Razgovarala: Nada Kovačević
Otići iz Crne Gore kao dijete znači ponijeti samo fragmente sjećanja – miris mora, zvuk talasa podno zidina Kotora, glasove iz dvorišta i ono nešto neobjašnjivo što se zove dom. Ali kod Vladimira Orlića to „nešto“ nikada nije izblijedjelo. Naprotiv – raslo je s godinama, daleko od Boke, na drugom kraju svijeta, u Australiji.
Između Melburna i Crne Gore, između života koji se gradi i korijena koji ne prestaju da zovu, Vlado je sačuvao ono najvažnije – jezik, identitet i osjećaj pripadnosti. Kaže da ga je majka naučila da se domovina ne zaboravlja. I nije.
Možda to najbolje potvrđuje slika koja je obišla zajednicu u Australiji – Vlado u crnogorskoj nošnji, ponosno, dostojanstveno, kao da nikada nije ni odlazio. U moru različitih kultura i naroda, ljudi su mu prilazili, zaustavljali ga, raspitivali se odakle dolazi, tražili da se fotografišu. Neki su, kako sam kaže, ostajali bez riječi pred ljepotom nošnje, a jedna rečenica koju je čuo ostala mu je posebno urezana – da je to jedini put kada je muška nošnja ljepša od ženske. I u tim trenucima, daleko od kuće, Crna Gora nije bila samo zemlja – bila je prisutna, vidljiva, živa.
U njegovim riječima nema patetike, ali ima iskrene emocije koje se ne mogu sakriti. Ima one tihe nostalgije koju razumiju samo oni koji su otišli, a nikada nijesu prestali da pripadaju. I baš zato, dok govori o Crnoj Gori, ne govori samo o zemlji – govori o dijelu sebe.
Ovo je priča o odlasku, ali još više o ostajanju. O tome kako se može živjeti hiljadama kilometara daleko, a nositi Crnu Goru u svakom koraku, u svakom izboru, u svakoj riječi.
I možda je upravo u toj tišini između riječi najviše emocije – one koja se ne objašnjava, nego osjeti.
#CGDIJASPORA: Kada ste otišli iz Crne Gore? Da li ste rođeni u Australiji ili ste iz Crne Gore?
#Vladimir Orlić: Rođen sam u Kotoru 1991. godine, a u Australiju sam došao 1997, kada sam imao nepunih šest godina. Došao sam sa cijelom porodicom.
#CGDIJASPORA: Šta je bio razlog odlaska?
Vladimir Orlić: Koliko su mi roditelji pričali, razlog je bio isti kao i kod mnogih naših ljudi u to vrijeme – težak život, sankcije, poslijeratni period, neizvjesnost. U Crnoj Gori se tada teško živjelo i porodica je tražila bolju budućnost i sigurnije uslove za život. Tako smo došli u Australiju.
#CGDIJASPORA: Dakle, praktično ste u Australiji odrasli?
Vladimir Orlić: Tako je. Ovdje sam završio osnovnu i srednju školu i praktično sam tu odrastao.
#CGDIJASPORA: U kojem gradu danas živite?
#Vladimir Orlić: Živim u Melburnu.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Vladimir Orlić: U posljednje vrijeme dolazim jednom godišnje, a nekad i dva puta godišnje. U zadnjih nekoliko godina stvarno gledam da što češće dođem.
#Vladimir Orlić: To je prije svega kućno vaspitanje. Majka nas je tako odgajala – da volimo svoju domovinu i da je nikada ne zaboravimo. To je kod nas od malih nogu bilo usađeno. Nije bilo dozvoljeno da zaboravimo ko smo, odakle smo i šta je naša kuća i naša zemlja.
#CGDIJASPORA: Ni jezik nijeste zaboravili?
#Vladimir Orlić: Ne, nijesam. Majka nas je stalno forsirala da u kući pričamo crnogorski. To je bilo obavezno, da se jezik sačuva. I danas mi je drago zbog toga, jer jezik je jedan od najvažnijih djelova identiteta.
#CGDIJASPORA: Čime se danas bavite?
#Vladimir Orlić: Radim. Bavim se prodajom satova, a pomalo i građevinom. Brat i ja imamo neke naše projekte, tako da smo stalno u poslu.
#CGDIJASPORA: Koliko ste i danas povezani sa Crnom Gorom? Imate li kontakte, porodicu, društvo?
#Vladimir Orlić: Naravno. Porodica mi je i dalje veoma vezana za Crnu Goru. Imam najstarijeg brata u Crnoj Gori, sestru, a jedan mlađi brat se preselio i vratio da živi tamo. Tako da sam stalno povezan i sa porodicom i sa ljudima. A što se tiče društva, kad god dođem, uvijek se obnove stara prijateljstva, ali se steknu i nova. Tako da ta veza nikada ne prestaje.
#CGDIJASPORA: Da li ste oženjeni?
#Vladimir Orlić: Nijesam.
#CGDIJASPORA: Pomenuli ste da vam se brat vratio u Crnu Goru. Kako je došlo do toga?
#Vladimir Orlić: Imam jednog polubrata i sestru koji nikada nijesu dolazili ovamo, ali imam i brata koji je došao u Australiju kao dijete. On je imao četiri godine kada je došao, a prije godinu i po ili dvije se vratio da stalno živi u Crnoj Gori.
#CGDIJASPORA: Šta je presudilo da se vrati?
#Vladimir Orlić: Jednostavno mu se sviđa Crna Gora. Voli život tamo, prija mu taj način života, osjećaj pripadnosti, sve ono što Crna Gora jeste.
#CGDIJASPORA: Razmišljate li i vi nekada o povratku?
#Vladimir Orlić: Razmišljam, naravno. Vrlo rado bih se vratio da živim u Crnoj Gori. To je nešto o čemu mislim i što mi je blisko srcu.
#Vladimir Orlić: Jesu, stvarno. Ljudi su bili zadivljeni. Nijesu mogli da vjeruju da postoji takva nošnja. Baš su mene i Milenu zaustavile neke djevojke iz Avganistana i rekle nam: „Izvinite, ali moramo da priznamo da je ovo jedini slučaj da je muška nošnja ljepša od ženske.“ To nam je bilo baš zanimljivo i simpatično.
#CGDIJASPORA: Pretpostavljamo da je bilo mnogo fotografisanja?
#Vladimir Orlić: Jeste, mnogo. Nevjerovatno koliko je ljudi prilazilo da pita odakle smo, šta predstavljamo, o čemu se radi, i svi su htjeli da se slikaju sa nama. Bilo je baš dosta interesovanja.
#CGDIJASPORA: Odakle ideja da obučete nošnju? Da li ste je iznajmili ili imate svoju?
#Vladimir Orlić: Nošnju nijesam iznajmio, već imam svoju. Radila mi je Vesna Rakočević iz Zlatnog veza u Podgorici. Kupio sam je prošle godine kada sam bio u Crnoj Gori i sve je rađeno po mojoj mjeri.
#CGDIJASPORA: A kako ste odlučili da se baš tako pojavite na događaju?
#Vladimir Orlić: Na pozivnici za tu večeru bilo je naznačeno da slobodno možemo doći u nacionalnoj nošnji ili u odijelu i kravati. Ja sam odmah odlučio da Milena Špadijer i ja obučemo nošnju, jer sam smatrao da je to najljepši i najdostojanstveniji način da predstavimo Crnu Goru. I nijesmo pogriješili – reakcije su bile fantastične.
#CGDIJASPORA: Koliko u Melburnu ima naših ljudi?
#Vladimir Orlić: Ima Crnogoraca, ali nas nema baš mnogo. Ima nas, ali smo malobrojni.
#Vladimir Orlić: Da, jesam. Prešao sam oko hiljadu kilometara da bih bio tamo. Ali meni to nije teško kada je nešto važno za našu zajednicu i kada znam da mogu da doprinesem da se Crna Gora predstavi na lijep način.
#CGDIJASPORA: Znači, održavate veze sa našim ljudima širom Australije?
#Vladimir Orlić: Da, da. Često idem u Sidnej i trudimo se da održavamo veze među Crnogorcima iz raznih gradova i saveznih država. Okupljamo se, čujemo se redovno, pratimo jedni druge i podržavamo se. To je kroz organizaciju Crnogorska zajednica Australije?
#CGDIJASPORA: Kada uporedite život u Australiji i u Crnoj Gori, kako vi to vidite?
#Vladimir Orlić: Crna Gora je po ljepoti nešto posebno. Ja iskreno mislim da joj po prirodnoj ljepoti nijedna država nije ravna. Ali kada govorimo o mogućnostima, uređenosti sistema i napretku, Australija je daleko ispred. To je jednostavno realnost.
#CGDIJASPORA: Ali emocija prema Crnoj Gori ostaje na prvom mjestu?
#Vladimir Orlić: Naravno. Ljubav prema Crnoj Gori je na prvom mjestu. U to nema dileme.
#CGDIJASPORA: Dakle, za vas je Crna Gora iznad svega, bez obzira na sve izazove?
#Vladimir Orlić: Tako je. Ja u te dublje stvari ne ulazim mnogo. Za mene je Crna Gora – Crna Gora. Kako god da je, ona je naša.
#Vladimir Orlić: Volim, naravno. Volim more, volim ljeto, volim taj duh primorja. Ali volim i zimi da dođem. Kao što sam rekao, nekad dođem i dva puta godišnje. Ipak, najviše preferiram ljeto.
#CGDIJASPORA: Šta najviše volite da obiđete kada dođete u Crnu Goru?
#Vladimir Orlić: Najviše me interesuje istorija. To me posebno privlači. Najčešće obilazim istorijska mjesta, muzeje, mjesta gdje su vođene bitke, sve ono što je vezano za crnogorsku istoriju. Volim da upoznajem zemlju kroz njenu prošlost, da saznam više, da sve to osjetim na licu mjesta. A onda, naravno, uz to dođe i sve ostalo.
#CGDIJASPORA: Vaši korijeni su i iz Nikšića, je li tako?
#Vladimir Orlić: Tako je, tako je. Ja sam iz Nikšića. Imamo rodbine po cijelom Nikšiću. Moji su bili na Željezari, u prvoj zgradi preko rampe, tako da je ta veza sa Nikšićem uvijek bila prisutna.
#CGDIJASPORA: I dalje važi ono da su Nikšićani posebni?
#Vladimir Orlić: Pa, nema šta, još uvijek su najbolji. Gdje god razgovaram sa ljudima po svijetu, Nikšićani osvjetlaju obraz. Ja uvijek kažem da smo još uvijek najbolji. I stasom i glasom.
#Vladimir Orlić: Teško je to opisati riječima. Mi smo tu, uz svoju zemlju, ma gdje bili. Crna Gora nam je matica, sve. Taj osjećaj prema domovini je neopisiv – to ne može baš lako da se objasni, to može samo da se osjeti.
#CGDIJASPORA: Vjerovatno nije lako živjeti daleko od domovine?
#Vladimir Orlić: Nije. Vrlo je teško biti u tuđini. Ali život je takav, borimo se, radimo, stvaramo, i nosimo Crnu Goru u sebi gdje god da smo.
#CGDIJASPORA: I pored svega, veza sa domovinom ostaje neraskidiva?
#Vladimir Orlić: Uvijek. To se ne prekida. Možete otići fizički, ali iz srca ne možete otići nikada.
