Milena Perović, djevojčica iz Bijele, nosi u srcu ljubav prema rodnom kraju svojih predaka. Nedavno je snimila pjesmu: ,,Cuce moje, ponos Crne Gore” inspirisana rodnim krajem svog đeda i predaka. Iako sa roditeljima živi u Bijeloj, rado odlazi do Cuca i uživa u svakom kamenu, travci, cvrkutu ptica i mirisu prirode.
Svakim stihom svoje pjesme, svakim tonom harmonike koju svira, i svakim korakom na sceni, Milena prenosi priču o svom đedu, o čarobnim Cucama koje su vječna inspiracija. Njena mladost, energija i strast prema tradiciji, muzici i sportu osvjetljavaju svaki njen dan, dok s ponosom nosi nasljeđe prošlih generacija. U svijetu tehnologije, Milena bira prirodu, folklor i prijateljstva, stvarajući svojim životom most između prošlosti i budućnosti.
Tekst za pjesmu ,,Cuce moje, ponos Crne Gore” napisala je njena majka, Dubravka Perović, a snimljena je u studiju Predraga Nedeljkovića. Svaka riječ i nota ove pjesme odražava ljubav i ponos koji Milena nosi u srcu, čineći je svjetionikom nade i inspiracije za sve koji je poznaju. Pjesma nije samo muzički zapis, već emocionalni most između generacija, svjedočeći o bogatstvu kulture i istorije njenog naroda.
Milena ima samo 11 godina, učenica je Osnovne škole ,,Orjenski bataljon” u Bijeloj. Vrlo je svestrana. Pohađa i Osnovnu školu za muzičko obrazovanje u Herceg Novom. Svira harmoniku. Igra u Folklornom ansamblu Bijela sa kojima je učestvovala na više koncerta u zemlji i inostrnastvu. Za razliku od njenih vršnjaka koji slobodno vrijeme provode sa telefonom ili pored računara, Milena ima druge zanimacije. Kad nije u školi ili na folkloru, onda je na treningu košarke. Nedavno je sa klupskim drugaricama iz KK Herceg Novi osvojila trece mjesto na Festivalu košarke u Podgorici.
Od malena, sa roditeljima, učestvuje na brojnim antifašističkim skupovima. Za razliku od svojih vršnjaka, od kojih mnogi i ne znaju, ona je bila na spomen obilježijima na Grahovcu, Pljevljima, Kolašinu, Podgorici, Sutjesci-Tjentište, Jablanivi-Bitka za ranjenike, Jajce…
Milena je svijetli primjer mladosti koja poštuje prošlost, živi u sadašnjosti i gleda ka budućnosti s nadom. Njena priča je podsjetnik da ljubav prema domovini i tradiciji može biti ispoljena na mnogo načina – kroz muziku, sport, folklor i istorijsko sjećanje. Sa svakim svojim korakom, ona nastavlja da gradi mostove između prošlosti i budućnosti, inspirišući sve nas da cijenimo i čuvamo svoje nasljeđe.
