Razgovarala: Nada Kovačević
Crna Gora je mala država, ali je bogata prirodom, ljudima i ogromnim potencijalom. Želim da okupimo najmanje 500 kvalitetnih ljudi koji će povezivati Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i evropske zemlje – kaže u intervjuu za portal CGdijaspora Edo Šabanagić koji je pokrenuo je online platformu u okviru međunarodne mreže – Bosnian–Montenegrin Friendship.
Slovenac po rođenju, Francuz po načinu života, Švajcarac po profesionalnom iskustvu, a Bosanac i Hrvat po srcu i porijeklu – i, prije svega, veliki Evropljanin. Njegovi korijeni vode iz Bosanske krajine, sa područja današnjeg Nacionalnog parka Una, za koji sam posebno vezan i predsjednik je međunarodne asocijacije „5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina“. Rođen je i školovao se u Ljubljani, godinama je živio i radio u Švajcarskoj, a od 1998. godine njegov dom je Francuska.
Njegov profesionalni put vodio ga je od televizije i tonske tehnike, preko Bošnjačkog instituta Adila Zulfikarpašića u Cirihu, do međunarodnog poslovanja u oblasti luksuzne kozmetike i distribucije francuskih i švajcarskih brendova. Danas je najviše posvećen povezivanju dijaspore, privrednika, institucija i prijatelja Bosne i Hercegovine širom svijeta.
– Kreirali smo jednu platformu koja prvo identificira ljude, povezuje ih i gradi povjerenje. Kada imamo kvalitetnu mrežu, onda iz nje mogu nastati poslovni projekti, kulturna saradnja, turističke inicijative, investicije, razmjena znanja i konkretna partnerstva između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Evrope – poručio je Šabanagić.
U razgovoru za portal #CGdijaspora Šabanagić govori o svojim vezama sa Crnom Gorom, snazi savremene dijaspore, značaju umrežavanja, evropskoj budućnosti Balkana i planovima za snažnije povezivanje Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
#Edo Šabanagić: Rođen sam i školovao se u Ljubljani. Moj otac je porijeklom iz kraja kod Bihaća, sa prostora Bosanske krajine i današnjeg Nacionalnog parka Una. Zato sam posebno vezan za taj kraj i bavim se, između ostalog, promocijom Nacionalnog parka Una.
Nemam porijeklo iz Crne Gore, ali imam veoma snažnu vezu sa Crnom Gorom. Ne govorim to zato što razgovaram za portal CG dijaspora, već zato što se, na neki način, osjećam i kao Crnogorac. Mnogo sam poslovno radio u Crnoj Gori, često dolazio i stekao veliki broj prijatelja.
Kada dođem u Podgoricu, Tivat ili neki drugi grad, uvijek se osjećam kao da sam došao kući. Ljude koji govore našim jezikom doživljavam kao svoje. Čuo sam jednom Novaka Đokovića kako kaže: „Ma, to su svi moji“. I ja to nekako osjećam. Ako su ljudi normalni, otvoreni i dobronamjerni, jezik nas odmah povezuje.
#CGDIJASAPORA: Kada ste napustili Sloveniju i kako je izgledao početak vašeg međunarodnog puta?
#Edo Šabanagić: Otišao sam 1989. godine, prije rata. Nakon povratka iz Jugoslovenske narodne armije studirao sam dvije godine, a onda sam dobio priliku da odem u Švajcarsku. Tamo sam proveo deset godina. Od 1998. godine živim u Francuskoj. Prvo sam živio u Nici, a potom sam se preselio u Pariz. Još kao mlad čovjek želio sam da putujem, upoznajem druge države, kulture i načine života. Istovremeno mi je bilo veoma važno da, gdje god živio, ostanem povezan sa svojim korijenima i krajem iz kojeg potičem. Čovjek može da živi u različitim državama, da govori više jezika i usvoji različite kulture, ali ne treba da zaboravi odakle dolazi. Ja sam pokušavao da spojim jedno i drugo – da budem građanin Evrope i svijeta, ali da ostanem vezan za Bosnu i Hercegovinu i cijeli prostor bivše Jugoslavije.
#CGDIJASAPORA: Vaš prvi profesionalni angažman bio je na televiziji u Ljubljani?
#Edo Šabanagić: Radio sam na televiziji u Ljubljani. Po obrazovanju i prvim profesionalnim iskustvima bio sam tehnički usmjeren, odnosno inženjer tonske tehnike. Međutim, moj životni i profesionalni put kasnije se razvijao u potpuno drugačijim pravcima. Krajem osamdesetih godina u Ljubljani sam upoznao jednog od najuspješnijih Bosanaca tog vremena, Adila Zulfikarpašića, i njegovu suprugu Tatjanu Zulfikarpašić. Oni su me 1989. godine pozvali u Švajcarsku da im se pridružim u radu njihove fondacije i Bošnjačkog instituta u Cirihu. To je bio presudan trenutak u mom životu. Na neki način, oni su me vratili Bosni i Hercegovini i mojim korijenima. Bio sam Slovenac, a osjećao sam u sebi i druge identitete, ali sam upravo radeći sa njima mnogo dublje razumio Bosnu, njenu kulturu, istoriju i dušu.
#CGDIJASAPORA: Često ističete da ste najveću školu prošli upravo uz Adila Zulfikarpašića.
#Edo Šabanagić: Apsolutno. Deset godina koje sam proveo u njegovoj blizini za mene su predstavljale najveću školu. Fakulteti i univerziteti su važni, ali biti u društvu ostvarenih ljudi, koji su napravili velike karijere i koji imaju jasnu životnu misiju, neprocjenjivo je iskustvo. Adil Zulfikarpašić bio je uspješan poslovni čovjek, filantrop, intelektualac i čovjek sa velikom vizijom. Ne moramo se sa svakim čovjekom slagati u političkom smislu, a ja se politikom nikada nijesam bavio, ali moramo priznati rezultate i ono što je neko ostavio iza sebe. On je napravio ogromnu kulturnu instituciju. Govorimo o biblioteci, arhivi, umjetničkim djelima, istorijskim dokumentima i drugoj imovini koja ima izuzetnu materijalnu i, još važnije, nemjerljivu kulturnu vrijednost. Sve je to ostavio i poklonio zemlji svojih korijena. Bošnjački institut je kasnije preseljen u Sarajevo i danas predstavlja značajnu kulturnu instituciju. Za mene je iskustvo rada u tom okruženju bilo nešto što je odredilo veliki dio mog kasnijeg života.
#CGDIJASAPORA: Kako ste iz kulturne institucije prešli u međunarodno poslovanje?
#Edo Šabanagić: Nakon tog perioda sam, iz privatnih razloga, završio u Francuskoj. Jedno vrijeme sam radio u bankarskom sektoru, ali sam ubrzo shvatio da je moja prava profesionalna strast negdje drugo. Osnovao sam kompaniju koja se bavila distribucijom luksuznih proizvoda, prije svega francuske i švajcarske kozmetike, parfema i dodataka ishrani. Te proizvode smo plasirali u Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i druga tržišta bivše Jugoslavije. Kompaniju sam razvijao početkom dvijehiljaditih, a prodao sam je 2011. godine. Međutim, ostao sam u kozmetičkoj industriji i njome se, na različite načine, bavim i danas. Kasnije sam bio posebno usmjeren na tržišta Centralne i Istočne Evrope, uključujući Rusiju, Ukrajinu, Kazahstan, Bjelorusiju i područje Kavkaza. Najprije je pandemija koronavirusa smanjila intenzitet poslovanja, a zatim je rat u Ukrajini doveo do njegovog gotovo potpunog zaustavljanja na ruskom i ukrajinskom tržištu.
Tada sam dobio više vremena i rekao sebi da je trenutak da nešto od svog iskustva, kontakata i energije poklonim zemlji svojih korijena – Bosni i Hercegovini.
#CGDIJASAPORA: Tako je nastala asocijacija „5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina“?
#Edo Šabanagić: Ideja je u mojoj glavi postojala nekoliko decenija, ali su pandemija, rat i sve promjene u svijetu uticali na to da je konačno realizujem. Moj sin Edwin i ja osnovali smo asocijaciju u martu 2020. godine. Ideja i prvi koraci nastali su 2020. godine, a asocijacija je zvanično registrovana i počela djelovati 2022. godine u Parizu. Danas je asocijacija dobila dimenziju koju prepoznaju i državne institucije i, što je za mene posebno važno, obični ljudi. Ona okuplja stručnjake i volontere iz različitih država i oblasti. Pokušavam da ljudima objasnim koliko je važan networking, odnosno umrežavanje. Moramo povezati ljude koji žive vani oko ideja i vrijednosti koje nas spajaju. Pri tome treba ostaviti ego, lične interese i razlike po strani.
#CGDIJASAPORA: Šta je glavni cilj asocijacije?
#Edo Šabanagić: Biću veoma direktan – moj veliki cilj je Evropska unija. Ja sam veliki Evropljanin. Evropsku uniju možemo kritikovati i reći da u mnogim stvarima nije dovoljno funkcionalna, ali se uvijek postavlja pitanje: šta je alternativa? U ovom trenutku nemamo bolju alternativu. Uzeo sam Bosnu i Hercegovinu kao najkompleksniju zemlju na evropskom kontinentu i kao mjesto na kojem ću se boriti za evropsku ideju. Borim se za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, ali se istovremeno borim i za samu Evropsku uniju. Slovenija je uređena država i članica Evropske unije. Hrvatska je, takođe, u Evropskoj uniji. Prema svim tim zemljama imam posebne emocije i simpatije, ali Bosni i Hercegovini je potrebna najveća podrška i razumijevanje. Evropa još ne poznaje dovoljno Bosnu i Hercegovinu. Ne poznaje njene ljude, kulturu, kreativnost, prirodne ljepote i ekonomski potencijal. Mi želimo da promijenimo tu sliku.
#CGDIJASAPORA: Gdje je mjesto Crne Gore u toj priči?
#Edo Šabanagić: Crnu Goru doživljavam veoma blisko. Ne umijem uvijek racionalno da objasnim zbog čega, ali kada dođem u Podgoricu, Tivat, na Durmitor ili u neki drugi kraj, osjećam se prijatno i kao kod kuće. U Crnoj Gori imam dobre prijatelje sa kojima sam sarađivao i poslovno i privatno. Ljudi su me uvijek lijepo prihvatali. Crna Gora ima nešto posebno.
Tu je, naravno, i jezik. Govorimo isti ili veoma sličan jezik, a jezik je jedna od najvažnijih stvari u komunikaciji među ljudima. Kada se razumijemo bez prevodioca, mnogo lakše stvaramo povjerenje. Crna Gora i Bosna i Hercegovina imaju mnogo dodirnih tačaka. Imamo sličnu istoriju, slične korijene, različite vjere i identitete koji vijekovima žive jedni pored drugih. Svakome treba dozvoliti da se osjeća onako kako se osjeća i da bude ono što želi da bude.
#Edo Šabanagić: Ne volim etikete. Ja prije svega volim ljude. Volim ljude iz svoje porodice, zatim svog sela, grada, države i kontinenta. To je prirodno širenje kruga pripadnosti i solidarnosti. Vjerujem u bosansku dušu, ali vjerujem i da cijeli ovaj prostor ima nešto zajedničko. Bez obzira na to kojoj vjeri neko pripada ili kakva mu je politička orijentacija, dubinski smo veoma slični. Kada kažem da se trebamo povezivati, to ne znači da želim da se vraćamo u prošlost ili stvaramo neku novu državu. Govorim o normalnoj saradnji među ljudima, privrednicima, kulturnim radnicima, institucijama, studentima i pripadnicima dijaspore. Ako se neko osjeća kao Crnogorac, Bosanac, Bošnjak, Srbin, Hrvat, Slovenac, Makedonac ili Evropljanin – neka se tako osjeća. Ne smeta mi ničiji identitet. Smeta mi samo kada se identitet pretvara u ekstremizam i sredstvo za podjele.
#CGDIJASAPORA: Svjesno izbjegavate teme koje dijele ljude?
#Edo Šabanagić: Izbjegavam sve ono što se zloupotrebljava da bi se ljudi dijelili – politiku, vjeru i naciju. Ne mislim da te teme nijesu važne, ali ne želim da one budu centar mog djelovanja. Gledam šta ljude spaja. Spajaju ih kultura, ekonomija, obrazovanje, sport, turizam, nauka i konkretni zajednički projekti. Ekonomija je posebno važna. Kultura bez finansijske podrške vremenom se gasi. Svaki portal, udruženje, kulturni projekat ili humanitarna inicijativa mora imati određenu finansijsku strukturu da bi opstala. I portal CG dijaspora mora imati održiv model da bi mogao da nastavi da okuplja ljude i predstavlja uspješne pripadnike dijaspore. Ono što vi radite smatram izuzetno dobrom idejom. Bosni i Hercegovini bi bio potreban sličan, sistematski projekat. Bosna ima fantastičnu dijasporu, ali je ona dijelom izgubljena i nedovoljno povezana. Mnogo ljudi je otišlo tokom rata, izgradili su karijere širom svijeta, ali ih javnost u domovini često ne poznaje.
#Edo Šabanagić: Kada sam boravio u Sarajevu povodom prijema u Ambasadi Francuske za Dan državnosti Francuske, iskoristio sam priliku da se sretnem sa poslovnim ljudima i predstavnicima državnih institucija. Nijesam ja uvijek tražio te susrete. Izgleda da je naš rad u oblasti meke diplomatije došao i do njih. To mi je i bio cilj – da institucije same prepoznaju ozbiljnost i potencijal mreže koju stvaramo. Želim da razvijamo prijateljstva između država: Sjeverna Makedonija–Bosna i Hercegovina, Crna Gora–Bosna i Hercegovina, Jermenija–Bosna i Hercegovina, Njemačka–Bosna i Hercegovina i druge slične veze. Pokrenuli smo mrežu onlajn podružnica sa idejom da se one, u naredne dvije, tri, četiri ili pet godina, razviju u ozbiljne i prirodne poslovne i prijateljske platforme, a možda jednog dana i u neku vrstu privrednih komora. Važno je da sada pravimo bazu i mrežu. Postoji mnogo ljudi koji istovremeno vole Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. Ti ljudi moraju imati mjesto na kojem će se povezati, kako bi mogli da se uključe kada se pojavi konkretan projekat.
#CGDIJASAPORA: Koji bi bio konkretan ekonomski cilj saradnje Crne Gore i vaše mreže?
#Edo Šabanagić: Jedan od ciljeva je da pomognemo plasman crnogorskih proizvoda u Francuskoj i drugim evropskim državama, ali i da kvalitetne evropske proizvode dovedemo u Crnu Goru. Isto važi za turizam. Želimo da promovišemo crnogorske turističke potencijale. Možemo motivisati Francuze i druge Evropljane da dolaze u Crnu Goru, upoznaju njenu obalu, planine, sjever, kulturu, gastronomiju i ljude. Ekonomski interes je važan jer, ako se saradnja zasniva samo na emocijama, ona često ne traje dugo. Emocija može da pokrene čovjeka, ali projekat mora imati racionalnu osnovu, finansijsku održivost i korist za sve strane.
#Edo Šabanagić: Veliki dio naših saradnika čine mladi ljudi rođeni u Danskoj, Švedskoj, Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj i drugim državama. Njihov mentalni sklop je danski, švedski, američki ili francuski, jer su tamo odrasli, školovali se i formirali. Istovremeno imaju emotivnu vezu sa Bosnom i Hercegovinom. Upravo je spoj zapadnog mentaliteta i emocije prema zemlji porijekla izuzetno vrijedan. Slična situacija postoji i u crnogorskoj, makedonskoj i drugim dijasporama. Ti ljudi su uspješni u državama u kojima žive i, kada ostvare određenu profesionalnu stabilnost, žele da pomognu zemlji iz koje potiču njihove porodice. Oni su ambasadori naših država. To više nijesu klasični gastarbajteri. Kada govorimo o bosanskohercegovačkoj dijaspori, prije rata su uglavnom postojale ekonomske migracije i ljudi koje smo nazivali gastarbajterima. Nakon rata dobili smo potpuno drugačiju dijasporu. Danas među ljudima porijeklom iz Bosne i Hercegovine imamo političare, ministre, univerzitetske profesore, ljekare, naučnike, umjetnike i vlasnike uspješnih kompanija u državama u kojima žive.
Problem je što su mnogi od njih veoma diskretni. Ljudi koji ozbiljno rade često ne vole mnogo da pričaju o sebi. Ne žele da se ističu niti da dozvole da im neko zbog sitnih interesa uništava kredibilitet koji su gradili cijelog života. Imaju emociju prema zemlji porijekla, ali su istovremeno usvojili racionalan način razmišljanja zemalja u kojima žive. Moramo pronaći pravi način da im pristupimo i uključimo ih.
#Edo Šabanagić: To nije jednostavno, ali je moguće. Potrebno je napraviti ozbiljnu i kredibilnu platformu. Ljudi su mi predlagali da napravimo „Pet miliona prijatelja Slovenije“, jer znaju da sam veliki prijatelj Slovenije. Razgovarao sam o tome i sa predstavnicima Slovenije. Rekao sam da bih rado bio dio takve inicijative, ali da je Slovenija već uređena zemlja i da ne mogu istovremeno pokretati previše projekata i stvarati konfuziju. Zašto sličnu ideju ne bismo razvili za Crnu Goru? Crna Gora je mala država, ali je bogata brojnim vrijednostima. Lakše ju je predstaviti i „prodati“ svijetu, u pozitivnom smislu te riječi. Ima prelijepu obalu, izvanrednu unutrašnjost, planine, more, bogatu istoriju i fantastičan ljudski potencijal. Sve je relativno blizu i država je dovoljno mala da se kvalitetnom organizacijom mogu ostvariti vidljivi rezultati. Potrebno je okupiti ljude koji vole Crnu Goru, bez obzira na to da li su Crnogorci po porijeklu ili su samo njeni iskreni prijatelji.
#CGDIJASAPORA: Vaša asocijacija već je imala kontakte sa predstavnicima Crne Gore?
#Edo Šabanagić: Imamo veoma dobru saradnju sa Ambasadom Crne Gore u Parizu. Sarađujemo i razgovaramo i sa drugim ambasadama, ali je Crna Gora redovno bila prisutna na događajima koje smo organizovali. Prije nekoliko godina naš rad je stigao i do tadašnjeg predsjednika Crne Gore, prije mandata Jakova Milatovića. On je prepoznao našu inicijativu i priključio se krugu prijatelja asocijacije. Nijesam ništa tražio niti sam bilo koga molio za podršku. Upravo zato mi je posebno značilo što su naš rad sami prepoznali. Dobio sam i zvaničnu plaketu prijateljstva sa Crnom Gorom, što za mene predstavlja veliko zadovoljstvo i čast.
#CGDIJASAPORA: Da li je regionalna saradnja preduslov uspjeha svih država Zapadnog Balkana?
#Edo Šabanagić: Naravno. Na Balkanu se često kaže: „Neka komšiji crkne krava“. Ja kažem: „Neka komšija ima dvije krave“. Srećan sam zbog uspjeha svakog čovjeka sa Balkana, ne samo čovjeka iz Bosne i Hercegovine. Kada vidim da je neki Crnogorac, Srbin, Hrvat, Slovenac ili Makedonac uspio u svijetu, iskreno mi je drago. Na Tenerifima sam, prilikom jednog od prvih boravaka, upoznao čovjeka porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Čuo sam naš jezik, prišao mu i počeli smo da razgovaramo. Ispostavilo se da je veoma poznat i uspješan očni ljekar. Proveli smo neko vrijeme zajedno, razmijenili telefone i ostali u kontaktu. Kada čujem naš jezik, prirodno mi je da priđem čovjeku i razgovaram sa njim, pod uslovom da nije previše opterećen nacionalizmom. Svako treba da cijeni svoje, ali ni u čemu ne treba pretjerivati. Ekstremizam nije dobar ni u jednoj oblasti. Čak i ako jedete najbolju i najzdraviju hranu, nije dobro da je jedete previše. Ničega previše – to je dobro životno pravilo.
#Edo Šabanagić: Ideja o posebnoj platformi prijateljstva Bosne i Hercegovine i Crne Gore postoji već duže. Prije nekoliko godina o sličnim inicijativama razgovarao sam i sa jednim poslovnim čovjekom iz Sjeverne Makedonije koji živi u Parizu. Tada sam rekao da nemam dovoljno vremena da sam pokrenem i vodim sve te projekte, jer je riječ o ogromnom poslu. Međutim, danas nam se priključuje sve više ljudi i možemo ozbiljnije razmišljati o razvoju takve mreže. Moj cilj je da u okviru povezivanja Crne Gore i Bosne i Hercegovine okupimo oko 500 kvalitetnih ljudi.
Ne treba mi 500 slučajnih kontakata na Facebooku. Potrebni su ljudi na koje se možemo osloniti kada se pojavi konkretan projekat – privrednici, profesori, ljekari, kulturni radnici, predstavnici turizma, mladi stručnjaci i drugi ljudi spremni da dio vremena, znanja i kontakata ulože u zajednički cilj. Naravno da želim da organizujemo i okupljanje u Crnoj Gori. Prvo moramo identifikovati i povezati ljude, a zatim iz te mreže mogu nastati udruženje, konferencija, poslovni susreti i konkretni projekti. Učestvovao sam putem Zooma i na jednom predavanju u organizaciji ABSL-a u Crnoj Gori. Pozvali su me zato što ljudi koji me poznaju znaju da sam, kada je riječ o povezivanju sa Crnom Gorom, uvijek zainteresovan. ABSL je prije svega poslovno udruženje i ima svoje organizacije i aktivnosti u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Svaka inicijativa u kojoj se pominje kvalitetno povezivanje Bosne i Hercegovine i Crne Gore za mene je važna.
#CGDIJASAPORA: Zašto toliko insistirate na umrežavanju?
#Edo Šabanagić: Da biste napravili bilo koji projekat, prvo morate imati ljude. Sve počinje od networkinga. Na Balkanu, a posebno kada govorim o Bosancima, imamo veoma kreativne ljude. Međutim, kreativni ljudi nijesu uvijek dovoljno organizovani i nijesu uvijek dobri menadžeri. Često počinju da stvaraju mrežu tek kada im nešto zatreba. To je pogrešno. Networking morate imati spreman prije nego što vam zatreba. Veze i povjerenje ne stvaraju se preko noći. Ne možete se nekome javiti samo onda kada vam treba usluga, novac, kontakt ili podrška. Mreža se gradi godinama, kroz saradnju, međusobnu pomoć i konkretne rezultate. Na sreću, stanje se i u Bosni i Hercegovini mijenja nabolje. Dolaze nove generacije, novi načini poslovanja i savremeniji pristup organizaciji. Kazali ste da će se prilike u Bosni i Hercegovini promijeniti kada se snažnije uključe dijaspora i žene. Uvjeren sam u to. Stvari u Bosni i Hercegovini počeće ozbiljnije da se mijenjaju kada se više angažuju dijaspora i žene. Ženska emocija, energija i način razmišljanja moraju mnogo više doći do izražaja. Istovremeno moramo uključiti mlade ljude iz dijaspore koji su tokom proteklih tridesetak godina stekli kvalitetno obrazovanje i profesionalno iskustvo u najrazvijenijim državama svijeta. Edukacija je presudna. Obrazovanje je veoma važno za svaki narod i svaku državu. Bez znanja, stručnosti i novih generacija ne možemo napraviti dugoročne promjene.
#CGDIJASAPORA: Da li je Crnoj Gori lakše da se organizuje nego Bosni i Hercegovini?
#Edo Šabanagić: Mislim da jeste. Crna Gora, naravno, ima kompleksne djelove svoje sadašnjosti i političke probleme, ali se to ipak ne može porediti sa složenošću Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina suočava se sa složenom političkom strukturom i brojnim institucionalnim blokadama koje usporavaju donošenje odluka i evropske integracije.
Zato uvijek tražim ono što može da se uradi uprkos političkim blokadama. Ne možemo samo čekati da političari riješe sve probleme. Ljudi, privrednici, dijaspora i civilno društvo moraju graditi svoje veze i pokretati projekte.
#Edo Šabanagić: Naravno da postoji. Kada kažem da se moramo povezivati sa susjedima, uvijek će se pojaviti neko ko će reći da sam prosrpski, prohrvatski ili nekako drugačije politički orijentisan. Ja nemam veze sa tim. Ja sam proljudski orijentisan. Ja sam za povezivanje normalnih ljudi. Poruka naše asocijacije je veoma jednostavna. Mi otkrivamo bosanskohercegovačke talente u svijetu koji su već postali lokalni lideri. Zatim im kroz našu mrežu pomažemo da postanu regionalni, a možda jednog dana i globalni lideri. Najvažnije je da u ovim veoma teškim geopolitičkim okolnostima gradimo mostove između država i naroda, prije svega na Balkanu. Gradimo ih za bolja vremena koja će sigurno doći. Vjerujem da će vrijeme podjela proći i da će buduće generacije više cijeniti saradnju nego podjele.
Prolazile su i mnogo teže istorijske situacije. Završio se i Drugi svjetski rat, nakon kojeg su ljudi ponovo počeli da žive, sarađuju i grade Evropu. Tako će proći i ovo vrijeme podjela.
Mi danas pravimo mostove među ljudima, narodima i državama za buduće generacije. Možda rezultate neću u potpunosti vidjeti ja, ali će ih koristiti neki drugi, treći i četvrti ljudi poslije nas.
To je suština naše asocijacije – da ne čekamo bolja vremena, već da već danas gradimo mostove koji će tim boljim vremenima biti potrebni.
