam bio u Crnoj Gori, i ja sam sumnjao, jer je takav ambijent. Svako od nas je talentovan za nešto, ali inostranstvo, zbog potrebe za opstankom, otkriva talente za koje nismo znali. Komfor zona je opasna stvar, a Crna Gora je odlična za život u takvoj zoni. Međutim, takav život može sakriti naše talente, dok ih život u inostranstvu otkriva, bilo da je riječ o fudbalu, ekonomiji ili borbi za život.
Prošao sam kroz borbu za opstanak, držeći privatne časove u vašingtonskim parkovima sa prijateljem Nenadom Vilotijevićem iz Srbije. Nemam šta da krijem; ovdje je normalno imati finansijske poteškoće u nekom periodu života. Moja djeca su završila američke univerzitete. Razumijem da je hrabro otići u zrelim godinama, kao što sam ja učinio, napustivši komfor zonu. Mogao sam raditi u nekom francuskom klubu, ali želio sam novi početak, što je bilo veoma teško.
Moja djeca vole domovinu; ćerka živi u Kotoru i ima svoj posao, a sin se vratio u Budvu. Ja sam veliki patriota, ali patriotizam dokazujem svojim ponašanjem i djelima, makar u svojoj branši. Mislim da je to velika stvar, iako se kod nas često potcjenjuje. Uvijek sam se trudio da svojim djelima pružim mladima najbolji.
