Piše: Nada Kovačević
Dok su sirene u Izraelu parale noć, a skloništa postajala dio svakodnevne rutine, jedna Crnogorka je daleko od svojih planina, mora i porodičnog doma živjela u ritmu neizvjesnosti i straha. Slađana Novaković iz Podgorice boravila je u Izraelu u periodu kada je ratna situacija bila najintenzivnija – u danima kada su raketni napadi prekidali tišinu, a neprospavane noći postajale nova stvarnost. Ipak, i u takvim okolnostima, ono što joj je davalo snagu bila je svijest o tome ko je i odakle dolazi.
Daleko od Crne Gore, od jutarnjih kafa sa prijateljima, od mirisa mora i šuma, od razgovora ispunjenih našim humorom i toplinom, Slađana je još snažnije osjetila koliko dom znači. „Tek kada si daleko, shvatiš koliko su korijeni duboki“, kaže ona. U trenucima kada se traži sigurnost, čovjek se vraća onome što mu je najbliže – porodici, vjeri i domovini. A Crna Gora je, kako ističe, bila njen unutrašnji oslonac.
Boravak u ratnoj zoni nije bio samo lično iskušenje, već i test identiteta. U dijaspori, gdje svako ponašanje govori više od riječi, Slađana je svjesno nosila odgovornost da predstavlja svoju zemlju dostojanstveno i časno. „Mi u dijaspori smo ambasadori Crne Gore, htjeli to ili ne“, poručuje. Upravo zato, u izazovnim okolnostima, trudila se da ostavi sliku Crnogorke koja je snažna, principijelna i ponosna.
U razgovoru za portal #CGdijaspora govori o životu u sjenci sirena, o duhovnom iskustvu u Svetoj zemlji, o iskušenjima među ljudima, ali i o dubokoj ljubavi prema Crnoj Gori koja, kako kaže, nikada ne slabi – ma koliko daleko da je od nje. Jer dom nije samo mjesto na mapi, već osjećaj koji nosimo u sebi, gdje god nas život odvede.
#Slađana Novaković: Došla sam u Izrael u periodu kada mnogi ne bi ni pomislili da krenu – u vrijeme sirena, raketnih udara i čestih odlazaka u skloništa. Noći su bile neprospavane. Sirene bi nas budile, a eksplozije podsjećale da je opasnost stvarna. U takvim trenucima naučite da reagujete brzo, ali i da ostanete sabrani.
U Izraelu se ne čeka da haos prođe da biste nastavili da živite – vi učite da živite usred njega. Ljudi funkcionišu, rade, razgovaraju, planiraju, iako znaju da se situacija može promijeniti u sekundi. To vas nauči nekoj vrsti unutrašnje discipline i hrabrosti. Shvatite da mir nije spoljašnja okolnost, već stanje koje nosite u sebi.
#Slađana Novaković: To je bio jedan od najdubljih trenutaka mog života. Obišla sam Jerusalim, Vitlejem, Nazaret, obale Galilejskog jezera – mjesta na kojima je hodao Isus Hrist. Hodati kamenim ulicama starim hiljadama godina, znajući koliko istorije nose, a istovremeno slušati sirene u daljini – to je iskustvo koje vas promijeni.
Dok svijet oko vas djeluje nestabilno, u tim prostorima osjetite tišinu koja nadživljava sve ratove. Svaki kamen, svaki zid nosi težinu prošlih vremena. Taj susret sa vjerom i istorijom dao mi je snagu za sadašnjost. To nije bio turistički obilazak – to je bio susret sa sobom.
#CGDIJASPORA: Uprkos svemu, da li ste uspijevali da pronađete i lijepe trenutke?
#Slađana Novaković: Naravno. Uprkos ratnim izazovima, život ne prestaje da donosi male radosti. Upoznala sam divne ljude, stekla nova prijateljstva, dijelila smijeh i razgovore koji su bili pravi melem u teškim danima.
Čovjek shvati koliko su dragocjene sitnice – zajednički obrok, razgovor, pogled pun razumijevanja. U takvim okolnostima ljudi se zbližavaju brže i iskrenije. Naučila sam koliko je važno da ostanemo ljudi, bez obzira na okolnosti.
#CGDIJASPORA: Život u dijaspori nosi i posebne izazove. Da li ste se suočili sa razočaranjima?
#Slađana Novaković: Dijaspora je posebna priča. Očekujete podršku i zajedništvo, ali ponekad se suočite sa suprotnim. Doživjela sam neprijatno iskustvo sa jednim našim sugrađaninom. Nije me samo izdaja pogodila, već period tokom kojeg su se koristile laži i manipulacije, stvarajući mi nepotrebne prepreke. Takve situacije vas testiraju. Tada birate – hoćete li odgovoriti istom mjerom ili ćete ostati dosljedni sebi. Odabrala sam da sačuvam dostojanstvo i ponos. Moj odnos prema ljudima bio je jači od tuđih priča. Na kraju, ponašanje i integritet govore sami za sebe.
Ponosna sam što sam, uprkos svemu, ostavila sliku Crne Gore u pravom svjetlu – pošteno, dostojanstveno i časno. Na svoj način, uspjela sam da pokažem da Crnogorka može biti snažna, borbena i pravedna, čak i u najtežim okolnostima.
#CGDIJASPORA: Koliko vam je nedostajala domovina dok ste bili daleko?
#Slađana Novaković: Dom uvijek nedostaje. Nedostaju naši pejzaži, mirisi, razgovori uz kafu, osjećaj bliskosti koji samo naši ljudi razumiju. Nedostaju jednostavne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo dok smo kod kuće.
Život u dijaspori vas nauči koliko su korijeni važni. Shvatite da dom nije samo geografska tačka – to je osjećaj pripadnosti, topline i identiteta. Dom nosimo sa sobom kroz sjećanja, riječi i način na koji predstavljamo sebe i svoju zemlju.
#CGDIJASPORA: Kako danas gledate na to iskustvo?
#Slađana Novaković: To iskustvo me je ojačalo. Naučilo me je hrabrosti, strpljenju i vjeri. Shvatila sam da čovjek može pronaći mir čak i u vremenu nemira, ako ga nosi u sebi.
Gdje god da se nalazim, sa ponosom predstavljam Crnu Goru. Smatram da smo svi mi u dijaspori ambasadori svoje zemlje. Naše ponašanje, naše riječi i naše vrijednosti govore više nego bilo kakva zvanična titula.
Na kraju, dom nije samo mjesto. Dom je osjećaj koji nosimo sa sobom, gdje god nas putevi odvedu.
