Piše: Nada Kovačević
U svijetu u kojem se mnogi bore za svoje mjesto pod suncem, priče o uspjehu ljudi iz dijaspore često nude inspiraciju i nadu. Jedna takva je i priča Ernada Koraća, koji je iz rodne Crne Gore, vođen željom za boljim životom i unutrašnjim mirom, stigao u Švajcarsku. Njegov put od turiste do uspješnog poslovnog čovjeka i filantropa obilježen je odlučnošću, predanošću i nepokolebljivom vezom sa zavičajem.
Rođen u Crnoj Gori, Ernad je prije više od dvije decenije donio hrabru odluku da napusti svoju domovinu i započne novi život u Švajcarskoj. Ova odluka, motivisana željom za stabilnošću i ličnim razvojem, dovela ga je do impresivnih poslovnih uspjeha, ali i do dubokog očuvanja veza sa rodnim krajem.
Ernadov put nije bio jednostavan. Odlazak iz zemlje pogođene nemirima i nesigurnošću 90-ih godina bio je ispunjen izazovima i nostalgijom. Ipak, njegova odlučnost, disciplina i neprestana želja za usavršavanjem vodili su ga naprijed. Danas, je uspješan poslovan i porodičan čovjek sa troje odrasle djece i suprugom Hadijom. Vlasnici su privatne medicinske firme, a Ernad je živi dokaz da snovi mogu postati stvarnost uz dovoljno truda i posvećenosti.
Ipak, njegova povezanost s Crnom Gorom nikada nije oslabila. Kao predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Švajcarskoj, Ernad aktivno radi na očuvanju kulturnog identiteta i tradicije među crnogorskom dijasporom. Često posjećuje rodnu zemlju, ne samo zbog nostalgije, već i zbog konkretnih planova za investicije. Jedan od najznačajnijih projekata koje planira je adaptacija Tvrđave u Petnjici. Ernad ima viziju da ovo mjesto pretvori u etno selo koje će postati turistička atrakcija sjevera Crne Gore, predstavljajući bogatu kulturu i tradiciju ovog kraja. Ovaj projekat je samo jedan od tri koje namjerava realizovati, u nadi da će doprineti ekonomskom razvoju i zaustavljanju migracije radno sposobnog stanovništva.
U ovom intervjuu za portal CGDIJASPORA, Ernad Korać dijeli nam svoja iskustva, izazove i uspjehe. Pričamo o njegovom dolasku u Švajcarsku, poslovnom putu, vezama sa Crnom Gorom i viziji za budućnost. Njegova priča je inspirativna, ne samo za one koji su se otisnuli u inostranstvo, već i za sve koji teže boljitku i žele dati doprinos svojoj zajednici. Ispričao nam je kako održava vezu sa svojim korijenima, te koje prepreke susreće prilikom investiranja u Crnu Goru. Njegova priča je inspirativna i pruža vrijedan uvid u život jednog uspješnog dijasporca koji svojom posvećenošću i radom čini razliku. Njegova posvećenost unapređenju rodnog kraja i očuvanju tradicije je zaista primjer za sve nas.
Ernadov sin Alan i supruga Hadija
#CGDIJASPORA: Da li od rođenja živite u Švajcarskoj. Ako ne, kako ste se odlučili da napustite Crnu Goru i preselite se u Švajcarsku?
#Ernad Korać: U Švajcarsku sam po prvi put turistički došao 1996. godine, u posjeti ujaku, koji je već duži niz godina tu boravio. Te turbulentne 90-te godine su mi usadile neki nelagodan osjećaj, na zlo vrijeme koje smo svi mi prošli i slutile na posljedice koje sam svakako želio zaobići. Naravno ne iz straha, već iz želje da ne učestvujem u tom košmaru koji nažalost prijeti da trajno kontaminira naš životni prostor. Švajcarska je svakako bila izazov, kao najuređenija zemlja na svijetu, poklapala se sa nekom mojom životnom filozofijom i unutrašnjom disciplinom, i neprestana želja da se svakodnevno usavršavam i težim nekom približnom skladu, koji je upravo Švajcarska nudila. Ne kajem se što sam otišao, jer vrlo često kada se vratim vidim da je veliki dio mog naroda poklekao i da je zarobljen u toj šizofrenoj mašineriji devedesetih, koja je kao trag ostavila ogromne gubitke, rane i ožiljke koje jako teško zarastaju, i koje i dalje prijete eskalacijom. Moj slobodarski duh bi u tom suludom vremenu bio uzaludno brzo potrošen i na žalost nikako ne bi došao do izražaja u tom malignom okruženju.
Kćerka Lejla, Minela i supruga Hadija
#CGDIJASPORA: Kako je započela vaša poslovna karijera u Švajcarskoj?
#Ernad Korać: Želja za dokazivanjem u tom skladnom i zakonom uokvirenom sistemu, je obično išla preko škole, i jedan sam od rijetkih koji je učio i usavršavao se, što je na kraju dalo i vidljive rezultate. Svako radno mjesto koje sam imao, vrlo brzo sam svojim kvalitetnim radom i doškolavanjem, preskakao i preuzimao veću odgovornost u hijerarhiji i poslovnoj strukturi firme. To je provjereni recept koji u Švajcarskoj provjereno funkcioniše. Trenutno radim u laboratoriji u naučno-istraživačkom Institutu u jednoj od najvećih svjetskih kompanija ,,ABB”, pored toga sam i vlasnik privatne medicinske firme ,,Spitex Polysan”, koju vodi moja supruga Hadija.
#CGDIJASPORA: Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili u inostranstvu?
#Ernad Korać: Definitivno je distanca od najbližih bila najveći izazov. Roditelji, braća, rodbina i mnogobrojni prijatelji koje sam ostavio, pored nostalgije za rodnim krajem su mi, u toj prvoj etapi boravka u Švajcarskoj predstavljale veliki problem. Ali proširenjem svoje porodice i tim novim obavezama, i novom ulogom roditelja, život dobija neku novu dimenziju i novi smisao. Kasnije raspodjela na prioritete i izazove dovede čovjeka u jednu ravnotežu koju on treba posložiti do savršenstva, kako bi, koliko je moguće uživao u životu.
Tvrđava u Petnjici
#CGDIJASPORA: Koliko često posjećujete Crnu Goru i šta vam najviše nedostaje iz rodnog kraja?
#Ernad Korać: Pored čestih putovanja koje kao porodica imamo tokom godine i uobičajenih odmora na Turskoj rivijeri, vrlo često se sa ogromnim zadovoljstvom vraćam Crnoj Gori, nekih pet do šest puta godišnje. Zapravo koristim svaku moguću priliku da dođem i da obiđem roditelje i prijatelje u Podgorici, gdje sam odrastao i školovao se, i svoju brojnu rodbinu u Petnjici gdje sam se rodio.
Sa suprugom Hadijom na odmoru
#CGDIJASPORA: Kako održavate vezu sa svojim korijenima i tradicijom dok živite u Švajcarskoj?
#Ernad Korać: Ta veza je jako intenzivna i jako dinamična. Mi iz dijaspore smo mnogo osjetljivi i vrlo često i mnogo pomažemo svima u domovini, prvenstveno brojnim humanitarnim akcijama. U zadnjih dvadesetak godina su iznikle razne organizacije, raznih karaktera koje egzistiraju na prostoru Švajcarske i koje imaju svoje primarne ciljeve. Realizacijom tih ciljeva stvara se još jača spona između dijaspore i domovine. Tu su i razni projekti i razne ideje koje su zaživjele, prvenstveno na sjeveru Crne Gore. Jedna od tih organizacija je i Bošnjačka kulturna zajednica u Švajcarskoj – BKZ CH, čiji sam predsjednik u drugom mandatu, i koja pored humanitarnih aktivnosti u tuđini baštini svoju bogatu kulturu i tradiciju i ljubomorno čuva od zaborava svoje lijepe običaje. Pokušavamo da napravimo jednu atmosferu u kojoj bi buduće naraštaje sačuvali od asimilacije i kojoj bi pomogli u integraciji, kako bi uz naše karakteristike poštenih, vrijednih i karakternih ljudi bili jedan prototip uspješnih, modernih činilaca u zapadnom društvu.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašim planovima za investicije u Petnjici?
#Ernad Korać: Upravo ova nostalgija koju sam prije pomenuo je bila presudna da ulažem u svoj kraj i da pokušam bogato iskustvo koje sam sticao u Švajcarskoj prenesem i u svoj rodni kraj. Kupovinom Tvrđave, i njenom započetom adaptacijom, imam za cilj da napravim jedan izuzetno kvalitetan kutak za odmor, za uživanje. To će biti jedno etno selo koje će svojim bogatim sadržajem u punom kapacitetu prevashodno i reprezentno biti turistička lična karta sjevera Crne Gore i Petnjice. Tvrđava svakako svojom pozicijom i izgledom to i zaslužuje. To je jedan od tri projekta koje planiram da zažive u Petnjici, i koji bi zaokružili jednu, nadam se uspješnu priču. Naravno tu očekujem i podršku lokalne samouprave i resornih ministarstava, kako bi na obostrano zadovoljstvo realizacijom tih projekata svi imali višestruku korist.
#CGDIJASPORA: Koje prepreke imate prilikom investiranja u Crnu Goru i kako planirate da ih prevaziđete?
#Ernad Korać: Prepreka ima raznih, od nekih sitnih predrasuda do hroničnog nemara u raznim oblicima. Ali najveća prepreka je preobimna i prespora, po meni i nepoptrebna papirologija, za koju ni zadužene institucije ne znaju da mi objasne samu proceduru u riješavanju te problematike. Nedefinisana i neregulisana administracija me jako usporava, da ostvarim svoja zakonom zagarantovana prava. Bojim se da je to već locirana rak-rana u našem sistemu, koju svi često podvlače i naglašavaju, ali nadležni nikako da nađu sluh i da otklone tu kočnicu, koja prijeti da potencijalne investitore udalji iz naše države i da ih natjera da u okruženju ulažu svoj novac.
#CGDIJASPORA: Da li imate podršku lokalne zajednice i vlasti u realizaciji vaših planova?
#Ernad Korać: Za sada se to sve svodi na usmena obećanja. Kada se približimo realizaciji tih obećanja, sa riječi na dijela, obično se iznalaze neki izgovori, neki čudni razlozi i floskularna objašnjenja, u koja baš niko i ne vjeruje. Turizam kao najveća razvojna grana Crne Gore, mora da ima neku prosperitetniju i učinkovitiju strategiju u tom pravcu. I jedan paradoks, svi očekuju mnogo od turizma, a konkretno na lokalu se iz budžeta opštine Petnjica ne izdvajaju nikakva sredstva za turizam. Konkretno sam nedavno uputio dopis Ministru prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine gospodinu Janku Odoviću, sa molbom da mi se detaljno pojasni procedura kojom bih stekao pravo na otkup državnog zemljišta na kojem se nalazi Tvrđava, kako bih sami projekat privodio kraju i dalje u nastavku mogao da konkurišem za projekte koje nudi ministarstvo poljoprivrede i projekte Investiciono-razvojnog Fonda i ujedno aplicirao na IPARD. Još uvijek čekam odgovor.
Nadam se da će prepoznati moje interesovanje za investiranje u seoski turizam, i da će mi omogućiti da ostvarim svoje planove, preko kojih bi otvaranjem novih radnih mjesta, djelimično ublazio ili trenutno umanjio jednu pojavu, a to je stihijsko raseljavanje radno sposobnog stanovništva sa sjevera.
#CGDIJASPORA: Šta biste poručili drugim članovima dijaspore koji razmišljaju o povratku ili ulaganju u domovinu?
#Ernad Korać: Dijaspora je jedan ogroman resurs, koji je nezasluženo zapostavljen. Na dijasporu se uvijek gleda kao na nekog ko daje, ko doprinosi, a kome se nikako i ničim ne udovoljava. U dijaspori imamo jako mnogo stručnog i visokokvalifikovanog kadra koji radi na vodećim pozicijama za najjače svjetske kompanije i koje u domovini niko nikad nije pitao za savjet za mišljenje. Tu imam neko pomiješano iskustvo, otuda bi i moju poruku podijelio u dva dijela. Ukoliko razmišljaju emotivno, preporučio bih svakom ko je u prilici da se vrati u domovinu, da pokrene neki profitabilan posao i da pomogne ljudima koji su ovdje ostali, da im pruži šansu da u svojoj domovini mogu dovoljno da zarade za normalan život. Ukoliko razmišljaju racionalno, preporučio bih da se neograničeno jako dobro naoružaju strpljenjem i samopouzdanjem, jer će im to u domovini biti prijeko potrebno.
#CGDIJASPORA: Kako provodite svoje slobodno vrijeme u Švajcarskoj i u Crnoj Gori?
#Ernad Korać: Slobodno vrijeme najčešće provodim u krugu najuže porodice. Imam suprugu i troje odrasle djece, i sa njima provodim najviše vremena. Tu je i moj brat sa porodicom i zajedničko druženje naših porodica je jako intenzivno. Nedaleko je i džemat u gradu Wetzikonu i druženje sa članovima džemata i vjerske aktivnosti koje i praktično upražnjavam su dodatno jako bitan faktor u slobodnom vremenu. Kad odvojim malo više vremena pišem. Napisao sam, između ostalog, dvije pozorišne predstave i sa članovima svoje organizacije BKZ CH i bliskim prijateljima smo ih i odglumili. Moram reći da su predsatave naišle na ogromno oduševljenje publike, koja uporno traži još više takvih dešavanja.
#CGDIJASPORA: Kako iz Vaše perspektive vidite trenutnu situaciju u Crnoj Gori?
#Ernad Korać: Stvari se mijenjaju na bolje, ne tolikom brzinom kojom je potrebno, i kojom bi svi mi željeli, ali pomaci su vidljivi. To se osjeća, prisutna je potreba za nekim modernijim i kvalitetnijim pristupom životu. Ali na žalost teret prošlosti koji nam je okačen o vrat moramo svi odbaciti. Po meni najviše trebamo da radimo na kolektivnoj svijesti cjelokupnog naroda. Mi htjeli ne htjeli nemamo nikog bližeg od nas samih. U ovom surovom tranzicionom vremenu moramo biti konkretniji i tolerantniji, moramo iskoristiti naše razlike koje mogu i moraju biti baza iz koje trebamo crpjeti kvalitet, to svi u svijetu rade, a ne da nam budu kamen spoticanja i prepreka jednom multietničkom i multikonfesionalnom skladu. Nigdje u svijetu, kao u Švajcarskoj nije to šarenilo došlo do takvog izražaja, a pokazuje ogromne rezultate.
#CGDIJASPORA: Imate li neki savjet koji bi koristio za ljude u Crnoj Gori?
#Ernad Korać: Moramo biti iskreniji i hrabriji. Moramo gajiti iskonske vrijednosti čovjeka, tu je opstanak. Jako je naglašen taj naš kompleks inferiornosti, koji mi permanentno imamo. Gdje nam se čini da je kod drugoga nešto izvodljivo, a kod nas ne. To je sindrom zgaženog samopouzdanja, zgnječenog poleta, porobljene svijesti. Mi moramo što prije da se s`tim obračunamo. Neophodno je da težimo, da ono što mi pripremimo i uradimo bude što je moguće najbolje izvodljivo, da to i cijenimo. Nije to samo patriotska i emocionalna stvar, to je u osnovi i biološka stvar. Rezultat dolazi tek kada mi to počnemo da cijenimo. Nikad nećemo dobiti tuđe poštovanje, bez samopoštovanja. Moramo imati realno samopoštovanje, jer to nije oholost, to je suština. Samopoštovanje je cijeniti svoje sopstvene vrijednosti, i ponašati se u duhu tih sopstvenih vrijednosti.
#CGDIJASPORA: I poruka na kraju.
#Ernad Korać: Na samom kraju želim se posebno srdačno zahvaliti urednici ovog portala CGDIJASPORA, gospođi Nadi Kovačević, što mi je dala prostor i ukazala priliku da prenesem svoje impresije, i svoje želje. Nadam se da ćete iz ove moje priče prepoznati iskrenost i ogromnu nadu da će naš životni prostor u skorijem vremenu stvoriti uslove da ljudi ovdje stvaraju i ovdje doprinose, u svojoj državi, i da svi zajednički pomognemo da se izborimo za kvalitetniji i prosperitetniji život u Crnoj Gori.
