Razgovarala: Nada Kovačević
Mladi Cetinjanin Petko Pajović otišao je u Sjedinjene Američke Države sa željom da svojim radom izgradi bolju budućnost. Počeo je u kuhinji jednog hotela u Kaliforniji, a život ga je zatim odveo u Njujork, gdje je radio kao pomoćnik u selidbama. Danas, poslije nešto više od četiri godine, vodi cjelokupne operacije uspješne kompanije Perfect Moving.
Iza njegovog napretka kriju se godine velikog rada, odricanja i istrajnosti. Pajović je prošao gotovo sve pozicije u kompaniji – od pomoćnika i vozača kamiona, preko podizvođača i dispečera, do menadžera i rukovodioca operacija. Priliku da se dokaže dobio je u kompaniji čiji je vlasnik uspješni crnogorski iseljenik Radojica Katnić, koji je u Njujorku izgradio ozbiljan posao i otvorio vrata brojnim vrijednim ljudima sa naših prostora.
Petkov američki put, međutim, nije bio nimalo lak. U jednom periodu živio je u improvizovanoj sobi unutar skladišta firme. Dok su se njegovi prijatelji vratili kući, on je ostao sam, daleko od porodice, uvjeren da će težak period proći i da se radom može izboriti za bolju budućnost. U najtežim trenucima vodila ga je jednostavna, ali snažna misao: „I ovo će proći.“
Iako u Njujorku gradi karijeru i budućnost, Petko duže godinu dana nije zagrlio porodicu koja ga čeka u Crnoj Gori. Dan povratka na Cetinje zamišlja kao jedan od najemotivnijih trenutaka u životu – povratak svojim ljudima, ulicama kojima je hodao i mjestima na kojima je odrastao. Upravo mu slika tog susreta daje snagu da radi svakoga dana, često bez vikenda i odmora.
Njegova priča zato nije samo priča o uspjehu u Americi, već i poziv crnogorskoj dijaspori da se snažnije poveže sa domovinom. Pajović poručuje da je vrijeme da se naši ljudi ujedine i van Crne Gore – svojim znanjem, iskustvom, ulaganjima i češćim dolascima.
Njegova želja je da ljudi iz dijaspore zajedno grade „novu, staru Crnu Goru“ – savremenu, uređenu i uspješnu državu koja ide naprijed, ali ne zaboravlja zajedništvo, bliskost među ljudima i vrijednosti po kojima je oduvijek bila prepoznatljiva.
#CGDIJASPORA: Kada si otišao u Ameriku i zbog čega si donio takvu odluku?
#Petko Pajović: U Ameriku sam došao preko jednog od studentskih programa za rad i boravak u SAD-u, kao i veliki broj ljudi iz naše, mlađe generacije. Kada sam stigao, vidio sam da ovdje postoji prostor za napredovanje u svakom smislu, naravno, ukoliko je čovjek stvarno spreman da se potrudi. Svidio mi se sistem, ali prije svega mogućnosti koje se pružaju ljudima koji su spremni da rade. Prepoznao sam da bih mogao nešto da napravim i da napredujem, pa sam odlučio da ostanem i pokušam da izgradim svoj put.
#CGDIJASPORA: Koliko dugo živiš u Sjedinjenim Američkim Državama?
#Petko Pajović: Došao sam 2022. godine, tako da sam ovdje nešto više od četiri godine. Prvi posao radio sam u kuhinji jednog hotela u Kaliforniji. To je bio moj početak u Americi. Nakon toga sam, prilično slučajno, završio u Njujorku i počeo da radim u kompaniji Perfect Moving. Tu je zapravo počela cijela moja priča u ovom poslu. Perfect Moving je u tom periodu bila relativno manja firma i imala je oko 20 kamiona.
#CGDIJASPORA: Od koje pozicije si počeo i kako je izgledao tvoj put do posla koji danas obavljaš?
#Petko Pajović: Počeo sam od najniže pozicije. Radio sam kao pomoćnik, odnosno „helper“. Ubrzo, polozio sam vozačku dozvolu i počeo da vozim kamion. Kasnije organizovao svoj tim za selidbe. Nakon određenog vremena prešao sam u kancelariju, gdje sam radio kao dispečer, a zatim kao menadžer. Potom sam sve više ulazio u operativni dio poslovanja, a danas vodim operacije kompanije. Išao sam korak po korak. Svaka pozicija mi je donijela novo iskustvo i omogućila da razumijem svaki dio poslovanja.
#CGDIJASPORA: Kakva je ekipa sa kojom radiš? Ima li među zaposlenima ljudi sa naših prostora?
#Petko Pajović: Definitivno imamo dobru ekipu. Među nama ima mnogo ljudi sa naših prostora. Možda čak polovinu ekipe čine ljudi porijeklom iz različitih krajeva Balkana, ne nužno samo iz Crne Gore. Tu su i Amerikanci, ali i ljudi iz brojnih drugih država. Ekipa je veoma raznovrsna, što je uobicaeno za grad kao što je Njujork. Važno je da ljudi dobro sarađuju, da postoji odgovornost i da svako zna svoj dio posla.
#Petko Pajović: Cijela porodica mi je u Crnoj Gori. Ovdje, kada je riječ o porodici, nemam nikoga. Drago mi je kada mogu nešto da učinim za svoje, da im pomognem i da oni budu ponosni na mene i na ono što sam postigao. Upravo zbog toga nijesam ni žurio sa dolaskom. Znam koliko će taj trenutak biti emotivan. Sa jedne strane, jedva čekam da dođem, a sa druge sam svjestan da taj budući susret i povratak koristim kao snažnu motivaciju. Često zamišljam dan kada ću ponovo doći kući, kada ću se vratiti na mjesta na kojima sam odrastao i na kojima sam bio kao dijete. Taj trenutak držim u glavi i koristim ga kao motivaciju da ovdje mogu da radim svakoga dana, bez vikenda i bez odmora.
Zamišljam da ću jednoga dana doći kući bez žurbe, bez pritiska i bez stresa. Zato ne želim da prvi povratak bude samo kratka i užurbana posjeta. Volio bih da se vratim onda kada osjetim da je zaista pravo vrijeme i kada budem mogao da provedem dovoljno vremena sa porodicom i prijateljima.
#Petko Pajović: Ne razmišljam trenutno o potpunom odlasku iz Amerike. Ovdje definitivno gradim svoju budućnost. Ovdje sam postavio život, posao i karijeru, pa se, makar prema tome kako stvari sada izgledaju, ne bih sasvim preselio iz Njujorka. Ipak, volio bih da u narednih godinu ili dvije počnem da provodim makar mjesec ili dva godišnje u Crnoj Gori. Želim da održim i dodatno ojačam vezu sa Crnom Gorom, porodicom i mjestima u kojima sam odrastao.
Mislim da je moguće napraviti ravnotežu – nastaviti život i posao u Americi, a istovremeno sve više vremena provoditi u Crnoj Gori.
#CGDIJASPORA: Šta ti najviše nedostaje iz Crne Gore?
#Petko Pajović: Najviše mi nedostaje prisnost među ljudima. Nedostaju mi povjerenje, bliskost i ona posebna veza koju naši ljudi, zbog zajedničkog mentaliteta i načina života, osjećaju jedni prema drugima. U Americi je sve drugačije. Ljudi su mnogo više usmjereni na sebe, svoj put, svoje obaveze i svoje ciljeve. Sa nekim možete da se upoznate i zbližite, ali ja i dalje često ne osjećam onu vrstu bliskosti koju sam osjećao kod kuće, gotovo sa svakim čovjekom kojeg poznajem.
Teško je to u potpunosti objasniti nekome ko nije otišao daleko od svoje zemlje. To je osjećaj pripadnosti i razumijevanja, kada ne morate mnogo toga ni da kažete da bi vas druga osoba shvatila. Taj odnos među ljudima i bliskost koju imamo u Crnoj Gori za mene su nezamjenjivi.
#CGDIJASPORA: Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
#Petko Pajović: Planiram da nastavim da gradim karijeru i porodicu, ali i da sve to postepeno povezujem sa Crnom Gorom. To povezivanje može biti kroz ulaganje u nekretnine, češće dolaske, duže boravke i održavanje veza sa porodicom i ljudima iz Crne Gore. Primarno želim da nastavim putem koji sam započeo u Americi i da vidim dokle će me taj put dovesti. Istovremeno, želim da sve ono što budem stvarao ima vezu sa Crnom Gorom. Ne želim da izgubim osjećaj pripadnosti niti da se potpuno odvojim od zemlje iz koje sam došao.
#CGDIJASPORA: Kada se osvrneš na prethodne četiri godine, koji trenuci su ti bili najteži?
#Petko Pajović: Iskreno, najteži trenuci su na neki način bili i najbolji. Upravo su me oni najviše izgradili. Jedan od najtežih trenutaka nastupio je kada sam zvanično odlučio da ostanem u Americi. Ljudi sa kojima sam došao preko programa vratili su se kući, a ja sam ostao sam. U tom periodu živio sam u jednom skladištu, odnosno hangaru za skladištenje materijala. Unutar tog prostora imali smo malu, improvizovanu sobu. Ipak, nisam nista dozivljavao kao problem ili ruznu realnost vec sam bio svjestan da ce to ubrzo postati zanimljivo sjecanje i inspirativna prica.
Danas taj period posmatram kao iskustvo koje mi služi kao motivacija kada se ponovo pojave teški trenuci. Bilo je situacija kada nijesam bio siguran u vezi sa poslom, kao i trenutaka kada sam se osjećao potpuno sam, bez poznanika i porodice. U svim tim situacijama vodio sam se jednom izrekom: „I ovo će proći.“ I zaista je prošlo.
#CGDIJASPORA: Da li ti ta rečenica i danas pomaže kada se suočiš sa problemima?
#Petko Pajović: Naravno. Doći će ponovo teški trenuci i oni će takođe proći. Mislim da čovjek treba da bude svjestan toga i kada mu je najteže, ali i kada je najsrećniji. Sve prolazi. Cijeli život čine talasi – nekada dolazi talas dobrih, a nekada talas loših stvari. Međutim, svaki talas prođe. Poslije svakog lošeg trenutka dođe nešto dobro, a onda se sve tako nastavlja ukrug. Zbog toga mislim da samo treba gurati naprijed, raditi i kretati se prema svojim ciljevima. Ne treba dozvoliti da nas jedan težak period pokoleba.
#CGDIJASPORA: Da li se u Njujorku družiš sa ljudima iz Crne Gore i sa naših prostora?
#Petko Pajović: Družim se, a naših ljudi definitivno ima mnogo. U posljednje vrijeme primjećujem da zajednica sve više ide prema boljoj organizaciji. Imali smo okupljanja oko pravoslavne crkve, donatorske vecere, kao i obilježavanja 13. jula i 21. maja. Kada sam tek stigao, možda je moj osjećaj bio subjektivan, ali činilo mi se da nas ima mnogo, a da smo ipak veoma rasuti. Nijesmo bili dovoljno povezani i nijesmo mogli da se oslonimo jedni na druge onoliko koliko bismo trebali moci.
#CGDIJASPORA: Koliko takve grupe i okupljanja mogu konkretno da pomognu našim ljudima?
#Petko Pajović: Mogu mnogo da pomognu. Nekome je potreban stan, nekome posao, nekome informacija ili običan savjet. Kada ljudi znaju jedni za druge i kada postoji komunikacija, sve postaje lakše. Imali smo, na primjer, slučajeve da neko od naših ljudi pronađe stan/posao zahvaljujući poznanstvima unutar zajednice. To je konkretna i korisna stvar. Takve situacije pokazuju zbog čega je važno da budemo povezani. U Njujorku postoje velike i veoma razvijene zajednice drugih naroda sa prostora bivše Jugoslavije. Postoje brojne grupe u kojima se ljudi povezuju i međusobno pomažu. Crnogoraca u Njujorku ima zaista mnogo, možda i više nego što ljudi pretpostavljaju, ali još nemamo dovoljno razvijenu i organizovanu zajednicu koja bi okupljala sve naše ljude. Još se nijesmo ujedinili onoliko koliko bismo mogli, ali situacija ide nabolje. Vjerujem da će i to doći.
Kada bismo bili organizovaniji, svima bi nam bilo lakše i bolje. Mogli bismo da pomažemo jedni drugima, da razmjenjujemo informacije, da podržavamo nove ljude koji dolaze i da zajedno čuvamo vezu sa Crnom Gorom.
#CGDIJASPORA: Koliko pratiš događaje u Crnoj Gori i kako oni izgledaju iz perspektive nekoga ko živi daleko od svoje zemlje?
#Petko Pajović: Pratim ono što se dešava. Posebno mi je teško pao period kada su počele velike podjele i tenzije, od litija i događaja 5. septembra na Cetinju, pa do dvije velike tragedije koje su se dogodile u tom gradu. Sve se to nekako zaredalo i za mene je predstavljalo jedan od najtežih perioda kada je riječ o događajima u Crnoj Gori. Kada živite daleko, takve stvari možda doživljavate i drugačije, jer nijeste tamo sa svojom porodicom i ljudima koje poznajete. Nadam se da se situacija postepeno smiruje i da ćemo kao društvo uspjeti da prevaziđemo podjele.
#CGDIJASPORA: Koja je na kraju tvoja poruka Crnoj Gori i ljudima iz dijaspore?
#Petko Pajović: Moja poruka je da treba da se ujedinimo i krenemo naprijed. To se odnosi i na ljude u Crnoj Gori i na sve nas koji živimo u dijaspori. Ne bi trebalo da se dijelimo, već da pokušamo da budemo jedno i da zajedno radimo za Crnu Goru. Potrebno nam je više međusobnog povjerenja, komunikacije i spremnosti da pomognemo jedni drugima. Volio bih da zajednički krenemo prema jednoj novoj, a istovremeno staroj Crnoj Gori – Crnoj Gori koja ide naprijed, ali ne zaboravlja svoje vrijednosti, bliskost među ljudima i osjećaj zajedništva.
Dakle, moja poruka bila bi: da se ujedinimo i krenemo naprijed – prema jednoj novoj, staroj Crnoj Gori.
