Piše: Božidar Proročić
U današnjem svijetu, kada migracije postaju sve učestalije, uloga dijaspore postaje neprocjenjivo važna za matične zemlje. Crnogorska dijaspora, rasprostranjena širom svijeta, nosi sa sobom bogato kulturno nasljeđe i duboku povezanost sa svojom domovinom. U intervjuu za portal #CGDIJASPORA, razgovaramo sa Šefkom Ličinom, uglednim predstavnikom crnogorske dijaspore i čelnikom Udruženja Crnogorsko-švajcarskog prijateljstva.
Šefko Ličina nam pruža uvid u ključne aspekte odnosa između Crne Gore i njene dijaspore. Ličina ima predloge kako Crna Gora može poboljšati saradnju sa svojim ljudima u inostranstvu, s posebnim naglaskom na značaj institucionalne podrške, ekonomske koristi, te očuvanje kulturnog identiteta. Ličina istražuje izazove s kojima se suočava dijaspora, uključujući pomanjkanje podrške od strane matične države, i konkretne korake koje bi mogle unaprijediti ove odnose.
Kroz Ličinine odgovore, dobijamo jasniju sliku o trenutnom stanju saradnje, te o potencijalnim inicijativama koje bi mogle voditi ka prosperitetnijoj i povezanijoj budućnosti za Crnu Goru i njenu dijasporu. Ovaj intervju ne samo da ističe trenutne probleme i prepreke, već i otvara vrata za dijalog i promjene koje bi mogle donijeti koristi za sve strane uključene u ovu važnu vezu.
#CGDIJASPORA: Kako Crna Gora može poboljšati saradnju s dijasporom širom svijeta?
Šefko Ličina: Vrlo jednostavno. Kada u Vladi Crne Gore i drugim nadležnim institucijama bude sazrela svijest o značaju i mogućnostima dijaspore, tada će se stvoriti istinske pretpostavke za djelotvornu saradnju. Svakako, Vlada treba da kreira demokratski društveni ambijent i odgovorno radi na snaženju građanskog društva, uz primjenu standarda razvijene demokratije i evropskih vrijednosti. Neizostavno, institucije treba da vode kompetentni ljudi koji će predstavljati Crnu Goru i sve njene građane na dostojan i reperezentativan način. Tek tada možemo govoriti da smo uspostavili prisne odnose sa našom majkom, voljenom Crnom Gorom.
#CGDIJASPORA: Koji su glavni izazovi s kojima se susreće dijaspora Crne Gore u očuvanju svog identiteta?
Šefko Ličina: Glavni izazovi u očuvanju identiteta dijaspore reflektuju se kroz pomanjkanje institucionalne podrške naše matice, države Crne Gore. Odgovor na ovo pitanje usko je vezan sa prethodnim u kojem sam naznačio preduslove za bolju i djelotvorniju saradnju Crne Gore sa svojim ljudima koji rade i žive diljem zemaljskog šara. I u ovom kontekstu valja podsjetiti da je dijaspora u najvećem procentu vjerna svojoj državi Crnoj Gori. Emotivno je vezana za svoju državu ma gdje da se u svijetu nalazi.
Uprskos nedovoljnoj podršci iz matice, dosadašnja višedecenijska iskustva su pokazala da su naši ljudi uglavnom održali svoj identitet, te da su ostali vezani za Crnu Goru. Samoorganizovanje kroz klubove i udruženja je najčešča forma djelovanja naše dijaspore. Takav vid aktivizma se pokazao kao jedan od mogućih načina čuvanja i njegovanja kulture, tradicije i ukupnih identitetskih svojstava pripadnika dijaspore.
Naglašavam – potreban je osmišljeniji i posvećeniji odnos države prema dijaspori. Na stranu emocije i domovinska vezanost, više je dijaspora potrebna državi, nego država dijaspori. Valja ovom prilikom podsjetiti na iskustva nama susjednih država koje imaju mnogo drugačiji odnos prema svojoj dijaspori.
#CGDIJASPORA: Koje konkretne koristi donosi saradnja dijaspore Crne Gore za ekonomski razvoj zemlje?
Šefko Ličina: Crna Gora ima ogromnu i rekao bih vrlo moćnu dijasporu. Benefiti državi Crnoj Gori od dijaspore su značajni i višestruki. Ali, mogućnosti su daleko iznad nivoa do sada ostvarene koristi. Već je poznato da značajna finansijska sredstva dijaspora šalje svojim porodicama u Crnoj Gori. Međutim, mogućnost plasiranja kapitala kroz investicije i transfer znanja i iskustava sa zapada, moglo bi donijeti nemjerljivo veće benefite za državu Crnu Goru i njene građane. Naravno, za to su potrebni određeni preduslovi, u prvom redu stabilne ekonomske i društvene prilike, koje treba da rezultiraju povjerenjem i motivisanošću potencijalnih investitora.
#CGDIJASPORA: Kako se dijaspora Crne Gore aktivno uključuje u promociju kulturnog nasljeđa i identiteta svoje zemlje?
Šefko Ličina: Iznosim lično iskustvo – do 2020 godine imali smo saradnju sa institucijama Crne Gore koja je podrazumijevala izvjesne aktivnosti na planu promocije kulture i identiteta naroda Crne Gore. Dijaspora, u najvećem broju, je zainteresovana za koncept građanskog društva u Crnoj Gori, koji praktično znači podjednaku zastupljenost svih njenih građana u sve sfere društvenog života. Žalimo što u posljednje vrijeme nema odgovaruće saradnje na tom planu jer dijaspora ima mnogo obrazovanih ljudi koji mogu da pomognu matici Crnoj Gori.
#CGDIJASPORA: Koje su najuspješnije inicijative koje su rezultat saradnje između Crne Gore i njene dijaspore?
Šefko Ličina: Ne možemo govoriti o uspješnim inicijitivama u okolnostima kada praktično nema ni elementarne saradnje sa nadležnim institucijama Crne Gore. Tako je u posjednjih nekoliko godina. Dijaspora je vrlo skeptična prema nekim tendecijama koje su uočljive na političkoj i društvenj sceni Crne Gore. Nama ne znače mnogo uzgredne i kurtoazne posjete crnogorskih zvaničnika dijaspori, čija su usta puna lijepih riječi prilikom obilazaka, a njihovo ponašanje u samoj crnoj Gori je sasvim suprotno od isprazne slakorječivosti. Daleko smo mi od naivnosti i ne damo se prevariti.
#CGDIJASPORA: Kako Crna Gora podržava dijsporu u očuvanju njihovog jezika, kulture i tradicije?
Šefko Ličina: Kao sto sam prethodno naglasio, posljednjih nekoliko godina saradnje praktično nema ili je svedena na najmanju moguću mjeru. Ranijih godina postojala djelimicna saradnja države Crne Gore i dijaspore. Sjajan period je bio kada je bila zajednička država SFRJ.
Sjećam se da je gospodin Sreten Vujovć iz Cetinja došao u Švajcarsku iz Crne Gore da bi radio kao prosvjetni radnik i da bi djeci naših radnika predavao crnogorski jezik, tada srpskohrvatski. Škola se zvala Jugoslovenska dopunska. Prije Sretena kao nastavnik je bio Osman-Omko Kurpejovic iz Rožaja. Sreten Vujović je, mislim, 1989. ili 1990. godine počeo da radi u kantonu Sankt Gallen. Godine 1991. počinje rat na prostoru Ex- YU. Gospodin Vujović dobija pismo iz Konzulata SFRJ gdje doslovno piše:
“Postovani gospodine Vujoviću, od idućega mjeseca škola se više neće zvati Jusgoslovenska dopunska škola nego Sveti Sava”. Vujović, časni Crnogorac, odgovara da tu školu školu pohađaju djeca svih naroda i narodnosti sa prostora SFRJ i dok je on tu, naziv škole se neće mijenjati. Sveti Sava je u Crnoj Gori upamćen kao zločinac, odgovorio im je Vujović. Pet dana nakon tog dopisa Sreten Vujović je dobio otkaz iz škole i tako nastaje njegova golgota. Kasnije smo morali uključiti Savez prosvjetnih radnika iz Švajcarske kako bi mu pomogli. I, na svu sreću, uspjeli smo. No, kada se vratio u Crnu Goru čekala ga je nova golgota i hapšenje. Sve moje pohvale za časnoga ƉETIĆA, časnoga Sretena Vujovica iz Cetinja, i da dodam: da Crna Gora ima više Sretena, ne bi se ovo događalo što se sada događa.
#CGDIJASPORA: Koje su mogućnosti za jačanje veza između Crne Gore i njenih građana u inostranstvu radi bolje ekonomske saradnje?
Šefko Ličina: Kao što sam veće kazao u prethodnim odgovorima, posljednjih godina gotovo da nema saradnje između države Crne Gore i dijaspore. Makar uz mog ugla gledanja, odnosno na to upućuju moja lična iskustva. Mislim da je takav odnos prema dijaspori posljedica ispolitiziranosti toga pitanja, odnosno riječ je o stereotipu koji kaže da je crnogorska dijaspora podržavala vlast u Crnoj Gori do 2020. godine. Naravno, mi smo za onu vlast koja prvo radi na snaženju države Crne Gore, njene suverenosti, koja gradi i uzdiže građanski karakter društva i poštuje sve građane bez obzira na bilo koju različitost. Da zaključim odgovor na Vaše pitanja – u postojećim okolnostima izlišno je govoriti o nekim oblicima saradnje koji bi značili podsticinje i razvoj ekonomske saradnje.
#CGDIJASPORA: Kako se dijaspora angažuje u borbi za prava svojih sunarodnika u inostranstvu?
Šefko Ličina: Dijaspora je uglavnom prepustena sama sebi, mora se sama angažovati i propratiti putem medija šta se dešava u Crnoj Gori. Dijaspora uglavnom nema svoje predstavnike u tijelima i institucijama u kojima se odlučuje o odnosu države i dijaspore. Crnogorske ambasade i konzulati se, ne rijetko, ne snalaze dobro u uspostavljanju dobrih odnosa sa dijasporom. Negdje je riječ o njihovoj nezainteresovanosti, a u nekim slučajevima je riječ o nekompetentnom diplomatskom osoblju… No, uprkos takvim okolnostima, kako sam prethodno kazao, dijaspora se samoorganizuje kroz udruženja i klubove kako bi zadovoljila svoje identitetske i druge potrebe.
#CGDIJASPORA: Kako se udruženja poput Crnogorsko-švajcarskog prijateljstva mogu angažovati u jačanju veza između Crne Gore i dijaspore?
Šefko Ličina: Udruženje CH-MNE je osnovano prije deset godina. Prije osnivanja CH-MNE udruzenja osamnaest godina bio sam sekretar Udruženja „Bratska ruka“ iz Ciriha. Tokom godina je došlo do neslaganja kod tog udruzenja i dio nas je odlučio da osnuje CH-MNE udruženje koje broji oko trideset članova, kvalitetnih ljudi, koji su istinski vezani za Crnu Goru. Među njima bih istakao Džiba-Džiku
Osmanovića, zamjenika predsjednika CH-MNE udruženja. Naše udruženje, kao i druga udruženja iz Švajcarske, koja su emotivno vezana za Crnu Goru, učetvovala su u brojnim događajima u domovini koji su značili dobro za Crnu Goru. Mi izuzetno poštujemo našu domovinu Crnu Goru, njenu istoriju i tradiciju. Ponekada sa nevjericom pratimo šta se dešava u Crnoj Gori i neki potezi pojedinih političara nam liče na pomanjkanje odanosti svojoj državi…
Na kraju odgovora na postavljeno pitanje da napomenem da dok sam bio sekretar Udruženja „Bratska ruka“ učestvovali smo u mnogim humanitarnim akcijama širom Crne Gore, od obične jednokratne pomoći do teskih operacija u Turskoj, ne gledajući vjeru i naciju.
