Kerim Hrapović, čovjek čije ime je poznato u stručnim krugovima širom Austrije i šire, započeo je svoj životni put u malim Pljevljima. Njegova priča nije samo priča o profesionalnom uspjehu, već i o neizmjernoj ljubavi prema domovini, Crnoj Gori.
Priča Kerima Hrapovića oslikava duboku povezanost s rodnom Crnom Gorom, koju nikada nije napustio, iako su ga životne okolnosti odvele daleko. Kerim je odrastao u toplom okruženju radničke porodice koja ga je naučila vrijednostima truda, zajedništva i obrazovanja. Njegov put nije bio nimalo lak, ali zahvaljujući upornosti i podršci porodice, uspio je završiti Građevinski fakultet u tadašnjem Titogradu i ostvariti svoje snove.
Godine 1994. Kerim je, u potrazi za boljim mogućnostima, napustio Crnu Goru i preselio se u Austriju. Tamo je, kroz neumoran rad i posvećenost, izgradio izvanrednu karijeru postavši jedan od vodećih stručnjaka za puteve i saobraćajnice kao i “water management” u Austriji. Ipak, bez obzira na profesionalne uspjehe i priznanja koja je stekao, Kerimovo srce ostalo je čvrsto vezano za njegovu domovinu.
U svakom koraku svog puta, Kerim je sa sobom nosio uspomene na rodni kraj i ljubav prema Crnoj Gori. Ta ljubav ga je inspirisala da piše knjige na crnogorskom jeziku i da doprinosi razvoju znanja u svojoj oblasti, čime je želio vratiti dug zemlji koja mu je dala prve korake. Njegova bol zbog trenutne političke situacije u Crnoj Gori i želja da mladima pruži nadu za bolju budućnost jasno pokazuju koliko mu je stalo do svoje zemlje.
Kerim Hrapović je pravi primjer osobe koja, iako fizički daleko, duhovno nikada nije napustila Crnu Goru. Njegova priča je podsjetnik na to koliko su emotivne veze sa domovinom snažne i neuništive, te kako ljubav prema zemlji može biti izvor snage i inspiracije za cijeli život.
#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš životni put od rođenja u Pljevljima do preseljenja u Austriju?#Kerim Hrapović: Rođen sam u Pljevljima, u radničkoj porodici kojoj sam zahvalan što mi je obezbijedila školovanje i univerzitetsku diplomu na Građevinskom fakultetu u Titogradu. Godinu dana nakon diplomiranja otišao sam u Austriju davne 1994. godine pošto perspektive i posla u Crnoj Gori nije bilo. Sada živim u Gornjoj Austriji i to u najljepšem regionu Austrije – Salzkammergut. Pored bezbrojnih ljepota, u Salzkammergut-u se npr. nalazi i mještasce kao iz bajke Hallstatt (foto Hallstatt), koje je tako nestvarno lijepo, da su ga, vjerovali ili ne, Kinezi kopirali i napravili u Kini u stvarnoj razmjeri 1:1! I to ne samo mjesto, nego i jezero i okolna brda!! Održavam seminare i predavanja širom Evrope i smatraju me za eksperta iz oblasti puteva i saobraćajnica kao i “water management-a”. Međutim moja CRNA GORA – zemlja koju najviše volim, nije uradila ama baš ništa od toga… Ipak ostao sam odan Crnoj Gori, rado pomažem i mnogo mi znači. Nadam se nekoj boljoj Crnoj Gori gdje omladina neće napuštati našu lijepu državu.
#CGDIJASPORA: Kako je proteklo vaše djetinjstvo u Pljevljima i čega se najviše sjećate?
#Kerim Hrapović: U jednoj radničkoj familiji nije lako da se obezbijedi ugodan i lijep život. Međutim, kao djeca smo pomagali našem ocu u stolarskoj radionici koja se nalazila iznad naše kuće u Moćevcu, koji je inače radio kao stolarski majstor u šumsko-industrijskom kombinatu Velimir Jakić i imali smo upravo zbog tog zajedništva lijep i bezbrižan život. Naši dragi roditelji Raza i Mujo su nam omogućili da sve troje djece (sestra i dva brata) završimo fakultete a nas dva brata smo uspjeli i da doktoriramo. Naša draga sestra Rusmina je nažalost iznenada umrla juna 2021 godine. Naš dragi otac Mustafa je preminuo u aprilu 2023.
Upravo ta stolarska radionica i veoma težak i častan stolarski posao su nas naučili da iznad svega cijenimo obične ljude, radnike. Za nas je čovjek koji radi u Gradskoj čistoći ništa manje vrijedan od predsjednika borda direktora najvećeg koncerna. Najvažnije je biti čovjek u punom smislu te riječi koji poštuje sve ljude, vjere, religije, nacije, narode, kulture i civilizacije, sve ostalo je manje važno.
#CGDIJASPORA: Kada ste odlučili da se preselite u Austriju?
Kerim Hrapović: Nakon završenog Građevinskog fakulteta u Titogradu, odsjek saobraćajni, zbog tadašnjeg embarga koji je uveden protiv tadašnje tzv. „SRJ“ (vještačke tvorevine Srbije i Crne Gore), nakon puno uzaludnog traženja, nijesam uspio naći posao u Crnoj Gori i odlučio sam otići u Austriju u posjetu mojoj dragoj sestri Rusmini i njenoj familiji, koji su tada bili izbjeglice zbog rata u Bosni i Hercegovini.
Imao sam veliku sreću da je Rusmina i njena familija bila integrisana u Gornjoj Austriji i da sam kroz sport u „pravom“ momentu upoznao „prave“ ljude koji su mi onda ponudili da počnem da radim u građevinskoj kompaniji „Asphalt + Beton“, koja je ustvari bila preteča današnjeg građevinskog koncerna Štrabag, jednog od najvećih građevinskih koncerna u Evropi. Godinu dana kasnije je austrijsko Ministarstvo za nauku, istraživanje i umjetnost potpuno nostrifikovalo moju diplomu građevinskog inženjera i izjednačilo je sa istim diplomama Tehničkog univerziteta u Beču.
#CGDIJASPORA: Vaš uspjeh u Austriji pratio je veliki rad i trud?
#Kerim Hrapović: Naravno, nijesam se oslanjao samo na sreću i moja deviza jeste u stvari: „The only place „success“ comes before „work“ is in the dictionary“ (jedino mjesto đe se „uspjeh“ nalazi ispred „rada“ jeste u rječniku). Ovu izreku sam preuzeo od mog sina i veoma mi se sviđa. Inače mog sina i moju kćer volim više nego čitav univerzum i oni mi zajedno sa mojom suprugom daju snagu i podršku da sam sve ovo postigao!
Pošto nakon mog dolaska u Austriju u početku nijesam znao jednu riječ njemačkog jezika, upisao sam se na kurseve jezika ali dodatno sam i privatno učio i to po nekoliko sati dnevno uz pomoć novih austrijskih prijatelja.
U Štrabagu sam do kraja ispekao zanat građevinskog inženjera, počevši od tehničkog crtača dok nijesam naučio jezik, preko pomoćnika gradilišta da bih na kraju vodio najveće i najkompleksnije projekte niskogradnje. Nakon punih 17 godina provedenih u Štrabagu i godinu dana pauze nakon toga, radio sam pet godina u jednoj austrijskoj kompaniji kao tehnički savjetnik i stručni konsultant za niskogradnju za pokrajine Zapadne Austrije (Gornja Austrija, Salcburg, Tirol, Forarlberg) – tehnički savjetnik niskogradnje za planere (civilne tehničare, Master Builder, arhitekte itd.) kao i za javne institucije niskogradnje (odjeljenja niskogradnje u opštinama, okruzima, magistratima kao i na nivou države), dalje za ASFINAG (korisnik austrijskih autoputeva i brzih cesti), austrijske željeznice, javne institucije za upravljanje i gospodarenje vodama na komunalnom, pokrajinskom i državnom nivou kao i za izvođačke građevinske firme iz oblasti niskogradnje.
#CGDIJASPORA: Koja su vaša druga zanimanja?
#Kerim Hrapović: Od 2012. godine sam i sertificirani sudski vještak pravde (JUSTIZ) Republike Austrije za građevinarstvo (general sworn and court certified expert), stručna grupa 72: građevinarstvo, stručna oblast 72.10: putevi i saobraćajnice.
Isto tako mi je se jako svidja austrijska izreka „Man lernt nie aus“ a što je ustvari maksima „Čovjek se uči dok je živ“, tako da mogu sa sigurnošču reći da je moja malenkost jedan od najreprezentativnijih „primjeraka“ primjene te životne istine. Naime, pored ostalih aktivnosti, već duže vrijeme intenzivno radim na mojoj drugoj doktorskoj disertaciji na temu “Einfluss der ausgewählten Entwurfsparameter auf die Verkehrssicherheit auf die Schnellstraßen und Außerortsstraßen“. Prevod sa njemačkog na naš lijepi crnogorski jezik glasi: “Uticaj izabranih projektnih parametara na sigurnost u saobraćaju kod brzih saobraćajnica i vangradskih puteva“.
Dakle tada kad sam došao u Austriju nijesam išao u duvanskim dimom zagušene „kafane“ i „birtije“ sa muzikom i „pjevaljkama“, nego sam (velike) pare ulagao u moja dalja školovanja i usavršavanja i to uopšte ne žalim, naprotiv! Evo samo nekih od tih školovanja i usavršavanja:
– sertifikat za osobu od posebnog povjerenja za sigurnost građevinarstvu; Građevinska akademija Gornje Austrije: stručni ispit za „Baumeister-a“ (Master Builder); Građevinska akademija Štajerske: stručni ispit za „regulatora oštećenja u gradjevinarstvu“; stručni ispit za „Fachtrainer“ akreditovan od strane austrijskog Ministarstva za privredu, familije i omladinu; Doctor of Philosophy (PhD) in Civil Engineering, civilni tehničar – inženjerski konsultant za gradjevinarstvo itd…
Član sam i u mnogobrojnim organizacijama i radnim grupama, ovdje su samo neke od njih: External member of the task force “Construction of bituminous layers in roundabouts” of the Upper Austrian provincial government, član crnogorske državne komisije za reviziju projekta Jadransko-Jonskog autoputa (pri Vladi Crne Gore do avgusta mjeseca 2020 godine!), komora arhitekata i inženjera Austrije, FGSV-Forschungsgesellschaft für Straßen- u. Verkehrswesen, Köln (Njemačko istraživačko društvo za puteve i saobraćaj), Savez zakletih i sertificiranih sudskih vještaka Pravde Republike Austrije za oblast gradjevinarstva, ÖIAV – Austrijski Savez inženjera i arhitekata, FEANI -European Federation of National Engineering Association, Brussels, GESTRATA – Društvo za njegu asfaltne tehnike u putogradnji i još dosta toga.
Kerimov sin i bratanac navijaju za Crnu Goru
#CGDIJASPORA: Dobili ste niz odlikovanja i autor nekoliko knjiga?
#Kerim Hrapović: Dobio sam niz odlikovanja, nagrada i počasti kao što je npr. titula „EUROPA INGENIEUR” od strane FEANI –European Federation of National Engineering Associations itd. Autor sam i tri knjige: ,,Osnove izgradnje kružnih raskrsnica, prva i druga knjiga” koje su privatno štampane na crnogorskom jeziku kao i ,,Kolovozne konstrukcije u zemljama njemačkog govornog područja – projektovanje, građenje i održavanje” …
Napisao sam i mnogobrojne naučno-stručne radove u raznim internacionalnim časopisima.
#CGDIJASPORA: Knjige ste pisali na crnogorskom jeziku?
#Kerim Hrapović: Što se tiče mojih knjiga, sve tri sam napisao na najljepšem jeziku na svijetu – crnogorskom. Razlog je bio da sam na taj način želio na neki način da se odužim mojoj Crnoj Gori – MONTENEGRO – najdivnijoj državi na svijetu. Nažalost, trebalo je skoro godinu i po dana dok sam našao instituciju koja je finansirala štampanje ovih knjiga u boji. Ovdje na zapadu je praksa kod ovakvih stručnih knjiga da zainteresovane kompanije učestvuju u finansiranju štampanja i na taj način dobiju prostor u knjizi da predstave i reklamiraju svoju firmu. Iako sam na sve svoje bivše „drugove“ i nekadašnje kolege sa Univerziteta, koji su u međuvremenu postali vlasnici građevinskih firmi ili projektantskih biroa, profesori Univerziteta itd. kontaktirao mejlom i ponudio im to, niko ali baš NIKO od njih me nije udostojio čak niti odgovorom na moj mejl… Ipak me sve to nije spriječilo da napišem i moju treću knjigu na crnogorskom jeziku, izuzetno opulentno dijelo „Kolovozne konstrukcije u zemljama njemačkog govornog područja – projektovanje, građenje i održavanje”, koja predstavlja moje životno dijelo i enciklopediju iz sektora puteva i saobraćajnica. U ove tri knjige sam uložio nekolike decenije mog života, ali mi nije žao.
#CGDIJASPORA: Smatrate da prema crnogorskoj dijaspori Crna Gora treba da ima drugačiji odnos i način povezivanja?
#Kerim Hrapović: Apsolutno! Veoma mi je drago da ste prepoznali važnost crnogorske dijaspore za našu vječnu Crnu Goru. Vjerujte mi da se moja malenkost ali i veoma puno naših ljudi porijeklom iz Crne Gore širom svijeta lavovski i na najraznoraznije načine puno jače bori i zalaže za našu domovinu, nego dosta ljudi u samoj Crnoj Gori. Mislim da naša matica treba puno bolje i aktivnije da ostvari vezu sa našim ljudima rasutim širom svijeta, a kojima je kao i meni Crna Gora u srcu i duši. Isto tako je veoma, veoma žalosno da iz svih država bivše Jugoslavije, ali i nekih zemalja Evrope pozivaju moju malenkost kao počasnog predavača (invited lecturer) na kongrese, seminare, konferencije, gostujuća predavanja na Univerzitetima itd, a upravo ona koju najviše volim – MOJA CRNA GORA – nije uradila ama baš ništa od toga! Iako, ako mogu sasvim skromno da ovdje samo citiram mišljenje austrijskih i njemačkih stručnjaka iz niskogradnje, a pogotovo oblasti puteva i saobraćajnica kao i oblasti “water management”, iako oni moju malenkost smatraju među vodećim ekspertima u Austriji…
#CGDIJASPORA: Mislite li da ovdje mladi ljudi imaju perspektivu?
#Kerim Hrapović: Uz maksimalne napore svih nas, možemo postići sve: postati moderna, prosperitetna, bogata, savremena, jaka, multinacionalna, multireligiozna, multikulti, turistički neodoljiva i privlačna poput Malidiva ili Monaka, samostalna, NATO-članica, EU-članica, država Crna Gora – najljepša država na svijetu! Samo jedan primjer: zar ne bi bilo prelijepo od npr. “Budve” napraviti “Sanremo”? Internacionalni festival muzike na kojem bi učestvovali muzičari iz čitavog svijeta! U tom slučaju naša mladost bi ostajala u svojoj matičnoj zemlji i pristojno živjela od svojih primanja.
#CGDIJASPORA: Koja je vaša poruka našim građanima?#Kerim Hrapović: Kad sam 1994. godine došao u Austriju, pričao sam mojim kolegama i prijateljima viceve na naš račun o našoj „lijenosti“. Međutim nijesam uopšte bio lijen, niti sam mogao sebi to „priuštiti“ te sam morao dvostruko možda i trostruko više od Austrijanaca da se potrudim i napregnem, da bih ostvario ovo što sam ostvario, ali uspio sam. Austrija je zaista jedna moderna, bogata i lijepa država, a da ne spominjem austrijske ljepote i Alpe od kojih zastaje dah!
#Kerim Hrapović: Vjerujte u sebe vjerujte i u svoje sposobnosti! Pokušajte da nadjete posao koji volite, jer se onda mogu postići skoro nemogući rezultati i pomjeriti nezamislive granice. Sve se to može u našoj lijepoj Crnoj Gori samo ako sada SVI zajedno uspijemo odbraniti našu hiljadugodišnju Crnu Goru od raznih napada i agresija i ako je čuvamo i volimo kao oči u glavi!
Kerimova djeca sa nanom
