Privredna komora Crne Gore od trenutka najave „Euro modela“ intenzivno komunicira sa privrednicima i sektorskim udruženjima, kako bi se sagledali neminovni efekti predloženih rješenja na poslovanje, stanje zaposlenosti i konkurentnost domaće privrede.
Privreda ne osporava cilj daljeg rasta zarada i unapređenja životnog standarda građana. Međutim, održiv rast plata mora biti praćen rastom produktivnosti i ekonomskih rezultata, kao i sposobnošću kompanija da dugoročno finansiraju veći trošak rada.
Posebno je važno imati u vidu da je stanje na tržištu rada u prethodnom periodu već snažno djelovalo na rast zarada. Nedostatak radne snage doveo je do značajnog povećanja plata u brojnim djelatnostima, zbog čega novi administrativni rast troškova rada dolazi u trenutku kada su se kompanije već suočavale sa takvim tržišnim pritiscima.
Pored primarnog rasta troškova zarada usled primjene Euro modela, jedan od ključnih izazova koji privrednici prepoznaju jeste i kompresija platnih razreda. Povećanje zarada ne ostaje ograničeno samo na zaposlene koji trenutno primaju minimalnu platu. Ono stvara potrebu za korekcijom zarada i zaposlenima sa većim stepenom odgovornosti, iskustva i kvalifikacija, kako bi se očuvale postojeće razlike između radnih mjesta i unutrašnja struktura zarada u kompanijama. Upravo taj sekundarni efekat može značajno povećati ukupan trošak rada – a on nije analiziran kao neminovnost, niti je prepoznat kao izazov.
U tom kontekstu – mladi, pripravnici i izvršioci koji tek ulaze na tržište rada, mogu biti među najizloženijima riziku. Ukoliko trošak zapošljavanja radnika bez iskustva značajno poraste, dio poslodavaca može biti oprezniji prilikom otvaranja početnih radnih mjesta, angažovanja pripravnika ili dodatnog zapošljavanja. Naravno, rizik otpuštanja usljed nagomilanih troškova takođe postoji.
Efekti novog modela, pritom, neće biti isti za sve djelatnosti niti za sva preduzeća. Najveći pritisak očekuje se u radno intenzivnim sektorima, odnosno tamo gdje trošak rada ima veliko učešće u ukupnim troškovima poslovanja, a mogućnosti automatizacije su ograničene. Posebno treba imati u vidu položaj mikro i malih preduzeća, koja čine dominantan dio crnogorske privrede i zapošljavaju veliki broj radnika.
Proizvodnja, prerađivačka industrija i izvoznici posebno su osjetljivi. Za razliku od djelatnosti koje su dominantno usmjerene na domaće tržište, izvozne kompanije često nemaju mogućnost da povećani trošak jednostavno prenesu na prodajnu cijenu, jer konkurenciju imaju na međunarodnom tržištu. Zbog toga rast troškova kod njih može direktnije uticati na konkurentnost, prostor za investicije i buduće širenje poslovanja.
Treba računati i na mogućnost da odgovor kompanija neće biti jednoobrazan. Dio preduzeća može pokušati da veće troškove apsorbuje kroz nižu profitabilnost, dio kroz povećanje produktivnosti i reorganizaciju poslovanja, dok će tamo gdje tržišni uslovi to dozvoljavaju, postojati pritisak da se dio povećanih troškova prenese na cijene. Zbog toga je potrebno pažljivo pratiti i potencijalne efekte na inflaciju, kao i činjenicu da se povećanje troškova rada može prenositi kroz lance dobavljača i povećavati ulazne troškove drugih kompanija.
Zbog svega navedenog, Privredna komora smatra da je prije primjene ovog modela potrebno imati preciznu procjenu efekata po sektorima i kategorijama preduzeća, jasna pravila obračuna zarada (dodaci, minuli rad i sl), kao i mehanizam kontinuiranog praćenja efekta i posljedica mjere.
PKCG očekuje i da će u najskorijem periodu biti održan sastanak predsjednika Vlade sa predstavnicima privrede, kako bi se analitično i argumentovano razgovaralo o svim detaljima najavljenih rješenja, mogućim modelima i dinamici primjene, kao i njihovim efektima na različite sektore i kategorije preduzeća. Takav dijalog je važan kako bi konačna rješenja bila ekonomski održiva, predvidiva i primjenjiva u praksi.
Cilj svih učesnika treba da bude isti — veće i održive zarade, uz očuvanje radnih mjesta, konkurentnosti kompanija i prostora za nove investicije. Zbog toga je važno da se svaka mjera koja značajno mijenja troškove poslovanja uvodi predvidivo, na osnovu procjene ekonomskih efekata i u dijalogu sa privredom.
