Piše: Nada Kovačević
Od Nikšića do dalekog Vopnafjordura na Islandu, put Bobane Mićanović je priča o snazi ljubavi, istrajnosti i pripadnosti – o tome kako se daleko od domovine može pronaći novi dom, a da srce i dalje kuca u ritmu Crne Gore.
Život ju je odveo daleko, ali nije je udaljio od vrijednosti koje je ponijela iz Nikšića – upornosti, posvećenosti i ljubavi prema zajednici. Danas je kontrolorka kvaliteta u ribljoj industriji, sektoru koji je stub islandske ekonomije i tradicije, a istovremeno i aktivna članica lokalne zajednice: predstavnik u samoupravi, odbornik za kulturu i turizam, glas koji svojim angažmanom vraća zajednici ono što joj je pružila.
I dok svakodnevno balansira između porodice, posla i prirode u kojoj pronalazi mir, Bobana nikada ne zaboravlja svoje korijene.
Ta veza nije samo lična i emotivna – ona je i most između dva naroda. Bobana često priča Islanđanima o Crnoj Gori, a njih posebno oduševi kada saznaju da na Cetinju postoji ulica nazvana po Islandu, u znak zahvalnosti jer je upravo ova zemlja bila prva koja je priznala nezavisnost Crne Gore. „Uvijek se iznenade, i to ih još više veže za nas“, kaže Bobana, svjesna da su male stvari često najjači podsjetnik na prijateljstvo i poštovanje među narodima.
Između Nikšićkog korza i islandske obale, između rijeke Zete i sjevernog svjetla, Bobana gradi svoj život, ali i širi priču o zemlji iz koje potiče. Njena priča koja je dala portalu #CGDIJASPORA je podsjetnik da dom nije samo mjesto, već osjećaj i pripadnost koji nosimo gdje god da odemo – i da se onaj pravi uvijek dijeli sa drugima.
#Bobana Mićanović: Rođena sam i odrasla u Nikšiću, gradu koji mi je dao prve životne lekcije, vrijednosti i snove. Nakon završene Srednje ekonomske škole, nastavila sam obrazovanje na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Život me je iz ljubavi i zelje za novim iskustvima, odveo daleko od domovine – u malom fjordu, Vopnafjorduru, u istočnom dijelu Islanda, gdje sa porodicom živim već 10 godina. Zbog preseljenja sam privremeno pauzirala studije, ali upornost i želja da završim započeto, doveli su me do diplome osnovnih studija, a sada mi je cilj da nastavim obrazovanje ovdje, na Islandu.
Radim u ribljoj industriji, kao kontrolor kvaliteta i mogu reći da sam istinski zaljubljena u svoj posao. Svaki dan je nova prilika da učim, unaprijeđujem svoje znanje i doprinosim jednom od najjačih privrednih sektora Islanda. Riblja industrija ovdje nije samo posao – to je tradicija, stub ekonomije i način života.
Pored profesionalnog angažmana, aktivna sam i u lokalnoj zajednici. Predstavnik sam lokalne samouprave, član okružnog vijeća i odbornik za kulturu i turizam. Vjerujem da je važno ne samo živjeti u nekoj sredini, već joj i uzvraćati svojim radom, idejama i angažmanom.
#CGDIJASPORA: Opišite odrastanje u Crnoj Gori i put do Islanda?
#Bobana Mićanović: Odrasla u dolini Uzdomira, na obali rijeke Zete, ponijela sam iz djetinjstva ljubav prema vodi, planinama i otvorenim prostranstvima. Danas nakon 10 godina provedenih na Islandu, zemlji vatre i leda i nestvarne prirode, ta ljubav je samo ojačala. Slobodno vrijeme najradije provodim u prirodi, bilo da je to planinarenje, kanjoning, kajaking, ili ribolov. Te aktivnost za mene nijesu samo hobi, već način da pronađem mir i povežem se sa sobom.
Volim da putujem. Smatram da su putovanja najbolja škola – svako novo mjesto, jezik i kultura obogate čovjeka na poseban nacin. Ta iskustva proširuju vidike, uče nas toleranciji i podsjećaju koliko je lijepo i važno čuvati ono što nas čini jedinstvenima.
Moj suprug je prijeklom iz Bugarske i kako volim da kažem – „njegovom krivicom“ smo dospjeli na Island. Naš dolazak na Island uslijedio je nakon sto je moj suprug dobio ponudu da igra za lokalni fudbalski tim. Plan je bio jednostavan: iskusiti neđto novo, provesti jedno ljeto u neobičnom okruženju i onda se vratiti kući. Ali život je imao drugačiji scenario. Iako nas je Island dočekao hladnim, kišovitim i vjetrovitim ljetom osjetili smo toplinu lokalne zajednice – njihovu dobrodošlicu, podršku, i iskrenu želju da ostanemo. I tako smo odlučili da Islandu damo šansu, da ovdje gradimo svoj dom i priču. Danas imamo sina od sedam godina, koji pohađa drugi razred osnovne skole. On je naš mali poliglota – bez problema prelazi sa crnogorskog na islandski pa na bugarski i engleski jezik. Njegova lakoća u učenju jezika podsjeća nas koliko su djeca prilagodljiva i koliko je bogatstvo odrastati između više kultura.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem porijeklu i porodici iz Crne Gore?
#Bobana Mićanović: Moji roditelji su porijeklom iz Pive – otac sa Boričja, a majka iz Brezana. Nažalost, očeva porodična kuća je potopljena izgradnjom HE Piva, pa su mi od tog mjesta ostale samo fotografije i priče kao uspomene. Te priče čuvam kao dragocjene uspomene, jer nose duh vremena, miris doma i snagu naših ljudi.
U Breznima i danas rado boravim. Ljetnje raspuste sam često provodila na Mratinju, u bakinoj porodičnoj kuci, istražujući proplanke ispod Maglića, osluškujući tišinu planine i žubor izvora. Vjerujem da baš odatle potiče moja ljubav prema prirodi i planinama.
Dolazim iz velike porodice i sa tatine i sa majčine strane, i obožavam naša porodična okupljanja kada odem kući. Najteže mi pada kada neka slavlja, rođendane i bitna dešavanja mogu da pratim samo preko video poziva. Tada shvatim koliko je zapravo veliko odricanje živjeti daleko od onih koji su ti najbliži. Često mi nedostaju porodica, prijatelji i toplina doma. Takve situacije nas podsjete koliko su susreti dragocjeni i koliko vrijedi cijeniti svaki zajednički trenutak.
#CGDIJASPORA: Kako provodite život daleko od domovine?
#Bobana Mićanović: Život na Islandu provodim balansirajući između porodičnih obaveza, posla i aktivnosti koje volim. Trudim se da iskoristim sve što ova zemlja pruža, a kako je moj posao takve prirode da imam dosta slobodnog vremena, često imam priliku da se posvetim stvarima koje me ispunjavaju. Vjerujem da upravo ta ravnoteža donosi osjećaj zadovoljstva u svakodnevnom životu.
#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori i zašto?
#Bobana Mićanović: Teško je izdvojiti omiljeno mjesto, jer je svaki predio Crne Gore na svoj način prelijep i dragocjen. Ipak, posebno mjesto u mom srcu zauzimaju Niksićko korzo, rijeka Zeta i Krupačko jezero. Korzo je oduvijek bilo srce grada, mjesto susreta i druženja, gdje uvijek sretnem poznata lica. Rijeka Zeta i Krupačko jezero vezani su za moje djetinjstvo – ljetne dane provedene u kupanju, pecanju i druženju sa prijateljima.
Voljela bih da svi mi, u Crnoj Gori, više cijenimo ljepotu koju imamo i da se prema prirodi odnosimo s poštovanjem. Ona nam je povjerena da je koristimo i uživamo u njoj, a ne da je zanemarujemo ili uništavamo.
#Bobana Mićanović: Vjerujem da crnogorska dijaspora nosi ogroman potencijal da doprinese domovini – kroz prenošenje znanja, iskustava i ideja stečenih u inostranstvu, kroz ulaganja u projekte koji mogu unaprijediti naše lokalne zajednice, ali i kroz promociju Crne Gore u zemljama u kojima živimo. Ta snaga ogleda se i u povezivanju ljudi, otvaranju novih poslovnih prilika i stvaranju mostova ka saradnji, turizmu i investicijama. Naše obrazovanje, iskustva i poznanstva iz različitih sredina dragocjeno su bogatstvo koje može da poveže i osnaži našu domovinu.
I sama nastojim da uvijek predstavljam Crnu Goru u najboljem svjetlu. Više puta sam učestvovala na multinacionalnim festivalima na Islandu, gdje sam promovisala ljepote, običaje i ukuse naše zemlje. Svaki put govorim s ponosom o Crnoj Gori i trudim se da zainteresujem Islanđane da je posjete. Posebno ih obraduje i iznenadi kada čuju da na Cetinju postoji ulica nazvana po Islandu, u znak zahvalnosti jer je upravo ova zemlja prva priznala nezavisnost Crne Gore – taj detalj u njima uvijek probudi iskrene emocije i dodatno nas poveže.
Smatram, takođe, da je od presudne važnosti nastaviti jačati veze sa dijasporom. U tom smislu želim da pohvalim rad Ministarstva dijaspore, koje je u posljednje vrijeme značajno unaprijedilo komunikaciju i uključivanje naših ljudi u projekte i inicijative. Jer prava snaga leži u stalnom povezivanju, zajedničkom radu i osjećaju da, bez obzira na udaljenost, svi ostajemo dio iste priče.
#Bobana Mićanović: Ne dozvolite da udaljenost izbriše osjećaj pripadnosti. Posjećujte domovinu, učestvujte u njenim pričama, slavite njene praznike… To bogatstvo identiteta je ono što nas izdvaja u svijetu – snaga da živite gdje god poželite, a da uvijek znate gdje vam je dom.
