Piše: Nada Kovačević
Svaka priča o dijaspori je priča o srcu koje kuca na dva mjesta – tamo gdje je rođeno i tamo gdje je izabralo. Miloš Bukilić, porijeklom iz crnogorskog sela Njegalice, iako rođen u dalekoj Njemačkoj, u svojoj duši nosi Crnu Goru kao da nikada nije otišao. Njegova priča počinje prije pola vijeka, kada je njegov otac napustio zemlju tragajući za boljim životom, a danas, Miloš posvećenim radom s crnogorskom dijasporom, nastoji da očuva ono najvrednije – kulturu, jezik, običaje, sve ono što čini domovinu domom.
Iako je odrastao daleko od crnogorskih planina, Miloš je od malih nogu učio da se ponosi svojim porijeklom. U kući su uvijek govorili crnogorski, prenosili priče i sjećanja, tako da je ljubav prema domovini postala dio njegove svakodnevice. Roditelji su ga poslali da osnovnu i srednju školu završi u Crnoj Gori, želeći da osjeti zemlju predaka, da na vlastitoj koži osjeti ljepotu i težinu tog tla. Tada je zavolio Crnu Goru iskrenom, dječačkom ljubavlju – ljubavlju koja danas, godinama kasnije, traje i vodi ga kroz sve životne izazove.
Nakon vojnog roka, vratio se u Njemačku, porodici, i nastavio život tamo gdje je počeo. Ali, nostalgija za domovinom nikada nije prestala. Svaki dolazak u Crnu Goru budio je u njemu osjećaj kao da se vraća svom djetinjstvu, svojim korijenima, svemu onome što ga ispunjava. Taj osjećaj pripadnosti, taj ponos zbog toga što je Crnogorac, postao je njegov pokretač. Zbog toga je Miloš odlučio da se aktivno uključi u rad udruženja crnogorske dijaspore u Njemačkoj. Njegova misija je jasna – očuvati crnogorski identitet, biti oslonac za svoje sunarodnike i istovremeno predstaviti Crnu Goru svijetu onakvom kakva za njega jeste – dostojanstvena, hrabra, bogata tradicijom i kulturom.
Za Miloša Bukilića, život između dvije zemlje znači balansiranje između profesionalnih obaveza u Njemačkoj i neumornog rada u Savezu asocijacije Crne Gore. Iako to često podrazumijeva žrtvovanje slobodnog vremena koje bi mogao provesti s porodicom, vjeruje da je njegovo zalaganje za očuvanje crnogorskih vrijednosti i prava iseljenika način na koji vraća dug domovini. Miloš sa posebnim emocijama govori i o ideji povratka u Crnu Goru, za kojom mu srce čezne, ali ga istovremeno obaveze prema porodici u Njemačkoj zadržavaju daleko od nje.
Njegova priča svjedoči o ljubavi prema zemlji predaka i posvećenosti očuvanju identiteta, uprkos kilometrima koji ga dijele od Crne Gore. U ovom intervjuu za portal #CGDIJASPORA, Miloš Bukilić govori o svom putu, izazovima života u dijaspori i nadi za buduće generacije crnogorskih iseljenika, koje će, vjeruje, još snažnije i hrabrije čuvati vrijednosti Crne Gore.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o svom porijeklu i gdje ste odrasli u Crnoj Gori?
#Miloš Bukilić: Porijeklom sam iz Gornje Morače, selo Njegalice. Moj otac je početkom 70-tih godina prošlog vijeka otišao za Njemačku, gdje sam i rođen 1975. godine, u Vupertalu. Iako sam tamo rođen, vaspitavan sam da je Crna Gora moja domovina, da prvo treba da naučim crnogorski jezik, istoriju, kulturu i običaje pa onda zemlje u kojoj živim, ali da obije moram jednako da poštujem. Osnovnu i srednju školu sam završio u Crnoj Gori jer su moji roditelji smatrali da ću tako najbolje zavoljeti svoju državu i to kasnije prenijeti i na svoju djecu.
#CGDIJASPORA: Šta vas je motivisalo da se nakon vojnog roka u Crnoj Gori vratite u Njemačku i obnovite život tamo?
#Miloš Bukilić: Rođen sam u Njemačkoj, a ponovo sam se vratio kada sam odslužio vojni rok. Kako mi je čitava porodica bila u Njemačkoj želio sam da ponovo budem sa njima. Oženio sam se i vratio gdje sam rođen i gdje sam živio do polaska u školu. Tada su to bili razlozi lične prirode. Želja da porodica bude ponovo na okupu.
#CGDIJASPORA: Na koji način je nostalgija za domovinom uticala na vas?
#Miloš Bukilić: Imao sam svoj dom u Njemačkoj, porodicu i sigurno nije isti osjećaj kao kada idete sami i prvi put. Međutim, vratiti se ponovo nakon toliko godina budilo je nostalgiju i želju za domovinom, prijateljima, rodbinom. Drugačiji sistem vrijednosti, obrazovanja, ponašanja su svakako bili veliki izazov. Kako se uklopiti u sredinu koja je potpuno drugačija od naše. Uz podršku porodice i prijatelja brzo sam se uklopio, ali je uvijek nešto nedostajalo. Danas shvatam da je nedostajala Crna Gora.
#CGDIJASPORA: Šta vas je inspirisalo da se aktivno uključite u rad udruženja crnogorske dijaspore u Njemačkoj?
#Miloš Bukilić: Nikada nijesam mogao nijemo i sa strane da posmatram događaje u društvu. Davno sam primijetio da je Crnoj Gori neophodna podrška da usvoji zapadne vrijednosti poštovanja ljudskih prava i sloboda. Sa druge strane, brzo sam uvidio da se dešavanja u Crnoj Gori reflektuju na naša prava i slobode, jer institucije sistema dijasporu vide kao građane drugog reda, ne kao resurs koji je uvijek spreman da pomogne svojoj državi. Prepoznao sam da je neophodno da se organizujemo i damo doprinos očuvanju crnogorske kulture i jezika, ostvarivanju prava iseljenika, promociji vrijednosti naše države, a ujedno i da očuvamo građanski duh zasnovan na evropskim vrijednostima. Mišljenja sam da smo najbolji ambasadori Crne Gore u svijetu ukoliko preko naših udruženja očuvamo njenu vrijednost i svijetu pokažemo njen kvalitet.
#CGDIJASPORA: Koji su bili ključni faktori koji su vam pomogli da se uspješno prilagodite životu u Njemačkoj?
#Miloš Bukilić: Moj otac je kao mlad usvojio njemački način poštovanja radnog mjesta i njemačku disciplinu. To je prenio na nas dok smo bili djeca. Povratkom u Njemačku brzo sam obnovio naučeno. Predanim radom sam se uklopio u veoma zahtjevnu sredinu. Ključno je da se poštuju standardi i propisi. Ne postoji način da nešto izbjegnete što mora da se uradi ili je u opisu vašeg radnog mjesta. Ukoliko poštujete i završavate preuzete obaveze, vrlo brzo ćete i biti nagrađeni za to. Ukoliko izbjegavate iste, stići će vas kazna.
#CGDIJASPORA: Kako balansirate između profesionalnih obaveza i rada u udruženju crnogorske dijaspore?
#Miloš Bukilić: Uz veliko odricanje i moje i moje porodice. Umjesto da provodim slobodno vrijeme sa svojom djecom, ja to vrijeme poklanjam udruženju, Savezu, mojim sunarodnicima. Na početku je bilo jako teško, ali sam vremenom naišao na razumijevanje i porodice i prijatelja, a uz podršku najbližih sve je mnogo lakše. Mišljenja sam da je svako od nas u obavezi da vrati dug domovini, svako na način koliko može i kako umije. Ovo je moj način i mislim da nijesam na lošem putu.
#CGDIJASPORA: Da li planirate da se jednog dana vratite u Crnu Goru ili vidite svoju budućnost u Njemačkoj?
#Miloš Bukilić: Lično ja bih se vratio odmah. Iako mi Crna Gore ne može pružiti one uslove koje može Njemačka tu mi je srce puno i duša ispunjena toplinom. Moja djeca žive u Njemačkoj i moja braća i zato mi je teško da odlučim na koju bih stranu. Roditelji su se vratili nakon odlaska u penziju. Za gdje god da se odlučim neko će mi nedostajati. Vidjeću što će vrijeme donijeti, ali bi lično moj izbor uvijek bila Crne Gora.
#CGDIJASPORA: Kakvi su vaši savjeti za druge ljude iz Crne Gore koji razmišljaju o preseljenju u Njemačku?
#Miloš Bukilić: Njemačka je razvijena država koja pruža brojne mogućnosti. Imate sigurnost, poštovanje zakona, mogućnost napredovanja i lakšeg pronalaska zaposlenja. Nemate vremena za kafe, druženja, izlaske, jer vam radno vrijeme, način i uslovi rada to ne omogućavaju. Imate mnogo manje slobodnog vremena i mnogo manje prijatelja. Ukoliko je nekome cilj da ima karijeru i novac Njemačka je sigurno izbor. Ukoliko ipak volite crnogorski lagodan život, uz druženje i manje rada, Njemačka vam to ne može pružiti. Zato svako treba da razmisli što želi i čega je spreman da se lakše odrekne.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o tome u kakvim je problemima crnogorska dijaspora godinama unazad i kako se mogu popraviti odnosi sa našim ljudim širom svijeta?
#Miloš Bukilić: Decenijama unazad, institucije sistema, u prvom redu tadašnja Uprava za dijasporu, su sve učinile kako bi odbile dijasporu od Crne Gore. Taj trend je, u još gorem obliku, nastavljen i nakon 2020. godine. Ako neko pokušava da vam oduzme sva prava koja imate i prekine svaki vaš kontakt sa matičnom državom postavlja se pitanje što sa vama nije u redu ako podržavate nešto tako. Savez asocijacija Crne Gore u Njemačkoj je građanska organizacija koja je oduvijek pokazivala jasno opredjeljenje da sarađuje sa institucijama sistema. Od osnivanja do danas davali smo priliku da se uspostavi saradnja sa matičnom državom. Međutim, saradnja je bila ograničena, u posljednje vrijeme gotovo da je i nema, ne realizuju se državne strategije, jer ih imamo i trebalo bi da ih se pridržavamo. Zakon o saradnji Crne Gore sa dijasporom-iseljenicima nije podrška iseljenicima kakva bi trebalo da bude. Ko god da je na vlasti morao bi da se vodi odredbama zvaničnih akata, a ne ličnim, partijskim, vjerskim ili bilo kojim drugim interesima. Konstantno se najavljuje ukidanje biračkog prava dijaspori, koje je Ustavom zagarantovano pravo koje nam ne može biti oduzeto ma koliko god se neko trudio da to uradi. Svoja prava ćemo štiti preko institucija sistema, pa i međunarodnih, ako bude bilo potrebno. U Savezu i udruženjima koje su članice Saveza se gotovo na dnevnoj osnovi analiziraju dešavanja u Crnoj Gori, naročito ona koja se odražavaju na naša prava i slobode koji nam se iz dana u dan narušavaju. Shodno djelovanju Vlade i dijaspora će imati svoj odgovor. Naše namjere su jasne i nedvosmislene, a to je da ćemo čuvati vrijednosti i suverenitet naše države. Radimo na očuvanju multietničkog sklada. Evropske i građanske vrijednosti su trajna tekovina našeg društva. Želim da vjerujem da je trenutna kriza, koju je prouzrokovala nova vlast, samo test koji će Crna Gora položiti sa najvećom ocjenom. Kroz istoriju se pokazalo i dokazalo kako su prolazili oni koji su radili protiv interesa svoje države. Siguran sam da će Crna Gora iz svega ovoga izaći uzdignute glave i jača nego ikada.
