Piše: Nada Kovačević
Nenad Popović, istaknuti doktor stomatologije i specijalista ortodoncije, jedan je od predstavnika crnogorske dijaspore u Njemačkoj. Njegova profesionalna karijera, bogata međunarodnim iskustvom, započela je u rodnom Kotoru, da bi se nastavila kroz studije u Sarajevu i Beogradu te specijalizaciju u Njemačkoj. Kao osnivač ,,Douglas Toll Instituta” i predavač na univerzitetima širom svijeta, Popović ne samo da oblikuje savremenu ortodontsku praksu, već i aktivno doprinosi očuvanju crnogorske kulturne baštine i unapređenju odnosa između Crne Gore i njene dijaspore.
U razgovoru za portal #CGDIJASPORA, Nenad Popović dijeli svoje uspomene iz Crne Gore, priče o porodičnim korijenima, izazovima tokom profesionalnog usavršavanja i inicijativama koje je pokrenuo u saradnji s crnogorskom zajednicom u Njemačkoj i širom svijeta. Kroz ovaj intervju, saznajemo kako je spojio nauku, humanost i ljubav prema domovini, te kakve poruke ima za buduće generacije Crnogoraca, bilo u zemlji ili u svijetu.
#CGDIJASPORA: Kako su vaš životni put, od školovanja u Kotoru i Tivtu do specijalizacije u Njemačkoj, oblikovali vašu profesionalnu karijeru?
#Nenad Popović: Rođen sam 1967. godine u Kotoru, gdje sam završio osnovnu školu i prve dvije godine zajedničke osnove srednjeg obrazovanja dok sam zadnje dvije godine biološkog smjera završio u Tivtu. Studije stomatologije započeo sam 1987. godine na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, gdje sam proveo devet semestara. Zbog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, studije sam završio na Stomatološkom fakultetu u Beogradu 1994. godine i stekao zvanje doktora stomatologije. Nakon pripravničkog staža uspješno sam položio stručni ispit 1996. godine.
Moj profesionalni put usmjerio se ka ortodonciji, zahvaljujući saradnji s dr. Douglasom Edwardom Tollom, jednim od pionira moderne ortodoncije, na čijoj klinici sam usavršavao znanja. Specijalizaciju iz ortodoncije završio sam 2007. godine u Njemačkoj, a 2008. godine postao sam poslovni partner dr. Tolla. Zajedno smo osnovali “Douglas Toll Institut”, koji sarađuje s univerzitetskim klinikama u Njemačkoj, Brazilu, Italiji i Crnoj Gori. Danas se, osim rada s pacijentima, bavim edukacijom i obukom specijalizanata ortodoncije.
Kao gost-predavač i naučni saradnik, imao sam priliku držati predavanja na univerzitetima u Njemačkoj, Brazilu i SAD-u, a moji radovi objavljeni su u vodećim naučnim časopisima. Član sam njemačke, evropske, američke i svjetske asocijacije ortodonata.
Pored profesionalnog angažmana, uvijek sam bio posvećen očuvanju kulturne baštine Crne Gore i radu s crnogorskom dijasporom. Sa istomišljenicima sam osnovao Savez crnogorskih asocijacija Njemačke i Evrope, te Društvo crnogorsko-njemačkog prijateljstva “Montenegro-Hessen”. Bio sam prvi predsjednik Savjeta za saradnju sa dijasporom Vlade Crne Gore.
Posebno me inspiriše istraživanje istorije crnogorske dijaspore i povratak kulturnih relikata Crnoj Gori. Jedan od najvažnijih projekata na kojem sam radio bio je povratak ikone odnesene tokom Drugog svjetskog rata, koja se sada čuva u crkvi Svetog Petra Cetinjskog u Kotoru.
Živim u Frankfurtu na Majni sa suprugom Larisom i našom djecom, Ivanom i Filipom, koji su takođe stomatolozi. Radim u Bad Sodenu, gdje vodim kliniku i nastavljam da doprinosim svojoj struci i zajednici.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem porijeklu i porodici iz Crne Gore?
#Nenad Popović: Moja porodica sa majčine strane potiče iz kontinentalnog dijela Ivanbegovine, konkretno iz riječke i crmničke nahije, iz porodica Bušković, Poček, Radoman i Plamenac. S očeve strane, korijeni su s crnogorskog primorja, odnosno primorske Ivanbegovine, iz Donjeg Grblja, sela Zagora. Naše bratstvo Popović u Grblju postoji više od 400 godina, a starinom potičemo iz okoline današnje Podgorice, iz rejona Zagarača.
Tradicionalno smo bili poznati kao “popovska kuća” koja je, prema predanju, kroz vjekove dala više od 20 sveštenika, kaluđera i kaluđerica. Naši preci su bili snažna spona između cetinjskih vladika i naroda Grblja. Posebno blizak odnos imali su sa Svetim Petrom Cetinjskim, koji je bio čest gost našeg doma tokom posjeta Grblju. Štap Svetog Petra, koji je on poklonio mom direktnom pretku Stijepu popa Krsta Popovića, i danas se čuva u našem bratstvu.
Moj čukunđed Pero Stijepov bio je učesnik bitke na Vučjem Dolu i oslobodilac Nikšića. Iako je Grbalj tada bio pod austrijskom teritorijom, grbaljski dobrovoljci iz Zagore podigli su crnogorski krstaš na nikšićkoj tvrđavi, po želji Knjaza Nikole Petrovića Njegoša. Takođe, Kralj Nikola I je 1914. godine, nakon privremenog oslobođenja Grblja od strane crnogorske vojske i grbaljskih dobrovoljaca, postavio Marka Popovića za upravitelja cijelog Grblja.
Na primjeru moje porodice jasno se vidi koliko su Crnogorsko primorje i ostatak Crne Gore uvijek bili neprekidno povezani, uprkos nekadašnjim administrativnim granicama na padinama Lovćena.
#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš put od Crne Gore do Njemačke?
#Nenad Popović: Moj otac Pero, za razliku od svojih predaka sveštenika i zemljoradnika u Grblju, uveo je novu porodičnu tradiciju – pomorstvo. Proveo je radni vijek na svjetskim morima kao kapetan duge plovidbe. Njegovim stopama krenuo je i moj brat Dejan, takođe kapetan duge plovidbe, a sada ih slijedi i njegov sin Petar, nastavljajući pomorske stope djeda i oca.
Ja sam, međutim, odlučio da se posvetim prirodnim naukama, konkretno stomatologiji. Put me odveo u predratno Sarajevo, gdje sam proveo četiri i po nezaboravne godine. Grad i njegov narod, širokogrud i otvoren prema svima, a posebno prema nama Crnogorcima, ostali su mi u najljepšem sjećanju. Nakon što sam zbog rata morao napustiti Sarajevo, studije sam završio u Beogradu, gdje sam i diplomirao.
U Sarajevu sam upoznao ljubav svog života, Larisu, Srbijanku rođenu u Njemačkoj. Naš zajednički život nas je odveo u Frankfurt na Majni, gdje smo zasnovali porodicu i dobili dvoje djece, kćerku Ivanu i sina Filipa. Zanimljivo je da se u ovom dijelu porodice razvila nova profesionalna tradicija – svi smo stomatolozi. Osim mene i Larise, i naša djeca, Ivana i odnedavno Filip, doktori su stomatologije.
#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori i zašto?
#Nenad Popović: Kao rođenom Kotoraninu, moj rodni grad zauzima posebno mjesto u mom srcu. Njegov pitomi narod, pjace, portuni, tarace, dobrotski i prčanjski palaci, ponte, parapeti i mandraći, te koncert zvona crkava Svetog Tripuna, Svetog Luke, Svetog Vasilija Ostroškog i Svete Ozane Crnogorke – sve to čini jedinstvenu kotorsku magiju. Kotor su za mene vječna vrata Crne Gore prema svijetu, mjesto gdje se Istok i Zapad susreću i miluju.
Posebnu radost pronalazim u pogledu prema Otrantu s terase stare djedove kuće u selu, gdje tišina briše svaku brigu u samo nekoliko minuta.
Izlazak na Ivanova korita ili posjeta Njegoševom mauzoleju na Lovćenu za mene je svaki put novo hodočašće svetoj planini, nalik izlasku na Maslinovu goru.
#CGDIJASPORA: Da li imate neku posebnu uspomenu iz Crne Gore koja vam je posebno draga?
#Nenad Popović: Ovo je zaista teško pitanje. Možda je najbolji odgovor da je cijela Crna Gora moja najdraža uspomena. Moja supruga je jednom rekla da sam u posljednjih 30 godina toliko čitao i angažovao se oko Crne Gore da sam mogao završiti još najmanje dva fakulteta – možda to najbolje oslikava moju posvećenost.
Ta moja pasija ima više slojeva. U Njemačkoj i Zapadnoj Evropi aktivno sam učestvovao u organizovanju crnogorske dijaspore, gdje su naši ljudi postali ambasadori Crne Gore. Razvijali smo prijateljske odnose između Njemačke i Crne Gore, informisali ljude o političkim procesima i posebno radili na promociji crnogorske nezavisnosti 2006. godine. Kroz članke u novinama, kontakte s njemačkim političarima i promocije Pokreta za nezavisnost u saradnji sa suverenističkim strankama i profesorom Nebojšom Vučinićem, pripremali smo njemačku javnost za obnovu crnogorske države i motivisali naše građane da glasaju za nezavisnost.
Pored društveno-političkog angažmana, posvetio sam se i očuvanju i povratku crnogorske kulturne baštine. Jedan od mojih najvažnijih uspjeha bio je povratak ikone odnesene iz bokeljske crkve tokom Drugog svjetskog rata, koju je njemački vojnik donio u Njemačku. Nakon dugog ubjeđivanja, njegov unuk je pristao da ikonu vrati, i danas se ona nalazi u crkvi Svetog Petra Cetinjskog u Kotoru. Nedavno sam uspio da otkupim i “Svesku nota” s vojnim marševima princa Mirka Petrovića Njegoša, čiji se jedini poznati primjerak čuva na Cetinju. Sveska je predata mom prijatelju, princu Nikoli Petroviću Njegošu.
Tokom godina, sakupio sam kolekciju starih geografskih karti Crne Gore i Boke, knjiga na njemačkom i italijanskom jeziku o Crnoj Gori, te jedinstvene predmete poput nepoznate verzije grba knjaza Danila i portreta Svetog Petra Cetinjskog, ulje na platnu flamanskog slikara iz 19. vijeka. Jedan od mojih posebnih ciljeva je i potraga za pečatom Arhonta Petra u numizmatičkoj zbirci u Berlinu, iako do sada, nažalost, bez uspjeha.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Nenad Popović: Ranije, dok su djeca bila mala, dolazili smo u Crnu Goru jednom godišnje, obično tokom ljetnjih raspusta, i ostajali tri nedjelje. Međutim, posljednjih godina izbjegavamo ljetnje mjesece zbog velikih gužvi na putevima. Sada dolazim češće, ali na kraće periode od 5 do 10 dana, i to nekoliko puta godišnje. Na taj način činimo radost mojoj majci Ljiljani, koja živi u našoj porodičnoj kući u Dobroti, jer svakih nekoliko sedmica neko od nas četvoro posjeti Kotor.
Osim toga, s obzirom na to da sam započeo obnovu djedovih maslinjaka u Grblju, ove posjete su postale još češće, kako bih nadgledao i taj započeti projekat.
#CGDIJASPORA: Da li ste uključeni u neke kulturne ili društvene aktivnosti koje promovišu crnogorska dijaspora u Njemačkoj?
#Nenad Popović: Na proljeće 1999. godine uputio sam poziv Crnogorcima iz Zapadne Evrope za okupljanje i organizovanje, što je već 2000. godine rezultiralo osnivanjem Saveza crnogorskih asocijacija Evrope i Saveza crnogorskih asocijacija Njemačke. Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, fokus našeg djelovanja prešao je na organizovanje edukativnih i kulturnih događaja kroz članice ovih krovnih asocijacija.
Uspostavili smo dobru saradnju sa institucijama u Crnoj Gori, najprije kroz Centar za dijasporu, koji je kasnije prerastao u Upravu za dijasporu. U okviru naših aktivnosti u Njemačkoj, a posebno kroz moje matično udruženje Njemačko-crnogorskog prijateljstva “Montenegro-Hesse e.V.” iz Frankfurta, često smo ugostili kulturne i umjetničke poslenike iz Crne Gore, kao i naučne radnike sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, Zavoda za udžbenike Crne Gore, UDG-a i drugih institucija.
#CGDIJASPORA: Šta bi crnogorska dijaspora širom svijeta mogla da uradi za domovina i šta je to što Crna Gora ne radi za dijasporu?
#Nenad Popović: Kao što sam ranije pomenuo, osnovna funkcija nas u dijaspori je da gradimo mostove između stare i nove domovine. Bez ikakvog poslovnog interesa, doprinosimo crnogorskoj ekonomiji kroz značajne novčane prilive. Prema ekonomistima, dijaspora je, odmah iza turizma, jedna od najjačih privrednih grana Crne Gore. Mi smo snaga na koju Crna Gora uvijek može računati, bez obzira na globalne promjene. Kroz istoriju, iseljenici su dolazili iz najudaljenijih krajeva svijeta da brane svoju domovinu, i ta odanost traje i danas.
Što se tiče odnosa Crne Gore prema dijaspori, do 2020. godine saradnja je bila na uzlaznoj putanji, kulminirajući formiranjem Savjeta za saradnju sa dijasporom, čiji sam bio prvi izabrani predsjednik. Nažalost, od 2020. godine, nova garnitura vlasti pokazuje nebrigu prema dijaspori, pa čak pokušava ugroziti njena osnovna prava, kao što su pravo da bira i bude birana. Bilo je prijetnji brisanjem dijaspore iz biračkih spiskova, što je nedopustivo. Ljudi sa crnogorskim pasošima koji žive i rade u inostranstvu, poput Njemačke, već nemaju pravo glasa u toj zemlji, a sada im se želi oduzeti i pravo glasa u Crnoj Gori.
Ako se vlast odluči na takav potez, nećemo ostati nijemi posmatrači. Spremni smo pravdu tražiti pred Sudom za ljudska prava u Strazburu. Ovo smo jasno obećali 2021. godine i to ćemo i sprovesti, ukoliko se usude krenuti u tom smjeru.
#CGDIJASPORA: Nešto nam recite o profesionalnoj saradnji sa kolegama iz zemlje?
#Nenad Popović: Dolaskom u Njemačku imao sam privilegiju da učim ortodonciju od jednog od posljednjih velikana te struke, koji je znanje stekao u rodnoj Americi kod samih osnivača moderne ortodoncije. Od njega sam naučio da znanje nema pravu vrijednost ako se ne dijeli s kolegama. Nakon njegove smrti, preuzeo sam njegovu privatnu kliniku i istraživački institut u jednom banjskom gradiću blizu Frankfurta, nastavljajući njegovu tradiciju.
Na početku sam radio uz svog mentora, a kasnije sam samostalno držao predavanja u Njemačkoj i inostranstvu na specijalizovane teme iz naše struke. Bio sam visiting profesor na stomatološkom fakultetu u Brazilu četiri godine, gdje sam sarađivao sa svojim brazilskim kolegama, koji su takođe gostovali na simpozijumima u mojoj organizaciji na Frankfurtskom fakultetu. Paralelno s tim, ortodoncija se sve više razvijala i na našim prostorima, što je omogućilo uspostavljanje saradnje s Katedrom za ortodonciju na Medicinskom fakultetu u Podgorici i Stomatološkom komorom Crne Gore. Rado sam se odazivao na njihove pozive za predavanja na kongresima i simpozijumima u Crnoj Gori.
Nažalost, trenutna situacija u zemlji me ne motiviše na intenzivniju saradnju, osim s Maticom crnogorskom i Dukljanskom akademijom nauka i umjetnosti, čiji sam član. Zbog toga sam dodatno posvetio vrijeme naučnoj saradnji sa kolegama iz Brazila i Italije, posebno sa Univerziteta u Marílii i Firenci. Kao rezultat, u posljednje dvije godine objavili smo radove u najeminentnijim naučnim časopisima.
U međuvremenu sam odgovorio na raniji poziv za online predavanja kolegama sa Univerziteta Ilinois u Chicagu, za koja dugo nisam nalazio vremena. Pokazalo se da i u teškim okolnostima može nastati nešto dobro.
