Piše: Nada Kovačević
Postoje ljudi koji, iako rođeni daleko od zemlje svojih predaka, cijelog života u sebi nose njen miris, jezik, uspomene i emociju pripadanja. Takva je i priča Edona Alibegua — čovjeka koji je odrastao u Sjedinjenim Američkim Državama, ali čije je srce od najranijeg djetinjstva bilo vezano za Ulcinj, grad njegovih predaka i simbol identiteta koji njegova porodica čuva više od jedanaest generacija.
Njegova životna priča počinje mnogo prije njegovog rođenja, u vremenu kada su njegovi baka i đed, zajedno sa njegovom majkom, napustili Ulcinj tragajući za boljim životom i sigurnijom budućnošću u Americi. Kao i mnoge porodice sa Balkana, u tuđini su nosili ono najvrijednije — svoj jezik, običaje, kulturu i osjećaj pripadnosti rodnom kraju. Upravo na tim vrijednostima odrastao je i Edon, u porodici koja ga je učila da uspjeh nema smisla ako čovjek zaboravi ko je i odakle dolazi.
Iako je rođen u Americi, Ulcinj za njega nikada nije bio samo mjesto iz porodičnih priča ili destinacija za ljetnji odmor. Bio je osjećaj doma. Bio je prostor u kojem su generacije njegove porodice ostavile trag, gdje su sačuvani korijeni, uspomene i identitet koji vrijeme i daljina nijesu mogli izbrisati. Upravo zato danas, dok gradi uspješnu profesionalnu karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama kao psihoterapeut, Edon Alibegu paralelno gradi i mostove između dijaspore i Crne Gore, vjerujući da ljudi koji žive daleko od domovine mogu biti njeni snažni ambasadori u svijetu.
Njegov javni i društveni angažman posljednjih godina posebno je privukao pažnju crnogorske dijaspore. Kao bivši izvršni direktor Albansko-američkog udruženja Ulcinja u SAD-u, inicirao je projekte koji su imali za cilj da povežu zajednice, promovišu Crnu Goru i Ulcinj u Americi i dodatno osnaže veze dijaspore sa državom porijekla. Bio je jedan od ključnih ljudi u uspostavljanju institucionalne komunikacije između Ambasade Crne Gore i albanske dijaspore iz Crne Gore u SAD-u, bio u organizaciji Dana nezavisnosti Crne Gore u Gradskoj vijećnici Njujorka, učestvovao u inicijativama koje su dovele do proglašenja Dana nezavisnosti Crne Gore u saveznoj državi Nju Džerzi, ali i radio na povezivanju Ulcinja i Staten Islanda kroz istorijski sporazum o bratimljenju.
#CGDIJASPORA: Edone, vaši korijeni su iz Ulcinja, možete li nam opisati vaš životni put do Amerike?
#Edon Alibegu: Rođen sam i odrastao u Sjedinjenim Američkim Državama, ali priča moje porodice počinje u Ulcinju. Moja majka, Shpresa, došla je u Ameriku 1973. godine zajedno sa mojim ujakom i mojim bakom i đedom, Skenderom i Hurijom Lazoja, putujući iz Ulcinja u potrazi za prilikom i boljom budućnošću. Moj otac, Cafo, rođen je i odrastao u Ulcinju, a u Sjedinjene Američke Države doselio se osamdesetih godina nakon što se oženio mojom majkom.
Iako sam rođen u Americi, odrastao sam u bliskoj i punoj ljubavi porodici koja je bila izuzetno ponosna na svoje albansko nasljeđe i naše korijene u Ulcinju, koji se protežu više od jedanaest generacija unazad. Od malih nogu učili su me da su identitet, jezik i tradicija vrijednosti koje se nikada ne smiju izgubiti, bez obzira gdje nas život odvede. Odrastao sam govoreći i albanski i engleski jezik, a mnoga ljeta provodio sam u Ulcinju sa svojom porodicom. Iako sam rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, Ulcinj i Crna Gora su mi uvijek djelovali kao dom.
Danas iste te vrijednosti vode i moju porodicu. Moja supruga, Albina, koju smatram svojim najvećim osloncem, takođe je rođena u Ulcinju, iz porodice Peku, jedne od najstarijih porodica u gradu, i kao dijete se doselila u Sjedinjene Američke Države. Zajedno odgajamo našu ćerku sa snažnim osjećajem identiteta, jezika, kulture i ponosa na svoje korijene, kako bi razumjela odakle potiče i žrtve koje su omogućile njenu budućnost.
Profesionalno, radim kao psihoterapeut, slijedeći stope svoje majke Shprese, čiji je rad pomogao u rušenju stigme vezane za mentalno zdravlje među balkanskim zajednicama u Sjedinjenim Američkim Državama. Njen primjer me naučio značaju saosjećanja, služenja drugima i vraćanja zajednici.
#Edon Alibegu: Tokom mog mandata kao izvršnog direktora Albansko-američkog udruženja Ulcinja u Sjedinjenim Američkim Državama od 2022. do 2024. godine, moj primarni cilj bio je da organizaciju pretvorim u ozbiljan i dostojanstven most između dijaspore i Ulcinja — most koji promoviše kulturnu diplomatiju, jača humanitarne i dobrotvorne inicijative, podstiče saradnju sa drugim nevladinim organizacijama i doprinosi tome da Ulcinj, sa svojom bogatom istorijom i kulturnim značajem, bude dio važnih međunarodnih razgovora i inicijativa. Zajedno sa našim timom radili smo na prikupljanju podrške za različite projekte u Ulcinju, istovremeno gradeći platformu zasnovanu na zajedničkim vrijednostima, kulturnom identitetu, međusobnom poštovanju i služenju zajednici.
Posebno sam ponosan što smo uspjeli da uspostavimo prvi direktni i institucionalni kanal komunikacije između Ambasade Crne Gore i Albanaca iz Crne Gore koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama. Smatrao sam da je od suštinske važnosti da albanska dijaspora iz Crne Gore bude uključena, da se njen glas čuje i da bude prepoznata.
Jedna od najznačajnijih inicijativa koje sam osmislio i predvodio bila je uspostavljanje Sporazuma o bratimljenju između Ulcinja i Staten Islanda u Njujorku (2024) — istorijskog partnerstva osmišljenog da podstakne saradnju u oblasti obrazovanja, kulture, turizma i ekonomskog razvoja. Sporazum su zvanično potpisali predsjednik opštine Staten Island Vito Fosela i Bivši predsjednik Opštine Ulcinja Omer Bajraktari, predstavljajući važnu prekretnicu u međunarodnoj saradnji jednog crnogorskog grada. Čvrsto vjerujem da povezivanje gradova i ljudi stvara trajne mostove koji prevazilaze politiku i generacije.
Takođe sam direktno sarađivao sa Kabinetom guvernera Fila Marfija, što je rezultiralo time da država Nju Džerzi zvanično proglasi 21. maj 2024. godine Danom nezavisnosti Crne Gore. Za mene je bilo važno ne samo da se ojača vidljivost Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, već i da se prepozna uloga koju je dijaspora Crne Gore — uključujući Albance, Bošnjake, Crnogorce i druge — imala u ostvarivanju crnogorske nezavisnosti.
Posebno sam ponosan i na organizaciju prve proslave Dana nezavisnosti Crne Gore u Gradskoj vijećnici Njujorka u maju 2024. godine, gdje smo zajedno sa Gradskim vijećem Njujorka okupili predstavnike zajednica koje čine bogatstvo crnogorske dijaspore i odali priznanje Crnogorcima, Albancima, Bošnjacima i njihovom doprinosu Crnoj Gori i njenoj nezavisnosti.
Prvu godišnju proslavu Dana nezavisnosti Crne Gore u Gradskoj vijećnici Njujorka organizovalo je udruženje Shoqata Ulqini, na čijem je čelu kao predsjednik bio Džemo Lanica, dok sam ja tada obavljao funkciju izvršnog direktora.
Pored toga, imao sam važnu ulogu u zagovaranju podrške za Osnovnu školu „Boško Strugar“ u Ulcinju, gdje smo u saradnji sa ministarkom prosvjete Anđelom Jakšić-Stojanović obezbijedili institucionalnu podršku za renoviranje školskih prostorija i unapređenje infrastrukture, čime su poboljšani uslovi za učenike i nastavno osoblje.
Imao sam priliku i da predstavljam dijasporu na međunarodnim forumima, uključujući Transatlantski liderski samit održan u zgradi Senata Sjedinjenih Američkih Država, kao i na sastancima sa američkim zakonodavcima i zvaničnicima. U tim prilikama radio sam na promociji turizma u Crnoj Gori, potencijala Ulcinja, značaja multietničke dijaspore Crne Gore i jačanju transatlantskih veza između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država.
#Edon Alibegu: Vjerujem da Crna Gora može dostići svoj najveći potencijal kada njeni ljudi shvate da naše razlike nijesu slabost, već dio bogatstva našeg zajedničkog identiteta. Vjekovima su ljudi različitih vjera, nacija i tradicija živjeli zajedno u Crnoj Gori, i vjerujem da taj duh suživota mora ostati ključni dio budućnosti naše države.
Oduvijek sam vjerovao da postoji mnogo više stvari koje nas spajaju nego onih koje nas dijele. Bilo da je neko Albanac, Crnogorac, Bošnjak, Hrvat, Musliman, Srbin, Rom ili pripadnik bilo koje druge zajednice ili vjere, većina ljudi na kraju želi iste stvari: dostojanstvo, priliku, sigurnost, poštovanje i bolju budućnost za svoju djecu.
Istovremeno, Crna Gora mora nastaviti da gradi društvo u kojem će se svaka zajednica osjećati poštovano i u kojem će svaki pojedinac imati stvarnu priliku da ostvari svoj puni potencijal. Inkluzija ne smije postojati samo radi forme ili privida, već kako bi talentovani i vrijedni ljudi imali priliku da uspiju na osnovu zasluga, karaktera i sposobnosti, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost.
Kao Amerikanac, bio sam duboko inspirisan liderima poput Roberta F. Kenedija i doktora Martina Lutera Kinga, koji su vjerovali da društva napreduju kada ljudi biraju dijalog umjesto podjela i kada se obraćaju našoj zajedničkoj ljudskosti, a ne razlikama. To uvjerenje je snažno oblikovalo moj pogled na svijet.
#Edon Alibegu: Imenovanje za člana Savjeta za saradnju sa dijasporom–iseljenicima za mene predstavlja veliku čast, ali i ozbiljnu odgovornost. Kao Amerikanac albanskog porijekla iz Crne Gore, iskreno sam zahvalan na prilici da služim zajedno sa uspješnim i ostvarenim članovima dijaspore iz svih zajednica i sredina Crne Gore. Za mene ovo imenovanje predstavlja potvrdu važnosti da se svaki dio naše raznolike dijaspore osjeća predstavljenim, poštovanim i povezanim sa budućnošću Crne Gore i njenim putem ka Evropskoj uniji.
Oduvijek sam vjerovao da je dijaspora jedna od najvećih snaga Crne Gore. Širom svijeta postoje talentovani, vrijedni i uspješni ljudi koji su i dalje emocionalno i kulturno vezani za svoju domovinu. Uloga Savjeta treba da bude jačanje tih veza, donošenje novih i svježih ideja i njihovo pretvaranje u konkretna partnerstva koja će koristiti budućim generacijama.
Kroz svoj rad u Savjetu želim da se zalažem za snažnije uključivanje mladih iz dijaspore, širenje obrazovne i kulturne razmjene, podizanje svijesti o mentalnom zdravlju i očuvanje multikulturalnog duha Crne Gore. Takođe želim da nastavim da razvijam kulturnu diplomatiju kroz inicijative poput partnerstava i bratimljenja između gradova u Crnoj Gori i zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama, čime bi se dodatno ojačala saradnja u oblasti turizma, obrazovanja, biznisa i kulturne razmjene. Vjerujem da dijaspora može imati važnu ulogu i u mentorstvu mladih profesionalaca, podsticanju investicija i preduzetništva, kao i u jačanju povezanosti Crne Gore sa međunarodnim institucijama i prilikama.
Vjerujem da je važno zaštititi i poštovati jezik, kulturu, identitet i dostojanstvo svake zajednice, uključujući očuvanje albanskog jezika i nasljeđa u Crnoj Gori. Naša raznolikost nikada ne smije biti posmatrana kao izvor podjela, već kao jedan od temelja snage, stabilnosti i budućnosti Crne Gore.
#CGDIJASPORA: Vi ste aktivni i u oblasti kulturne diplomatije. Koliko kultura i zajedničke vrijednosti mogu pomoći u prevazilaženju podjela i jačanju saradnje među narodima Balkana?
#Edon Alibegu: Vjerujem da kultura i zajedničke vrijednosti imaju moć da povežu ljude na način na koji malo šta drugo može. Na Balkanu smo previše vremena proveli fokusirajući se na rane prošlosti, a premalo prepoznajući našu zajedničku ljudskost i zajedničku budućnost. Kultura, jezik, muzika, tradicija i ljudska povezanost podsjećaju nas da prije nego što pripadamo različitim nacijama ili vjerama, svi pripadamo istoj ljudskoj porodici.
Zahvalan sam što ovom radu pristupam kao nezavisan glas, van partijskih politika i politike uopšte, jer ne vjerujem da je to moja uloga u ovom Savjetu. Moja uloga je da povezujem ljude, jačam dijalog, proširujem kulturnu i obrazovnu saradnju i donosim nove i svježe ideje zajedno sa svojim talentovanim kolegama u Savjetu, za koje iskreno vjerujem da, kao i ja, ovom odgovornošću pristupaju sa iskrenim namjerama.
Moramo mnogo više pažnje posvetiti pitanjima koja su važna svim zajednicama — zdravlju, mentalnom zdravlju, obrazovanju, prilikama za mlade, stabilnosti porodice i dobrobiti budućih generacija. To nijesu albanska, crnogorska ili balkanska pitanja; to su ljudska pitanja.
Na kraju, vjerujem da narode Balkana mnogo više toga povezuje nego što ih razdvaja. Ako budemo ulagali u ljude, posebno u mlade, i fokusirali se na zajedničku budućnost umjesto na istorijske podjele, vjerujem da ovaj region može postati primjer suživota, otpornosti i ljudske solidarnosti.
#Edon Alibegu: Te riječi sam izgovorio iskreno i vjerujem da su danas važnije nego ikada. Budućnost Crne Gore ne može se graditi tako što ćemo ostati zarobljenici starih podjela i istorijskih tereta. Svaka generacija ima izbor: da ostane vezana za prošlost ili da izgradi nešto bolje za one koji dolaze poslije nas.
Zato mi je bilo važno da obilježavanje Dana nezavisnosti Crne Gore u Njujorku organizujem na način koji odražava pravi duh Crne Gore. Godine 2006, Albanci, Bošnjaci, Crnogorci i mnogi drugi širom svijeta dobili su priliku da kroz referendum pomognu u oblikovanju budućnosti države. Te zajednice odigrale su važnu ulogu u ostvarivanju istorijskih 55% potrebnih za nezavisnost, pokazujući da je budućnost Crne Gore izgrađena kroz jedinstvo i zajednički cilj.
Vjerujem da su mlađe generacije spremne da prevaziđu podjele i sukobe koje su naslijedile. One žele priliku, obrazovanje, stabilnost i nadu. Ako Crna Gora nastavi da ulaže u svoje ljude i jača kulturu dijaloga i međusobnog poštovanja, vjerujem da može nastaviti da bude pozitivan primjer suživota i zajedništva na Balkanu.
#Edon Alibegu: Moja poruka mladim ljudima u dijaspori bila bi sljedeća: nikada nemojte vjerovati da uspjeh zahtijeva da se odreknete svog identiteta, jezika ili korijena. Svijet postaje bogatiji kada ljudi sa ponosom nose svoje nasljeđe, dok svojim talentima doprinose gdje god ih život odvede. Kultura i tradicija su principi koji nas drže čvrsto na zemlji — ne treba u potpunosti da vas definišu, već da vas ojačaju i obogate kao ljude.
Radite naporno, težite izvrsnosti i gradite smislen život, ali ostanite povezani sa svojom porodicom, kulturom i zajednicom. U svijetu koji je sve više vođen površnošću i distrakcijama, vjerujem da mladi ljudi treba da se fokusiraju na to da postanu bolji ljudi — da jačaju svoj integritet, drže riječ i poštuju svoje obaveze, te da budu dobri sinovi i ćerke, odani prijatelji, brižni supružnici, podrška svojoj braći i sestrama i jednog dana najbolji roditelji što mogu biti. Te vrijednosti znače mnogo više od statusa ili priznanja, jer upravo one definišu ko ste zaista. Živeći po tim principima, prirodno postajete ambasadori svog identiteta, kulture i pozitivnih vrijednosti koje one predstavljaju.
Kao što Jordan Peterson često kaže: „Težite onome što ima smisao, a ne onome što je trenutno lako i korisno.“ Vjerujem da u tome postoji velika mudrost. Smisao se pronalazi kroz odgovornost, karakter, služenje drugima i život zasnovan na svrsi i principima.
#CGDIJASPORA: Na čemu trenutno radite i koje projekte ili inicijative planirate u narednom periodu?
#Edon Alibegu: Trenutno sam fokusiran na pripremu nekoliko predloga i inicijativa za koje se nadam da mogu pomoći jačanju odnosa između Crne Gore i njene dijaspore, posebno u oblastima kulturne diplomatije, uključivanja mladih, obrazovanja, mentalnog zdravlja i međunarodne saradnje. Takođe se radujem bliskoj saradnji sa svojim kolegama u Savjetu i tome da doprinesem na konstruktivan i smislen način. Želio bih iskreno da vam zahvalim na prilici da razgovaram sa vama i podijelim svoja razmišljanja. Želim vam mnogo uspjeha u daljem radu i šaljem srdačne pozdrave svima u Crnoj Gori.
