🇲🇪INTERVJU – Ivana Roćenović: Pariz je grad njenog djetinjstva, a Crna Gora mjesto kojem najviše pripada

Piše: Nada Kovačević

Podgorica je njen dom, a Pariz grad djetinjstva, porodičnih uspomena i prijateljstava koja traju uprkos godinama i kilometrima. Ivana Roćenović odrasla je između dvije sredine i dvije kulture, iskustva koja su je, kako kaže, naučila da poštuje i prihvata različitosti. Danas živi i radi u Podgorici, gdje je zaposlena u policiji, ali je sa francuskom prijestonicom i dalje povezuju snažne porodične i emotivne veze.

Rođena je u Podgorici, ali su joj školski dani provedeni u École élémentaire Simon Bolivar donijeli neka od najljepših sjećanja iz djetinjstva. U Parizu je stekla prijatelje, učila francuski jezik i upoznavala drugačiju kulturu i način života. Iako su prošle godine i danas ih dijele kilometri, pojedina prijateljstva iz tog perioda uspjela je da sačuva. Svaki povratak u Pariz zato u njoj budi posebne emocije, dok je poznate ulice, mjesta i mirisi vraćaju u vrijeme bezbrižnog odrastanja.

Povratak u Podgoricu u početku je značio prilagođavanje mirnijoj sredini i svakodnevici drugačijoj od one na koju je bila navikla. Ipak, blizina porodice, upoznavanje sopstvenih korijena i osjećaj pripadnosti Crnoj Gori pomogli su joj da Podgoricu prihvati kao svoj glavni dom. Danas u tom gradu živi, radi u policiji i gradi svoju budućnost, dok Pariz ostaje važan dio njenog identiteta i porodičnog nasljeđa.

U razgovoru za portal CG Dijaspora, Ivana Roćenović govori o odrastanju između dvije sredine, povratku u Crnu Goru, očuvanju prijateljstava i osjećaju pripadnosti objema kulturama. Ističe i da bi mladima iz dijaspore trebalo ponuditi više prilika da Crnu Goru upoznaju neposredno – kroz ljetnje škole, kampove, programe razmjene, stručne prakse i zajedničke projekte. Njena poruka mladim ljudima koji odrastaju daleko od zemlje svojih predaka jeste da pripadnost dvjema kulturama doživljavaju kao bogatstvo, čuvajući jezik, porodičnu istoriju i vezu sa svojim korijenima.

#CGDIJASPORA: Za početak, kako biste se predstavili čitaocima portala CG Dijaspora i čime se danas bavite?

#Ivana Roćenović: Moje ime je Ivana Roćenović. Rođena sam u Podgorici, a dio djetinjstva provela sam u Parizu. Danas živim i radim u Podgorici, gdje sam zaposlena u policiji. U slobodno vrijeme volim da putujem, upoznajem nova mjesta, ljude i kulture. Drago mi je što sam imala priliku da odrastam u dvije različite sredine, jer vjerujem da mi je to donijelo brojna lijepa iskustva i naučilo me da poštujem i prihvatam različitosti.

#CGDIJASPORA: Dio djetinjstva proveli ste u Parizu, gdje ste pohađali osnovnu školu. Koje su vaše prve i najljepše uspomene na taj period?

#Ivana Roćenović: Za Pariz me vezuju zaista lijepe uspomene, naročito na školske dane provedene u École élémentaire Simon Bolivar. Pamtim druženja, prijatelje, ali i upoznavanje drugačije kulture i načina života. Posebno mi je drago što neka prijateljstva iz tog perioda njegujem i danas, uprkos godinama koje su prošle i kilometrima koji nas dijele. Bila sam dijete i tada nijesam razmišljala o razlikama među zemljama, već sam jednostavno uživala, učila jezik i upoznavala nove ljude. Pariz ću uvijek pamtiti kao lijep i bezbrižan dio svog djetinjstva.

#CGDIJASPORA: Vaša porodica je snažno povezana sa Parizom – roditelji su se tamo vjenčali, sestra je tamo rođena, a otac i danas radi u Francuskoj. Koliko je taj grad oblikovao identitet vaše porodice?

#Ivana Roćenović: Pariz zauzima posebno mjesto u istoriji naše porodice. Moji roditelji su se tamo vjenčali, sestra mi je rođena u tom gradu, a otac i danas radi u Francuskoj, pa je Pariz i dalje veoma prisutan u našim životima. Za njega nas vezuju brojne porodične uspomene, ali i ljudi koje smo tamo upoznali i sa kojima smo ostali bliski. Iako smo oduvijek snažno vezani za Crnu Goru, Pariz je ostao važan dio naše porodične priče.

#CGDIJASPORA: Da li vam je bilo teško da se, nakon nekoliko godina života u Francuskoj, prilagodite povratku u Podgoricu?

#Ivana Roćenović: U početku mi je bilo pomalo teško, jer je sve bilo drugačije od onoga na šta sam navikla. Nedostajali su mi prijatelji, škola i svakodnevni život koji sam imala u Parizu. Ipak, bila sam dijete, pa sam se veoma brzo prilagodila novoj sredini.

#CGDIJASPORA: Šta vam je tada najviše nedostajalo iz Pariza, a čemu ste se najviše radovali u Crnoj Gori?

#Ivana Roćenović: Najviše su mi nedostajali prijatelji, škola i život u velikom gradu na koji sam bila navikla. S druge strane, radovala sam se što ću biti bliže porodici i imati priliku da bolje upoznam Crnu Goru i svoje porijeklo. Podgorica je znatno mirnija od Pariza, ali sam vremenom zavoljela upravo taj mirniji način života i bliskost među ljudima.

#CGDIJASPORA: Zbog čega je vaša porodica odlučila da se vrati i da Podgorica ipak postane njen dom i glavna životna baza?

#Ivana Roćenović: Bila je to porodična odluka, proistekla iz želje da budemo bliže svojim korijenima, rodbini i ljudima koji su nam važni. Francuska nam je pružila mnogo lijepih iskustava, ali je Crna Gora uvijek bila naša zemlja i mjesto kojem pripadamo. Tako je Podgorica postala naš glavni dom, dok je Pariz ostao naša druga kuća i grad kojem se uvijek rado vraćamo.

#CGDIJASPORA: Kažete da je Pariz za vas ostao druga kuća. Kako danas doživljavate povratak u taj grad i kakve emocije u vama budi?

#Ivana Roćenović: Svaki put kada posjetim Pariz osjećam nešto posebno, jer me mnogo toga u tom gradu podsjeća na djetinjstvo. Pojedine ulice, mjesta, pa čak i mirisi, odmah u meni probude stare uspomene. Grad se, naravno, vremenom mijenja, ali osjećaj bliskosti ostaje isti. Zato u Pariz ne odlazim samo kao turista, već sa osjećajem da se vraćam svojoj drugoj kući.

#CGDIJASPORA: U Parizu su ostali vaši kumovi, prijatelji i brojni bliski ljudi. Kako održavate te veze uprkos udaljenosti?

#Ivana Roćenović: Redovno se čujemo i trudimo se da ostanemo dio života jedni drugih. Danas je, zahvaljujući telefonima i društvenim mrežama, mnogo lakše održavati kontakte bez obzira na udaljenost. Kada odem u Pariz, nastojim da ih sve vidim i provedem vrijeme sa njima. Vjerujem da prava prijateljstva i bliski odnosi mogu opstati uprkos kilometrima, ukoliko postoji obostrana želja da se sačuvaju.

#CGDIJASPORA: Da li imate osjećaj da istovremeno pripadate i Parizu i Podgorici ili je Crna Gora ipak mjesto kojem najdublje pripadate?

#Ivana Roćenović: Osjećam povezanost sa oba grada, ali na različite načine. Pariz me veže za djetinjstvo, prijatelje i brojne porodične uspomene, dok je Podgorica grad u kojem danas živim, radim i gradim svoju budućnost. Crna Gora je moj dom i mjesto kojem najviše pripadam, ali će Pariz uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu.

#CGDIJASPORA: Šta bi Crna Gora mogla da uradi kako bi snažnije povezala mlade ljude iz dijaspore sa zemljom njihovog porijekla?

#Ivana Roćenović: Smatram da bi trebalo organizovati više programa koji bi mladima iz dijaspore omogućili da bolje upoznaju Crnu Goru, njenu kulturu, jezik i ljude. To mogu biti ljetnje škole, kampovi, programi razmjene, stručne prakse ili zajednički projekti sa mladima koji žive u Crnoj Gori. Važno je da našu zemlju ne upoznaju samo kroz priče svojih roditelja, već da dođu, provedu vrijeme ovdje i stvore sopstvene uspomene i prijateljstva.

#CGDIJASPORA: Vidite li svoju budućnost u Podgorici ili ostavljate otvorenu mogućnost da ponovo živite u Parizu?

#Ivana Roćenović: Svoju budućnost trenutno vidim u Podgorici, jer su ovdje moj posao, porodica, prijatelji i život koji sam izgradila. Ipak, nikada ne možemo znati šta će nam život donijeti, pa ne isključujem mogućnost da jednog dana ponovo živim u Parizu ili tamo provedem određeni period. Gdje god da budem, Crna Gora će za mene uvijek biti dom.

#CGDIJASPORA: Koju poruku biste poslali mladim ljudima iz crnogorske dijaspore koji odrastaju daleko od domovine, ali žele da sačuvaju vezu sa svojim korijenima?

#Ivana Roćenović: Poručila bih im da budu ponosni i na zemlju u kojoj žive i na Crnu Goru, iz koje potiču. Pripadnost dvjema kulturama treba da doživljavaju kao prednost i bogatstvo. Važno je da čuvaju jezik, upoznaju porodičnu istoriju i posjećuju Crnu Goru kad god su u prilici. Korijeni su neodvojivi dio nas i možemo ih njegovati bez obzira na to gdje živimo.