Autor: prof. dr Ernes (Erko) Kalač
Nosilac Ordena za zasluge za narod SR Njemačke (Bundesverdienstkreuz)
Dobitnik Plakete „30. septembar“ – najvišeg priznanja grada Rožaja
Fenomen crnogorske dijaspore višeslojna je pojava koja obuhvata socijalne, ekonomske, političke i kulturne dimenzije. Migracije iz Crne Gore imaju dugu istorijsku tradiciju, a njihovi uzroci i posljedice mijenjali su se u skladu sa društvenim okolnostima.
Ovaj rad posvećen je analizi glavnih razloga iseljavanja, ulozi dijaspore u razvoju Crne Gore, kao i preispitivanju odgovornosti institucija države. Centralna teza je da su institucije – kroz različite istorijske periode – bile ključni faktor odlazaka.
Istorijski i savremeni uzroci iseljavanja
Migracioni procesi iz Crne Gore mogu se podijeliti u nekoliko faza. U prošlosti su ljudi odlazili zbog siromaštva i gladi, ali i zbog političkih represija i nacionalističkih pritisaka.
Devedesetih godina XX vijeka, raspad Jugoslavije donio je novi talas odlazaka. Ratovi, sankcije, politička nesigurnost i diskriminacija pojedinih zajednica natjerali su hiljade ljudi da napuste domovinu.
Danas, iako vlada mir i formalna stabilnost, migracije ne prestaju. Razlozi su drugačiji: korupcija, partijsko zapošljavanje, slaba vladavina prava i nedostatak jasne razvojne vizije. Ljudi odlaze jer ne vjeruju da sistem može biti pravedan i predvidiv.
Ekonomska uloga dijaspore
Dijaspora je danas jedan od najvažnijih ekonomskih stubova Crne Gore. Prema podacima Centralne banke, doznake iz inostranstva u 2024. godini iznosile su 843 miliona eura, odnosno 11,3 % BDP-a. Ako se uračunaju i neformalni tokovi, doprinos se penje na oko 15 % BDP-a.
Drugim riječima – svaki sedmi euro u crnogorskoj ekonomiji dolazi od dijaspore. To pokazuje koliko je zemlja zavisna od svojih ljudi u inostranstvu. Ipak, većina sredstava odlazi na potrošnju, a samo manji dio na investicije. Takav model nosi rizik i dugoročno je teško održiv.
Identitetske dimenzije i društvena odgovornost
Osim ekonomije, dijaspora ima ključnu ulogu u očuvanju kulturnog i identitetskog kontinuiteta. Mnogi njeni pripadnici postigli su visoke profesionalne i akademske uspjehe, ali mlađe generacije se sve više udaljavaju od zemlje porijekla. Njihov identitet oblikuju nova društva, a veze sa Crnom Gorom slabe.
Država zato ima odgovornost da stvori uslove za lakši povratak, cirkularne migracije i aktivniju saradnju sa iseljeništvom. Potencijalno članstvo u EU moglo bi olakšati održavanje tih veza, ali samo ako ga prate suštinske reforme. U suprotnom, integracija može dodatno ubrzati odlazak mladih.
Kritički osvrt na ulogu institucija
Analiza kroz različite periode pokazuje da su institucije imale presudnu ulogu u migracionim tokovima:
- u prošlosti: odlazak zbog siromaštva, ali i zbog diskriminacije i uskraćivanja osnovnih prava;
- tokom ratova i sankcija: institucije su bile izvor nesigurnosti i pritisaka, umjesto stabilnosti;
- danas: i pored formalne stabilnosti, nedostatak povjerenja i korupcija nastavljaju da guraju ljude van zemlje.
Dakle, ključni problem nije samo ekonomski, već institucionalni – u nedostatku odgovornosti i povjerenja u sistem.
Bez obzira na istorijski period – bilo da je riječ o gladi, političkim pritiscima, ratovima devedesetih ili savremenim izazovima – institucije su uvijek bile u centru razloga za odlazak.

Ako Crna Gora želi da zaustavi ovaj trend, mora sprovesti duboku reformu društveno-političkog sistema:
- dosljednu borbu protiv korupcije,
- ukidanje partijskog zapošljavanja,
- jačanje vladavine prava i nezavisnih institucija,
- eliminisanje svih oblika diskriminacije.
Samo tada će dijaspora postati istinski partner u razvoju države, a ne nužni oslonac njenog ekonomskog opstanka.
