Piše: Nada Kovačević
Postoje ljudi čiji životni put ne prestaje da svjedoči o snazi porijekla. Ljudi koji, iako kilometrima daleko od domovine, svakim svojim djelom potvrđuju da pripadnost nije stvar geografije, već srca. Među njima posebno mjesto zauzima Marinko Ćulafić, čovjek čije ime danas ujedinjuje osjećaj ponosa i zahvalnosti crnogorske dijaspore u Albaniji.
Primiti najznačajniju nagradu posvećenu crnogorskoj dijaspori za njega nije samo priznanje, već duboko lična i emotivna potvrda da se sve što je radio — ljubav, trud i predanost očuvanju crnogorskog identiteta — nije uzalud. U njegovim riječima osjeća se tihi ponos čovjeka koji nikada nije zaboravio odakle je krenuo, i čija je misija da kroz kulturu, obrazovanje i zajedništvo održi plamen crnogorske pripadnosti među onima koji žive izvan granica domovine.
No, iza današnjeg priznanja stoji porodična istorija duboko utkana u tlo Crne Gore, ispisana stradanjem, vjerom i upornošću. Sudbina porodice Ćulafić iz Gornjih Luga podsjeća na mnoge crnogorske priče — priče o herojstvu, gubitku i neugasloj vjeri u pravdu. Njegov đed, Milovan Ćulafić – Tatko, ratni komandant i kasniji politički zatvorenik Golog otoka, njegova tetka Polka, sedamnaestogodišnja partizanka, mučena i ubijena, i baka Safka, čije je srce prekinuto pod teretom progona — sve su to sjećanja koja Goran danas nosi kao zavjet. Zavjet da se imena, borbe i žrtve ne zaborave, nego da iz njih nikne nova snaga — snaga očuvanja identiteta, jezika i zajedništva.
Kao predstavnik crnogorske manjine u Albaniji, Ćulafić danas tu misiju nastavlja s istom vjerom i odlučnošću. Njegov glas se čuje u institucijama, u kulturnim centrima, u školama koje sanja da ponovo ožive crnogorski jezik i tradiciju. Vjeruje da će kroz saradnju s Ambasadom Crne Gore u Tirani i Ministarstvom dijaspore uskoro biti otvoren Crnogorski kulturni centar u Tirani, kao i prvi razredi na kojima će se, nakon gotovo jednog vijeka, učiti crnogorski jezik.
U razgovoru za #CGDIJASPORA, Marinko Ćulafić govori s iskrenošću i dostojanstvom o svom putu, o borbi da manjina u Albaniji dobije zasluženo mjesto, o saradnji sa crnogorskim institucijama i o zahvalnosti prema onima koji su vjerovali u njegov rad.
Njegove riječi nijesu samo odjek jedne nagrade, već poruka svim Crnogorcima širom svijeta — da je identitet nešto što se ne nosi u dokumentima, već u srcu, i da nijedna udaljenost ne može izbrisati pripadnost domovini.
#Marinko Ćulafić: Iskreno, osjećam se duboko dirnuto i ponosno. Primiti najznačajniju nagradu posvećenu crnogorskoj dijaspori za mene je ogromna čast, ali i snažna emotivna potvrda da ono što radimo – trud, ljubav i posvećenost očuvanju crnogorske pripadnosti, ima smisla i vrijednost. Kao neko ko živi van granica Crne Gore, srce mi je uvijek uz svoju zemlju. Ova nagrada me podsjeća da bez obzira gdje se nalazimo, možemo biti čuvari naše kulture, jezika, identiteta. Ne doživljavam ovo samo kao lično priznanje, već kao nagradu za sve nas koji ne damo da se zaboravi ko smo i odakle smo. Hvala svima koji su prepoznali tu iskrenu namjeru i dali mi dodatni podsticaj da nastavim ovim putem!
Takođe koristim ovu priliku da se još jednom zahvalim ministru dijasporu, Mirsadu Azemoviću, kojeg izuzetno cijenim ne samo zbog njegove posvećenosti dijaspori, već i kao političara i obrazovane, kulturne i komunikativne osobe sa svim predstavnicima dijaspore gdje god se nalaziti!
#Marinko Ćulafić: Vjerujem da je razlog mog izbora to što ono što radim dolazi iz iskrene ljubavi prema Crnoj Gori. Nikada nisam radio da bih bio nagrađen, već iz osjećaja odgovornosti prema svom porijeklu, prema ljudima koji su me oblikovali i vrijednostima koje nosim sa sobom. Možda je komisija prepoznala tu dosljednost, tu upornost da kroz svoj rad, bilo kroz kulturu, jezik, obrazovanje ili zajedništvo, nikada ne izgubim vezu sa domovinom i da tu vezu pokušam prenijeti i na druge. Ako sam uspio makar kod jedne osobe probuditi osjećaj ponosa što je iz Crne Gore, onda sav moj trud ima smisla. A jednoglasna odluka Komisije za mene je velika čast i još veća odgovornost.
#Marinko Ćulafić: Istorija moje porodice duboko je ukorijenjena u crnogorskom tlu, to je historija ponosa, časti, ali i velikih žrtava. Potječem iz porodice koja je generacijama, čak i u najtežim vremenima, čuvala crnogorski identitet i dostojanstvo.
Posebno sam emocionalno vezan za sjećanje na svog djeda, Milovana Ćulafića, inače poznatog kao Tatko.
Istorija moje porodice je bolna, to je priča o porodici koja je sve dala domovini, Crnoj Gori, ali je zauzvrat dobila samo patnju i progonstvo u tuđini. Tokom rata, moja tetka Polka, 17-godišnja partizanka, mučeno je poginula, dok je naša kuća u Gornjim Lugama dva puta spaljena od strane fašista. Nakon rata, 1948. godine, moj đed Milovan Ćulafić – Tatko, ratni komandant i jedna od ključnih ličnosti Komunističke partije, kasnije prvi sekretar Andrijevičkog okruga, bio je zatvoren na Golom otoku kao jedan od glavnih Titovih političkih protivnika u Crnoj Gori. Tih godina naša porodica je doživjela teške, nezamislive progone od strane tadašnje vlasti. Moja baka Safka, nakon što je uhapšena i mučena od strane tadašnjih UDB, umrla je kada se vratila kući u 43. godini, dok je moj ujak Radomir misteriozno umro tokom služenja vojnog roka u jugoslovenskoj vojsci!
Nakon povratka sa Golog otoka, moj đed je poveo svoju djecu i noću, kroz planine, pobjegao u Albaniju, kao i mnogi drugi koji su u to vrijeme imali istu sudbinu.
#Marinko Ćulafić: Kao predstavnik crnogorske manjine kod Komiteta za nacionalne manjine u Albaniji, osjećam snažnu obavezu da nastavim raditi na očuvanju našeg identiteta, jezika, kulture i prava, ne samo deklarativno, već i kroz konkretne inicijative i saradnju sa albanskim i crnogorskim institucijama.
Jedan od glavnih planova je saradnja sa Ambasadom Crne Gore u Albaniji na otvaranju Crnogorskog kulturnog centra u Tirani. Takođe, jedan od glavnih ciljeva je otvaranje, nakon 90 godina, prvih razreda u Skadru (naravno integriranih u albanske škole i na osnovu kriterija koje je postavilo Ministarstvo Prosvjete), gdje djeca iz porodica crnogorske manjine mogu učiti crnogorski jezik, historiju i tradiciju, jer bez jezika nema identiteta. Takođe ću se nastaviti zalagati za uključivanje većeg broja članova naše zajednice u javni život, obrazovanje i lokalne strukture, kako bismo imali glas tamo gdje se donose odluke.
Moji planovi takođe imaju za cilj jačanje saradnje sa Ministarstvom dijaspore Crne Gore, jer vjerujem da zajedno možemo više i bolje. Rješenja postoje, sve što je potrebno je volja, posvećenost i iskren dijalog, i s moje strane, to neće nedostajati!
#Marinko Ćulafić: Mogu reći da su moji odnosi s državom Crnom Gorom uglavnom korektni i zasnovani na međusobnom poštovanju. Posebno bih istakao saradnju s Ministarstvom dijaspore i Ambasadom Crne Gore u Tirani. Posljednjih godina postignut je značajan napredak u komunikaciji i spremnosti da se čuje glas crnogorske manjine u Albaniji. Međutim, još uvijek postoji mnogo prostora za poboljšanje, ne samo simbolično, već i kroz konkretnu i održivu podršku.
Što se tiče nevladinih organizacija, saradnja je nešto življa i fleksibilnija. Godinama sam imao zadovoljstvo sarađivati s Maticom Crnogorskom i udruženjem KUD-a “Duga Montenegro” itd. Mogu reći da je bilo saradnji punih entuzijazma i dobre volje, ali često ograničenih nedostatkom resursa i sistemske podrške.
Podrška koju smo do sada dobili je vrijedna, ali moram reći i da nije uvijek bila dovoljna, posebno kada su u pitanju programi crnogorskih udruženja u Albaniji i dugoročna ulaganja u očuvanje našeg identiteta. Moja želja i cilj ostaju da gradimo odnose zasnovane na partnerstvu, a ne samo na formalnim posjetama ili povremenim projektima. Samo na taj način možemo osigurati da crnogorska manjina u Albaniji ima sigurno mjesto i sada i u budućnosti. Takođe želim naglasiti bliske odnose koje imam sa udruženjem “Zajednica crnogoraca u Albaniji” sa centrom u Elbasanu i udruženjem “Montenegro” sa centrom u Skadru.
#Marinko Ćulafić: Crnogorskoj javnosti, svima koji su me pratili, podržavali i vjerovali u moj rad, od srca hvala! Ovo priznanje nije samo moje, već pripada svima nama koji, ma gdje da živimo, nosimo Crnu Goru u srcu i svakodnevno je branimo znanjem, kulturom, jezikom i poštenim radom.
Vaša podrška mi je bila veoma važna, naročito u trenucima kada je bilo teško, kada je djelovalo da su naši glasovi tihi ili zaboravljeni. Moja poruka crnogorskoj javnosti je da nastavi vjerovati u snagu zajedništva, razumijevanja i međusobnog poštovanja. Naglasio bih važnost očuvanja nacionalnog identiteta, kulture i jezika, posebno među mlađim generacijama, kako u Crnoj Gori tako i u dijaspori. Zahvaljujem se svima koji su me podržavali i pozivam na dalju saradnju i zajednički rad na izgradnji bolje budućnosti za sve Crnogorce, bez obzira na to gdje se nalaze. Naša snaga je u jedinstvu i zajedničkim vrijednostima!
